Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o meritumu

na sjednici održanoj 2. decembra 2005. godine, donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 1028/04, rješavajući apelaciju Petra Čajevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Tudor Pantiru, potpredsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

David Feldman, sudija

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Constance Grewe, sutkinja

Odbija se kao neosnovana apelacija Petra Čajevića, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj U-51/05 od 2. augusta 2005. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Petar Čajević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče podnio je 5. novembra 2004. godine apelaciju Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog toga što, nakon stupanja na snagu Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju, nadležni organ u Bosni i Hercegovini nije odlučio o njegovom pravu na penziju. Apelant je 27. decembra 2004. godine dopunio apelaciju na taj način što je osporio privremeno Rješenje broj 1071034006 od 2. septembra 2004. godine, koje je u međuvremenu dobio od Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Sarajevo. Apelant je obaviješten da njegov predmet nije u nadležnosti Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine budući da je primljen nakon 1. januara 2004. godine, a prema Sporazumu koje su strane zaključile 25. septembra 2003. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) odlučuje o novim predmetima koji se odnose na kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nakon toga, apelant je 5. aprila 2005. godine podnio dopunu apelacije Ustavnom sudu protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, broj 107034006 od 28. februara 2005. godine. Apelant je protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) podnio 28. augusta 2005. godine novu dopunu apelacije, broj U-51/05 od 2. augusta 2005. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda od Okružnog suda i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske zatraženo je 20. septembra 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. septembra 2005. godine, a Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske 26. oktobra 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda odgovor na apelaciju Okružnog suda dostavljen je apelantu 21. oktobra 2005. godine, a odgovor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske 4. novembra 2005. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je ostvario pravo na starosnu penziju u bivšem Društvenom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine, prema propisima jedinstvenog pravnog sistema bivše države. Apelant je posljednju put bio osiguran na području današnje Republike Srpske prije nego što je, zbog rata u Bosni i Hercegovini, 1992. godine otišao u bivšu Jugoslaviju, gdje je primao penziju sve do 2004. godine, kada je upućen da svoja prava ostvaruje u skladu sa Sporazumom između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju (u daljnjem tekstu: Sporazum).
  • 7.
    Nakon prijema odgovarajuće apelantove dokumentacije, prema Sporazumu, Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Sarajevo, je po službenoj dužnosti donio privremeno Rješenje broj 1071034006 od 2. septembra 2004. godine, kojim se apelantu priznaje pravo na akontaciju starosne penzije od 1. januara 2004. godine. Ovo rješenje je doneseno na osnovu člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 47/02 i 110/03), a doneseno je kao privremeno jer nije bilo kompletnih podataka o apelantovim plaćama.
  • 8.
    Nakon toga, 12. oktobra 2004. godine apelant je podnio zahtjev za donošenje konačnog rješenja uz dostavljanje podataka o plaćama. Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Istočno Sarajevo, je donio Rješenje broj 1071034006 od 15. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci, kojim se apelantu priznaje pravo na starosnu penziju od 1. januara 2004. godine, u mjesečnom iznosu od 468,43 KM, a isplata penzije od 1. juna 2004. godine. Razlika u visini penzije isplaćene do maja 2004. godine i iznosa određene penzije po ovom rješenju, bit će naknadno isplaćena. Ovim rješenjem mijenja se privremeno rješenje od 2. septembra 2004. godine. U obrazloženju ovog rješenja je, između ostalog, navedeno da je penzijska osnova za određivanje penzije utvrđena prema odredbama čl. 48-58. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i predstavlja prosječan iznos neto plaća osiguranika, odnosno neto osnovicu osiguranja i osnova za određivanje naknade plaće, počevši od 1970. godine do dana ostvarivanja prava. Kao učesniku Narodnooslobodilačkog rata od 1945. godine, apelantu je penzija uvećana za 10%. Dan od kada apelantu pripada pravo na penziju i početak isplate penzije utvrđeni su prema odredbama člana 135. navedenog zakona, odnosno od dana stupanja na snagu Sporazuma.
  • 9.
    Okružni sud je Presudom broj U-51/05 od 2. augusta 2005. godine odbio apelantovu tužbu protiv navedenog konačnog upravnog rješenja. U obrazloženju ove presude je, između ostalog, navedeno kako je apelant u tužbi istakao da je prilikom određivanja penzije zanemarena odluka iz 1986. godine, prema kojoj se penzija radnicima koji su radili određene poslove, a među koje spada i apelant, povećava za 20%. Sud je zaključio da je, bez obzira što je apelant ostvario pravo na penziju prije rata i po tada važećim propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, neosnovana njegova tvrdnja da je oštećen jer mu penzija nije uvećana za 20% prema odluci iz 1986. godine, jer mu je nova starosna penzija određena u skladu sa odredbom člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, u skladu sa odredbama tog zakona.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelant je naveo da je prilikom određivanja penzijske osnove zanemarena Odluka bivšeg SIZ-a PIO BiH i Republičkog sekretarijata za pravosuđe BiH iz 1986. godine, prema kojoj se penzija usklađuje zavisno od poslova i radnih zadataka sa kojih su korisnici penzije ostvarili pravo na penziju i to za radnike koji su radili poslove stražara, komandira i nadzornika straže (apelant) za 20%. Smatra da je Okružni sud, kao i organi uprave, mogao primjenjivati nove propise koji se odnose na "proceduru postupka", ali ne i da ranije priznatu i utvrđenu penzijsku osnovu nezakonito smanjuje. Dakle, pogrešno je primijenjeno pravo na njegovu štetu. Isto tako, apelant smatra da je na njegovu štetu primijenjen i Sporazum, jer je njime utvrđeno da se primjenjuje na osigurane slučajeve nastale prije njegovog stupanja na snagu, da se penzije ne mogu umanjivati i da se davanja utvrđena prije njegovog stupanja na snagu neće ponovo utvrđivati. Apelant predlaže da se apelacija usvoji, utvrdi povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukine osporena presuda Okružnog suda, te spis vrati tom sudu na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelacija neosnovana. Naime, apelant pobija navedenu presudu zbog povrede stečenih prava jer je penziju stekao 1975. godine, pa smatra da mu se nije mogla penzija određivati prema novim propisima. Takvi apelantovi navodi su neosnovani, jer mu je penzija određena u skladu sa odredbom člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 47/02 i 110/03).
  • 12.
    Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske je u odgovoru na apelaciju naveo kako smatra da su navodi iz apelacije neosnovani i predložio da se apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

