USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
RJEŠENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 27. i člana 56. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
OBRAZLOŽENJE
Obustavlja se postupak po apelacijama Općine Jablanica, Općine Konjic i Javnog preduzeća Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, protiv presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-14/00 od 9. januara 2001. godine jer su osporeni akti prestali da važe.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Protiv presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-14/00 od 9. januara 2001. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/01), apelaciju su podnijeli Javno preduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, Općina Konjic i Općina Jablanica (u daljem tekstu: apelanti).
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.U skladu sa Poslovnikom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik Ustavnog suda), Ustavni sud je 2. i 16. augusta 2001. godine zatražio od Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosioca osporene presude, od premijera Federacije Bosne i Hercegovine, koji je pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom Federacije i predsjednika Hercegovačko-neretvanskog kantona, te Općine Konjic, Općine Jablanica i Grada Mostara, kao učesnika u postupku pred Ustavnim sudom Federacije, i Elektroprivrede Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Elektroprivreda BiH), da daju odgovor na navode iz apelacija.
- 3.Odgovor na apelaciju dali su: Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine 10. septembra 2001. godine, Elektroprivreda BiH 6. septembra 2001. godine, Grad Mostar 19. septembra 2001. godine, Općina Konjic i Općina Jablanica 28. augusta 2001. godine.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, dr. Alija Behmen, u svom odgovoru od 9. augusta 2001. godine, uz uvažavanje institucije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kao i činjenice da nije bio na dužnosti premijera Federacije Bosne i Hercegovine prilikom podnošenja zahtjeva tom sudu, predlaže da se, u skladu sa ovlaštenjima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, provede postupak i zauzme konačan stav o ustavnosti osporenih odluka.
III - Činjenično stanje
- 4.Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije), 9. januara 2001. godine, donio je presudu U-14/00 kojom se utvrđuje, u tački 1. presude, da član 1., član 2. tačka 1. i član 3. stav 1. tačka 1. i stav 2. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara, nisu u suprotnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, u tački 2. presude, da član 1. i član 3. tačka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture, koji je donijelo Općinsko vijeće Općine Jablanica, nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH, u tački 3. presude, da član 1. i član 2. tačka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Konjic, nisu u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine .
- 5.Presuda Ustavnog suda Federacije broj U-14/00 objavljena je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 6/01 od 26. februara 2001. godine.
IV - Apelacije
- 6.a) Javno preduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine - Sarajevo izjavilo je 17. aprila 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv tačke 1. Presude Ustavnog suda Federacije broj U-14/00, kojom je utvrđeno da član 1., član 2. tačka 1. i član 3. stav 1. tačka 1. i stav 2. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara, nisu u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Po mišljenju apelanta presuda u navedenom dijelu je u nesaglasnosti sa čl. III/3.a), III/3.b) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te Amandmanom VIII i Amandmanom XXII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
- 7.Osporene odredbe Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture glase:
Član 1.
"Ovom Odlukom utvrđuju se obveznici, visina, način obračuna i plaćanje naknade za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture na području Grada Mostara.
Pod područjem iz stava 1. podrazumijevaju se površine i objekti HE Salakovac, HE Grabovica, HE Mostar, Željeznička stanica, Aerodrom Mostar, izvorišta Studenac, Radobolja i Južni izvor."
Član 2.
"Obveznici plaćanja naknade iz prethodnog člana su:
- 1.preduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije koja koriste hidroenergetske objekte na području Grada Mostara.
- 2....
- 3....
- 4...."
Član 3.
"Visina naknade i način obračuna i plaćanja utvrđuju se na slijedeći način:
- 1.za preduzeća iz člana 2. tačka 1.
- -za svaki KW instalirane snage hidroenergetskih objekata 1,70 KM
- -
- 2....
- 3....
- 4....
Naknada iz tačke 1. prethodnog stava plaća se mjesečno u korist budžeta Grada Mostara, do 15. svakog mjeseca za prethodni mjesec na osnovu rješenja nadležnog organa Grada Mostara.
...."
