USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. i člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27. juna 2003. godine, donio je
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se zahtjev Predsjedništva skupštine SUBNOR-a općine Srbinje Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Republike Srpske za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02 i 47/02) jer ga je podnijelo neovlašteno lice.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Predsjedništvo skupštine SUBNOR-a općine Srbinje Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Republike Srpske (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je, 3. decembra 2002. godine, podnijelo inicijativu Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) koja se može smatrati zahtjevom za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02 i 47/02).
II - Zahtjev za pokretanje postupka
- 2.Podnosilac zahtjeva tvrdi da je osporenim zakonom, u čl. 59. i 60, kojim je raniji procenat od penzijskog osnova za određivanje penzije sa 85% snižen na 75%, izvršena degradacija prava boraca penzionisanih na osnovu Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja bivše SFRJ i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju SR Bosne i Hercegovine, da su članom 91. postepeno reducirana prava penzionera koji nisu ostvarili plaću od 1. januara 1970. godine, jer se protivpravno osporavaju uplate doprinosa iz vremena prije penzionisanja, što zadire u ljudska i građanska prava, te da Narodna skupština Republike Srpske nije imala ovlaštenja da ukine ili stavi van snage zakon države Bosne i Hercegovine, kao što je to učinjeno članom 200. osporenog zakona.
III - Dopustivost
- 3.Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta".
- 4.Iz navedenih ustavnih odredbi proizilazi da podnosilac zahtjeva nije ovlašteni subjekat za pokretanje spora, odnosno postupka, za ocjenu ustavnosti zakona.
IV - Zaključak
- 5.S obzirom da je zahtjev podnio neovlašteni subjekt, Ustavni sud je, u skladu sa članom 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio da zahtjev odbaci.
- 6.Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 71/02
27. juna 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.