USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 956/04, rješavajući apelaciju Ramadana Hankića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Ramadana Hankića, podnijeta protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U 1318/03 od 1. septembra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ramadan Hankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Wetzlara, SR Njemačka, izjavio je 28. oktobra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U 1318/03 od 1. septembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i učesnika u postupku, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 29. jula 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio Ustavnom sudu 18. augusta 2005. godine, a tužena 22. augusta 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda je 1. septembra 2005. godine dostavljen apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je, kao kupac, 1. augusta 1989. godine i 10. maja 1990. godine, zaključio kupoprodajne ugovore sa Dobrovoljnim vatrogasnim društvom i SSRN, kao prodavcima, koje je zastupao predsjednik Savjeta potrošača MZ Kozarac, Stevo Dragičević, kojim je kupio nekretnine koje su u kupoprodajnom ugovoru označene tako da su upisane u PL 348 k.o. Kozarac i to parcelu koja je označena kao k.č. 3309/1 površine 134 m" i parcelu koja je označena kao k.č. 3309/1 površine 289 m". Apelant navodi da je ušao u posjed predmetnih nekretnina i da je u izgrađenom objektu na predmetnim nekretninama obavljao obućarsku djelatnost sve do 24. maja 1992. godine, kad je zbog ratnih dejstava izbjegao iz Kozarca.
- 7.Apelant je na osnovu navedenih kupoprodajnih ugovora dobio Odluku Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 604-413-1/1 od 8. oktobra 2002. godine, kojom je potvrđeno da je apelant posjednik nekretnina označenih sa k.č. 3309/1 k.o. Kozarac.
- 8.Apelant od prvostepenog organa tužene nije tražio upis promjene korisnika u katastarskom operatu na osnovu kupoprodajnog ugovora, nego je podnio zahtjev 15. aprila 2003. godine za provođenje Odluke Komisije broj 604-413-1/1 od 8. oktobra 2002. godine.
- 9.Prvostepeni organ tužene je Rješenjem broj 35-477-4-293/03 od 6. maja 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem drugostepenog organa tužene broj 04-477-20/03 od 26. juna 2003. godine, odbio apelantov zahtjev za provođenje navedene odluke Komisije u katastarskom operatu. U obrazloženju navedenih rješenja se ističe da odluka Komisije nije podobna za provođenje u katastarskom operatu, jer ne sadrži podatke o nekretninama iz katastra zemljišta, a što je propisano članom 60. Pravila za održavanje katastra zemljišta ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 36/00). Dalje se navodi da je uvidom u katastarski operat utvrđeno da katastarska parcela, navedena u predmetnoj odluci Komisije, koja je označena sa k.č. 3309/1 k.o. Kozarac, ne postoji u katastarskom operatu zemljišta. Također je utvrđeno da je parcela označena sa k.č. 3309 k.o. Kozarac Dom-kuća u površini od 134 m" i dvorište u površini od 191 m" upisana u pl. br. 348/01 kao društveno vlasništvo na ime Dobrovoljno vatrogasno društvo sa dijelom - i SSRN sa dijelom �. Također je utvrđeno da na navedenoj parceli nije bilo nikakvih promjena od avio-snimanja.
- 10.Vrhovni sud je Presudom broj U-1318/03 od 1. septembra 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu podnesenu protiv drugostepenog rješenja tužene i odbacio prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja, koji je apelant podnio uz tužbu, kojom bi se zabranilo otuđenje predmetnih nekretnina ili bilo kakvo opterećenje, a do okončanja postupka vraćanja u posjed ovih nekretnina. U obrazloženju presude se navodi da izdavanje takve mjere nije predviđeno nijednom odredbom Zakona o upravnim sporovima i suprotno je prirodi upravnog spora. Dalje se u obrazloženju osporene presude navodi da apelantu preostaje mogućnost da prema odredbi člana 17. stav 2. Zakona o upravnim sporovima takav zahtjev podnese tuženoj, odnosno njenom organu nadležnom za izvršenje.
