Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici, održanoj 25. juna 2004. godine, donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 68/02, rješavajući zahtjev Sejfudina Tokića, u vrijeme podnošenja zahtjeva zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. člana 61. st. 1. i 2. i člana 65. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Tudor Pantiru, potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

David Feldman, prof., sudija

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Utvrđuje se da odredbe čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/02, 60/03 i 96/03) nisu u skladu sa članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH", odredbe čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet usaglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku Republike Srpske", obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Obustavlja se postupak za ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine odredbe člana 7. Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 25/02), odredbi čl. 2., 6., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/01) i odredbi čl. 2., 7., 8. i 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/01) jer su osporene odredbe prestale da važe.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Sejfudin Tokić, u vrijeme podnošenja zahtjeva zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je, 4. oktobra 2002. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine odredbi čl. 7., 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 25/02), odredbi čl. 2., 6., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/01) i odredbi čl. 2., 7., 8. i 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/01).

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske, Doma naroda i Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zatraženo je, 3. i 5. aprila 2003. godine da, u roku od 30 dana, dostave odgovor na zahtjev. Traženje je ponovljeno, 3. i 17. februara 2004. godine.
  • 3.
    Odgovori na zahtjev nisu dostavljeni u ostavljenom roku od 30 dana.
  • 4.
    Na osnovu člana 33. Poslovnika Ustavnog suda, od Poreske uprave Republike Srpske su, 4. marta 2004. godine, zatraženi podaci i obavještenja o primjeni Zakona o akcizama i porezu na promet. Traženi podaci i obavještenja su dostavljeni 11. marta 2004. godine.

III - Zahtjev

  • 5.
    Podnosilac zahtjeva smatra da odredba člana 7. Zakona o akcizama i porezu na promet uvjetuje obavljanje međuentiteske trgovine akciznim robama posjedovanjem licence Poreske uprave, čime se sprječava slobodan protok roba i vrši administrativno uplitanje u slobodnu trgovinu između privrednih subjekata, koji imaju sjedište u različitim entitetima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt). Ovakva situacija stvara povlaštenu grupu trgovaca i pospješuje mito i korupciju, a ne garantira da će suzbiti poreske i carinske utaje.
  • 6.
    Odredba člana 41. stav 3. istog zakona, kako navodi podnosilac zahtjeva, destimulira trgovinu između entiteta i Brčko Distrikta, jer se u povoljniju poziciju stavlja uvoznik akcizne robe iz inozemstva, od nabavljača iste robe iz drugog entiteta, odnosno Brčko Distrikta, na taj način, što je obveznik akcize-uvoznik obavezan platiti akcizu u rokovima i na način predviđen za plaćanje carine i drugih uvoznih dažbina, a obveznik akcize na proizvode nabavljene u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i Brčko Distriktu obavezan je platiti akcizu prije preuzimanja proizvoda. Ovakvo zakonsko rješenje vodi stvaranju tri odvojena ekonomska prostora u Bosni i Hercegovini.
  • 7.
    Dalje, podnosilac zahtjeva navodi da odredba člana 48. stav 1. tačka 2. istog zakona ometa slobodan promet akciznih roba između entiteta i Brčko Distrikta, jer plaćanje akcize prema sjedištu kupca iz Republike Srpske, za akcizne proizvode kupljene u Federaciji i Brčko Distriktu, omogućava dvostruko oporezivanje, čime se roba poskupljuje.
  • 8.
    Podnosilac zahtjeva navodi istu argumentaciju i u pogledu odredbi čl. 2., 6., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo i odredbi čl. 2., 7., 8. i 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića, smatrajući da se njima i u Federaciji uspostavljaju iste barijere za međuentitetsku trgovinu akciznim robama, uvjetovanjem ove trgovine, posjedovanjem licence izdate od nadležnog organa.
  • 9.
    Zbog svega istaknutog, podnosilac zahtjeva smatra da čl. 7., 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet, čl. 2., 6., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo i čl. 2., 7., 8. i 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića, nisu saglasni sa članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    Član I/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Član I/4.

"Postoji sloboda kretanja širom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entiteta."

  • 11.
    U Zakonu o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 25/02) relevantne odredbe glase:

Član 41.

(1) Obveznik akcize-proizvođač obavezan je akcizu platiti narednog dana od dana puštanja proizvoda u promet.

(2) Obveznik akcize-uvoznik obavezan je platiti akcizu u rokovima i na način predviđen za plaćanje carine i drugih uvoznih dažbina.

