USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 68/03, rješavajući apelaciju M. A. iz Sanskog Mosta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija na sjednici, održanoj 17. maja 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija M. A., iz Sanskog Mosta, podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-819/01 od 26. novembra 2001. godine i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-351/00 od 21. septembra 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
- 1.M. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 14. januara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-819/01 od 26. novembra 2001. godine i Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-351/00 od 21. septembra 2000. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, 23. septembra 2003. godine zatraženo je od Kantonalnog suda i DD "Splonum" Sanski Most, koji je bio druga stranka u postupku u kojem su donesene presude koje se pobijaju apelacijom, da odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je 29. septembra 2003. godine dostavio odgovor na apelaciju, a ovaj odgovor je dostavljen apelantu u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. DD "Splonum" Sanski Most nije odgovorio na apelaciju.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.Presudom Općinskog suda, broj P-351/00 od 21. septembra 2000. godine, tuženi apelant obavezan je da tužitelju, DD "Splonum" iz Sanskog Mosta, isplati iznos od 2.525 KM na ime duga po računu broj 01-1332/98, te da mu naknadi sudske troškove u iznosu od 202 KM, sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja.
Općinski sud je svoju presudu zasnovao na činjeničnom utvrđenju da su apelant i tužilac, DD "Splonum" iz Sanskog Mosta, zaključili ugovor o kupoprodaji određene količine cigle, s tim da je ugovoreno plaćanje preko vojne knjižice poslije Nove godine; da je apelant prije zaključivanja ugovora deponirao svoju vojnu knjižicu kod banke radi plaćanja naknade za građevinsko zemljište ili stambeni prostor, a u korist Općine Sanski Most (potvrda od 20. oktobra 1998. godine); da apelant nije platio tužiocu predmetni dug ni na ugovoreni način niti novcem. Općinski sud, dalje, u svojoj presudi navodi i da, bez obzira što je ugovoreno plaćanje preko vojne knjižice, ona ne može biti sredstvo plaćanja ni sredstvo za obezbjeđivanje plaćanja, s obzirom na to da se certifikati dobiveni po osnovu vojne knjižice ili po drugom osnovu, mogu koristiti samo u procesu privatizacije, zbog čega je tužiočev prigovor ništavosti osnovan. Budući da je apelant izjavio da je kupljene blokove ugradio u stambeni objekt te da nije u mogućnosti da ih vrati, Općinski sud je odlučio da ne utvrđuje ugovor ništavim, nego da obaveže apelanta na plaćanje kupoprodajne cijene po tužbenom zahtjevu, a u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
- 6.Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-819/01 od 26. novembra 2001. godine, apelantova žalba izjavljena protiv presude Općinskog suda, broj P-351/00 od 21. septembra 2000. godine, odbijena je kao neosnovana, a prvostepena presuda je potvrđena.
IV - Relevantni propisi
- 7.U Zakonu o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 7/01, 32/01, 27/01 i 57/03) relevantne odredbe glase:
"Član 1.
Ovim zakonom uređuje se: utvrđivanje i realizacija potraživanja građana prema Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), način evidentiranja i postupak realizacije ovih potraživanja u postupku privatizacije.
Član 2.
Potraživanjima građana, koja se izmiruju u skladu sa ovim zakonom, smatraju se potraživanja po osnovu.... neisplaćenih plaća pripadnika Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane i Policije i (...).
Član 4.
Potraživanja građana iz člana 2. ovog zakona iskazuju se u DEM. (...)
Član 5.
Potraživanja građana po svim osnovama iz člana 2. ovog zakona iskazuju se na jedinstvenom računu građanina (u daljem tekstu: Jedinstveni račun). (...)
Član 9.
Potraživanja po osnovu ostvarenih, a neisplaćenih plaća pripadnika Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane i Policije, unose se na osnovu javne isprave izdate od nadležnog organa.
Član 11.
Otvaranje Jedinstvenih računa vrši se po službenoj dužnosti na osnovu matičnog broja građana - nosilaca potraživanja iz ovog zakona. Jedinstveni račun predstavlja certifikat građana.
Član 15.
