USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Odluke o komunalnoj naknadi, koju je donijelo Općinsko vijeće Novi Travnik, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj dana 13.12.2011. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da Odluka o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Općine Novi Travnik", broj 2/10) nije u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Općine Novi Travnik".
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije), dana 23.08.2011. godine, zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Odluke o komunalnoj naknadi, broj: 08-49-842/10 od 21.4.2010. godine, koju je donijelo Općinsko vijeće Novi Travnik (u daljem tekstu: osporena Odluka).
Podnosilac zahtjeva navodi da Općinsko vijeće Novi Travnik, prilikom donošenja osporene Odluke, u preambuli iste, nije navelo zakonski osnov za donošenje, kojim bi se regulisalo pitanje obaveze plaćanja komunalne naknade, obzirom da općinska vijeća mogu isključivo na osnovu određenih zakona donositi i odgovarajuće odluke. Osim toga, u osporenoj Odluci se različito tretiraju pravni subjekti, kao npr. vlasnici nadzemnih i podzemnih instalacija, u odnosu na ostale obaveznike plaćanja komunalne naknade, iz razloga što se za sve ostale obaveznike naknada utvrđuje u odnosu na zone zemljišta, odnosno namjenu objekta, a za vlasnike instalacija naknada se vrši po koeficijentu jedan, što zapravo znači da se sve instalacije nalaze u prvoj građevinskoj zoni, što dalje ukazuje da se naknada vlasnicima instalacija utvrđuje bez relevantnih, objektivnih i realnih kriterija, što direktno ima za posljedicu nejednakost pred zakonom. Nejednakost lica pred zakonom, na osnovu osporene Odluke, ogleda se i u činjenici da su određeni koeficijenti namjene prostora i zemljišta, prema kojima se određuje koeficijent jedan, jedini i isključivi kriterij je vrsta djelatnosti koju obavlja pravni subjekt. Nadalje, osporena Odluka proizvodi nejednak i različit, te diskriminatorski tretman i između pojedinih vlasnika nadzemnih i podzemnih instalacija, koji se manifestuje u činjenici da se, konkretno za kablovske operatere komunalna naknada obračunava drugačije, odnosno koriste druge i različite, paušalno određene kriterije i mjerila, za razliku od vlasnika drugih instalacija.
Ovakvim ponašanjem se očigledno proizvodi stanje pravne nesigurnosti i neizvjesnosti, a istovremeno omogućava i proizvoljno tumačenje i primjena osporene Odluke.
Nadalje, osporenom Odlukom se povrjeđuje i pravo na imovinu vlasnika instalacija i nezakonito zadire i miješa u njihovu imovinu, obzirom da za donošenje osporene Odluke ne postoji zakonski osnov na osnovu koga bi Općinsko vijeće Novi Travnik moglo donijeti osporenu Odluku.
Sa druge strane, ukazuju na postojanje zakonskog osnova za takve naknade, kao npr. u Zakonu o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/06 i 2/10).
Podnosilac zahtjeva smatra da osporena Odluka nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporena Odluka nije u saglasnosti sa odredbama člana II.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije je 12.09.2011. godine u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 6/95 i 37/03) zatražio od Općinskog vijeća Novi Travnik da, kao druga stranka u postupku, dostavi odgovor na zahtjev podnosioca u roku od 20 dana.
U odgovoru na zahtjev Općinskog vijeća Novi Travnik, koji je dostavilo Općinsko pravobranilaštvo Travnik 05.10.2011. godine, ističe se da je pravni osnov za donošenje osporene Odluke bio Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službeni list SR BiH", broj 20/90), koji je preuzet i primjenjuje se kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, a što nije navedeno u preambuli osporene Odluke. Naime, istovremeno sa osporenom Odlukom, donesena je i Odluka o komunalnom redu ("Službeni glasnik Općine Novi Travnik", broj 2/10), pa je vjerovatno tehničkom greškom u preambuli osporene Odluke izostavljen Zakon o komunalnim djelatnostima, dok je u preambuli druge odluke naveden. Podsjećaju, da je Federacija Bosne i Hercegovine donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/06, 43/08 i 22/09), gdje je u članu 13. stav 1. propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju javni prihodi, a između ostaloga i komunalne naknade u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave (tačka "c"), a stavom 3. navedenog člana, da općinsko vijeće donosi propise kojim se utvrđuje visina naknade. Također, članom 36. u vezi sa članom 37. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano je da jedinice lokalne samouprave donose propise o porezima i naknadama, kao i provedbene propise o oporezivanju u zakonom propisanim okvirima. Negiraju da i u jednom članu osporene Odluke postoji diskriminacija bilo kog subjekta, a niti se njezinim odredbama povrjeđuje Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Predlažu da se zahtjev podnosioca odbije kao neosnovan.
