USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 23. septembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 506/04, rješavajući apelaciju Jasminke Kopić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
David Feldman, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Jasminke Kopić podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. Kž-28/04 od 27. aprila 2004. godine i K-01/04 od 6. februara 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Jasminka Kopić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa Rifat Konjić, advokat iz Tuzle, podnijela je 1. juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. Kž-28/04 od 27. aprila 2004. godine i K-01/04 od 6. februara 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 3. februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Sud BiH je odgovor na apelaciju dostavio 15. marta 2005. godine, a Tužilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Suda BiH je 29. juna 2005. godine dostavljen apelantici.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Optužnicom broj KT-13/03 od 30. septembra 2003. godine Tužilaštvo je optužilo apelanticu zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) u vezi sa krivičnim djelom krivotvorenja novca iz člana 205. stav 1. KZBiH ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 37/03). Predmetna optužnica odnosila se na krivotvorenje i stavljanje u opticaj 268 komada novčanica u valuti euro, u apoenima od po 500 eura, ukupne nominalne vrijednosti od 134.000 eura.
- 7.U toku dokaznog postupka pred Sudom BiH izvedeni su sljedeći dokazi: saslušan je vještak grafolog povodom njegovog pismenog nalaza, pročitan zapisnik o saslušanju zaštićenog svjedoka X-15 ZZS-03 od 3. septembra 2003. godine, pročitan izvještaj Ureda za suzbijanje kriminaliteta Pokrajine Bavarska, SR Njemačka, od 25. juna 2003. godine, izvršen uvid u potvrde o oduzetim predmetima (krivotvorene novčanice) koje je izdao MUP Tuzlanskog kantona 24. maja 2003. godine, pročitan izvještaj Bavarskog pokrajinskog ureda za suzbijanje kriminaliteta od 23. maja 2003. godine, pročitan izvještaj Ministarstva sigurnosti BiH - Interpol Sarajevo od 29. augusta 2003. godine, izvršen uvid u dokumentaciju - spis Državnog tužilaštva Minhen broj JS 211500/03, te izvršeno objektivno reproduciranje snimljenih telefonskih razgovora između optuženih J.S., Ž.L. i apelantice, koje su snimili policijski organi SR Njemačke pod brojevima CD 1347 i 1348, i izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za apelanticu.
- 8.Na temelju izvedenih dokaza Sud BiH, nakon održanog glavnog, usmenog i javnog pretresa, u prisustvu apelantice i njenog branioca donio je Presudu broj K-01/04 od 6. februara 2004. godine kojom je apelanticu proglasio krivom zbog počinjenog krivičnog djela krivotvorenja novca iz člana 205. stav 1. u vezi sa članom 29. (saizvršilaštvo) KZBiH, te je osudio na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci s tim da je apelantici u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, počevši od 24. maja 2003. godine, pa dalje.
- 9.Apelacioni odjel Suda BiH na sjednici održanoj u prisustvu apelantice i njenog branioca donio je Presudu broj Kž-28/04 od 27. aprila 2004. godine kojom je odbio apelanticinu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu broj K-01/04 od 6. februara 2004. godine. U drugostepenoj odluci Sud BiH je naglasio da se u žalbi prvenstveno naglašava da rješenje suda na osnovu kojeg je odlučeno da će se saslušati zaštićeni svjedok X-15 optuženoj nije nikad dostavljeno zbog čega na to rješenje nije mogla uložiti žalbu, tako da to rješenje nije postalo pravosnažno, što znači da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za sačinjavanje i čitanje takvog zapisnika. Rješavajući o navedenim žalbenim prigovorima, Sud BiH je naglasio: "Š...Ćžalba osnovano ukazuje da primjerak rješenja ZZS-03/03-2 od 27. augusta 2003. godine, o saslušanju zaštićenog svjedoka X-15, prema tužiočevom prijedlogu, nije dostavljen optuženoj i njenom braniocu i, prema ocjeni ovog vijeća, ovakav propust vijeća za saslušanje zaštićenog svjedoka ocjenjuje se kao povreda iz člana 297. stav 2. ZKPBiH, tj. relativno bitnom povredom koju je sud učinio za vrijeme pripremanja glavnog pretresa. Ovakve povrede, prema ocjeni ovog vijeća, mogle bi utjecati na zakonito i pravilno donošenje presude u slučaju ako bi optuženoj ili braniocu bilo onemogućeno da se izjasne o svim činjenicama i dokazima koji optuženu terete ili bi onemogućile objektivnost tog dokaznog sredstva, što ovdje nije slučaj, jer taj dokaz (iskaz zaštićenog svjedoka) nije pribavljen na način da je optužena onemogućena u pravu na odbranu, odnosno da se izjasni o svim okolnostima iskaza ovog svjedokaŠ...