- 8.b) Općina Jablanica, koju zastupa Općinsko javno pravobranilaštvo Općine Jablanica, izjavila je 25. aprila 2001. godine apelaciju protiv presude Ustavnog suda Federacije broj U- 14/00, u dijelu kojim je utvrđeno da član 1. i član 3. tačka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture (tačka 2. presude), koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Jablanica, nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH. U apelaciji se navodi da je Ustavni sud Federacije utvrdio, polazeći od Amandmana VIII na Ustav Federacije BiH, da općine Jablanica i Konjic svojim odlukama nisu mogle propisivati novčane naknade od HE Grabovica i HE Jablanica, dok je za istovjetnu odluku Gradskog vijeća Grada Mostara Ustavni sud utvrdio da je u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Osporene odredbe Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture glase:
Član 1.
"Ovom Odlukom utvrđuju se obveznici, visina, način obračuna i plaćanja naknade za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture na području općine Jablanica.
Pod područjem iz stava 1. podrazumijevaju se površine i objekti: HE Jablanica, HE Grabovica, Željeznička stanica, izvorište Komadinovo Vrelo."
Član 3.
"Obveznici plaćanja naknade iz prethodnog člana su:
- 1.Preduzeća koja koriste hidroenergetske objekte za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije na području općine Jablanica.
- 2....
- 3...."
- 9.c) Općina Konjic, koju zastupa Općinsko javno pravobranilaštvo općine Konjic, izjavila je 26. aprila 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Ustavnog suda Federacije broj U-14/00 tačke 3. presude kojom je utvrđeno da član 1. i član 2. tačka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Konjic nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH.
Osporene odredbe Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture glase:
"Član 1.
Ovom Odlukom utvrđuju se obveznici, visina, način obračuna i plaćanja naknade za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture na području općine Konjic.
Pod područjem iz stava 1. podrazumijevaju se površine i objekti: HE Jablanica, Željeznička stanica, izvorište Ljuta."
Član 2.
"Obveznici plaćanja naknade iz prethodnog člana su:
- 1.Preduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije koja koriste hidroenergetske objekte na području općine Konjic;
- 2....
- 3...."
- 10.Primjedbe i na sam postupak pred Ustavnim sudom Federacije istakli su Elektroprivreda BiH, Općina Jablanica i Općina Konjic.
V - Dopustivost
- 11.Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud BiH ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
U pitanju da li se Ustavni sud Federacije može smatrati "sudom" u smislu navedenog člana Ustava BiH, Ustavni sud se u svojoj odluci broj U 5/99 ("Službeni glasnik BiH", broj 3/00), izjasnio da je, prema Ustavu Federacije BiH, Ustavni sud Federacije važan dio sudskog sistema Federacije. Ustav Federacije govori o njemu kao jednom od sudova Federacije i utvrđuje sudske funkcije koji on vrši. U tim okolnostima, čini se da nema valjanog razloga zašto se on ne bi smatrao sudom u okviru značenja člana VI/3.b) Ustava BiH. Efektivnost apelacione kontrole, koju vrši Ustavni sud BiH, zaista bi bila značajno reducirana ako se protiv presude sudova entiteta ne bi mogle podnositi apelacije Ustavnom sudu u pogledu njihove saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Slijedi da je Ustavni sud nadležan da ispita da li je presuda Ustavnog suda Federacije BiH u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 12.Pri ocjeni da li apelacije zadovoljavaju uvjete za razmatranje utvrđene u članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda prema kome Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako se protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnim lijeku koji je koristio, Ustavni sud konstatira da je osporena presuda Ustavnog suda objavljena je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 6/00 od 26. februara 2001. godine.
Prema članu 41. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/98), presude i rješenja toga suda smatraju se dostavljenim strankama danom njihovog objavljivanja u službenom glasniku. Apelacije Ustavnom sudu izjavili su Elektroprivreda BiH Sarajevo 17. aprila 2001. godine, Općina Jablanica 25. aprila 2001. godine i Općina Konjic 16. aprila 2001. godine.
Prema tome apelacije su izjavljene u roku utvrđenom u članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
- 13.Prema članu 11. Poslovnika Ustavnog suda učesnici u postupku pred Ustavnim sudom su stranke u postupku u kome je donesena presuda koja se pobija apelacijom i sud čija je presuda predmet apelacije. Sud će u konkretnom predmetu, po načelu kontradiktornosti postupka, odrediti druge učesnike u postupku.
