USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1019/04, rješavajući apelaciju Zećira i Adila Musića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Zećira i Adila Musića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1567/03 od 6. oktobra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zećir i Adil Musić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Meliha Filipović, advokatica iz Banje Luke, podnijeli su 17. novembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1567/03 od 6. oktobra 2004. godine. Apelanti su 18. marta 2005. godine dostavili dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka je 27. maja 2005. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 16. juna 2005. godine, a Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka 13. juna 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka su 3. oktobra 2005. godine dostavljeni apelantima.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Banja Luka, Odjeljenje za imovinsko-pravne poslove, rješavajući u predmetu potpune eksproprijacije nekretnina koje su vlasništvo apelanta Zećira Musića, prema prijedlogu Grada Banja Luka, kao pravnog sljednika Općine Banja Luka i investitora VZ "Kosmos" iz Banje Luke, donijela je Rješenje broj 04-473-117/85 od 8. oktobra 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka broj 04-473-75/03 od 10. novembra 2003. godine, kojim je utvrđeno da apelant Adil Musić (sin apelanta Zećira Musića) nije nosilac stanarskog prava u dvorišnom objektu koji je vlasništvo apelanta Zećira Musića, te da mu korisnik eksproprijacije nije dužan osigurati korištenje drugog stana.
- 7.U obrazloženju prvostepenog rješenja navodi se da je na osnovu nalaza vještaka građevinske struke od 13. februara 2002. godine i njegove dopune od 11. oktobra 2002. godine utvrđeno da predmetni dvorišni objekt ne zadovoljava osnovne elemente da bi bio smatran zasebnom stambenom jedinicom. Dalje, navodi se da je prvostepeni organ, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, našao da nisu stečeni uvjeti da se apelantu Adilu Musiću prizna stanarsko pravo po osnovu stanovanja u takvom objektu, te da mu, u smislu člana 12. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, korisnik eksproprijacije nije dužan osigurati korištenje drugog stana.
- 8.U obrazloženju drugostepenog rješenja navodi se da nema razloga da se sumnja u vjerodostojnost i stručnost stalnog sudskog vještaka građevinske struke pogotovo što je on svoj nalaz temeljio na tehničkom opisu objekta koji je uradila Služba za pripremanje građevinskog zemljišta. Dalje se navodi da činjenica da je apelant Adil Musić koristio dvorišni objekt svog oca za stanovanje ne daje objektu elemente stambenog objekta. Da bi se tretirao kao stambeni objekt, potrebno je da bude građen kao stambeni objekt prema pravilima - standardima koji zadovoljavaju kriterije za stanovanje, te da ima upotrebnu dozvolu za stanovanje, a ne da bude garaža adaptirana u pomoćni objekt za stanovanje. Drugostepeni organ je zaključio da je prvostepeni organ pravilno odlučio, a da su žalbeni navodi neosnovani.
- 9.Protiv drugostepenog rješenja apelant je tužbom pokrenuo upravni spor u kojem je Vrhovni sud donio Presudu broj U-1567/03 od 6. oktobra 2004. godine kojom je odbio tužbu apelanata kao neosnovanu. U obrazloženju presude navodi se da apelant Adil Musić nije bio vlasnik ekspropriranog objekta, niti nosilac stanarskog prava na stanu u tom objektu. Dalje se navodi da je vlasniku ekspropriranog objekta, apelantu Zećiru Musiću, određena i data naknada za eksproprijaciju tog objekta, te da je apelant Adil Musić njegov sin i član njegovog porodičnog domaćinstva i da, stoga, ne postoji obaveza korisnika eksproprijacije predviđena u članu 12. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", broj 12/77) koji je važio u vrijeme eksproprijacije sa kojom je identična pravna regulativa iz člana 15. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 8/96) koji je važio u vrijeme donošenja osporenog akta, odnosno prvostepenog rješenja. Stoga je Vrhovni sud zaključio da su prvostepeni i drugostepeni organ ispravno odlučili o predmetu postupka o kojem je raspravljano, te da su neosnovani tužbeni navodi apelanata, a posebno insistiranje na činjenici da je predmetni objekt bio zasebni stan samo zato što je imao "ulazna vrata..., prostoriju...i sanitarni čvor", jer ti sami elementi nisu dovoljni da se nekom građevinskom objektu da svojstvo zasebnog stana.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelanti navode da je u postupku koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti navode da su upravni organi, odlučujući o pravu apelanta Adila Musića, na osnovu mišljenja vještaka iz 2002. godine, povrijedili procesno pravo, kao i materijalno pravo, jer su nezakonito stavili van snage pravosnažno rješenje broj 04-473-117/85 od 23. aprila 1987. godine kojim je ekspropriran dvorišni stambeni objekt i kojim je utvrđeno da je dvorišni objekt stan u smislu člana 3. Zakona o stambenim odnosima. Apelanti smatraju da su oni pravosnažnim rješenjem prvostepenog organa izgubili pravo na stan. Također, apelanti predlažu da Ustavni sud ukine osporenu presudu Vrhovnog suda, kao i rješenja organa uprave i naloži prvostepenom organu da rješenjem utvrdi da apelant Adil Musić ima pravo na stan po osnovu eksproprijacije dvorišnog stambenog objekta koji je vlasništvo apelanta Zećira Musića.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U svom odgovoru Vrhovni sud je naveo da nije istina da su "apelantima" eksproprirane nekretnine u Banjoj Luci, već da je eksproprijaciju izvršio isključivo od vlasnik tih nekretnina, a to je nesporno apelant Zećir Musić. Sud navodi da nije nezakonito stavljeno van snage Rješenje broj 04-473-117/85 od 23. aprila 1987. godine, jer je to rješenje, u biti, stavljeno van snage Presudom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj U-2159/89 od 15. februara 1990. godine, kojom je u upravnom sporu uvažena tužba korisnika eksproprijacije. Dalje, navodi da samo raniji vlasnik eksproprirane imovine, kako proizlazi iz člana 12. tada važećeg Zakona o eksproprijaciji sa kojim je identično zakonodavno određenje iz člana 15. sada važećeg istoimenog zakona, ima pravo da mu se osigura korištenje druge zgrade ili stana umjesto ekspropriranih, te da Adil Musić to nije bio, a da iz spisa proizlazi da je Zećir Musić već ostvario pravo na naknadu za ekspropriranu imovinu. Također, navodi da su apelanti 17. novembra 2004. godine podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Vrhovnog suda i da o tom zahtjevu još nije odlučeno.
