Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda, na sjednici održanoj 21. decembra 2001. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se apelacija M. F., iz Sanskog Mosta, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev.14/2000 od 6. aprila 2000. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

Obrazloženje

I - Činjenično stanje

  • 1.
    Podnosilac apelacije je gosp. M. F., iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa A. H., advokat iz Sanskog Mosta.
  • 2.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz izjava podnosioca apelacije i dokumenata dostavljenih Sudu, mogu se sumirati kako slijedi:
  • 3.
    Presudom Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-262/99 od 16. septembra 1999. godine ugovor o zakupu poslovnog prostora, zaključen između Zemljoradničke zadruge ZZ "Poljoprom" Sanski Most kao zakupodavca i DJL "Files", kojeg je zastupao M. F kao zakupoprimac, broj 01-124/97 od 15. maja 1997. godine, raskinut je u dijelu koji se odnosi na postojeći stambeni prostor na spratu zgrade u ul. M. Ć. Ćatića br. 72 u Sanskom Mostu. Kako je tužba koju su S. I. i R. I. podnijeli protiv M. F. prihvaćena, tuženi M. F. obavezan je da iseli iz dvosobnog stana površine 62 m2, koji se nalazi na spratu zgrade u ul. Muse Ć. Ćatića broj 72, i da ga, oslobođenog od ljudi i stvari, preda tužiteljima R. I. i S..
  • 4.
    Općinski sud je utvrdio da je otac S. I., a svekar R. I., K. I., sporni stan, koji je vlasništvo Zemljoradničke zadruge "Poljoprom", dobio 1963. godine kao radnik Zemljora- dničke zadruge "Kruhari" - pravnog prednika ZZ "Poljo- prom". S. I., sin K. I., živio je s njim u zajedničkom domaćinstvu od 1963. godine, a R. I. od 1979. godine, nakon udaje za S. I., koji je nestao u toku rata, također sina K. I. Nakon što je K. I. napustio stan, preostali članovi domaćinstva postali su nosioci stanarskog prava na stanu i koristili su ga sve do 1992. godine kada su ga, zbog ratnih djejstava, napustili. Prije njihovog povratka iz izbjeglištva, 15. maja 1997. godine, DJL "Files" Sanski Most i ZZ "Poljoprom" zaključili su ugovor o zakupu poslovnih prostorija, u prizemlju zgrade u ul. M.Ć. Ćatić broj 72. Ovaj ugovor je uključivao i sporni stan u kojem je od tada otpočeo da stanuje M. F. Primjenjujući odredbe Zakona o obligacionim odnosima Općinski sud je raskinuo ugovor o zakupu od 15. maja 1997. godine u dijelu koji se odnosi na stan, utvrdivši da stan ne može biti predmet zakupodavnog odnosa.
  • 5.
    M. F. je podnio žalbu Općinskom sudu. Kantonalni sud u Bihaću, po žalbi apelanta M. F., donio je, 16. decembra 1999. godine, presudu broj Gž-434/99 kojom je žalbu odbio kao neosnovanu, a presudu Općinskog suda potvrdio.
  • 6.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, presudom Rev.14/2000 od 6. aprila 2000. godine odbio je reviziju M. F., izjavljenu na presudu Kantonalnog suda u Bihaću. Vrhovni sud je, između ostalog, utvrdio da je revizija neosnovano ukazivala na proceduralne povrede, jer obje nižestepene presude sadrže potpune i jasne razloge o dokazima i argumentima M. F. Što se tiče protivtužbenog zahtjeva, Vrhovni sud je naveo da on nije bio dovoljno opredijeljen i da sve zakonske pretpostavke, potrebne za podnošenje protivtužbenog zahtjeva, nisu bile ispunjene.

II - Apelacija

  • 7.
    Apelant u svojoj apelaciji pobija presude Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Bihaću i Općinskog suda u Sanskom Mostu. On smatra da pravičnost suđenja u konkretnom slučaju uopće ne postoji i da su povrijeđeni član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, član 6/1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 1. stav 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju.
  • 8.
    Apelant navodi da je kao zakupac, u skladu sa ugovorom o zakupu, adaptirao i dogradio kompletan prostor, pa i stambeni prostor koji je bio potpuno devastiran, uloživši oko 56.000 DM. Adaptacijom stan je umjesto 62 m2 povećan na 103 m2. S obzirom na te okolnosti, u toku postupka postavio je protivtužbeni zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova.
  • 9.
    Apelant smatra da pravičnost suđenja ne postoji, jer sudovi nisu donijeli odluku o protivtužbenom zahtjevu. Pored toga, sudovi nisu obrazlagali nijedan od prigovora iznesenih u žalbi koji se odnosio na primjenu materijalnog prava. Poljuljani su principi vođenja vanparničnog postupka. Vanparnični postupak, koji se odnosio na utvrđivanje stanarskog prava na spornom stanu, proveden je tajno za M. F., a pokrenut već kada je parnica bila u toku. Zahtjev za izuzeće sudije prvostepenog suda je odbijen, a Kantonalni sud to pitanje nije razmatrao. Presuda, koja nije bila izvršna, je provedena.

III - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 10.
    U skladu sa odredbom člana 16. Poslovnika Suda, 25. decembra 2000. godine od R. I. i S. I. iz Sanskog Mosta, a 4. januara 2001. godine od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, zatraženi su odgovori na navode apelacije.
  • 11.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor.
  • 12.
    R. I. i S. I., koje zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, u odgovoru od 16. januara 2001. godine, prigovaraju u cijelosti podnesenoj apelaciji zbog njene neosnovanosti. Smatraju da su sudovi riješili dva osnovna pitanja, prije svega, da li je sporni dio objekta, koji je zakupio DJL "Files", a koristio direktor M. F., stambeni ili poslovni prostor, te da li se kao takav mogao dati u zakup, i da li su druga lica posjedovala stanarsko pravo na stanu u ul. M. Ć. Ćatića br. 72.
  • 13.
    Kako je osnov za apelantovo korištenje stana ugovor o zakupu, tužioci su morali prvo dokazati da su bili nosioci stanarskog prava, a potom da je osnov za apelantovo korištenje stana nezakonit. Kako R. I. i S. I. nisu imali dokaz da su bili nosioci stanarskog prava osim rješenja Općine Sanski Most, pokrenuli su postupak za utvrđivanje stanarskog prava u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima. Poštujući zakonsku proceduru prvo su se obratili ZZ "Poljoprom", a kada nisu dobili nikakav odgovor, sud je u vanparničnom postupku, u kojem je učestvovao ZZ "Poljoprom" kao vlasnik stana i koji nije osporavao stanarsko pravo, donio rješenje kojim se R. I. i S. I. utvrđuje stanarsko pravo. U toku vanparničnog, a i parničnog postupka, utvrđeno je da je K. I., prednik R. I. i S. I., zakonito uselio u stan u kome su s njim živjeli R. I. i S. I. u svojstvu članova porodičnog domaćinstva.
  • 14.
    R. I. i S. I. ne osporavaju činjenicu da apelant nije učestvo- vao u vanparničnom postupku koji se odnosio na postupak utvrđivanja stanarskog prava koji je propisan Zakonom o stambenim odnosima i u kojem je, po Zakonu, učestvovao davalac odnosno vlasnik stana ZZ "Poljoprom" Sanski Most. Općinski sud u Sanskom Mostu je, priznavši legitimaciju DJL "Files", ZZ "Poljoprom" i M. F., omogućio njihovo učešće u postupku o spornim pitanjima.
  • 15.
    Što se tiče protivtužbenog zahtjeva, R. I. i S. I. tvrde da nije niti podnesen, ukazujući na podatak da je apelant objekat sanirao sredstvima Luteranskog saveza, dostavljajući kao dokaz potvrdu od 3. februara 1998. godine, koju je izdao Luteranski savez.
  • 16.
    Smatraju da je izvršni postupak pravilno proveden, uz napomenu da je sud ipak išao u korist apelantu jer nije prihvatio niti odredio privremenu mjeru, čime je omogućio apelantu da stambeni prostor koristi nezakonito više od dvije godine.
  • 17.
    U skladu sa članom 20. stav 2. Poslovnika Suda, 8. aprila 2001. godine M. F. je dostavljen odgovor na apelaciju. Na traženje suda, Općinski sud u Sanskom Mostu dostavio je kompletan spis na uvid.

IV - Dopustivost predmeta

  • 18.
    U skladu sa odredbom člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 19.
    Odredbom člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine propisano je da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 20.
    Sud konstatuje da je apelant, obraćajući se Vrhovnom sudu, iscrpio sve raspoložive pravne lijekove. On je primio presudu Vrhovnog suda 3. maja 2000. god., a apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine dostavljena je 9. juna 2000. godine. Slijedi da je apelant ispoštovao rok od 60 dana. Apelacija je, stoga, dopuštena.

V - Ustavni sud je ocijenio

  • 21.
    Apelant M. F. se poziva u svojoj apelaciji na član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije, te član 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju.
  • 22.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:

"Svako tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama .... ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona ..."

  • 23.
    Član 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 24.
    Ustavni sud konstatuje da se postupak pred sudovima Federacije Bosne i Hercegovine odnosi na građanska prava apelanta M. F., te se član 6. Evropske konvencije primje- njuje u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
  • 25.
    Ustavni sud ističe da se postupci pred sudovima u konkretnom predmetu tiču primjene Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 57/89 - preuzet Uredbom sa zakonskom snagom "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94). Prema odredbama člana 580. stav 2. Zakona, ako se utvrdi da trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na upotrebu stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom Zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupcu štetu.
  • 26.
    Prema Zakonu o stambenim odnosima, koji je na snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine, stanarsko pravo podrazumijeva, između ostalog, pravo na nesmetano i trajno korištenje stana, mogućnost članova porodičnog domaćinstva da dobiju stanarsko pravo nakon smrti nosioca stanarskog prava, ili nakon prestanka njegovog stanarskog prava iz drugih razloga.
  • 27.
    Ustavni sud uočava da je M. F. imao pristup sudovima sve tri instance i da su ovi sudovi ispitali njegove zahtjeve na osnovu primjenjivih pravnih odredbi, tako da ne postoje indikacije da je postupak vođen na nepravičan način. Ustavni sud, stoga, zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana 6. Evropske konvencije niti do ekvivalentnog člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 28.
    U pogledu člana 1. Protokola broj 1 na Konvenciju, Ustavni sud primjećuje da se konkretni predmet tiče postupka između strana oko prava zakupca i prava trećih lica da na stambenom prostoru, kao dijelu zakupljene imovine, ostvaruju svoje pravo, koje po samom zakonu sasvim isključuje prava zakupca i dovodi do raskida ugovora o zakupu. Ustavni sud nije našao elemente koji bi ukazali da je u konkretnom postupku došlo do povrede prava na imovinu, garantiranog članom 1. Protokola broj 1 na Konvenciju i ekvivalentnim članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 29.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da osporena odluka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije povrijedila nijednu ustavnu odredbu.

VI - Zaključak

  • 30.
    Ustavni sud je zaključio da odbije apelaciju.
  • 31.
    Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 55/01

21. decembra 2001. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.