Ustavni sud Federacije održao je javnu raspravu 13.12.2011. godine na kojoj je ispred podnosioca zahtjeva pristupio punomoćnik Tarik Sočivica, stručni saradnik u JP "Elektroprivreda BiH" d.d. Sarajevo, a ispred Općinskog vijeća Novi Travnik, Sadžida Trezić, općinski pravobranilac u Travniku.
Punomoćnik podnosioca zahtjeva u cijelosti je ostao kod navoda iz zahtjeva. Ponovno je naglasio da za donošenje osporene Odluke ne postoji zakonski osnov, naknada se određuje bez ikakvih jasnih i unaprijed određenih i razrađenih kriterija i mjerila, što ima za posljedicu povredu ustavom zaštićenog i zagarantovanog principa jednakosti pred zakonom i zaštite prava na imovinu. Precizirao je da osporena Odluka nije u saglasnosti i sa tačkom "k" člana II.2.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Općinski pravobranilac, kao punomoćnik Općinskog vijeća Novi Travnik ostao je kod navoda iz odgovora na zahtjev, da osporena Odluka nije u neskladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ponovno je predložio da se zahtjev podnosioca odbije kao neosnovan.
Nakon provedene javne rasprave, analiziranja svih iznesenih navoda i uvida u priloženu dokumentaciju u spisu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je odredbom člana VI.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano da općinsko vijeće donosi propise o ubiranju poreza i općenito osigurava potrebna finansijska sredstva što ih ne pribavlja kanton ili federalna vlast. U članu 13. stav 1. tačka c) Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine je propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave.
Odredbom člana 8. stav 3. alineja 7. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 49/06) propisano je da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave spada, između ostalog, utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanja visine naknade za korištenje javnih dobara, a članom 13. stav 2. alineja 8. istoga zakona, da općinsko vijeće donosi plan korištenja javnih površina.
U skladu sa navedenim ustavnim i zakonskim odredbama, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je Općinsko vijeće Novi Travnik bilo ovlašteno da donese osporenu Odluku.
Uvidom u osporenu Odluku Ustavni sud Federacije je utvrdio da je u članu 1. propisano da se ovom odlukom utvrđuje obaveza plaćanja komunalne naknade, način korištenja sredstava ostvarenih od komunalne naknade, obaveznici plaćanja komunalne naknade, način utvrđivanja visine komunalne naknade, način naplate komunalne naknade i način oslobađanja od obaveze plaćanja komunalne naknade. Članom 2. i 3. osporene Odluke propisano je za što se sve plaća komunalna naknada i jedinice mjere za utvrđivanje visine komunalne naknade, a članom 4. stav 2. je propisano da se građevinsko zemljište, u smislu ove Odluke, razvrstava u tri (3) zone, na način predviđen osporenom Odlukom o utvrđivanju visine naknade za dodijeljeno gradsko i ostala građevinska zemljišta na korištenje. Članom 5. osporene Odluke propisano je da se komunalna naknada za nadzemne i podzemne instalacije iz člana 3. plaća i na područjima koja nisu obuhvaćena zonama iz prethodnog člana, a članom 14. stav 2. da koeficijent zone za instalacije iznosi jedan (1), bez obzira u kojoj zoni se instalacija nalazi.
Nakon ocjene pojedinih odredaba osporene Odluke, dovedenih u vezu sa navodima zahtjeva podnosioca, Ustavni sud Federacije je ocijenio da osporena Odluka nije u neskladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, iako u preambuli iste nije naveden zakonski osnov za njezino donošenje, jer Općinsko vijeće Novi Travnik je ovlašteno da donese navedenu odluku, a ista sadrži realne kriterije i razrađene parametre za određivanje komunalne naknade i obaveza plaćanja je ista u odnosu na sva pravna i fizička lica.
Na osnovu izloženog Ustavni sud Federacije utvrdio je da osporenom Odlukom nije povrijeđeno pravo na jednakost lica pred zakonom, kao ni pravo na imovinu iz člana II.2.(1)c) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom od pet glasova u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U-25/11
13. decembra 2011. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.