USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 17. novembra 2005. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1080/04, rješavajući apelaciju Ratka Divčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valrija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Ratka Divčića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ratko Divčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, koga zastupa Rajko P. Bojat, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnio je 6. decembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ Fonda PIO), zatraženo je 15. februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. februara 2005. godine, a drugostepeni organ Fonda PIO 7. marta 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 20. oktobra 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Rješenjem Zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine, Filijala Sarajevo, broj 1058040254 od 21. februara 1980. godine apelantu, uživaocu invalidske penzije u iznosu od 2.351,25 dinara, određen je zaštitni dodatak u iznosu od 210,75 dinara, počevši od 4. augusta 1979. godine, tako da od ovog dana penzija i zaštitni dodatak iznose ukupno 2.562,00 dinara mjesečno. Od 1. januara 1980. godine apelantu pripada penzija od 2.351,25 dinara, a zaštitni dodatak od 436,00 dinara, odnosno ukupno 2.787,25 dinara.
- 7.Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ Fonda PIO), broj 1058040254 od 1. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem drugostepenog organa Fonda PIO broj 1058040254 od 5. marta 2003. godine, u postupku ponovnog utvrđivanja penzije prema članu 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), apelantu je utvrđen penzijski osnov u visini od 268,56 KM u periodu od 1. januara 1970. godine do 1978. godine, te određeni iznosi invalidske penzije od 52,90% u 2002. godini, od 52,70% u 2003. godini i 52,50% u 2004. godini i dalje.
- 8.Presudom Okružnog suda broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine odbijena je apelantova tužba protiv navedenog konačnog upravnog rješenja drugostepenog organa Fonda PIO. U obrazloženju ove presude je, između ostalog, navedeno kako se u tužbi ističe da nisu pravilno primijenjene odredbe čl. 105. i 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Međutim, prema ocjeni tog suda, organi tuženeg pravilno su postupali kada su primijenili odredbu iz člana 188. navedenog zakona, te kada su, prema čl. 48.-58. istog zakona, utvrdili da penzijski osnov predstavlja prosječan iznos netoplaće osiguranika od 1. januara 1970. godine do dana ostvarivanja prava na penziju. Pri tome navode odredbu člana 52. navedenog zakona u kojoj je propisano da, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, plaća, odnosno osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stječe pravo na penziju, ne uzima se za utvrđivanje penzijskog osnova. Dakle, apelantove tvrdnje da nije pravilno određen penzijski osnov, te da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 105. i 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nisu osnovane.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant smatra da je Fond PIO Republike Srpske bio dužan, zbog promjene valute, samo da izvrši "sravnjenje" vrijednosti valute prilikom ostvarivanja prava, bez ukidanja prava na zaštitni dodatak i ne dirajući penzijski osnov. U pobijanoj presudi sud je pogrešno prihvatio tvrdnju Fonda PIO u pogledu utvrđivanja penzijskog osnova. Apelant smatra da se ne može retroaktivno mijenjati već stečeno pravo umanjivanjem osnovice za obračun penzije. Sud je pogrešno primijenio pravo tako što je prilikom utvrđivanja osnovice izostavio 1979. godinu, te je tako povrijedio zakon na apelantovu štetu.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo kako smatra da je u osporenoj presudi pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjen zakon, pa predlaže da se apelacija odbaci.
- 11.Drugostepeni organ Fonda PIO u odgovoru na apelaciju naveo je da su navodi iz apelacije neosnovani, te predložio da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00. 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02)
"Član 45. u relevantnom dijelu glasi:
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prema ovom zakonu su:
- 1)za slučaj starosti-starosna penzija;
- 2)za slučaj invalidnosti-invalidska penzija; Š...Ć
Član 48.
Penzijski osnov za određivanje starosne i invalidske penzije predstavlja prosječan iznos netoplaće osiguranika, odnosno neto osnovica osiguranja, počevši od 1. januara 1970. godine do dana ostvarivanja prava s tim što se za određivanje penzijskog osnova ne uzimaju plaće, niti osnovice osiguranja iz 1992. i 1993. godine.
Član 52.
Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, plaća, odnosno osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stječe pravo na penziju ne uzima se za utvrđivanje penzijskog osnova.
Član 105. u relevantnom dijelu glasi:
Invalidska penzija u slučaju invalidnosti prouzrokovane bolešću ili povredom na radu određuje se u odgovarajućem procentu od penzijskog osnova utvrđenog u smislu čl. 48.-58. ovog zakona, zavisno od dužine penzijskog staža, spola osiguranika i kalendarske godine u kojoj se ostvaruje pravo na penziju. Š...Ć
Član 188.
Penzije ostvarene prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona odredit će se u skladu sa odredbama ovog zakona."
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 25. oktobra 2004. godine a apelacija je podnesena 6. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Iz apelacije proizlazi da apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 19.
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.U konkretnom slučaju postoji spor o sadržaju apelantovog prava na penziju. U vezi s tim apelantovo pravo da dobije svoju penziju treba posmatrati kao "građansko pravo" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je stoga primjenjiv u konkretnom slučaju (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. aprila 1995. godine, serija A, broj A-315, stav 15. i dalje, i Lombardo protiv Italije, presuda od 26. novembra 1992. godine, serija A, broj 249, stav 16.). Ustavni sud napominje da država ima obavezu da apelantu prizna pravo na penziju ako je ispunio sve zakonske uvjete. U izvršavanju ove obaveze država se služi svojim diskrecionim ovlastima. Dalje, ova obaveza mora biti izvršena u skladu sa zakonskim propisima, koji su primjenjivi na apelantov slučaj (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda U 65/01 od 25. jula 2003. godine, tačka 45., objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). To uključuje obavezu nadležnog organa/suda da uzme u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti značajni za visinu penzije, kao i da pruži precizne razloge na osnovu kojih se zasniva presuda, te razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 252, stav 33.).
- 21.Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno time što su organi uprave i sud pogrešno tumačili materijalno pravo u osporenim rješenjima i presudi. Također, apelant smatra da se član 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju treba tumačiti na taj način da penzije ne treba ponovno određivati, nego samo preračunati u važeću valutu-konvertibilnu marku.
- 22.S druge strane, organi uprave i sud su donijeli stav da sve penzije ostvarene prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona treba da se odrede u skladu sa odredbama važećeg zakona, dalje, da visina penzije zavisi od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijskog osnova i dužine penzijskog staža, a da se plaća, odnosno osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stječe pravo na penziju ne uzima za utvrđivanje penzijskog osnova.
- 23.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili i primijenili pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 24.U konkretnom slučaju za Ustavni sud nema sumnje da se, prema odredbama člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), sve penzije ostvarene prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona moraju odrediti u skladu sa odredbama ovog zakona. Način njihovog određivanja u apelantovom slučaju propisan je odredbama čl. 48.-58. navedenog zakona. Prema ovim odredbama, visina penzije zavisi samo od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijskog osnova i dužine penzijskog staža, a plaća, odnosno osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stječe pravo na penziju, ne uzima se za utvrđivanje penzijskog osnova, a druge okolnosti nisu bitne i ne utječu na visinu penzije (čl. 48.-58.). Zbog toga, Ustavni sud smatra da nisu arbitrarno primijenjene odredbe materijalnog prava, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan, a nadležni organi/sud su uzeli u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti značajni za visinu penzije, te pružili precizne razloge na osnovu kojih se zasnivaju njihove osporene odluke i razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi.
- 25.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 26.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u upravnom i sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 27.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.