(3) Obveznik akcize na proizvode nabavljene u FBiH i BD BiH obavezan je platiti akcizu prije preuzimanja proizvoda.

(4) Obveznik akcize u slučajevima iz člana 3. stav 2. ovog zakona obavezan je platiti akcizu u roku iz stava 1. ovog člana.

Član 48.

(1) Akciza se plaća prema sjedištu:

  • 1)
    proizvođača ili uvoznika u Republici,
  • 2)
    kupca iz Republike za akcizne proizvode kupljene u FBiH i BD BiH,
  • 3)
    poslovne jedinice u Republici čiji je osnivač iz FBiH ili BD BiH."
    • 12.
      U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 60/03) relevantne odredbe glase:

Član 9.

U članu 48. iza riječi akciza dodaju se i riječi: "i porez na promet na akcizne proizvode".

Član 16.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske", a primjenjivat će se narednog dana od dana potpisivanja Sporazuma o raspodjeli poreza na promet na akcizne proizvode između vlada Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, a Sporazum će se objaviti u službenim glasnicima Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine."

  • 13.
    Memorandum o razumijevanju o implementaciji zakona i podzakonskih propisa koji se odnosi na promjenu mjesta naplate poreza na promet akciznih proizvoda ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 60/03) glasi:

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, koje zastupa predsjedavajući, Adnan Terzić

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa premijer, dr. Ahmed Hadžipašić

Vlada Republike Srpske, koju zastupa predsjednik, dr. Dragan Mikerević

Vlada Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koju zastupa gradonačelnik, Siniša Kisić

(u daljem tekstu: Strane)

U cilju jačanja jedinstvenog ekonomskog prostora kroz proces harmonizacije poreskih zakona na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, uključujući ukidanje svih administrativnih prepreka (saglasnosti, licence) za slobodnu razmjenu roba i usluga, Strane se obavezuju:

  • 1.
    Osigurat će se donošenje odgovarajućih izmjena i dopuna zakona o porezima na promet proizvoda i usluga, te podzakonskih propisa koji se odnose na implementaciju ovih zakona, kako iz okvira nadležnosti vlada, tako i u parlamentarnoj proceduri, a u cilju promjene ubiranja poreza na promet na sve akcizne proizvode.

Promjena mjesta ubiranja poreza na promet na sve akcizne proizvode, u skladu sa propisima iz prvog stava, primjenjivat će se počevši od 1. augusta 2003. godine.

  • 2.
    Ovaj memorandum objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

Sarajevo, 9. jula 2003. godine"

V - Dopustivost

  • 14.
    Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u svom relevantnom dijelu, glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

Š...Ć

  • -
    Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

  • 15.
    Ustavni sud konstatira da je podnosilac zahtjeva u vrijeme podnošenja zahtjeva bio zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Zahtjev se odnosi na odlučivanje da li su određene odredbe zakona entiteta u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Konačno, zahtjev sadrži potrebne navode i činjenice na kojima se zasniva.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev pokrenuo ovlašteni subjekt i da su ispunjeni formalni uvjeti iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Slijedi da je predmetni zahtjev dopustiv.

