Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 22. jula 2005. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 519/04, rješavajući apelaciju M. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Tudor Pantiru, potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

David Feldman, prof., sudija

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Constance Grewe, prof.dr., sutkinja

Odbija se kao neosnovana apelacija M. H. podnesena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem Ps-373/04.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i u "Službenom glasniku Republike Srpske".

I. Uvod

  • 1.
    M. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 19. maja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj Ps-373/04. Apelant je dopunio apelaciju 23. februara 2005. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 24. marta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju, kao i sudski spis na uvid.
  • 3.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od učesnika u postupku, Fabrike duhana Mostar, zatraženo je 14. aprila 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Općinski sud je 11. aprila 2005. godine dostavio odgovor na apelaciju, kao i sudski spis broj Ps-373/04. Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da se spis nalazi kod Općinskog suda a Fabrika duhana Mostar nije dostavila odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda u Sarajevu je 14. aprila 2005. godine dostavljen apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Postupak pred bivšim Višim sudom u Sarajevu i Vrhovnim sudom Bosne i Hercegovine

  • 7.
    Apelant, koji je po struci akademski slikar-grafičar/dizajner, 3. aprila 1988. godine zaključio je ugovor o autorskom djelu sa Udruženom duhanskom industrijom SOUR FDS RO Duhanskih prerađevina i filtera OOUR za preradu duhana Mostar (u daljnjem tekstu: Fabrika duhana Mostar). Predmet navedenog ugovora o autorskom djelu bio je izrada idejnog rješenja, odnosno kreacije ambalaže za proizvodni asortiman Fabrike duhana Mostar. Apelant je smatrao da mu Fabrika duhana Mostar nije isplatila autorsku naknadu po osnovu spomenutog ugovora o autorskom djelu. Stoga je 4. novembra 1988. godine podnio tužbu Višem sudu u Sarajevu, zahtijevajući da se izda platni nalog kojim će se Fabrika duhana Mostar obavezati da mu na ime autorske naknade isplati iznos od tadašnjih 16.462.310 dinara. Viši sud u Sarajevu izdao je u korist apelanta platni nalog broj PL-25/88 od 16. novembra 1988. godine protiv kojeg je Fabrika duhana Mostar izjavila prigovor 22. decembra 1988. godine. Rješavajući o prigovoru protiv navedenog platnog naloga, Viši sud u Sarajevu zakazao je 10 ročišta u toku 1989. godine. Na ročištu održanom 22. novembra 1989. godine apelant je precizirao tužbeni zahtjev, potražujući od Fabrike duhana Mostar, na ime neisplaćene autorske naknade, iznos od tadašnjih 39.950.000 dinara.
  • 8.
    U toku predmetnog postupka različiti vještaci izvršili su dva vještačenja i u svojim nalazima dali različita mišljenja u pogledu predmetnog autorskog djela.
  • 9.
    Viši sud u Sarajevu donio je Presudu broj P-137/88 od 22. novembra 1989. godine kojom je ostavio na snazi platni nalog broj PL-25/88 od 16. novembra 1988. godine, te obavezao Fabriku duhana Mostar da apelantu, na ime autorske naknade, isplati iznos od tadašnjih 39.950.000 dinara. Protiv navedene presude žalili su se apelant i Fabrika duhana Mostar. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine uvažio je žalbu Fabrike duhana Mostar, te donio Presudu broj Gž-30/90 od 25. jula 1990. godine kojom je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.
  • 10.
    Nakon toga, Viši sud u Sarajevu je poslije tri zakazana ročišta donio Rješenje broj P-73/90 od 18. juna 1995. godine kojim je prekinuo postupak zbog nemogućnosti Suda da dalje postupa u ovoj pravnoj stvari usljed okolnosti uvjetovanih neposrednom ratnom opasnošću i ratnim stanjem u Bosni i Hercegovini. U rješenju je navedeno da će se postupak nastaviti po prijedlogu stranaka nakon prekida ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.

