USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 74/04, rješavajući apelaciju I - S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
- 1.I. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Koretaša, Lopare, kojeg zastupa M. S., advokat iz Brčkog, podnio je, 5. januara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-97/03 od 28. oktobra 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Kp-43/03 od 24. juna 2003. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda zatraženo je, 27. januara 2005. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Apelacioni sud je, 11. februara 2005. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Apelacionog suda je, 23. februara 2005. godine, dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanatovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Osnovni sud je presudom broj Kp-43/03 od 24. juna 2003. godine proglasio apelanta krivim zbog krivičnog djela razbojništva iz člana 281. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. februara 2003. godine pa nadalje. Na osnovu člana 67. Krivičnog zakona od apelanta su trajno oduzeti predmeti upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela, i to dva putnička vozila, vlasništvo H. G. iz Mitrovice i S. N. iz Potočara. Istom presudom apelant je obavezan da oštećenoj Privrednoj banci, po osnovi imovinsko-pravnog zahtjeva, isplati iznos od 369.999,38 KM kao i troškove krivičnog postupka u iznosu od 4.806,00 KM, te da plati sudski paušal u iznosu od 100 KM. Ova presuda je saopćena tako što je, nakon izlaganja završnih riječi zastupnika optužbe i odbrane, pročitana već napisana izreka presude.
- 7.Apelacioni sud je presudom broj Kž-97/03 od 28. oktobra 2003. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu, tako da je preinačena prvostepena presuda u pogledu odluke o kazni pa je apelant zbog navedenog krivičnog djela osuđen na kaznu zatvora od deset godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. februara 2003. godine pa nadalje. U ostalom dijelu je prvostepena presuda ostala neizmijenjena.
- 8.U obrazloženju svoje presude Apelacioni sud je istakao da nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka zbog toga što nije ispoštovana procesna procedura prilikom saopćavanja prvostepene presude, s obzirom da je Apelacioni sud otklonio propust prvostepenog suda i prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o kazni.
Odbija se kao neosnovana apelacija I - S., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kž-97/03 od 28. oktobra 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kp-43/03 od 24. juna 2003. godine.
IV - Relevantni propisi
- 9.Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni list Brčko Distrikta BiH", br. 6/00, 1/01 i 3/03)
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku RS" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH".
"Razbojništvo
Član 281.
(1) Ko upotrebom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.
(2) Ako je pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana nekom licu umišljajno nanesena teška tjelesna povreda ili ako je djelo učinjeno od strane više lica ili ako je upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo ili ako vrijednost oduzetih stvari prelazi iznos od 50.000,00 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina."
- 10.Zakon o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 7/00)
"Član 186. u relevantnom dijelu glasi:
(1) Glavni pretres je javan.
Član 187.
(1) Sudija koji vodi glavni pretres može isključiti novinare i javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio zbog:
- -zaštite maloljetnika;
- -zaštite intimnog života oštećenog ili svjedoka; ili
- -zaštite službene, vojne ili značajne poslovne tajne.
(2) Sudija će objaviti razloge za donošenje takve odluke.
(3) Posebna žalba na ovu odluku je dozvoljena.
Član 233.
(1) Pošto su obje stranke završile sa izlaganjem o predmetu, sudija objavljuje da je pretres završen. Optuženi će se proglasiti krivim samo ako je sudija uvjeren da izvedeni dokazi utvrđuju da je optuženi počinio djelo za koje je optužen i da ni jedan drugi zaključak ne može biti donesen iz izvedenih dokaza, te da postoji opravdano vjerovanje, zasnovano na provedenoj istrazi da ni jedan drugi dokaz ne postoji koji bi vodio ka drugačijem zaključku.
(2) Ako sudija proglasi optuženog krivim po jednoj ili više tačaka optužnice, utvrdit će datum i vrijeme održavanja pretresa za izricanje kazne. Sudija će omogućiti strankama da izvedu dokaze i iznesu činjenice relevantne za bilo koje činjenično ili pravno pitanje koje bi trebalo razmotriti pri odmjeravanju odgovarajuće kazne.