Ć." Osim toga, Sud BiH je naglasio i: "Š...Ćkada se radi o žalbenom prigovoru u vezi sa nedostavljanjem rješenja o prihvatanju saslušanja zaštićenog svjedoka, što žalba ocjenjuje bitnom povredom odredaba krivičnog postupka, prema ocjeni ovog vijeća, radilo se o relativnoj povredi koja je sanirana na glavnom pretresu čitanjem iskaza zaštićenog svjedoka, kada su stranke i branilac mogli reagirati i iskazati sve prigovore koje je sud obavezan da razriješi presudom, što je faktički i učinio kada je prihvatio iskaz zaštićenog svjedoka, ali ne kao isključivi dokaz, nego u sklopu sa svim drugim dokazima iz čega se zaključuje da optuženoj nije povrijeđeno pravo na odbranu u smislu člana 6.3d. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih slobodaŠ...Ć."
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelantica navodi da su osporenim presudama povrijeđena njena sljedeća ustavna prava: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo da se ne bude suđeno ili kažnjeno dvaput prema istom predmetu iz člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelantica tvrdi da je prvostepena presuda zasnovana isključivo ili gotovo isključivo na iskazu zaštićenog svjedoka X-15, koji je, navodno, pribavljen na nezakonit način. S tim u vezi, navodi se kako je nesporno da rješenje o saslušanju zaštićenog svjedoka nije uručeno apelantici zbog čega ona na to rješenje nije mogla uložiti žalbu, što je, prema tvrdnjama iz apelacije, dovoljan razlog da se automatski ukine prvostepena presuda. Osim toga, apelantica navodi kako je i Apelaciono vijeće Suda BiH zaključilo da nedostavljanje rješenja o saslušanju zaštićenog svjedoka predstavlja bitnu povredu krivičnog postupka, pa je tim slijedom trebalo i ukinuti prvostepenu presudu s obzirom na to da član 315. Zakona o krivičnom postupku ne poznaje "relativno bitnu povredu", kako je Apelaciono vijeće Suda BiH nazvalo propust zbog toga što apelantici nije dostavljeno rješenje o saslušanju zaštićenog svjedoka. Dalje, u apelaciji se poziva na razloge iz apelanticine žalbe od 4. marta 2004. godine, koja je uložena na prvostepenu presudu, ne navodeći pri tome koji su to razlozi, te uopćeno naglašavajući da se radi o tome da se obje osporene presude temelje na nezakonitim dokazima.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Sud BiH pretežno se poziva na razloge iz drugostepene presude, naglašavajući da je propust koji je učinjen prilikom pripremanja glavnog pretresa, a koji se ogleda u tome što rješenje o saslušanju zaštićenog svjedoka nije dostavljeno apelantici, otklonjen na glavnom pretresu. Tom prilikom apelantici je pročitan iskaz zaštićenog svjedoka, kada je ona i mogla da se izjasni o njemu. Sud BiH predlaže da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 3/03)
Član 297.
" (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
- a)ako je Sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja,
- b)ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti,
- c)ako je glavni pretres održan bez lica čija je prisutnost na glavnom pretresu prema zakonu obavezna ili ako je optuženom, braniocu ili oštećenom, protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa,
- d)ako je povrijeđeno pravo na odbranu,
- e)ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu,
- f)ako je Sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa,
- g)ako je Sud donio presudu a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti,
- h)ako Sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe,
- i)ako se presuda zasniva na dokazu na kome se prema odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda,
- j)ako je optužba prekoračena,
- k)ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopće ne sadrži razloge, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama,
(2) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako Sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude."