IV. Relevantni propisi
- 11.U Zakonu o premjeru i katastru zemljišta ("Službeni list SRBiH" broj 14/78) relevantne odredbe glase:
"Član 57.
Korisnici zemljišta dužni su da prijave nadležnom općinskom organu uprave svaku nastalu promjenu na zemljištu u posjedovnom stanju, kulturi, obliku, izgrađenom objektu, kao i promjene koje su od uticaja na određivanje klase u roku od 30 dana od dana nastale promjene.
Promjene na zemljištu koje utvrdi sam nadležni općinski organ uprave, a koje nisu prijavljene u smislu prethodnog stava, uzimaju se u postupak po službenoj dužnosti.
Dokumentacija na osnovu koje se vrše promjene iz st. 1. i 2. ovog člana čuva se u nadležnom općinskom organu uprave koji vodi katastar zemljišta, kao dokumentacija trajne vrijednosti."
- 12.U Pravilima za održavanje katastra zemljišta ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 36/00) relevantne odredbe glase:
"Član 59.
Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su:
- 1)zakon
- 2)pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na zemljištu
- 3)pravosnažna odluka drugog nadležnog organa
- 4)ugovor ovjeren kod suda.
Osnov za promjenu korisnika zemljišta je i ugovor ovjeren od strane suda ili drugog nadležnog organa strane države sa kojom je zaključen međudržavni ugovor.
Član 60.
U odluci suda ili drugog nadležnog organa ili u ispravi o pravnom poslu zemljište mora biti označeno prema podacima iz premjera i katastra zemljišta (broj i površina katastarske parcele, broj posjedovnog lista, naziv katastarske općine, ime prezime i ime jednog roditelja, odnosno naziv, matični broj i prebivalište, odnosno sjedište dosadašnjeg i novog korisnika zemljišta).
Kad se provođenje promjene vrši na osnovu odluke nadležnog organa ili isprave o pravnom poslu u kojoj zemljište nije označeno na način opisan u stavu 1. ovog člana, Područna jedinica će zatražiti od organa, odnosno lica koje je ispravu sastavilo, ili lica u čiju se korist provodi promjena, da u određenom roku uočene nedostatke otkloni.
Kada se promjena provodi na osnovu sudske odluke u kojoj zemljište nije označeno na način opisan u stavu 1. ovog člana, Područna jedinica će zatražiti od zainteresovanog lica da u postupku pred nadležnim sudom uočene nedostatke otkloni.
Ukoliko nisu ispunjeni uvjeti iz stava 1. ovog člana a uočeni nedostaci nisu u određenom roku otklonjeni, neće se izvršiti provođenje promjene u katastarskom operatu."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ovu povredu apelant vidi u tome što su i organi uprave i sud, koji su odlučivali o ovom predmetu, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Naime, apelant smatra da pošto mu je sporne nekretnine prodala društveno-politička zajednica, koja vodi i njihovu evidencije, ona je trebala prijaviti i provesti ove ugovore, a u slučaju prekida i nemogućnosti zbog rata, kad te okolnosti prestanu, trebala je taj postupak dovršiti.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju, Vrhovni sud ističe da ostaje u cijelosti kod razloga koji su navedeni u obrazloženju osporene presude. Smatra da nikakva apelantova ustavna prava nisu povrijeđena, pa apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
- 15.Tužena u odgovoru na apelaciju ističe da ostaje kod svih navoda datih u Rješenju broj 04-477-20/03 od 26. juna 2003. godine.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U 1318/03 od 1. septembra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporenu presudu apelant je primio 14. oktobra 2004. godine, a apelacija je podnesena 28. oktobra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da je u postupku koji je okončan tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem korespondira član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu".
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
- 2.Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 21.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, da nadziru korištenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu.