- 14.U pitanju dopustivosti apelacije Elektroprivrede BiH, Ustavni sud je pošao od slijedećeg:
Prema Statutu JP Elektroprivreda BiH - prečišćeni tekst ("Službene novine Federacije BiH", broj 57/01) Elektroprivredu BiH osnovala je Skupština Republike Bosne i Hercegovine; Preduzeće obavlja elektroprivrednu djelatnost koja je zakonom utvrđena kao djelatnost od posebnog društvenog interesa; Preduzeće utvrđuje rezultate poslovanja i raspoređuje dobit u skladu sa zakonom i odgovarajućim pravilnikom; dijelovi preduzeća su, između ostalog, i Direkcija za proizvodnju Hidroelektrane na Neretvi, Jablanica.
U sastavu Hidroelektrane na Neretvi su: HE Jablanica, HE Grabovica i HE Salakovac (koji se nalaze u općinama Konjic i Jablanica i (dijelu) Grada Mostara.
- 15.Ustavni sud, stoga, zaključuje da Elektroprivreda BiH ima interes za rješenje ovog spora s obzirom da se osporenim odlukama nameće ovom preduzeću obaveza plaćanja naknade, što bi moglo uticati na poslovni uspjeh, odnosno na buduća opterećenja dobiti preduzeća.
Pored toga Ustavni sud ima u vidu i odgovor premijera Federacije BiH dr. Alije Behmena (tačka 3) koji predlaže da Ustavni sud provede postupak i zauzme konačan stav o ustavnosti osporenih odredbi. Kako je Elektroprivreda BiH preduzeće u kome po osnovu državnog kapitala ovlaštenja i obaveze vrše organi Federacije BiH, Ustavni sud smatra da postoji interes Elektroprivrede BiH u ovom ustavno-sudskom sporu, te zaključuje da je apelacija Elektroprivrede BiH dopustiva.
- 16.U skladu sa članom 25. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da u pogledu apelacije Elektroprivrede BiH, Općine Jablanica i Općine Konjic vodi jedan postupak i donese jednu odluku.
VI - Ustavni sud je odlučio
- 17.U toku postupka pred Ustavnim sudom, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio je Zakon o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/02). Ovim zakonom utvrđuje se visina i način izdvajanja i usmjeravanja dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata izgrađenih na potopljenim područjima u svrhu proizvodnje električne energije i pitke i industrijske vode (član 1). Javno preduzeće i druga pravna lica koja ostvaruju prihod korištenjem hidroakumulacionog objekta izgrađenog na potopljenom području, dužna su po odredbama ovog zakona plaćati naknadu (član 2). Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela dohotka organizacija udruženog rada koje koriste hidroakumulacione objekte ("Službeni list SRBiH", br. 23/76 i 32/91) i drugih posebnih propisa koji na drugačiji način reguliraju ovu materiju (član 10). Ovaj zakon objavljen je 12. aprila 2003. godine u "Službenim novinama Federacije BiH" i stupio je na snagu osmog dana od dana objavljivanja.
- 18.Visoki predstavnik Paddy Ashdown je 17. aprila 2003. godine donio Odluku broj 136/03 kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije Bosne i Hercegovine. Odluka je objavljena u"Službenim novinama Federacije BiH", broj 18/03.
U članu 1. ovog zakona propisano je da se član 10. Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća, ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/02), dopunjuje tako što se na kraju ovog člana dodaje novi stav koji glasi: "Izuzetno od prethodnog stava ovog člana, Odluka o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture ("Službene novine Grada Mostara", broj 1/00), izmijenjena i dopunjena Odlukom Visokog predstavnika datuma utvrđenog u tekstu te odluke, primjenjivat će se u izmijenjenom i dopunjenom obliku do momenta kada se izvrši odgovarajuća organizacija za jedinstvenu administrativnu strukturu za Grad u cjelini, uključujući i njegovo finansiranje, ali najkasnije do 30 aprila 2004. godine na kategoriju obveznika plaćanja definiranu u članu 2. stav 1. navedene Odluke koja obuhvata preduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije koja koriste hidroakumulacijske objekte na području Grada Mostara. Od 1. maja 2004. godine izmjene i dopune Odluke u pogledu navedene kategorije obveznika plaćanja naknade prestaju da važe." Ovaj zakon stupio je na snagu odmah (član 2).