Član 260. u relevantnom dijelu glasi:
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji u slijedećim slučajevima:
Š...Ć
- 5.ako je javnost bila nezakonito isključena sa glavnog pretresa".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant tvrdi da je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da prvostepeni sud dokazima koje je ponudila odbrana nije pridavao nikakav značaj, da su rezultati vještačenja DNA montirani, da je povrijeđen princip javnosti suđenja, da je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka jer je nakon izlaganja završnih riječi zastupnika optužbe i odbrane pročitana već napisana izreka presude. Apelant smatra da je izrečena kazna zatvora enormno visoka i da predstavlja presedan u sudskoj praksi.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud navodi da su neosnovani navodi apelacije da prvostepeni sud dokazima koje je ponudila odbrana nije pridavao nikakav značaj. Prvostepeni sud je, a što je kroz svoju odluku potvrdio i ovoj sud, podjednako cijenio kako iskaz svjedoka optužbe, tako i iskaz svjedoka odbrane. Nije povrijeđen ni princip javnosti suđenja i neargumentirano se apelacijom ukazuje da je u toku krivičnog postupka protiv apelanta javnost nezakonito isključena sa glavnog pretresa jer sudija nije donio rješenje o isključenju javnosti, u kojem slučaju bi takva odluka mogla biti predmet žalbe. Neosnovan je apelantov prigovor da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka zbog izricanja kazne nakon završenog dokaznog postupka, bez pravljenja pauze. Naime, u situaciji kada je dokazni postupak završen, izvršen uvid u sve dokaze, a sve okolnosti koje su iznijete na pretresu za izricanje kazne ponovljene i u završnoj riječi stranaka, ovakav postupak prvostepenog suda ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Apelacioni sud smatra da su apelantovi žalbeni navodi u cijelosti neosnovani i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
VI - Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda broj Kž-97/03 od 28. oktobra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 11. novembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 5. januara 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant osporava navedene presude, smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. Evropske konvencije primjenljiv i u prvostepenom i u žalbenom postupku. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje je li apelant imao pravedan postupak mora se riješiti na osnovu cjelokupnog postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Monnel i Moris, presuda od 2. marta 1987. godine, serija A broj 115, st. 54. i 56).
- 20.Apelant se u ovom predmetu žali da prvostepeni sud dokazima koje je iznijela odbrana nije pridavao nikakav značaj, te da je u toku postupka protiv apelanta javnost nezakonito isključena sa glavnog pretresa.
- 21.Prvostepeni sud je, ispitujući osnovanost optužbe, proveo dokazni postupak saslušanjem brojnih svjedoka, kako onih koji su bili očevici događaja, tako i onih koji su učestvovali u rasvjetljavanju ovog događaja. Saslušani su vještak sudske medicine, vještak molekularni biolog, vještak mikrobiolog, ostvaren je uvid u izvještaje Interpola od 25. jula i 18. jula 2002. godine, izvještaj o kriminalističkom pregledu mjesta događaja od 19. maja 2002. godine, pregledana foto-dokumentacija Policije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine od 16. i 19. juna 2002. godine i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 18. februara 2003. godine, izvršena analiza nuklearne genske DNA - Zavoda za sudsku medicinu Tuzla, broj 06/03 od 4. marta 2003. godine, izvršen uvid u set naredbi i svesku uplata u oštećenoj Privrednoj banci, fotografiju apelanta i robot izgleda n.n. lica, pa je nakon provedenog dokaznog postupka, procjenjujući svaki izvedeni dokaz sa posebnom pažnjom i u vezi sa drugim izvedenim dokazima, sud utvrdio činjenično stanje i obrazložio razloge na kojima je zasnovao svoju odluku.
- 22.Član 6. stav 1. Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom. Ustvari, na sudu je da ocijeni jesu li izjave predloženih svjedoka relevantne za ocjenu predmeta. Sud koji vodi postupak mora imati diskreciju o ovim pitanjima. Osim toga, prvostepeni i drugostepeni sud, a ne Ustavni sud, dužni su ocijeniti kvalitet dokaza. Apelantove tvrdnje da prvostepeni sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje ne predstavlja ustavno pitanje koje je u nadležnosti Ustavnog suda.
