USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine u predmetu broj U 56/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija M. R., podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-617/01 od 26. novembra 2001. godine, presude Općinskog suda Sanski Most, broj P-191/00 od 5. juna 2001. godine, i rješenja Općinskog suda Sanski Most, broj P-191/00 od 5. juna 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
- 1.M. R. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 14. marta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-617/01 od 26. novembra 2001. godine, presude Općinskog suda Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-191/00 od 5. juna 2001. godine, i rješenja Općinskog suda, broj P-191/00 od 5. juna 2000. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je, 9. septembra 2003. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor nije dostavljen.
III - Činjenično stanje
Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 3.Apelant je sa Javnim preduzećem PTT Saobraćaja BiH - Direkcijom PTT Saobraćaja Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) zaključio ugovor o korištenju telefonskih usluga, tj. ugovor o pristupu iz člana 142. Zakona o obligacionim odnosima, koji se primjenjuje u Federaciji BiH. Tuženi je, na ime izvršenih usluga, apelantu ispostavio račun u iznosu od 1.862 KM, koji apelant nije blagovremeno uplatio. Tuženi je, zatim, na temelju zaključenog ugovora, u skladu sa članom 74. stav 2. tačka 2. Zakona o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama i tačkom II Uputstva o primjeni ovog zakona, koji se odnose na pretplatničke odnose tuženog broj 04.1-021-4329/1-98 od 7. augusta 1998. godine, apelantu onemogućio korištenje telefonskih usluga.
- 4.Nakon izmirenja navedenih obaveza, tuženi je stavio u funkciju apelantov telefon. S tim u vezi, ostalo je sporno postojanje apelantove obaveze da plati telefonske usluge tuženom za period od 30. maja 1997. godine do 30. maja 1999. godine u iznosu od 1.862 KM, za koje apelant smatra da ih nije bio obavezan izmiriti.
- 5.Općinski sud, presudom broj P-191/00 od 5. juna 2001. godine, odbio je kao neosnovanu apelantovu tužbu protiv tuženog radi isplate (vrijednost spora - 1.862 KM).
- 6.Kantonalni sud, presudom broj Gž-617/01 od 26. novembra 2001. godine, rješavajući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda, broj P-191/00 od 5. juna 2001. godine i rješenja broj P-191/00 od 5. juna 2000. godine, žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu i rješenje prvostepenog suda, smatrajući da je prvostepena presuda zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava i da nisu utvrđene bitne povrede odredbi parničnog postupka. Odbijajući žalbu protiv rješenja broj P-191/00 od 5. juna 2000. godine, Kantonalni sud je utvrdio da je apelant, na ročištu pred Općinskim sudom 5. juna 2000. godine, povukao tužbu protiv tuženih M. H. iz D. Kamengrada i Općine Sanski Most.
IV - Relevantni propisi
- 7.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
"Član 178.
Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.
Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti".
- 8.Zakon o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/93 i 13/94)
"Član 142.
(1) Opći uvjeti određeni od strane jednog ugovarača, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovaračima u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao i ove.
(2) Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način.
(3) Opći uvjeti obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času zaključenja ugovora.
(4) U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi važe ove posljednje."
- 9.Zakon o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama ("Službeni list SFRJ", br. 2/86 i 26/90)
"Član 74. stav 2. tačka 2.
PTT organizacija može pretplatnički telefon privremeno isključiti i ako telefonski pretplatnik ne izmiri svoje dugovanje iz pretplatničkog odnosa u roku od osam dana od dana prijema pismene opomene od PTT organizacije zbog duga koji nije izmirio u roku od osam dana od dana prijema računa, i to:
1)...
- 2)u roku od 30 dana - ako je telefonski pretplatnik bilo koja druga organizacija udruženog rada ili druga organizacija, odnosno organ ili pojedinac."
V - Apelacija
- 10.Apelant osporava navedene odluke Općinskog i Kantonalnog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalno-pravnih propisa i zbog bitnih povreda parničnog postupka, smatrajući da mu je osporenim sudskim odlukama povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 11.Predložio je da Ustavni sud apelaciju usvoji, ukine osporene odluke Općinskog i Kantonalnog suda i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-617/01 od 26. novembra 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio u vremenskom periodu od 21. januara 2002. godine, kada ju je Kantonalni sud dostavio Općinskom sudu radi dostavljanja stranama u sporu, i 14. marta 2002. godine, kada je apelacija primljena u Ustavnom sudu, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene odluke, tvrdeći da je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu".
- 17.Član 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju glasi:
- 17.
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 18.Član 1. Protokola broj 1 obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, jeste opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, da nadziru korištenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana, drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu.
- 19.Polazeći od činjenica navedenih u tač. 3., 4., 5. i 6. ove odluke, Ustavni sud je našao da je prvostepeni sud raspravio i pravilno zaključio da je apelant bio u ugovornom odnosu sa tuženim i da je bio obavezan da plati tuženom telefonske obaveze za period od 30. maja 1997. do 30. maja 1999. godine u iznosu od 1.862,00 KM, te da je pravilnom primjenom člana 178. Zakona o parničnom postupku (povlačenje tužbe) odlučio da odbije apelantov tužbeni zahtjev. Ustavni sud, stoga, smatra da su sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u prvostepenom postupku pravilno zaključili da se apelant ne bi mogao osloboditi plaćanja utvrđene novčane obaveze prema tuženom i da se ne bi mogla utvrditi obaveza tuženog da apelantu vrati navedeni uplaćeni iznos.
- 20.Ustavni sud smatra da su sudovi pribavili i izveli čitav niz dokaza da bi utvrdili činjenično stanje i odlučili o cjelini apelantovog tužbenog zahtjeva o čemu postoje dokazi u sudskim spisima i dokumentima predočenim Ustavnom sudu. Prvostepena presuda Općinskog suda je u cijelosti potvrđena presudom Kantonalnog suda.
- 21.Ustavni sud smatra da bi nepravilnost i greška u pogledu apelantovih žalbenih navoda, koju je eventualno počinio Općinski sud, morala biti ispravljena u drugostepenom postupku i da iz spisa predmeta ne proizlazi bilo kakva nepravilnost koja bi uvjetovala drugačiju sudsku odluku.
- 22.Ustavni sud, također, nije ustanovio bilo kakve druge proceduralne nepravilnosti koje bi značile kršenje prava na mirno uživanje imovine, te smatra da pravo apelanta na mirno uživanje imovine nije povrijeđeno osporenim sudskim odlukama, odnosno da je apelacija neutemeljena.
- 23.Iz navedenih razloga Ustavni sud smatra da apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno odredbe člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nije povrijeđeno.
VIII - Zaključak
- 24.Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 25.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
U 56/03
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.