- 19.Visoki predstavnik je, istoga dana, donio i Odluku broj 137/03 kojom se donosi Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture ("Gradsko službeno glasilo Grada Mostara", broj 1/00) koja stupa na snagu kao odluka grada Mostara i na snazi je od dana utvrđenog u članu 3. te odluke, na privremenom osnovu, dok je Gradsko vijeće Mostara ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i postavljanja uvjeta. Ova odluka stupa na snagu odmah.
Članom 1. Odluke Visokog predstavnika propisano je da se u članu 2. Odluke st. 2., 3. i 4. brišu. Član 3. Odluke se u cjelini mijenja i glasi tako da je u tački 1. navedeno da se visina naknade i način obračuna utvrđuje tako što se za preduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije koja koriste hidroenergetske objekte na području Grada Mostara utvrđuje obaveza plaćanja naknade za svaki kW instalirane snage hidroenergetskog objekta u iznosu od 1,70 KM (propisana stopa naknade), da će Grad Mostar u roku od trideset (30) dana nakon stupanja na snagu ovih amandmana dostaviti Gradskom vijeću Grada Mostara plan koji će sadržavati prijedlog za korištenje iznosa sredstava koja će biti uplaćena u skladu sa ovom Odlukom u njenom izmijenjenom i dopunjenom obliku (tačka 2). Plaćanje navedenih iznosa vrši se mjesečno u korist budžeta Grada Mostara do 15. u svakom mjeseca za prethodni mjesec. Ove naknade predstavljaju prihod budžeta Grada Mostara (tačka 3). Odluka i njene izmjene i dopune u potpunosti prestaju da važe od 1. maja 2004. godine. Ova odluka stupa na snagu odmah (član 3).
- 20.Ustavni sud konstatira da su, stupanjem na snagu Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata, u smislu člana 10. ovog Zakona, prestali da važe drugi posebni propisi, pa prema tome i propisi Općine Konjic i Općine Jablanica koji se odnose na obaveze plaćanja naknada javnih preduzeća i drugih pravnih lica koja ostvaruju prihod korištenjem hidroakumulacionog objekta izgrađenog na potopljenom području, da plaćaju naknade u budžet općine ili grada na čijem je području izgrađen hidroakumulacioni objekt. Ova pitanja su bila predmet osporenih odluka Općine Konjic i Općine Jablanica.
- 21.U pogledu odredbi Odluke Grada Mostara, odredba člana 10. Zakona bi se odnosila i na tu Odluku. Međutim, Visoki predstavnik je 17. aprila 2003. godine, koristeći se ovlaštenjima koja su mu dana u članu V Aneksa 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, donio Odluku o izmjenama i dopunama Zakona i odlučio da će se, izuzetno, Odluka o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture (Grada Mostara) primjenjivati u izmijenjenom i dopunjenom obliku najkasnije do 30. aprila 2004. godine, a od 1. maja 2004. godine kada Odluka u pogledu kategorije obveznika plaćanja naknade, tj. preduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije koja koriste hidroakumulacijske objekte na području Grada Mostara prestaje da važi.
- 22.Zakon o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata objavljen je 12. septembra 2002. godine i stupio je na snagu osmog dana nakon objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH" ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/02). Time je prestala da važi i osporena Odluka Grada Mostara u pogledu kategorije obveznika plaćanja naknade tj. preduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije. Međutim, Visoki predstavnik je Odlukom od 17. aprila 2003. godine, kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata, učinio izuzetak u pogledu prestanka primjene drugih posebnih propisa u odnosu na Odluku o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture ("Službene novine Grada Mostara", broj 1/00) sa primjenom u izmijenjenom i dopunjenom obliku najkasnije do 30. aprila 2004. godine, tj. da od 1. maja 2004. godine izmjene i dopune Odluke Grada Mostara u pogledu kategorije obveznika plaćanja naknade prestaju da važe.
- 23.Time su, po ocjeni Ustavnog suda, osporene odredbe Odluka Grada Mostara prestale da važe kako u svojom dosadašnjem sadržaju tako i u vremenu važenja.
S obzirom da su odredbe odluka Općine Konjic, Općine Jablanica te Grada Mostara, koje su bile predmet osporavanja pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, prestale da važe, Ustavni sud je ocijenio da su se stekli uvjeti za obustavu postupka u smislu člana 56. Poslovnika Ustavnog suda.
VII - Zaključak
- 24.Ustavni sud je, na osnovu navedenog, riješio kao u dispozitivu.
Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović, prof. dr. David Feldman, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.