- 23.Svrha člana 6. Evropske konvencije je, između ostalog, da "tribunalu" dodijeli dužnost da provede propisanu provjeru podnesaka - argumenata i dokaza koje mu dostave strane, bez prejudiciranja njihove procjene i relevantnosti u pogledu sudske odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kraska, presuda od 19. aprila 1993. god. A.254.B).
- 24.U pogledu navoda da je povrijeđen princip javnosti suđenja Apelacioni sud je, razmatrajući ovaj žalbeni navod, utvrdio da prvostepeni sud nije donio rješenje o isključenju javnosti, u kojem slučaju bi takva odluka mogla biti predmet posebne žalbe u smislu člana 187. stav 3. tada važećeg Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 7/00). Apelant u toku postupka nije ukazivao na bilo kakvu povredu načela javnosti, što dokazuju i tonski zapisi sa glavnog pretresa.
- 25.Ustavni sud podsjeća da je rasprava pred sudom u principu javna. Javnost omogućuje društvenu kontrolu suđenja, služi općem interesu, prvenstveno djeluje u pravcu suzbijanja kriminaliteta, razvijanju morala i društvene discipline građana. Ustavni sud ne nalazi da je prvostepeni sud u ovom postupku povrijedio princip javnosti suđenja, jer iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu je vidljivo da je Apelacioni sud temeljito ispitao ovaj žalbeni navod, a na osnovu tonskog zapisa sa glavnog pretresa pouzdano utvrdio da, suprotno apelantovim navodima, javnost nije bila isključena, stoga se ovaj žalbeni navod mora odbiti kao neosnovan.
- 26.Apelant navodi da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka jer je odmah, bez pravljenja ikakve pauze, nakon izlaganja završnih riječi zastupnika optužbe i odbrane u odnosu na olakšavajuće okolnosti bitne za određivanje kazne pročitao već pripremljenu presudu, kojom je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina. Ovaj žalbeni navod je bio predmet žalbe i pred Apelacionim sudom, koji je utvrdio da je ovo povreda procesne procedure i da je takve prirode da je otklonjiva, pa je Apelacioni sud, razmotrivši sve činjenice koje su iznijele stranke na pretresu za izricanje kazne, otklonio ovu procesnu povredu i apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.
- 27.U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa sudskom praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A-146, stav 68, te Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, stav 19), pitanje je li ispoštovan princip pravičnog suđenja se mora procijeniti na osnovu postupka u cjelini, s obzirom da se nedostatak, do kojeg je došlo u jednoj fazi postupka, može popraviti u naknadnoj fazi postupka. Ovo znači da, u principu, nije moguće odrediti je li postupak bio pravičan ili ne dok se ne okonča i donese konačna sudska odluka.
- 28.S obzirom na činjenicu da je istaknuta povreda procesne prirode i da ju je otklonio Apelacioni sud, Ustavni sud smatra da je i ovaj žalbeni navod neosnovan.
- 29.U pogledu apelantovih navoda da su rezultati DNA vještačenja montirani, Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisu proizlazi da je ovo vještačenje izvršeno u dva instituta, a da su nalazi i mišljenja podudarni. Nalaze i mišljenja vještaka prvostepeni sud je ocijenio kao objektivne i u dovoljnoj mjeri obrazložene, što prema ocjeni i drugostepenog suda isključuje svaku mogućnost, s obzirom na faze postupka kako se vještačenje odvijalo, da je vještačenje montirano.
- 30.Ustavni sud ne nalazi da su redovni sudovi, na način na koji su postupali, propustili da utvrde, odnosno preispitaju važne činjenice za ovu krivično-pravnu stvar.
- 31.U pogledu odluke o visini kazne, Ustavni sud ne nalazi da su redovni sudovi zloupotrijebili zakonske odredbe na kojima se temelji odluka o kazni i ponovo podsjeća da, prema svojoj dosadašnjoj sudskoj praksi, nije nadležan ocjenjivati kako su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje ili tumačili i primijenili zakon, odnosno kako je na osnovu toga odmjerena krivična sankcija, osim u slučajevima kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 64/02 od 24. oktobra 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 8/04).
- 32.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 33.Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na postupanje suda u pogledu ocjene dokaza i visine izrečene kazne, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 34.S obzirom na navedeno, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine