USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 21. jula 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 138/03, rješavajući apelaciju Š. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Š. B., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-213/02 od 27. maja 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Š. B. (u daljem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je 12. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 213/02 od 27. maja 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je, 20. januara 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio, 19. februara 2004. godine, odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od JP "Elektroprivreda" Sarajevo - "Elektrodistribucija" Tuzla, tuženog u postupku pokrenutog na osnovu apelantove tužbe (u daljem tekstu: tuženi), zatraženo je, 20. januara 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 5.Tuženi je, 3. marta 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
- 6.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tuženog su, 5. aprila 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 8.Apelant je pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljem tekstu: Općinski sud), 26. juna 1998. godine, pokrenuo parnični postupak protiv tuženog radi neosnovanog stjecanja. Povod za pokretanje tog postupka je bilo apelantovo plaćanje navodno zastarjelog duga za električnu energiju, zbog čega je tuženi isključio električnu energiju u apelantovom domaćinstvu.
- 9.Apelant je, 27. maja 1999. godine, suočivši se sa mogućnošću ponovnog isključenja električne energije jer nije izmirio cijeli dug, sa tuženim zaključio sporazum o načinu plaćanja dospjelog duga u kojem se obavezao da će iznos koji duguje tuženom platiti u tri rate, što je i učinio uplatnicama od 28. maja, 25. juna i 27. jula 1999. godine. Apelant je na uplatnicama naznačio da iznose plaća pod prinudom, a da se radi o zastarjelom potraživanju.
- 10.Apelant je, 3. oktobra 1999. godine, preinačio tužbu podnesenu Općinskom sudu 26. juna 1998. godine, tražeći da sud utvrdi da je sporazum koji je apelant zaključio sa tuženim 27. maja 1999. godine ništav.
- 11.Općinski sud je, 22. novembra 2001. godine, donio presudu broj Mal-238/99 kojom je utvrdio da je sporazum između apelanta i tuženog, zaključen 27. maja 1999. godine, ništav i obavezao tuženog da apelantu isplati iznos koji je ovaj uplatio na ime izmirenja zastarjelog duga. Ostatak tužbenog zahtjeva, koji se odnosio na povrat novčanog iznosa koji je apelant uplatio nakon prvog isključenja električne energije, je odbijen kao neosnovan. U presudi se navodi da je Općinski sud provedenim dokazima utvrdio da je tužilac platio zastarjeli dug samo da bi izbjegao prinudu. Općinski sud je, primjenom člana 211. Zakona o obligacionim odnosima, došao do zaključka da je osnovan apelantov zahtjev za povrat plaćenog iznosa jer je on zadržao pravo vraćanja uplaćenih iznosa, a plaćanje izvršio da bi izbjegao prinudu, odnosno isključenje električne energije. Tuženi je Kantonalnom sudu uložio žalbu na tu presudu Općinskog suda.
- 12.Kantonalni sud je, 27. maja 2002. godine, donio presudu kojom je uvažio žalbu tuženog, preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtjev apelanta u dosuđujućem dijelu. Prema mišljenju tog suda, bio je pogrešan zaključak Općinskog suda da se radilo o zastarjelom dugu. S obzirom da apelant nije na uplatnicama navodio šta plaća, primjenom člana 312. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima tuženi je, uplaćivanim iznosima, namirivao obaveze apelanta redom kako su iznosi uplaćivani i kako su dospijevali. Kantonalni sud je zaključio da je bio pogrešan zaključak Općinskog suda da je sporazum između apelanta i tuženog ništav zbog toga što je apelant, navodno, prinuđen, jer je predmetnim sporazumom tuženi samo omogućio apelantu da svoje dospjele a neizmirene obaveze namiri u tri rate, što je tužitelj i učinio. Kantonalni sud je još naveo i to da je, u skladu sa članom 106. stav 1. tačka 13. i stav 3. Općih uvjeta za isporuku električne energije, tuženi bio ovlašten da apelantu isključi električnu energiju zbog neplaćanja računa.
IV - Relevantni propisi
- 13.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94) koji se, u skladu sa članom IX.5/1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon.
Član 211.
"Ko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo da zahtijeva vraćanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu."
Član 312. u relevantnom dijelu glasi:
"1. Kad između istih lica postoji više istorodnih obaveza pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum povjerioca i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.
- 2.Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obaveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.Š...Ć"
Član 367.
"Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela."
Član 378. u relevantnom dijelu glasi:
"1) Zastarijevaju za jednu godinu:
- 1)potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva,
Š...Ć
- 2)zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene."
- 14.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
- 14.
Član 344. stav 1.
"Drugostepeni sud odlučuje o žalbi, u pravilu, bez rasprave.
Š...Ć"
- 15.Opći uvjeti za isporuku električne energije ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/99)
Član 106. stav 1. tačka 13. i stav 3:
"1. Obustavu električne energije, prema članu 103. Uvjeta, isporučilac može izvršiti kupcu naročito ako kupac:
Š...Ć
- 13.ne plati preuzetu električnu energiju prema odredbama Uvjeta Š...Ć
- 3.Š...Ć a u slučajevima iz tač. 13. do 15. u roku od 10 dana od dana kada je kupac bio obavezan po zakonu izvršiti uplatu po dostavljenom računu."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant navodi da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema njegovom mišljenju, do povrede prava na pravično saslušanje je došlo jer je Kantonalni sud svoja pravna shvatanja i odluku donio jednostranim tumačenjem prava i obaveza utvrđenih Zakonom o obligacionim odnosima i Općim uvjetima za isporuku električne energije, što je rezultiralo time da je tuženi bio ovlašten da uplate korisnika knjiži na namirenje duga prema redoslijedu nastanka, pa čak i za zastarjela dugovanja, a sa druge strane se ne spominje obaveza tuženog da na računima naznači period na koji se oni odnose. Do povrede prava na imovinu je, prema apelantovom mišljenju, došlo ostavljanjem na snazi sporazuma o načinu isplate dospjelog duga, te naplatom zastarjelog potraživanja, što predstavlja direktno oštećenje apelantove imovine.