- 12.Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka u svom odgovoru na apelaciju istakla je da se u konkretnoj situaciji nije radilo o kršenju ustavnih prava apelanata, niti o povredi prava na imovinu, jer se postupak vodio po zahtjevu apelanata, u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji i odredbama upravnog postupka.
V. Relevantni propisi
- 13.Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", broj 12/87) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 12. stav 1.
Ranijem vlasniku koji stanuje u ekspropriranoj stambenoj zgradi ili u ekspropriranom stanu kao posebnom dijelu zgrade i nosiocu stanarskog prava u ekspropriranoj stambenoj zgradi ili u ekspropriranom stanu kao posebnom dijelu zgrade korisnik eksproprijacije dužan je da prije rušenja zgrade osigura korištenje drugog odgovarajućeg stana.
Š...Ć."
- 14.Zakon o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 8/96) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 15.
Ranijem vlasniku stambene zgrade ili stana, odnosno poslovne prostorije, korisnik eksproprijacije dužan je da, na njegov zahtjev, da u vlasništvo ili suvlasništvo drugu stambenu zgradu ili stan, odnosno poslovnu prostoriju na istom mjestu ili bližoj okolini, koja po strukturi i površini odgovara uvjetima stanovanja, odnosno obavljanja djelatnosti, koje je raniji vlasnik imao prije eksproprijacije.
U slučaju kad se, u skladu sa ovim zakonom, radi izvođenja određenih radova eksproprira veliki kompleks zemljišta, korisnik eksproprijacije je dužan da ranijem vlasniku osigura drugu nekretninu u smislu prethodnog stava, a na teritoriji općine na kojoj se eksproprirana nekretnina nalazi.
Ranijem vlasniku koji koristi eksproprirani objekt druga nekretnina, u smislu stava 1. ovog zakona, osigurava se prije rušenja ekspropriranog objekta, a ranijem vlasniku koji nije korisnik ekspropriranog objekta druga nekretnina osigurava se u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji.
Član 18.
Nosiocu stanarskog prava u ekspropriranoj stambenoj zgradi ili stanu kao posebnom dijelu zgrade korisnik eksproprijacije dužan je da prije rušenja zgrade osigura korištenje drugog odgovarajućeg stana u državnom vlasništvu sa pravilima zakupca na neodređeno vrijeme."
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-1567/03 od 6. oktobra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu 17. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelanti navode da je u postupku koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;"
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Predmetni postupak čiji je rezultat osporena odluka odnosi se na eksproprijaciju nekretnina, dakle, na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 21.Apelanti tvrde da im je pravo na pravičan postupak povrijeđeno pogrešnim i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom i proizvoljnom primjenom materijalnog i procesnog prava, jer smatraju da apelant Adil Musić ima pravo da mu korisnik eksproprijacije osigura drugi stan.
- 22.Ustavni sud je ranije usvojio stav prema kojem "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je ?na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu? i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 23.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 24.U konkretnom slučaju, ocjenjujući pravičnost cjelokupnog postupka koji je okončan osporenom presudom, Ustavni sud ističe da je članom 12. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", broj 12/87), koji je važio u vrijeme eksproprijacije, i čl. 15. i 18. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 8/96), koji je važio u vrijeme donošenja osporenih upravnih akata, određeno da vlasnik stambene zgrade ili stana, kao i nosilac stanarskog prava u ekspropriranoj stambenoj zgradi, odnosno na stanu kao posebnom dijelu zgrade, ima pravo da mu korisnik eksproprijacije osigura korištenje drugog stana. Apelanti nisu uspjeli dokazati ni u upravnom, ni u sudskom postupku da sporni objekt predstavlja zasebnu stambenu jedinicu, kao i da je apelant Adil Musić bio nosilac stanarskog prava na spornom objektu. Vrhovni sud je ispitao zakonitost osporenog upravnog akta, razmatrajući utvrđeno činjenično stanje, procesna i pravna pitanja. U postupku su prikupljeni svi relevantni dokazi, prije svega, nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke koji je utvrdio da sporni objekt ne zadovoljava osnovne elemente da bi bio smatran zasebnom stambenom jedinicom. Vrhovni sud je utvrdio da su upravni organi pravilno odlučili u stvari koja je bila predmet postupka, a osporena presuda navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana.
- 25.Na osnovu navedenog Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do arbitrarne primjene Zakona o eksproprijaciji, niti je na drugi način povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje.
- 26.Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 27.U okviru zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
- 28.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelanti žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu i proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan ili da je zakon proizvoljno primijenjen.
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.