Postupak pred Kantonalnim sudom u Sarajevu

  • 11.
    Apelant je 17. jula 2000. godine Kantonalnom sudu podnio prijedlog za nastavak predmetnog postupka. Nakon toga, pred Kantonalnim sudom vodio se postupak u predmetima pod brojem P-73/90 i P-2/01. U okviru navedenog postupka, pred Kantonalnim sudom zakazane su rasprave, prema datumima, kako slijedi: 2. novembar 2000. godine, 14. decembar 2000. godine, 20. mart 2001. godine, 15. maj 2001. godine, 24. juli 2001. godine, 28. novembar 2001. godine, 14. maj 2002. godine, 5. septembar 2002. godine, 8. novembar 2002. godine, 31. januar 2003. godine, 21. februar 2003. godine, 18. septembar 2003. godine i 21. novembra 2003. godine, koja je odgođena zbog toga što je došlo do izmjene stvarne nadležnosti sudova. Kantonalni sud je 15. decembra 2003. godine predmetni spis proslijedio sada stvarno nadležnom Općinskom sudu, na osnovu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 12/03).
  • 12.
    Apelant je precizirao tužbeni zahtjev na raspravi održanoj 24. jula 2001. godine, potražujući od Fabrike duhana Mostar iznos od 35.606 KM, na ime neisplaćene autorske naknade. U predmetnom postupku apelant je platio takse na ime troškova vještačenja, a Sud je izvršio vještačenje po vještaku grafičkom dizajneru koji je svoje mišljenje dao u nalazu od 21. novembra 2002. godine na koji apelant nije imao primjedaba, o čemu je i obavijestio Sud podnescima od 31. januara i 17. februara 2003. godine. Apelant je bio prisutan svim raspravama u postupku pred Kantonalnim sudom, osim na raspravama od 31. januara i 21. februara 2003. godine s tim što je apelant u podnesku od 31. januara 2003. godine obavijestio Sud da je spriječen da dođe na raspravu zakazanu za taj dan, te predložio da se postupak vodi u njegovom odsustvu. Podnescima od 15. oktobra 2001. godine i 18. juna 2003. godine apelant je tražio da se ovaj postupak što brže okonča. Zastupnik apelanta je podneskom od 21. jula 2003. godine obavijestio Kantonalni sud da apelantu otkazuje punomoć za zastupanje u ovoj parnici. Zastupnik Fabrike duhana Mostar nije bio prisutan raspravama od 14. decembra 2000. godine, 8. novembra 2002. godine, 31. januara i 21. februara 2003. godine.

Postupak pred Općinskim sudom

  • 13.
    Nakon što je predmetni spis 15. decembra 2003. godine dostavljen u nadležnost Općinskom sudu u Sarajevu registriran je pod brojem Ps-373/04. Po zahtjevu Općinskog suda Mostar predmetni spis je, radi uvida, dostavljen tom sudu 14. juna 2004. godine. Navedeni spis je 25. augusta 2004. godine vraćen Općinskom sudu. Pred Općinskim sudom zakazane su sljedeće rasprave: 26. augusta 2004. godine, 8. novembra 2004. godine, 16. decembra 2004. godine, 11. februara 2005. godine i 1. aprila 2005. godine, te 10. maja 2005. godine. Stranke u postupku prisustvovale su navedenim raspravama. Rasprava zakazana za 26. august 2004. godine odgođena je zbog toga što je predmetni spis dan ranije vratio Općinski sud Mostar, te zbog toga Općinski sud nije bio u mogućnosti odlučivati o prijedlozima stranaka. Rasprava zakazana za 16. decembar 2004. godine je odgođena zbog odlaska sudije na seminar. Na raspravi održanoj 11. februara 2005. godine apelant je izložio tužbu i predložio dokaze koji će se provesti na glavnoj raspravi. Na raspravi održanoj 1. aprila 2005. godine apelantu je izrečena opomena zbog ometanja rada suda i vrijeđanja prisutnog vještaka. Zastupnik apelanta je dopisom od 3. septembra 2004. godine obavijestio Sud da više neće zastupati apelanta u ovoj pravnoj stvari.

IV. Relevantni propisi

  • 14.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03).

"Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 15.
    Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 16.
    Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što se u njegovom slučaju ne donosi meritorna odluka u razumnom roku. Apelant naglašava da je predmetni postupak započet 1988. godine, te da još nije donijeta meritorna odluka o njegovim građanskim pravima i obavezama. Osim toga, navodi se da postupak traje više od 17 godina, da je postupak prekinut usljed ratnih djejstava u Bosni i Hercegovini, te da je prijedlog da se postupak nastavi podnesen 2000. godine. Kao razlog zašto nije ranije podnio prijedlog za nastavak postupka apelant navodi da se vratio iz izbjeglištva tokom 1996. godine, te da je pokušao sa Fabrikom duhana Mostar postići nagodbu o mirnom rješenju spora. Kad je shvatio da do nagodbe neće doći, apelant je podnio prijedlog za nastavak postupka.
  • 17.
    Povredu prava na imovinu apelant vidi u tome što mu nije isplaćena naknada za njegovo autorsko djelo usljed čega mu je ugrožena lična egzistencija, jer je prisiljen živjeti od penzije u iznosu od 200 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 18.
    Općinski sud navodi da mu je predmet ustupljen u nadležnost 15. decembra 2003. godine. Rasprava je zakazana za 26. august 2004. godine, međutim, rasprava nije mogla biti održana tog dana s obzirom na to da je Općinski sud u Mostaru tek tog dana vratio predmetni sudski spis koji se do tada nalazio kod njega radi uvida. Na raspravu zakazanu za 8. novembar 2004. godine pristupio je lično apelant, međutim, nije pristupio njegov opunomoćenik koji je u međuvremenu obavijestio Sud da neće zastupati apelanta u ovoj pravnoj stvari, te stoga apelant nije mogao precizirati tužbu u skladu sa novim Zakonom o parničnom postupku, što je dodatno otežavalo vođenje postupka. Osim toga, apelant je u podnesku od 15. decembra 2004. godine vrijeđao sudiju, optužujući ga da odugovlači postupak u ovoj pravnoj stvari. Apelant je u ostalim podnescima tražio da se saslušaju svjedoci, te da raspravi prisustvuje stenograf, što je, također, utjecalo na dužinu postupka u ovoj pravnoj stvari. Općinski sud je naglasio da je sljedeća rasprava zakazana za 10. maj 2005. godine, kada bi predmet trebalo da se okonča, nakon čega će se napisati presuda u roku od 30 dana.

VI. Dopustivost

  • 19.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 21.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U-23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 10/01).
  • 22.
    Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 23.
    Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant prvenstveno poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti da dođe do meritorne odluke u postupku koji se vodi radi autorske naknade pred Općinskim sudom pod brojem Ps-373/04.
  • 24.
    Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi presudu Evropskog suda Cardot protiv Francuske od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34.). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski i prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Van Oosterwijek protiv Belgije od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35.). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i lične prilike apelanta.
  • 25.
    Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi: mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
  • 26.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije je da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21.).
  • 27.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o apelaciji zbog propuštanja da nadležni sud donese odluku u razumnom roku, kao i da apelant nije imao na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi osporio dužinu postupka.
  • 28.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.

VII. Meritum

  • 29.
    Apelant smatra da su povrijeđena njegova ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 30.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

"Sva lica unutar teritorije Bosne i Hercegovine će uživati ljudska prava i slobode na koje je ukazano u paragrafu 2. u gornjem tekstu, oni uključuju:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na fer saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudomŠ...Ć."

Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 31.
    Predmetni postupak se odnosi na isplatu autorske naknade. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.

Period koji se uzima u obzir

  • 32.
    Prema jurisprudenciji Ustavnog suda i organa Evropske konvencije, period koji se uzima u obzir pri žalbi u pogledu dužine trajanja postupka počinje sa danom zasnivanja njihove nadležnosti. U ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj rok mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi, npr., Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53.; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
  • 33.
    U konkretnom slučaju, postupak je počeo 4. novembra 1988. godine, kada je apelant podnio tužbu radi isplate autorske naknade tadašnjem Višem sudu u Sarajevu. Međutim, period koji spada u nadležnost Ustavnog suda nije počeo tog datuma, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Predmetni postupak nije okončan i vodi se pred Općinskim sudom pod brojem Ps-373/04. Dakle, konstatira se da predmetni postupak ukupno traje 16 godina i pet mjeseci, od toga 10 godina i četiri mjeseca spadaju u period koji Ustavni sud treba da ispita.

Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine

  • 34.
    Stadij postupka u kojem se nalazio apelantov predmet na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine je da je postupak bio prekinut Rješenjem broj P-73/90 od 18. juna 1995. godine zbog toga što je Sud bio onemogućen da postupa usljed ratnih djejstava i neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini. Prije toga, u postupku pred bivšim Višim sudom u Sarajevu vještačila su dvojica vještaka, saslušane su parnične stranke, kao i ostali svjedoci.

Složenost predmeta

  • 35.
    Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti, te procijeniti pravna pitanja koja treba riješiti. U konkretnom slučaju, spor se odnosi na isplatu autorske naknade u sklopu čega se trebalo riješiti pitanje da li je tuženi izvršio povredu autorskih prava apelanta, kao i da li mu je isplatio naknadu za autorsko djelo koje je napravljeno prema njegovom nalogu, te koliku naknadu treba isplatiti ukoliko je to učinjeno. Takav spor se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može okarakterizirati kao naročito složen.

Ponašanje podnosioca apelacije

  • 36.
    Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
  • 37.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati da li je apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u razumnom roku. Period koji će se ispitivati jeste relevantni period od dana stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine (14. decembar 1995. godine), koji traje 10 godina i četiri mjeseca. Kao što je već rečeno, stanje predmeta na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine bilo je da je postupak prekinut rješenjem suda. U navedenom rješenju bilo je naznačeno da će predmetni postupak ponovo otpočeti nakon prijedloga jedne od parničnih stranaka, a nakon završetka ratnih djejstava i neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini.
  • 38.
    Pod uvjetom da se prihvati apelantova tvrdnja da se vratio iz izbjeglištva 1996. godine, ipak ostaje činjenica da je, računajući od 1996. godine, prošlo više od četiri godine dok apelant nije podnio prijedlog za nastavak postupka. Apelant navodi da je u međuvremenu pokušao postići nagodbu sa Fabrikom duhana Mostar. Ne treba dovoditi u sumnju apelantovu želju da se predmetni postupak okonča nagodbom, međutim, postavlja se pitanje zašto je toliko dugo čekao dok nije podnio prijedlog za nastavak postupka. S tim u vezi citiraju se navodi iz apelacije: "Š...ĆTužilac je pokušao doći do sporazuma sa tuženom FDM iz Mostara prilikom dolaska iz izbjeglištva 1996. godine, ali je pokušaj sporazuma naišao na cinično i sarkastično ponašanje tadašnjeg direktora Fabrike duhana MostarŠ...Ć." Dakle, ako je 1996. godine apelantov pokušaj da mirno riješi spor "naišao na cinično i sarkastično ponašanje tadašnjeg direktora Fabrike duhana Mostar" , neprihvatljivo je da apelant već tada nije podnio prijedlog za nastavak predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelant odgovoran zbog neaktivnosti suda u periodu od 1996. godine do 17. jula 2000. godine, kada je apelant podnio prijedlog za nastavak predmetnog postupka.
  • 39.
    Osim toga, Ustavni sud smatra da je apelantov propust što nije bio upoznat sa odredbama novog Zakona o parničnom postupku, te što nije po otpočinjanju postupka pred Općinskim sudom uredio tužbu u skladu sa pravilima tog zakona (što je, između ostalog, bila apelantova obaveza), čime bi omogućio efikasnije vođenje postupka pred navedenim sudom. Nepreciziranje predmetne tužbe, u skladu sa odredbama novog Zakona o parničnom postupku, prouzrokovalo je dalje odugovlačenje postupka.