  • 13.
    Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02 i 110/03)

Član 45. u relevantnom dijelu glasi:

"Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prema ovom zakonu su:

  • 1)
    za slučaj starosti - starosna penzija;
  • 2)
    za slučaj invalidnosti - invalidska penzija. Š...Ć"

Član 48.

"Penzijska osnova za određivanje starosne i invalidske penzije predstavlja prosječan iznos neto plaća osiguranika, odnosno neto osnovica osiguranja, počevši od 1. januara 1970. godine do dana ostvarivanja prava, s tim što se za određivanje penzijske osnove ne uzimaju plaće, niti osnovice osiguranja iz 1992. i 1993. godine."

Član 59. u relevantnom dijelu glasi:

"Starosna penzija određuje se u procentu od penzijske osnove, zavisno od dužine penzijskog staža, spola osiguranika i kalendarske godine u kojoj se ostvaruje pravo na penziju.Š...Ć"

Član 60. stav 2. u relevantnom dijelu glasi:

"Š...Ć učesniku NOR-a (narodnooslobodilački rat) poslije 9. septembra 1943. godine, Š...Ć penzija se uvećava za 10% za svaku kalendarsku godinu učešća u NOR-u."

Član 135. stav 1.

"Pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za sticanje prava koji su propisani ovim zakonom."

Član 188.

"Penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona odredit će se u skladu sa odredbama ovog zakona."

  • 14.
    Sporazum između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine - Međunarodni ugovori" broj 16/03)

"Član 2.

Pravni propisi na koje se ovaj sporazum odnosi

(2) Ovaj sporazum se odnosi na pravne propise u Bosni i Hercegovini o:

  • 2.
    penzijskom i invalidskom osiguranju;

U Saveznoj Republici Jugoslaviji o:

  • 2.
    penzijskom i invalidskom osiguranju.

Član 3.

Lica na koja se ovaj sporazum primjenjuje

Ovaj sporazum se primjenjuje na:

  • a)
    lica za koja važe ili su važili pravni propisi jedne ili obje države ugovornice i Š...Ć"

Član 5. stav 2.

Izjednačenost teritorija

(2) Penzija, novčana naknada i druga novčana davanja ne mogu se umanjiti, staviti u stanje mirovanja, oduzeti ili zaplijeniti zbog toga što korisnik ima prebivalište u drugoj državi ugovornici, ukoliko ovim sporazumom nije drukčije određeno.

Član 13. stav 1.

Korisnici penzije

Na korisnika penzije, ostvarene prema pravnim propisima obje države ugovornice, primjenjuju se isključivo pravni propisi one države ugovornice u kojoj ima prebivalište.

Član 40. st. 5. i 6.

Prijelazne odredbe

(5) Ovaj sporazum se primjenjuje, u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, i na osigurane slučajeve nastale prije njegovog stupanja na snagu.

(6) Davanja utvrđena prije stupanja na snagu ovog sporazuma neće se ponovo utvrđivati, ako ovim sporazumom nije drugačije određeno."