- 22.Pojam "imovina" koji se navodi u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne treba tumačiti na restriktivan način, nego ga treba shvatiti tako da uključuje i stečena prava, kao što su sredstva, dionice ili novčani zahtjevi zasnovani na ugovorima ili deliktnoj odgovornosti, kao i određena ekonomska i socijalna primanja propisana zakonom. S druge strane, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali općenito shvaćeno tako da ne uključuje pravo stjecanja imovine u budućnosti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, presuda iz 1979, tom 31. stav 50).
- 23.Iz navoda apelacije i dokumentacije predočene Ustavnom sudu proizlazi da je u postupku koji je okončan osporenom presudom učinjeno nespornim da je apelant kupio predmetne nekretnine i ušao u njihov posjed, te obavljao obućarsku djelatnost u objektu izgrađenom na predmetnim nekretninama do početka ratnih dejstava, kad je izbjegao iz Kozarca. Slijedi da predmetne nekretnine u konkretnom slučaju predstavljaju apelantovu imovinu, koja je zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 24.Iako se apelant nije konkretno pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u pravo apelanta na imovinu, jer u postupku koji je okončan osporenom presudom apelant nije ostvario uknjižbu prava korištenja na nekretninama u katastarskom operatu, za koje smatra da mu je zakonom zajamčeno, nego su se nadležni organi, u postupku koji je okončan osporenom presudom, svojim tumačenjem zakona i odbijanjem da provedu odluku Komisije umiješali u apelantovo pravo na mirno uživanje prava na imovinu, što je rezultiralo navodnom povredom prava na imovinu.
- 25.Za Ustavni sud ostaje da odgovori na sljedeća pitanja: (a) da li je miješanje predviđeno zakonom, (b) služi li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) da li je miješanje proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između prava apelanta i općeg javnog interesa.
- 26.Ustavni sud primjećuje da su uvjeti za upis promjena u katastarskom operatu određeni odredbama člana 57. Zakona o premjeru i katastru zemljišta ("Službeni list SRBiH" broj 14/78) i člana 60. Pravila za održavanje katastra zemljišta ("Službeni glasnik RS" broj 36/00). Ovim odredbama je propisano da lice u čiju se korist zahtijeva upis promjene korisnika u katastarskom operatu dužno tu promjenu prijaviti u roku od 30 dana, te priložiti ispravu u kojoj zemljište mora biti označeno prema podacima iz premjera i katastra zemljišta.
- 27.Ustavni sud zaključuje da je, s jedne strane, apelant imao jasnu zakonsku osnovu za definiranje svoje pravne pozicije i način ostvarivanja svojih prava, a s druge strane da rješenja upravnih organa, te pobijana presuda Vrhovnog suda, ukazuju na jasnu pravnu osnovu na kojoj su zasnovani.
- 28.Sljedeće pitanje, koje se nameće u vezi sa ovim ustavnopravnim sporom, jeste predstavljaju li citirane odredbe, kao takve, izraz javnog interesa. Ustavni sud smatra da se javni interes ogleda u potrebi da se podaci o nekretninama usklade i vode na jednoobrazan način, kako bi bili dostupni javnosti radi korištenja u pravnom prometu.
- 29.Na kraju, Ustavni sud mora razmotriti pitanje je li miješanje proporcionalno cilju koji se želi postići, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.
- 30.Ustavni sud smatra da je zakonska odredba, prema kojoj je lice u čiju se korist zahtijeva upis promjene korisnika u katastarskom operatu dužno priložiti ispravu u kojoj zemljište mora biti označeno prema podacima iz premjera i katastra zemljišta, srazmjerna cilju vođenja jednoobrazne evidencije po jedinstvenom sistemu katastra zemljišta, te u konkretnom slučaju ne predstavlja prevelik teret za apelanta u poređenju sa ostalim licima koja zahtijevaju upis promjene korisnika u katastarskom operatu..
- 31.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 32.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je zakonito miješanje u pravo apelanta na imovinu proporcionalno javnom društvenom interesu, odnosno cilju vođenja jednoobrazne evidencije po jedinstvenom sistemu katastra zemljišta.
- 33.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.