Ponašanje suda

  • 40.
    Ustavni sud će ispitati ponašanje Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu u periodu od 17. jula 2000. godine. Prije svega, Ustavni sud napominje da je nakon prijedloga za nastavak postupka (17. juli 2000. godine), u konkretnom slučaju, trebalo izvršiti novo vještačenje, na šta je ukazano i Odlukom Vrhovnog suda broj Gž-30/90 od 25. jula 1990. godine, s obzirom na to da su u postupku pred bivšim Višim sudom u Sarajevu dvojica vještaka dala različita mišljenja u pogledu spornog autorskog djela, koja nisu uspjeli usaglasiti do okončanja postupka. Navedeno vještačenje je izvršeno tek 21. novembra 2002. godine, što znači da je od prijedloga za nastavak postupka, pa do izvršenog vještačenja proteklo više od dvije godine, što je, prema mišljenju Ustavnog suda, predug period za koji apelant ne snosi odgovornost. Osim toga, predmetni postupak u relevantnom periodu traje skoro pet godina, računajući od dana kada je apelant podnio prijedlog za njegov nastavak. U tom periodu predmet se nalazio na Kantonalnom sudu do 15. decembra 2003. godine, kad je ustupljen u nadležnost Općinskom sudu. Kantonalni sud je u periodu u kojem se predmet nalazio u njegovoj nadležnosti zakazao čak 13 ročišta. Međutim, konačna odluka nije donesena.
  • 41.
    Predmetni spis se od 15. decembra 2003. godine nalazi na Općinskom sudu. Tek 26. augusta 2004. godine zakazana je prva rasprava u ovom predmetu, koja nije održana jer je dan ranije predmetni spis vratio sa uvida Općinski sud Mostar, pa je naredna rasprava održana tek 8. novembra 2004. godine. Sam period od više od osam mjeseci za zakazivanje prve rasprave je predug.

Završna razmatranja u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka

  • 42.
    Imajući u vidu navedene okolnosti u ovom slučaju, Ustavni sud konstatira da odgovornost za neaktivnost Suda u periodu od 1996. do 2000. godine snosi apelant, zbog nepodnošenja prijedloga za nastavak postupka koji je bio prethodno prekinut zbog ratnih djejstava u Bosni i Hercegovini, a i Sud zbog nemogućnosti da postupa u takvim uvjetima. Ne postoji opravdanje zašto apelant nije u toku 1996. godine podnio prijedlog za nastavak predmetnog postupka, kada mu je već te godine, prema njegovim navodima, bilo jasno da neće doći do nagodbe sa Fabrikom duhana Mostar. Dalje, apelant nije na vrijeme uredio predmetnu tužbu, u skladu sa pravilima novog Zakona o parničnom postupku. Također, apelantov doprinos odugovlačenju predmetnog postupka ogleda se i u njegovom vrijeđanju prisutnog vještaka na ročištu, te opomeni koju mu je zbog toga izrekao Sud. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da su rasprave pred Kantonalnim sudom zakazivane u razumnim rokovima (13 rasprava u vremenskom periodu od tri godine), da je Općinski sud predmet na rješavanje dobio krajem 2003. godine, te imajući u vidu objektivne okolnosti koje su se desile u tom periodu (reforma pravosudnog sistema, promjena nadležnosti, donošenje novih zakona, izbor novih sudija), nije se ni moglo očekivati efikasnije postupanje redovnih sudova u donošenju konačne odluke. U takvoj situaciji, uz prethodnu konstataciju o apelantovoj neaktivnosti u periodu od 1996. do 2000. godine, te njegovom nepreciziranju tužbe u skladu sa pozitivnim zakonskim odredbama, kao i opomeni izrečenoj od Općinskog suda, Ustavni sud smatra da na apelantovu stranu preteže dio odgovornosti što do sada nije donesena meritorna odluka.
  • 43.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u pogledu donošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 44.
    S obzirom na zaključak u pogledu prava apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII. Zaključak

  • 45.
    Iako predmetni postupak traje 16 godina i pet mjeseci, od toga 10 godina i četiri mjeseca spadaju u relevantni period nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je zaključio da nije povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što odgovornost za nedonošenje meritorne odluke u relevantnom periodu preteže na stranu apelanta.
  • 46.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 47.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.