Potraživanje sa Jedinstvenog računa građani mogu u skladu sa zakonom koristiti za kupovinu:
- -stanova na kojima postoji stanarsko pravo;
- -dionica preduzeća;
- -imovine preduzeća;
- -poslovnih prostora u vlasništvu općina, i
- -druge imovine koja se bude prodavala u procesu privatizacije.
- 8.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94), relevantne odredbe glase:
- 8.
"Član 103.
(1) Ugovor, koji je protivan (...) propisima te moralu društva, ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. (...)
Član 104.
(1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje.
(...)"
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant se žali da su osporenim presudama povrijeđena njegova ljudska prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i čl. 13. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Apelant smatra da sudovi nisu pravilno primijenili relevantne zakonske propise. Tvrdi da sudovi svojim odlukama nisu omogućili jednaka prava tužiocu i tuženom, jer je apelant obavezan na ono što nije njegova obaveza i suprotno prinudnim pravnim propisima o ništavosti ugovora, te da nisu sa jednakom pažnjom cijenili dokaze i navode tužbe i tužioca i navode i izjave apelanta, a obavezivanjem apelanta da dug plati u gotovom novcu, umjesto prijenosom certifikata, kako je ugovoreno, nanosi mu se materijalna šteta i umanjuje imovina te povređuju njegova imovinska prava, jer na računu ostaju neiskorišteni certifikati. Apelant, dalje, navodi da se Kantonalni sud u svojoj presudi zadržao na obrazlaganju odluke prvostepenog suda, a ne ocjene navoda žalbe apelanta, onemogućavajući mu tako djelotvoran pravni lijek. Konačno, apelant smatra i da su odlukama sudova zloupotrijebljena prava tužioca za zaštitu ugovornih prava na štetu apelanta.
Apelant, izjašnjavajući se o odgovoru Kantonalnog suda na predmetnu apelaciju, uglavnom ponavlja navode iz apelacije.
- b)Odgovor na apelaciju
- 10.Kantonalni sud u ovom odgovoru osporava apelaciju u cjelini, navodeći da su osporene presude pravilne i donesene na zakonit način i da imaju uporište u zakonskim propisima, te da nisu povrijeđena prava apelanta, a niti apelant u apelaciji pruža dokaze koji bi upućivali na drugačiji zaključak.
- 10.
VI - Dopustivost
- 11.Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 12.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 13.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-819/01 od 26. novembra 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, apelant je protiv presude Kantonalnog suda, koja je donesena 26. novembra 2001. godine, podnio apelaciju 14. januara 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 14.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 15.Apelant osporava presude Kantonalnog suda i Općinskog suda zbog pogrešne primjene zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i materijalnih nedostataka (ocjena činjenica u odnosu na predmetni ugovor) i smatra da su time povrijeđena njegova ljudska prava, zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i njenim protokolima.
- 16.Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga se izjašnjenje Ustavnog suda o relevantnim odredbama Evropske konvencije i njenih protokola odnosi i na odgovarajuće odredbe člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
- a)Pravo na pravično suđenje - član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije
- a)
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
(...)"
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, prva rečenica, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Izraz "građanska prava i obaveze" iz Evropske konvencije ima cilj da utvrdi granice primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovaj izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u vezi sa "građanskim pravima i obavezama" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obavezu mora biti moguće kvalificirati kao "građansko". Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava "... dovoljno je da se na vjerodostojan i uvjerljiv način dokaže postojanje prava prema domaćem zakonu (vidi presudu Periscope protiv Francuske od 26. marta 1992. tačka 35).
- 20.Konkretni predmet se odnosi na postupak u sporu koji je proistekao iz ugovornog odnosa između apelanta, kao kupca, i tužioca, kao prodavača, dakle iz "teretnog" ugovora. Međutim, tužilac je tražio da apelant plati u novcu za robu koju je primio po osnovu tog ugovora, za kojeg je tužilac istakao prigovor ništavosti zbog toga što je ugovoreno plaćanje protivno zakonu. Dakle, tužilac je tražio od apelanta kompenzaciju za svoju imovinu, tj. robu koju je apelant primio, a nije i ne može je platiti na ugovoreni način niti može da vrati ono što je primio po osnovu kupoprodajnog ugovora. Nesumnjivo je da je pravo na imovinu "građansko pravo". Stoga je i spor po zahtjevu za kompenzaciju imovine spor ekonomske prirode i obuhvaćen je članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud će preispitati da li je postupak pred Kantonalnim i Općinskim sudom bio pravičan, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 21.Ustavni sud uočava da su Kantonalni, i prethodno, Općinski sud, u konkretnom slučaju, primjenjujući relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije, odlučili da je apelant obavezan tužiocu platiti dug u novcu, jer su utvrdili da apelant dug nije platio ni na ugovoreni način (certifikatom) niti u novcu.
