USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se zahtjev R. B., iz Banje Luke, za ocjenu ustavnosti člana 17. Statuta grada Banje Luke od 26. februara 2002. godine, jer ga je podnijelo neovlašteno lice.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.R. B., iz Banje Luke (u daljem tekstu: podnositeljica zahtjeva) je podnijela zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) za ocjenu ustavnosti člana 17. Statuta grada Banje Luke, pozivajući se na član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Zahtjev je podnesen 26. februara 2002. godine.
- 3.Ustavni sud, u skladu sa članom 55. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik Ustavnog suda), nije dostavio zahtjev donosiocu osporenog akta radi davanja odgovora.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda podnositeljice zahtjeva i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, se mogu sumirati na sljedeći način.
- 5.Članom 17. Statuta grada Banje Luke ("Službeni glasnik grada Banje Luke", broj 4/00) propisano je da su funkcije gradonačelnika i njegovog zamjenika, sekretara Skupštine Grada, zaposlenih u gradskoj upravi, kao i zaposlenih u područnim jednicama republičkih vlasti sa sjedištem u Gradu, nespojive sa funkcijom poslanika u Skupštini Grada.
- 6.Podnositeljica zahtjeva smatra da član 17. Statuta grada Banje Luke nije u skladu sa članom 1.8. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji reguliše kompatibilnost javnih funkcija, niti sa čl. 29. i 30. Ustava Republike Srpske koji utvrđuju aktivno i pasivno biračko pravo. Pošto je zaposlena u gradskoj upravi, podnositeljica zahtjeva tvrdi da član 17. Statuta grada Banje Luke krši njeno pravo da bude izabrana.
- 7.Iz istih razloga, podnositeljica zahtjeva je podnijela inicijativu Ustavnom sudu Republike Srpske za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 17. navedenog Statuta grada Banje Luke. Ustavni sud Republike Srpske je donio rješenje broj U-118/01 od 31. januara 2001. godine, kojim nije prihvatio ovu inicijativu.
IV - Zahtjev
- 8.Podnositeljica zahtjeva navodi da osporena odredba Statuta nije u skladu sa članom 1.8. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, niti sa čl. 29. i 30. Ustava Republike Srpske koji utvrđuju aktivno i pasivno biračko pravo.
V - Dopustivost
- 9.Prema članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
- 10.Polazeći od navedene ustavne odredbe, slijedi da podnositeljica zahtjeva nema aktivnu legitimaciju da pokrene postupak konkretne (incidentne) kontrole ustavnosti osporene odredbe Statuta grada Banje Luke. U skladu sa odredbom VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, tu legitimaciju ima samo sud u Bosni i Hercegovini, kao prethodno pitanje u okviru konkretnog postupka, od čijeg rješenja ovisi njegova odluka. Zato, ovaj zahtjev treba odbaciti.
- 11.Ustavni sud, iako nije vezan nazivom podneska i ustavnom odredbom na koju se poziva podnositeljica zahtjeva, zahtjev ne može smatrati apelacijom Ustavnom sudu. Naime, podnositeljica zahtjeva nije ničim dokazala da je sprovođenje Statuta direktno uticalo na njena Ustavom Bosne i Hercegovine zagarantovana prava, a istovremeno nije imala mogućnost ulaganja bilo kakvog efektivnog i adekvatnog pravnog lijeka pred nadležnim organima Republike Srpske, kao što je utvrđeno i uvjetovano u članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Ustavni sud ne može u konkretnom slučaju odluku Ustavnog suda Republike Srpske smatrati kao adekvatan i efektivan pravni lijek i kao "presudu" iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, jer bi se suprotnim tumačenjem pravila iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, a u vezi sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zaobišla ograničenja u pogledu ovlaštenih pokretača postupka apstraktne kontrole ustavnosti iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
VI - Zaključak
- 12.S obzirom da podnositeljica zahtjeva nije osoba ovlaštena za pokretanje postupka iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je, u skladu sa članom 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 13.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru i prof. dr. Ćazim Sadiković.
U 22/02
27. juna 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.