Član 315. stav 1. alineje a) i b)
"(1) Vijeće Apelacionog odjeljenja će, uvažavajući žalbu, rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i odrediti održavanje pretresa ako utvrdi da:
- a)postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka osim u slučajevima iz člana 314. stav 1. ovog zakona,
- b)je potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti već u prvostepenom postupku izvedene dokaze usljed kojih je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno."
- 13.Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka ("Službeni glasnik BiH", broj 3/03)
- 13.
Član 9.
"Pri odlučivanju da li postoje opravdani razlozi da se svjedok ispita putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka na način na koji stranke i branilac mogu postavljati pitanja, a da ne budu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom, također će se uzeti u obzir potreba da se osigura zaštita svjedoka pod prijetnjom i ugroženog svjedoka."
Član 16.
"(1) Po prijemu prijedloga za saslušanje zaštićenog svjedoka, vijeće sastavljeno od trojice sudija će bez odgađanja, a najkasnije 15 dana od dana prijema prijedloga, utvrditi da li je takvo saslušanje opravdano.
(2) Sud zasniva svoju odluku na:
- a)činjenicama u prijedlogu za saslušanje zaštićenog svjedoka i
- b)dokumentaciji o krivičnom predmetu koja je dostavljena vijeću."
Član 17.
"(1) Protiv odluke iz člana 16. ovog zakona dopuštena je žalba.
(2) Vijeće Apelacionog odjeljenja razmatra žalbu iz stava 1. ovog člana bez odgađanja i donosi odluku najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema žalbe."
Član 18.
"Nakon pravomoćnosti odluke da se održi saslušanje zaštićenog svjedoka, predsjednik vijeća zakazuje datum, vrijeme i mjesto saslušanja."
VI. Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj Kž-28/04 od 27. aprila 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 1. juna 2004. godine, tj .u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 18.Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njena sljedeća ustavna prava: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo da se ne bude suđeno ili kažnjeno dvaput prema istom predmetu iz člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 19.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Ustavni sud konstatira da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju, jer je očigledno da se u predmetnom postupku radilo o "utvrđivanju osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice", kako je propisano u prvom stavu ovog člana.
- 21.Imajući u vidu navode iz apelacije, Ustavni sud prvo naglašava da nisu tačni apelanticini prigovori "da je prvostepena presuda zasnovana isključivo ili gotovo isključivo na iskazu zaštićenog svjedoka X-15". Naime, uvidom u obrazloženje prvostepene presude vidljivo je koji su sve dokazi izvedeni na glavnom pretresu i na kojim dokazima je sud zasnovao svoju presudu (dokazi prikupljeni prema krivično-pravnoj proceduri SR Njemačke, uključujući i snimljene apelanticine telefonske razgovore sa ostalim izvršiocima predmetnog krivičnog djela, zatim, potvrde o oduzetim novčanicama, te nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke) iz čega je vidljivo da Sud BiH svoju presudu ne zasniva pretežno na iskazu zaštićenog svjedoka.
- 22.Dalje, u pogledu apelanticinih navoda da joj prilikom pripremanja glavnog pretresa nije dostavljeno rješenje o saslušanju zaštićenog svjedoka, te da na to rješenje nije mogla uložiti žalbu, u čemu apelantica vidi povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud se poziva na odgovarajuće stavove Evropskog suda za ljudska prava.
- 23.U predmetu Doorson protiv Holandije (vidi presudu od 20. februara 1996. godine, stav 70) Evropski sud za ljudska prava je izjavio: "principi pravičnog suđenja, također, zahtijevaju da u odgovarajućim slučajevima interesi odbrane budu u ravnoteži sa interesima svjedoka ili žrtava koji su pozvani da svjedoče." U ovom predmetu, koji se odnosio na suđenje licima optuženim za trgovinu drogom, Evropski sud za ljudska prava je istakao da korištenje anonimnih svjedoka na suđenju može postaviti pitanje poštivanja prava zaštićenih Evropskom konvencijom i da moraju postojati mjere kojima će se uspostaviti ravnoteža, tj. osigurati prava odbrane. Sud je primijetio da je anonimne svjedoke u konkretnom slučaju, u žalbenoj fazi, u prisustvu branioca ispitivao istražni sudija koji je znao njihov identitet. Branilac je imao priliku da svjedocima postavlja pitanja koja je smatrao da su u interesu odbrane, ukoliko ona ne bi dovela do razotkrivanja njihovog identiteta, i na sva ta pitanja dati su i odgovori. Evropski sud za ljudska prava je, također, primijetio da domaći sud nije zasnovao svoje zaključke na svjedočenju anonimnih svjedoka, te, prema tome, nije našao ni povredu člana 6. Evropske konvencije.
