Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 12. aprila 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 485/04, rješavajući apelaciju P. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija P. F., podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-90/04 od 16. marta 2004. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta broj P-637/02-I od 26. januara 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    P. F. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Donjeg Brezika, koju zastupa O. M., advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnijela je, 24. maja 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-90/04 od 16. marta 2004. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-637/02-I od 26. januara 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Osnovnog suda zatraženo je, 21. februara 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Apelacioni sud je, 14. marta 2005. godine, dostavio odgovor na apelaciju, dok je Osnovni sud, 11. marta 2005. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od S. M. i M. D., tuženih u postupku pokrenutom po apelanticinoj tužbi, zatraženo je, 21. februara 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Tuženi nisu dostavili odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Apelacionog suda i Osnovnog suda su, 28. marta 2005. godine, dostavljeni apelantici.

III - Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 8.
    Osnovni sud je Rješenjem broj P-637/02-I od 26. januara 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Apelacionog suda broj Gž-90/04 od 16. marta 2004. godine, odbio kao neosnovanu apelanticinu tužbu zbog smetanja posjeda nekretnina označenih kao k.č. br. 1553/14 zv. Gredice prilazni put u površini od 540 m" upisana u Pl.br.165 k.o. Brčko 2, k.č. br. 1553/6 zv. Gredice prilazni put u površini od 306 m" upisana u Pl. br. 6871 k.o. Brčko 2. i k.č. br. 1554/7 zv. Gredice prilazni put u površini od 114 m" upisana u Pl. br. 170 k.o. Brčko 2 (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) protiv tuženih S. M. i M. D. (u daljnjem tekstu: tuženi). Osnovni sud je tokom parničnog postupka saslušao apelanticu i tužene kao parnične stranke, izvršio uviđaj na licu mjesta uz učešće vještaka geometra, proveo vještačenje sa vještakom geodetske struke, saslušao navedenog vještaka i brojne druge svjedoke.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 11/01)

"Član 119.

Posjednik ima pravo na zaštitu od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanje posjeda).

Član 122. stav 1.

Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika Š...Ć

Član 123.

Odlukom o zahtjevu za zaštitu zbog smetanja posjeda sud određuje zabranu daljeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom novčane kazne, odnosno vraćanje oduzetog posjeda, kao i druge mjere potrebne za zaštitu od daljeg smetanja posjeda."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica je navela da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog zaključka sudova da ona nije bila u posljednjem mirnom posjedu spornih nekretnina. Iz apelacije proizlazi da se apelantica, u suštini, žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je prvostepeni sud tokom postupka utvrdio da nisu bile ispunjene pretpostavke za posjedovnu zaštitu apelantice, pa je njen zahtjev da se utvrdi da se ona nalazi u posljednjem mirnom posjedu spornih nekretnina i da su tuženi smetali u posjedu, odbijen kao neosnovan. Taj sud, dalje, navodi da, s obzirom da je postupak smetanja posjeda postupak u kojem se ne može raspravljati o pravu na posjed, pravnoj osnovi posjeda i savjesnosti posjednika, nije povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu. Apelacioni sud je, na kraju, zaključio da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer joj je bila data mogućnost da u prvostepenom postupku iznese sve činjenice relevantne za njen zahtjev u tom sporu i dokaze kojima se konkretne činjenice utvrđuju.
  • 12.
    Osnovni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je apelantica imala pravo da predlaže dokaze i provodi procesne radnje koje je smatrala potrebnim i sve što je ona predložila sud je prihvatio i proveo, tako da ne stoje njeni navodi da je povrijeđeno njeno pravo na imovinu i pravo na pravično suđenje. Taj je sud, dalje, naveo da princip pravičnosti suđenja sadrži princip da stranke u postupku moraju imati iste mogućnosti da izlože svoj predmet pod uvjetima koji ih ne stavljaju u podređen položaj u odnosu na protivnike. Po mišljenju tog suda, taj je princip u odnosu na apelanticu ispoštovan, a osporena rješenja, kojima apelantica nije zadovoljna, rezultat su postupka u kojem sudovi nisu mogli, na temelju izvedenih dokaza, zaključiti da je apelanticina tužba osnovana. Po mišljenju Osnovnog suda, predmetna apelacija je po svom sadržaju identična apelanticinoj žalbi koju je podnijela drugostepenom sudu protiv osporenog rješenja Osnovnog suda. Osnovni sud, na kraju, predlaže da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Apelacionog suda broj Gž-90/04 od 16. marta 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno rješenje apelantica je primila 30. marta 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 27. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelantica pobija navedena rješenja tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 18.
    U konkretnom slučaju radi se o sporu zbog smetanju posjeda, dakle predmetna se apelacija tiče "utvrđivanja građanskih prava i obaveza", pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Ustavni sud će ispitati da li je spor pred sudom bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 19.
    Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 20.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 21.
    Apelantica se, u suštini, žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega su, po njenom mišljenju, sudovi pogrešno zaključili da njenu tužbu odbiju. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud u toku predmetnog parničnog postupka proveo detaljan dokazni postupak u kojem je, između ostalog, izvršio uviđaj na licu mjesta te potrebna vještačenja. Taj sud je, također, saslušao brojne svjedoke te izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju. Što se tiče pitanja je li predmetni postupak u cjelini bio pravičan, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje ustavnih prava apelantice. U oba pobijana rješenja navedeni su svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.
  • 22.
    Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
    • c)
      Pravo na imovinu
  • 23.
    Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode u vezi sa povredom prava na imovinu, s obzirom na zaključak u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 24.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan osporenim rješenjima, a Ustavni sud nije utvrdio osnovanost ovih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 25.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.