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj U-51/05 od 2. augusta 2005. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 28. augusta 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 20.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 21.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 22.
    Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi prihvatio da član 6. Evropske konvencije obuhvata i postupke koji se odnose na odluke o pravima po osnovu socijalnog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, invalidnina, penzija (vidi Evropski sud za ljudska prava, Lombardo protiv Italije, presuda od 24. juna 1992. godine). Isto proizlazi i iz prakse Ustavnog suda (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 491/04 od 28. juna 2004. godine). U konkretnom slučaju, postoji spor oko iznosa apelantove penzije. U vezi s tim, apelantovo pravo da dobije svoju penziju treba posmatrati kao "građansko pravo" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije koji je, stoga, primjenjiv u konkretnom slučaju. Ustavni sud napominje da država ima obavezu da apelantu, ako je ispunio sve zakonske uvjete, prizna pravo na penziju. U izvršavanju ove obaveze država se služi svojim diskrecionim ovlastima. Dalje, ova obaveza mora biti izvršena u skladu sa zakonskim propisima, koji su primjenjivi na apelantov slučaj (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda U 65/01 od 25. jula 2003. godine, tačka 45, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). To uključuje obavezu nadležnog suda da uzme u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti od značaja za visinu penzije, kao i da pruži precizne razloge na kojima se zasniva presuda, te razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 252, stav 33).
  • 23.
    Apelant smatra da mu je u osporenoj presudi pogrešnim tumačenjem materijalnog prava člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju prekršeno pravo na pravično suđenje. Apelant smatra da mu je ranije priznata i utvrđena penzijska osnova nezakonito smanjena. Isto tako, apelant smatra da je na njegovu štetu primijenjen i Sporazum, jer je njime utvrđeno da se primjenjuje na osigurane slučajeve nastale prije njegovog stupanja na snagu da se penzije ne mogu umanjivati i da se davanja utvrđena prije njegovog stupanja na snagu neće ponovo utvrđivati.
  • 24.
    S druge strane, sud je stao na stanovište da se sve penzije ostvarene prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 47/02 i 110/03) trebaju odrediti u skladu sa odredbama tog zakona. Dalje, da visina penzije zavisi od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijske osnove i dužine penzijskog staža, dok druge okolnosti nisu bitne i ne utiču na visinu penzije. Iz osporene presude proizlazi i stav suda prema Sporazumu, prema kojem apelantu, na osnovu njegovog prava na penziju ostvarenom prema propisima jedinstvenog pravnog sistema bivše države, treba odrediti i isplaćivati penziju nadležni organ u državi u kojoj ima prebivalište i na osnovu pozitivnih propisa te države.
  • 25.
    Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili i primijenili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
  • 26.
    Prema odredbama člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) sve penzije ostvarene prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona moraju se odrediti u skladu sa odredbama ovog zakona. Način njihovog određivanja je, za apelantov slučaj, propisan u odredbama čl. 48-58. navedenog zakona. Prema ovim odredbama visina penzije zavisi samo od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijske osnove i dužine penzijskog staža, dok druge okolnosti nisu bitne i ne utiču na visinu penzije. Prema članu 13. stav 1. Sporazuma na korisnika penzije, ostvarene prema pravnim propisima obje države ugovornice, primjenjuju se isključivo pravni propisi one države ugovornice u kojoj ima prebivalište.
  • 27.
    Ustavni sud smatra da nisu arbitrarno primijenjene odredbe materijalnog prava (Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju i Sporazum). Sud je uzeo u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti od značaja za visinu penzije, te dao razloge na kojima se zasniva presuda, odnosno razloge za primjenu materijalnog prava. Ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 28.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 29.
    Apelant smatra da mu je akontativnim iznosom penzije povrijeđeno pravo na imovinu prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud smatra da propisi koji ograničavaju iznos penzije na koju je penzioner imao pravo prema ranijem zakonodavstvu mogu imati za posljedicu miješanje u prava na imovinu penzionera i pokrenuti pitanje zaštite prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ipak, Ustavni sud zaključuje da ne može donijeti odluku o tome je li apelantovo pravo na imovinu povrijeđeno u konkretnom slučaju. U onoj mjeri u kojoj apelantov zahtjev podrazumijeva osporavanje usklađenosti sa članom 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 110/03), apelant nema locus standi da pokrene pitanje pred Ustavnim sudom (vidi zadnji stav člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine). Pošto je Ustavni sud već naveo razloge zbog kojih je zaključio da su odluke na koje se žali apelant donijete u skladu sa relevantnim propisima, nema osnove prema kojoj bi Ustavni sud mogao razmatrati apelaciju zasnovanu na povredi pravu na imovinu.

VIII. Zaključak

  • 30.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.