Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 266/03, rješavajući apelaciju B. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija B. K., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Gž-31/02 od 19. juna 2003. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-18/00 od 29. novembra 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    B. K. (u daljem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je, 23. septembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj Gž-31/02 od 19. juna 2003. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj P-18/00 od 29. novembra 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Udruženja građana slovenačkog porijekla iz Sarajeva (u daljem tekstu: Udruženje građana) zatraženo je, 20. aprila 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 6. maja 2004. godine, Udruženje građana 10. maja 2004. godine, a Vrhovni sud nije dostavio odgovor.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Udruženja građana su, 30. septembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Apelant je podnio tužbu protiv Udruženja građana i njihovog glasila "Novice", sa tužbenim zahtjevom da mu solidarno isplate naknadu za dva teksta objavljena u glasilu "Novice" i to iznos od 150 KM za tekst "Pravni savjetnik" i iznos od 350 KM za tekst "Stan u ogledalu propisa". Zatim je, u toku parničnog postupka, precizirao tužbeni zahtjev potražujući na ime imovinske štete, koja se odnosi na honorar za drugi tekst, iznos od 350 KM i iznos od 150 KM na ime neimovinske štete, zbog toga što drugi tekst nije objavljen u cijelosti.
  • 7.
    Kantonalni sud je presudom broj P-18/00 od 29. novembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj Gž-31/02 od 19. juna 2003. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev. Tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na prvotuženog, Udruženje građana, zbog toga što između stranaka nije bio zaključen ugovor o djelu, već "neki ugovor dobročinskog karaktera", te što apelant nije tražio ispravku objavljenog teksta i tuženom je, u ispostavljenoj fakturi, naznačio da ne insistira da se učinjeni nedostaci otklone, dok je u odnosu na drugotuženog, glasilo "Novice", zahtjev odbijen zbog nedostatka pasivne legitimacije.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

"Član 2.

U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

Član 206.

Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza (član 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja."

  • 9.
    U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 29/03) relevantna odredba glasi:

"Član 600.

Ugovorom o djelu izvođač (poduzetnik, izvođač radova) obavezuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakva fizičkog ili intelektualnog rada i sl., a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu."

  • 10.
    U Zakonu o autorskom pravu ("Službeni list SFRJ", br. 19/ 78, 24/86, 21/90 i "Službene novine RBiH", br. 2/92, 3/93 i 13/94) relevantne odredbe glase:

"Član 3. stav 2.

Autorskim djelom smatraju se naročito:

  • -
    pisana djela (knjige, brošure, članci i ostali napisi);

Š...Ć

Član 27. stav 3.

Za svako iskorištavanje autorskog djela od strane drugog lica autoru pripada naknada ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno.

Član 95.

Lice čije je autorsko imovinsko pravo ili autorsko moralno pravo povrijeđeno može zahtijevati zaštitu tog prava i naknadu štete koja mu je povredom nanesena."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 11.
      Apelant u apelaciji navodi kako smatra da je objavljivanjem njegovog teksta stvoren obligaciono-pravni odnos između njega i tuženih, pa je pogrešan zaključak suda u pogledu primjene odredbe člana 600. Zakona o obligacionim odnosima, tako da sud nije odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Dalje, smatra da se time što je na ispostavljenoj fakturi tuženim naveo da neće insistirati na otklanjanju nedostataka u objavljenom tekstu nije odrekao prava na sudsku zaštitu zbog povrede njegovih autorskih imovinskih i moralnih prava, kako to sud pogrešno zaključuje. Apelant navodi i da sud nije savjesno i brižljivo procijenio svaki provedeni dokaz posebno, sve dokaze zajedno i oprečnost izvedenih dokaza.
    • 12.
      Zbog navedenog apelant smatra da su mu povrijeđena prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, pa predlaže da mu Ustavni sud dosudi naknadu štete u iznosu od 1.500 KM, od čega iznos od 750 KM po osnovu autorskih imovinskih prava i iznos od 750 KM po osnovu autorskih moralnih prava.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 13.
      Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da ostaje kod svog pravnog stava iz osporene odluke.
    • 14.
      Udruženje građana u odgovoru na apelaciju navodi kako svi njegovi članovi rade potpuno besplatno, a detaljniji pravni odgovor nisu u mogućnosti dati jer nemaju pravnika niti drugih stručnih lica.

VI - Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj Gž-31/02 od 19. juna 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 2. septembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 23. septembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo iz člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Pravo na pravično suđenje

  • 20.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 21.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 22.
    Zadatak Ustavnog suda je da preispita da li je spor pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 23.
    Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 24.
    Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 25.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 26.
    Apelantu je pružena mogućnost da brani svoje stajalište tokom cjelokupnog sudskog postupka i to na dvije sudske instance. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem da utvrde činjenično stanje. Nadalje, sudovi su primijenili odgovarajuće odredbe pozitivnih propisa, dali tumačenje i dovoljno jasno obrazložili svoje odluke u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud ocjenjuje da nije bilo proizvoljne primjene materijalnog prava i da nije došlo do procesnih grešaka koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
  • 27.
    Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 28.
    U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije u pogledu kršenja prava iz člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

VIII - Zaključak

  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.