- 24.Osim toga, u predmetu Kostovski protiv Holandije (vidi presudu od 20. novembra 1989. godine) radilo se o slučaju kada su identitet lica koje je učestvovalo u pljački banke otkrila dva lica koja su željela ostati anonimna. Iskazi ovih dvaju svjedoka pročitani su na sudu tokom suđenja na kojem je podnosilac aplikacije osuđen za oružanu pljačku. Podnosilac aplikacije se žalio da nije imao pravično suđenje, jer su se kao dokazi koristili izvještaji o iskazima dvaju anonimnih svjedoka. S tim u vezi, Evropski sud za ljudska prava je primijetio da, u načelu, svi dokazi moraju biti izvedeni u prisustvu optuženog. Međutim, korištenje izjava koje su date prije suđenja kao dokaznog materijala, u principu, nije nekonzistentno sa članom 6. Evropske konvencije sve dok se poštuju prava odbrane. Ova prava zahtijevaju mogućnost da optuženi pokuša osporiti navode, kao i da ispituje svjedoka u nekoj od faza tokom suđenja. U konkretnom slučaju on tu priliku nije imao, te je sud smatrao da je prekršen član 6. Evropske konvencije.
- 25.Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud, također, smatra kako korištenje izjava anonimnih svjedoka kao dokaza prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe može dovesti do povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije u dva slučaja: a) kada se presuda temelji isključivo na iskazu anonimnog svjedoka i b) kada optuženom ili njegovom braniocu nije data mogućnost da tokom suđenja ospori iskaz anonimnog svjedoka, odnosno da se u vezi s njim izjasni.
- 26.U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da se osporene presude ne temelje samo na iskazu zaštićenog (anonimnog) svjedoka X-15, te da su apelantica i njen branilac imali mogućnost da se izjasne u vezi sa navedenim iskazom i da ga ospore, što su i učinili tokom ovog suđenja. Navedena konstatacija je nesporna s obzirom na to da je to vidljivo iz obrazloženja pobijanih presuda, a ni apelantica ne osporava da nije imala priliku da se izjasni u vezi sa iskazom zaštićenog svjedoka.
- 27.Što se tiče apelanticinih navoda da u predmetnom slučaju nije ispoštovana procedura predviđena čl. 16, 17. i 18. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, odnosno da nije doneseno rješenje o saslušanju zaštićenog svjedoka na koje je ona onda imala pravo izjaviti žalbu, Ustavni sud naglašava sljedeće.
- 28.Poštivanje procedure predviđene Zakonom o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka je izuzetno važno za poštivanje principa pravičnog suđenja zbog toga što se radi o slučaju kada zakon dopušta da se na suđenju odstupi od principa kontradiktornosti, tj. da stranke ne mogu direktno postavljati pitanja svjedoku. Stoga, i odredbe navedenog zakona, koje propisuju proceduru kojom se predviđa donošenje rješenja kojim se odlučuje o prijedlogu za saslušanje zaštićenog svjedoka i na koje je moguće izjaviti žalbu, znače, zapravo, obavezu prethodne procjene da li uopće treba izvoditi ovakav dokaz s obzirom na to da će se iskaz takvog svjedoka moći samo pročitati bez direktnog postavljanja pitanja. Prema tome, iako je tokom glavnog pretresa apelantica imala mogućnost da se izjasni u vezi sa iskazom zaštićenog svjedoka X-15, u konkretnom slučaju evidentan je ozbiljan propust Suda BiH da donese rješenje o saslušanju zaštićenog svjedoka i dostavi ga apelantici radi izjavljivanja žalbe, čime bi se dodatno ispitala potreba izvođenja takvog dokaza na glavnom pretresu. Dakle, procedura propisana za saslušanje zaštićenog svjedoka se mora poštivati.