VI - Meritum

  • 18.
    Ustavni sud, prije svega, naglašava da činjenica da zakonodavna tijela oba entiteta nisu dostavila odgovor na zahtjev i objasnila ratio donošenja ovih propisa, ne sprječava Ustavni sud da razmotri osporene odredbe navedenih zakona i razloge njihovog donošenja.
  • 19.
    Podnosilac zahtjeva navodi nesaglasnost čl. 7., 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 25/02), čl. 2., 6., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/01) i čl. 2., 7., 8. i 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/01) sa članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 20.
    Ustavni sud konstatira da je, u toku postupka pred Ustavnim sudom, Narodna skupština Republike Srpske donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama i porezu na promet, koji je objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske", broj 60/03 od 23. jula 2003. godine. Članom 1. ovog zakona brisan je, zahtjevom osporeni, član 7. Zakona o akcizama i porezu na promet, a članom 9. ovog zakona je osporeni član 48. Zakona o akcizama i porezu na promet dopunjen tako što se iza riječi "akciza" dodaju riječi:"i porez na promet na akcizne proizvode". U smislu člana 16. ovog zakona, on stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja, dakle 31. jula 2003. godine, a primjenjuje se narednog dana od dana potpisivanja Sporazuma o raspodjeli poreza na promet na akcizne proizvode između vlada Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Na osnovu potpisanog Memoranduma o razumijevanju o implementaciji zakona i podzakonskih propisa, koji se odnosi na promjenu mjesta naplate poreza na promet akciznih proizvoda, ovaj zakon se primjenjuje od 1. augusta 2003. godine. Narodna skupština Republike Srpske je donijela i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 96/03), čije odredbe se ne odnose na pitanja koja su relevantna za razmatranje konkretnog zahtjeva.
  • 21.
    U toku postupka pred Ustavnim sudom, Parlament Federacije (Dom naroda i Predstavnički dom) je donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo, koji je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 37/03 od 31. jula 2003. godine i stupio na snagu narednog dana od dana objavljivanja, dakle 1. augusta 2003. godine, od kada se i primjenjuje. Članovima 1., 3., 4., 5., 6. i 7. ovog zakona brisan je sporni dio teksta, odnosno zamijenjen drugim tekstom (član 8), iz zahtjevom osporenih čl. 2., 6., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo.
  • 22.
    Parlament Federacije je donio i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na promet bezalkoholnih pića, koji je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 37/03 od 31. jula 2003. godine i stupio na snagu narednog dana od dana objavljivanja, dakle 1. augusta 2003. godine i primjenjuje se od 1. augusta 2003. godine. Članovima 1., 3., 4., 5., 6. i 7. ovog zakona brisan je sporni dio teksta, odnosno zamijenjen je drugim tekstom (član 8), iz zahtjevom osporenih čl. 2., 7., 8. i 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na promet bezalkoholnih pića.
  • 23.
    Ustavni sud utvrđuje da su na ovaj način prestale da važe zahtjevom osporene odredbe člana 7. Zakona o akcizama i porezu na promet, čl. 2., 6., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo i čl. 2., 7., 8. i 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića.
  • 24.
    U novonastaloj pravnoj situaciji relevantna je odredba člana 65. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud obustaviti postupak kada je u toku postupka osporeni opći akt prestao da važi. Ustavni sud može nastaviti postupak ako se radi o očiglednoj povredi odredbi člana II Ustava Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju Ustavni sud nema osnova da nastavi postupak.
  • 25.
    Pošto su osporene odredbe prestale da važe, a Ustavni sud, uzimajući u obzir sve okolnosti datog ustavnopravnog slučaja, ne smatra da je potrebno da nastavi postupak, stekli su se uvjeti za obustavu postupka u ovom dijelu zahtjeva.
  • 26.
    Za Ustavni sud ostaje još da preispita da li su odredbe čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/02, 60/03 i 96/03) u skladu sa članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 27.
    U Bosni i Hercegovini reguliranje plaćanja akciza i poreza na promet akciznim proizvodima, u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine, jeste u nadležnosti entiteta.
  • 28.
    U Republici Srpskoj, promet unutar Entiteta i međuentiteski promet akciznim proizvodima je reguliran Zakonom o akcizama i porezu na promet, Pravilnikom o primjeni Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 65/02 i 62/03) i Pravilnikom o načinu obračunavanja i plaćanja akcize i poreza na promet akciznih proizvoda, sadržaju specijalnog računa u prometu sa kupcima iz Federacije Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 69/03).
  • 29.
    U Federaciji promet akciznih proizvoda je reguliran Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/02 i 37/03), Zakonom o posebnom porezu na naftne derivate ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95, 27/98, 41/98, 51/99, 29/02 i 37/03), Zakonom o posebnom porezu na pivo ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95, 51/99, 52/01 i 37/03), Zakonom o posebnom porezu na kahvu ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95, 51/99, 52/01 i 37/03), Zakonom o posebnom porezu na bezalkoholna pića ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95, 51/99, 52/01 i 37/03), Zakonom o posebnom porezu na duhanske prerađevine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95, 13/00 i 52/01) i Zakonom o posebnom porezu na alkohol ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95, 51/99, 52/01 i 37/03).
  • 30.
    U Brčko Distriktu, na osnovu člana 2. Odluke o načinu primjene propisa entiteta i utvrđivanju stopa u oblasti poreza i doprinosa ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 5/00), primjenjuje se Zakon o akcizama i porezu na promet koji je na snazi na području Republike Srpske.
  • 31.
    Analizirajući navedene propise, Ustavni sud primjećuje da nametanje obaveze plaćanja akciza i poreza na promet akciznim proizvodima predstavlja mjeru administrativnog protekcionizma koja ima isključivo fiskalni karakter i služi dodatnom prikupljanju budžetskih prihoda od prometa roba koje su luksuzne, a manje neophodne za život, kao što su nafta i naftni derivati, duhan i duhanske prerađevine, kahva, alkoholna pića, pivo i bezalkoholna pića. Obaveza plaćanja akciza i poreza na promet akciznim proizvodima postoji u oba entiteta i Brčko Distriktu i njom je obuhvaćen cjelokupan promet ovim robama, bilo da se radi o uvozu iz inozemstva, domaćoj proizvodnji ili međuentitetskom prometu.
  • 32.
    Ustavni sud zaključuje da u oba entiteta i Brčko Distriktu postoje tri kategorije obveznika akcize i to su: 1) pravno lice ili preduzetnik proizvođač akciznih proizvoda; 2) pravno lice ili preduzetnik uvoznik akciznih proizvoda; 3) pravno lice ili preduzetnik koji akcizne proizvode nabavlja od dobavljača iz drugog entiteta ili Brčko Distrikta.
  • 33.
    Obaveza po osnovu akcize za duhan nastaje preuzimanjem poreskih markica, obaveza po osnovu akciza na alkoholna pića preuzimanjem kontrolnih markica, a obaveza po osnovu akcize na naftu, pića i kahvu nastaje: 1) isporukom proizvoda, odnosno izdavanjem računa o prodaji; 2) uvozom; 3) nabavkom iz drugog entiteta, odnosno Brčko Distrikta.
  • 34.
    Plaćanje akcize na duhan vrši se prije preuzimanja kontrolnih markica, akcize na alkoholna pića u roku od 90 dana od dana preuzimanja poreskih markica (u Federaciji isto kao ostalih akciznih proizvoda). Obveznici akcize-proizvođači akcizu plaćaju narednog radnog dana od dana puštanja proizvoda u promet (u Federaciji u roku od 5 dana po isteku sedmice, a fizičko lice u roku od 15 dana po isteku mjeseca), obveznici-uvoznici u rokovima i na način predviđen za plaćanje carine i drugih uvoznih dažbina, obveznici akcize na proizvode nabavljene iz drugog entiteta, odnosno Brčko Distrikta prije preuzimanja proizvoda (član 41. Zakona o akcizama i porezu na promet, član 27. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga).
  • 35.
    Mjesto plaćanja akcize i poreza na promet na akcizne proizvode je sjedište proizvođača ili uvoznika, odnosno sjedište kupca za akcizne proizvode nabavljene u drugom entitetu i Brčko Distriktu, sjedište poslovne jedinice u entitetu čiji je osnivač iz drugog entiteta ili Brčko Distrikta (osporeni član 48. Zakona o akcizama i porezu na promet, član 34. federalnog Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga).
  • 36.
    Ustavni sud primjećuje da je treća kategorija obveznika akcize, pored pravnog lica ili preduzetnika proizvođača akciznih proizvoda i pravnog lica ili preduzetnika uvoznika akciznih proizvoda, pravno lice ili preduzetnik koji akcizne proizvode nabavlja od dobavljača iz drugog entiteta ili Brčko Distrikta, uvedena u Republici Srpskoj Zakonom o akcizama i porezu na promet, koji je stupio na snagu 28. maja 2002. godine, a u Federaciji propisima o posebnim porezima, koji su stupili na snagu 7. decembra 2001. godine.
  • 37.
    Ustavni sud konstatira da je donošenje entitetskih propisa, kojim je uvedena kategorija obveznika akcize i pravnog lica ili preduzetnika koji akcizne proizvode nabavlja od dobavljača iz drugog entiteta ili Brčko Distrikta, prethodilo zaključenje Sporazuma o načinu alokacije posebnih poreza između Federacije i Republike Srpske. Ovaj Sporazum je potpisan 28. decembra 2000. godine.