- 22.U konkretnom slučaju nastala je situacija koja je predviđena Zakonom o obligacionim odnosima (čl. 103. i 104). Apelant je sa tužiocem zaključio ugovor o kupoprodaji građevinskih elemenata i obavezao se da će kupljenu robu platiti certifikatima dobivenim po osnovu "vojne knjižice". Općinski sud je, ocjenom provedenih dokaza, utvrdio da apelant nije platio dug na ugovoreni način (navodi, između ostalog, da je apelant prije zaključivanja ugovora kod banke deponirao svoju vojnu knjižicu radi plaćanja naknade za građevinsko zemljište ili stambeni prostor, a u korist Općine Sanski Most). Općinski sud je zaključio, s obzirom na to da se certifikati dobiveni po osnovu vojne knjižice ili po drugom osnovu mogu koristiti samo u procesu privatizacije, da je osnovan prigovor ništavosti ugovora koji je u tom smislu istakao tužilac. Međutim, Općinski sud je odlučio da ne utvrđuje ništavost ugovora, već je apelanta obavezao na plaćanje kupoprodajne cijene u novcu, jer je apelant izjavio da je kupljene građevinske elemente ugradio u stambeni objekt te da nije u mogućnosti da ih vrati. Ustavni sud primjećuje da su sudovi propustili da, na osnovu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima, utvrde da je predmetni ugovor ništav, jer je protivan Zakonu o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije te da, prema tome, na osnovu člana 104. tog zakona, odluče o pravnim posljedicama takvog ugovora. Međutim, Ustavni sud smatra da su Općinski sud i Kantonalni sud pravilno odlučili, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, da je apelant obavezan platiti dosuđeni iznos u novcu, bez obzira što nije i formalno utvrđena ništavost ugovora, jer bi konsekvence i u tom slučaju bile iste.
- 23.Ustavni sud, također, smatra da je apelantu u predmetnom slučaju pružena mogućnost da iznese svoje zahtjeve pred nadležnim sudovima tokom cijelog sudskog postupka i to na dvije sudske instance. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije osporio nijednu procesnu radnju u postupku donošenja odluka. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve navode i tvrdnje apelanta, pri čemu su nekim dali veći, a nekim manji značaj. Međutim, sudovi su dovoljno jasno obrazložili svoje odluke u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje, te se ovaj dio apelacije odbija kao neosnovan.
- b)Pravo na imovinu - član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
- b)
- 25.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu.
(...)"
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 26.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, jeste opće prirode i iskazuje principe o mirnom uživanju imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici tog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, nadziranje korištenja imovine, u skladu sa javnim interesima. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine te ih, stoga, treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu.
- 27.U konkretnom slučaju, kako je to navedeno u ovoj odluci, apelant je imao pravično suđenje. Sudovi su odlučili, primjenjujući relevantne propise, da je apelant obavezan platiti kupoprodajnu cijenu u novcu za isporučenu robu koju nije platio ni na ugovoreni način niti u novcu, a nije u mogućnosti da kupljenu robu vrati tužiocu. Ustavni sud nema razloga da iste propise drugačije tumači. Ustavni sud, stoga, zaključuje da apelant, obavezivanjem da kupljenu robu plati u novcu, a ne certifikatima, jer za to nema pravnog osnova, nije lišen imovine niti mu je onemogućeno "mirno uživanje imovine" odnosno korištenje certifikata u skladu sa zakonom.
- 28.Ustavni sud zaključuje da osporene presude nisu povrijedile pravo apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- c)Druge navodne povrede Evropske konvencije
- c)
- 29.Apelant se, također, žali na povrede prava na djelotvoran pravni lijek i na zabranu zloupotrebe prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije.
- 30.S obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno razmatrati navode apelacije u pogledu ovih prava.
VIII - Zaključak
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
U 68/03
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.