- 29.Međutim, s obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Zatim, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03).
- 30.U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o predmetu koji se može dovesti u vezu sa navedenom praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava s obzirom na to da su se u jednom dijelu predmetnog krivičnog postupka pojavili proceduralni nedostaci (apelantici nije dostavljeno rješenje kojim se određuje saslušanje zaštićenog svjedoka) da bi u kasnijem dijelu krivičnog postupka ti nedostaci bili ispravljeni, jer je apelantica na glavnom pretresu imala mogućnost da se izjasni u vezi sa iskazom zaštićenog svjedoka, kao i da ospori njegove navode. Osim toga, najbitnije za ovaj slučaj jeste da presuda nije donesena samo na temelju iskaza zaštićenog svjedoka. Naime, iskaz zaštićenog svjedoka je pročitan na glavnom pretresu bez njegovog ispitivanja u smislu člana 9. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, tako da apelantica nije mogla direktno postavljati pitanja zaštićenom svjedoku, te tako osporiti njegov iskaz. Navedeno je u suprotnosti sa članom 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije koji predviđa pravo optuženog da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe. Stoga bi Ustavni sud našao povredu prava na odbranu iz člana 6. stav 3. tačka d) da je osporena presuda Suda BiH donesena samo na temelju iskaza zaštićenog svjedoka koji je pročitan na glavnom pretresu bez mogućnosti apelantice da zaštićenom svjedoku direktno postavlja pitanja i tako pokuša osporiti njegov iskaz. Međutim, ovdje to nije slučaj, pa nema razloga da se smatra da je apelantici povrijeđeno pravo na odbranu.
- 31.Što se tiče apelanticinih paušalnih navoda da se obje presude temelje na, navodno, nezakonitim dokazima, te da ostaje pri prigovoru iz žalbe izjavljene na prvostepenu presudu, Ustavni sud naglašava da se oni ne mogu ispitivati zbog toga što apelantica takve navode nije potkrijepila bilo kakvim dokazima, a samo pozivanje na žalbu nije dovoljno s obzirom na to da je o njoj već rješavalo Apelaciono vijeće Suda BiH, a apelantica nije obrazložila zašto smatra da je odbijanjem njene žalbe došlo do povrede ustavnih prava osim u dijelu koji se odnosi na to da nije dostavljeno rješenje o saslušanju zaštićenog svjedoka, o čemu je Ustavni sud riješio u prethodnom dijelu ove odluke.
- 32.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju ispoštovani standardi iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je nesporno da je apelantica tokom cijelog postupka tretirana kao ravnopravna stranka, te da joj je omogućeno da aktivno učestvuje u postupku, da bude saslušana, da predlaže dokaze, daje svoje primjedbe, zatim, apelantica je tokom cijelog postupka imala branioca, mogla je ulagati žalbe, te nema nijednog razloga da se posumnja u pravičnost suđenja. Osporene presude ne temelje se na iskazu zaštićenog svjedoka, a proceduralni propust, kao što je nedostavljanje rješenja apelantici kojim se određuje saslušanje zaštićenog svjedoka, ispravljen je na glavnom pretresu kada je apelantica imala priliku da se izjasni i da ospori iskaz zaštićenog svjedoka.
- 33.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 34.U smislu zaključka o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava da se ne bude dvaput osuđeno prema istom predmetu iz člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 35.Time što apelantici nije dostavljeno rješenje kojim se određuje saslušanje zaštićenog svjedoka nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je takav propust, koji se desio prilikom pripremanja glavnog pretresa, ispravljen na glavnom pretresu, kada je apelantica imala priliku da se izjasni i da ospori iskaz zaštićenog svjedoka, te stoga nije povrijeđeno ni apelanticino pravo na odbranu, a osporene presude se ne temelje isključivo na iskazu zaštićenog svjedoka.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.