- b)Odgovor na apelaciju
- b)
- 17.U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi kako nisu povrijeđeni principi pravičnog suđenja iz člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer je taj sud svoju odluku donio logičnim i jezičkim tumačenjem relevantnih propisa i njihovom primjenom. Kantonalni sud navodi da smatra kako tuženi nije doveo apelanta u zabludu da se njegove uplate odnose na tekuću potrošnju, jer je i sam apelant u postupku pred Općinskim sudom priznao da je znao da je dug iz ranijeg perioda zastario na što ga tuženi nije bio dužan posebno upozoriti u ispostavljenim računima. U ostalom dijelu odgovora Kantonalni sud ponavlja zaključke već navedene u svojoj presudi koja se pobija apelacijom.
- 18.U svom odgovoru na apelaciju tuženi navodi detaljne činjenice u vezi sa apelantovim dugovanjima i načinom izmirivanja tih dugovanja. U odgovoru se dalje navodi da je sporni sporazum, koji je apelant zaključio sa tuženim, praksa koja se čini u korist korisnika usluga tuženog, tako da korisnici imaju privilegiju da svoja dugovanja ispune sa odloženim rokom bez kamata. Neosnovana je tvrdnja apelanta da se radilo o prinudnom zaključenju ugovora, pa nema ni osnova da se sporazum smatra manjkavim i da se zahtijeva njegovo poništavanje. Tuženi zaključuje kako smatra da je predmetna apelacija neosnovana, odnosno da apelantova prava ni u jednoj fazi postupka nisu kršena jer su postupci tuženog bili u skladu sa ovlaštenjima koje on u vršenju svoje poslovne djelatnosti ima.
VI - Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-213/02 od 27. maja 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 6. juna 2002. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 17. jula 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 23.Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 24.Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa njegovom dosadašnjom praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 25.Apelantova žalba da nije imao pravičan postupak pred Kantonalnim sudom se, u suštini, odnosi na to da je Kantonalni sud pogrešno tumačio relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Općih uvjeta za isporuku električne energije, kada je odlučio da preinači prvostepenu presudu na štetu apelanta. Ustavni sud primjećuje da je postupak pred Općinskim sudom okončan presudom u korist apelanta. Općinski sud je, nakon provedenih dokaza, primjenjujući Zakon o obligacionim odnosima, utvrdio činjenice i došao do zaključka da je apelantov dug zastario i da je ništav sporazum kojim se apelant obavezao da isplati dug tužiocu u ratama. Nasuprot zaključku Općinskog suda, Kantonalni sud je na osnovu činjenica utvrđenih u postupku pred Općinskim sudom, došao do sasvim suprotnog zaključka, drugačijim tumačenjem Zakona o obligacionim odnosima. Kantonalni sud je svoju presudu temeljito obrazložio i dao razloge iz kojih je vidljivo šta je rukovodilo Kantonalni sud da donese drugačiju odluku. U suštini se radilo o drugačijem tumačenju odredbi Zakona o obligacionim odnosima koji se tiču zastare i načina naplate dugovanja. U skladu sa usvojenom praksom, Ustavni sud se neće upustiti u ocjenu tumačenja zakona Kantonalnog suda jer ne proizlazi da je to tumačenje bilo proizvoljno ili da je zloupotrijebljen zakon. Također ne proizlazi da je tom odlukom povrijeđeno neko apelantovo ustavno pravo. Proizlazi da je apelacija u ovom dijelu neosnovana.
- 26.Ustavni sud zapaža da apelant u dodatku apelacije navodi i to da nije bio pozvan pred Kantonalni sud kada je taj sud odlučivao u postupku o žalbi. Ovog pitanja se dotiče i Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju. Ustavni sud zapaža da, u skladu sa članom 344. Zakona o parničnom postupku, drugostepeni sud odlučuje o žalbi, u pravilu, bez rasprave. Kako je u konkretnom slučaju Kantonalni sud donio odluku bez održane rasprave, a apelant to nije izričito zahtijevao, nisu ni postojali uvjeti da apelant bude pozvan, pa je neosnovana njegova žalba i u ovom dijelu.
- 27.Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pravo na imovinu
- 28.Apelant navodi da su redovni sudovi, pogrešnom primjenom zakona, pobijanim presudama povrijedili njegovo ustavno pravo na imovinu.
- 29.Međutim, Ustavni sud ponovo podsjeća na već izražen princip po kojem ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. Ustavni sud je već zaključio kako smatra da sudovi u predmetnim postupcima, pokrenutim na osnovu apelantove tužbe, nisu proizvoljno primijenili zakon čime nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa, u svjetlu zaključka u pogledu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da se ova žalba mora odbiti kao neosnovana i u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.