  • 38.
    Cilj navedenog Sporazuma, kao i entitetskih propisa iz prethodne tačke ove odluke, usvojenih u njegovoj implementaciji, bio je izbjegavanje dvostrukog oporezivanja u međuentitetskom prometu akciznih proizvoda i podsticanje unutrašnje trgovine u Bosni i Hercegovini. Naime, u međuentitetskom prometu poseban porez-akciza plaća se u entitetu krajnje potrošnje, međutim sam način alokacije akcize prema entitetu krajnje potrošnje, podrazumijeva da akcize plaćaju i prodavac i kupac, s tim da prodavac poseban porez-akcizu za prodate proizvode u drugom entitetu realizira preko povrata. Na ovaj način, trebalo je da se stvori osnova za harmonizaciju poreskog sistema u dijelu alokacije akciza prema entitetu krajnje potrošnje, što je osnova za otklanjanje zapreka slobodnoj trgovini u Bosni i Hercegovini i poticaj formiranju i zaživljavanju jedinstvenog tržišta u Bosni i Hercegovini.
  • 39.
    Prema navedenom, Ustavni sud treba da preispita da li je opisana pravna situacija inherentna Ustavu Bosne i Hercegovine, prije svega, da li odgovara principu jedinstvenog tržišta iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 40.
    Jedinstveno tržište je neophodan element privrednog sistema Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine, uostalom, kao i većina drugih ustava, ne sadrži i ne daje konačnu sliku u pogledu privrednog sistema zemlje. Ipak, alineja 4. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine obavezuje državu da "podstakne opće blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede", dok član II/3.k) u vezi sa članom II/6. Ustava Bosne i Hercegovine obavezuje Bosnu i Hercegovinu i entitete da štite pravo na imovinu. S druge strane, princip "jedinstvenog tržišta" u Bosni i Hercegovini ne egzistira slobodno. On je ograničen drugim ustavnopravnim principima, kao što su princip demokracije, pravne države i drugim demokratskim načelima (član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine). Iz ovoga proizlazi obaveza države da uspostavi jedan funkcionirajući privredni sistem i privrednu ravnotežu u Bosni i Hercegovini, koji bi, ujedno, ispoštovao i druge ustavnopravne principe (vidi djelimičnu odluku Ustavnog suda, broj U 5/98 od 19. februara 2000. godine, stav 14., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 11/98).
  • 41.
    Ostvarenje ustavnopravnog principa "jedinstvenog tržišta" nameće obavezu države da realizira njegove ciljeve: "punu slobodu kretanja, lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine." Iz jezičkog značenja ove odredbe jasno je da su, prije svega, entiteti obavezni da ne sprječavaju ostvarenje ovog principa (druga rečenica, član I/4), mada to ne sprječava državu da pozitivno djeluje kako bi ispunila svoj cilj (prva rečenica, član I/4). Ustavni sud primjećuje da je materijalni sadržaj jedinstvenog tržišta jasno definirao Evropski sud pravde, dajući evropskim zemljama smjernice u ustavnopravnom razvoju ovog važnog aspekta. Prema tome, pozivanje na praksu Evropskog suda pravde je od izuzetne važnosti. U skladu sa tom sudskom praksom, materijalni pojam "jedinstvenog tržišta" nalaže da se, ukidanjem svih tehničkih, administrativnih i drugih mjera, ostvari unutrašnje tržište u Bosni i Hercegovini (vidi odluku Evropskog suda pravde (Sud Evropske unije), Schul, predmet broj 15/81, Zbirka 1982., str. 1431. stav 33.).
  • 42.
    Puna sloboda kretanja robe pretpostavlja slobodnu razmjenu robe na cijelom i jedinstvenom carinskom području države. To ne znači samo ukidanje mjera iz područja carinske politike, nego i svih drugih fiskalnih mjera, koje bi negativno opterećivale promet bilo koje robe na cijelom carinskom području države, bez razumnog opravdanja. Tu spadaju, znači, i svi poreski nameti, a posebno oni iz oblasti indirektnih poreza (član I/4. u vezi sa članom III/1.c) Ustava Bosne i Hercegovine).
  • 43.
    Da bi se efikasno garantirao ustavnopravni princip jedinstvenog tržišta, potrebno je ovaj princip dovesti u vezu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, koji zabranjuje diskriminaciju. S jedne strane, pojam zabrane diskriminacije uključuje ne samo tehničke mjere, nego i pozitivno-pravne propise, kao i pozitivnu obavezu države garantiranja institucionalne zaštite zabrane diskriminacije (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 18/00 od 5. oktobra 2002. godine, tačka 14, objavljenu u "Službenom glasniku BiH, broj 30/02). S druge strane, zabrana diskriminacije uključuje ne samo formalnu nego i materijalnu diskriminaciju.
  • 44.
    Činjenice da država mora ostvariti efikasno jedinstveno tržište (član I/4. Ustava Bosne i Hercegovine) i da entiteti reguliraju određene oblasti ne znači automatski da je princip zajedničkog tržišta ugrožen. U tom smislu, država ima široko polje procjene u smislu organiziranja jedinstvenog tržišta unutar svojih granica na najadekvatniji način. Iako ustavna podjela nadležnosti iz člana III Ustava Bosne i Hercegovine dodjeljuje entitetima određene oblasti, a koje mogu uticati na ostvarenje jedinstvenog tržišta kao državne obaveze, autonomnost entiteta uvjetovana je hijerarhijski nadređenim nadležnostima države, što uključuje zaštitu Ustava Bosne i Hercegovine i njenih principa. U konkretnom slučaju misli se, prije svega, na princip jedinstvenog tržišta i ostvarenja njegovih sloboda i princip državnog suvereniteta. S tim u vezi, supremacija države nad entitetima i Distriktom Brčko, koja proizlazi iz člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, omogućava joj da preduzme odgovarajuće mjere koje bi omogućile svim osobama da uživaju ustavna prava.
  • 45.
    U konkretnom slučaju, primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama i porezu na promet, od 23. jula 2003. godine, bila je uvjetovana potpisivanjem Sporazuma o raspodjeli poreza na promet na akcizne proizvode između entiteta i Distrikta Brčko. To znači da su prava i dužnosti građana, koja su ovdje u nepobitnoj vezi sa principom jedinstvenog tržišta iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine, uvjetovana aktom volje entiteta (Memorandum o razumijevanju), tj. Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta. Ovakva situacija, uzimajući u obzir poziciju države, izaziva osjećaj pravne nesigurnosti kod građana (član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine), jer ne postoji zakonska garancija da država, kao čuvar ustavnopravnog principa iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine, može efikasno i osigurati ovaj princip. Dovoljno bi bilo da jedan od entiteta, ili Brčko Distrikt, prestane respektirati ovaj Memorandum ili ga jednostrano poništi, pa da se princip jedinstvenog tržišta ugrozi.
  • 46.
    Osim ovoga aspekta, Ustavni sud primjećuje da je tretman "međuentitetskog kupca i prodavca" akcizne robe u Bosni i Hercegovini neafirmativan. Naime, u međuentitetskom prometu poseban porez-akciza plaća se u entitetu krajnje potrošnje, međutim, sam način alokacije akcize prema entitetu krajnje potrošnje podrazumijeva da akcize plaćaju i prodavac i od kupac, s tim da prodavac poseban porez-akcizu za prodate proizvode u drugom entitetu realizira preko povrata. Na ovaj način, promet robe je opterećen u jednom momentu sa dvije akcizne uplate, što obuhvata i dva postupka naplate. Osim toga, mogućnost povrata uplate akcize opterećeno je dokazivanjem naknadne uplate kupca u drugoj teritorijalnoj jedinici, čime se država oslobađa jednim dijelom obaveze organiziranja efektivnog sistema naplate akcize, opterećujući prodavca da se brine o tome. U suprotnom, prodavac ne može izvršiti povrat novca. Konačno, roba koja je namijenjena potrošnji ne tretira se isto kao roba koja se pušta u promet preko npr. daljnjih kupoprodajnih odnosa, mada bi za obje kategorije trebao biti primijenjen princip krajnje potrošnje. Na taj način, lanac robnog prometa, u nekim svojim dijelovima, ima različit tretman. Uzrok tog različitog odnosa jeste činjenica postojanja kategorije obveznika akcize pravnog lica ili preduzetnika koji akcizne proizvode nabavlja od dobavljača iz drugog entiteta ili Brčko Distrikta i koji svoje obaveze po tom osnovu plaća na način i u rokovima koji su drukčiji od onih propisanih za druge kategorije obveznika akcize, prema osporenim čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet.
  • 47.
    Ovakav sistem predstavlja administrativnu barijeru, koja otežava pristup tržištu u Bosni i Hercegovini, jer ne omogućava svim učesnicima na tržištu jednake uvjete u tržišnoj utakmici, a što predstavlja jedan od bitnih uvjeta jedinstvenog tržišta i nije u skladu sa članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 48.
    Ustavni sud je iz navedenih razloga zaključio da osporene odredbe čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet nisu u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i da ih treba usaglasiti u ostavljenom roku, a u odnosu na osporene odredbe iz drugih osporenih zakona Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio da obustavi postupak s obzirom na to da su te odredbe, odnosno zakoni, prestali da važe.

VIII - Zaključak

  • 49.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 65. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 50.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.