Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 155/03, rješavajući apelaciju A. i B. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 19. novembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija A. i B. B., podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-1147/01 od 18. decembra 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

OBRAZLOŽENJE

I - Uvod

1, A. i B. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Banje Luke, koje zastupaju D. i V. K., advokati iz Banje Luke, podnijeli su 12. februara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1147/01 od 18. decembra 2002. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i "Krajina osiguranja" d.d. Banja Luka, zatraženi su 23. januara 2004. godine odgovori na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. februara 2004. godine, a "Krajina osiguranje" d.d. Banja Luka 8. marta 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantima.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Apelanti su tuženi radi regresnog potraživanja po osnovu odgovornosti za štetu pričinjenu trećem licu u saobraćajnoj nezgodi koju je prouzrokovao A. B. upravljajući putničkim vozilom koje je vlasništvo B. B., u alkoholiziranom stanju.
  • 7.
    Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-1869/98 od 12. oktobra 2000 godine, utvrđeno je da je tužba "Krajina osiguranja" d.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanata povučena. Istim rješenjem tužitelj je obavezan da apelantima, na ime troškova parničnog postupka, isplati iznos od 8.550 KM.
  • 8.
    Okružni sud je, odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostepenog rješenja, donio Rješenje broj Gž-1147/01 od 18. decembra 2002. godine, kojim se žalba djelimično usvaja, a prvostepeno rješenje preinačava u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, tako da se dosuđeni iznos na ime troškova postupka od 8.550 KM smanjuje na iznos 3.571 KM. U preostalom dijelu žalba tužitelja je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94) koji je primjenjivan u konkretnom slučaju, relevantne odredbe glase:

"Član 35.

Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

Kamate, parnični troškovi, ugovorena kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

Član 151. stav 1.

Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.

Član 154. stav 1.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci i njenom umješaču naknadi troškove.

Član 155.

Pri odlučivanju koji će se troškovi naknaditi stranci, sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su to troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, svi troškovi odmjerit će se po toj tarifi.

Član 158.

Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah poslije ispunjenja zahtjeva tuženog.

Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je da protivnoj strani naknadi troškove nastale povodom pravnog lijeka."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelanti pobijaju navedeno rješenje i navode da im je tim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
  • 11.
    Apelanti smatraju da se ova povreda ogleda u tome što je Okružni sud nepravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadama troškova za rad advokata ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 30/94), prihvatajući kao autentično tumačenje ove tarife tumačenje koje je dao Upravni odbor Advokatske komore Republike Srpske, a ne Skupština Advokatske komore Republike Srpske. Stoga predlažu da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine osporeno i potvrdi prvostepeno rješenje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Okružni sud u svom odgovoru na apelaciju navodi da ostaje kod pravne ocjene date u osporenom rješenju i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 13.
    Tužitelj u odgovoru na apelaciju ističe da je, navedenim autentičnim tumačenjem, dato samo objašnjenje promjena tarifnih brojeva Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koju je sud pravilno primijenio, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

VI - Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda, broj Gž-1147/01 od 18. decembra 2002. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 12. februara 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 18.
    Apelanti se žale da je osporenim rješenjem povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 1.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

(k) Pravo na imovinu".

  • 2.
    Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u relevantnom dijelu glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 19.
    Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio "utvrđivanja građanskih prava i obaveza (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Rabins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 23. septembra 1997. godine, stav 25f). Pored toga, budući da je u članu 158. Zakona o parničnom postupku propisano da je tužitelj koji povuče tužbu dužan naknaditi suprotnoj strani parnične troškove, očekivanje apelanata da će im ovi troškovi biti naknađeni je legitimno i predstavlja njihovu imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjiv u konkretnom slučaju.
  • 20.
    Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lnnorth protiv Švedske, od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
  • 21.
    Ustavni sud smatra da se apelanti nisu konkretno pozvali na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se pozivaju na to da im je nepravilnom sudskom odlukom dodijeljen manji iznos na ime troškova postupka i time povrijeđeno pravo na imovinu.
  • 22.
    U predmetnom slučaju o troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe člana 158. stav 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj je tužitelj koji povuče tužbu dužan da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah poslije ispunjenja zahtjeva tuženog i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja, te autentičnom tumačenju navedene tarife.
  • 23.
    Ustavni sud nalazi da odluka Okružnog suda u Banjoj Luci u pogledu obaveze tužioca da naknadi troškove parničnog postupka apelantu u smanjenom iznosu u odnosu na ranije dosuđeni, predstavlja posljedicu usklađivanja važeće tarife sa promjenama kursa novog dinara u odnosu na njemačku marku, koje su se desile poslije donošenja prvostepene odluke.
  • 24.
    Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj, kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03), a što u ovom predmetu nije slučaj.
  • 25.
    Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelantima nije prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII - Zaključak

  • 26.
    U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 27.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

U 155/03

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.