USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 543/04, rješavajući apelaciju M. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija M. N., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-327/02 od 5. maja 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u Travniku broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.M. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, kojeg zastupa N. B., advokat iz Zenice, podnio je 25. juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-327/02 od 5. maja 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine. Predmetnom apelacijom apelant je tražio donošenje privremene mjere za odgodu izvršenja Presude Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je Odlukom broj AP 543/04 od 23. jula 2004. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i sudionika u postupku, Kantonalnog tužilaštva iz Travnika (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), zatraženo je 30. juna 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. jula 2004. godine, a Kantonalno tužilaštvo 7. jula 2004. godine.
- 5.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog tužilaštva su 12. aprila 2005. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7.Rješenjem Kantonalnog suda broj Kv-21/01 od 20. aprila 2001. godine, koje je doneseno na sjednici vijeća u sastavu: predsjednik N. Z. i sudije M. G. i S. B., uvažen je prijedlog istražnog sudije Općinskog suda u Jajcu, te je produžen apelantov pritvor u istrazi najviše za dva mjeseca, odnosno najduže do 20. juna 2001. godine.
- 8.Presudom Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine, koja je donesena nakon održanog glavnog i javnog pretresa na sjednici vijeća u sastavu: predsjednik S. M., sudija S. B. i sudije porotnici M. M., R. D. i R. P., apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva u pokušaju iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/98 - u daljnjem tekstu KZ FBiH), a u vezi sa članom 20. istog Zakona, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.
- 9.Presudom Vrhovnog suda broj Kž-327/02 od 5. maja 2004. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda Kantonalnog suda.
IV. Relevantni propisi
- 10.Zakon o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98)
Član 35, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sudija ili sudija porotnik ne može vršiti sudske dužnosti:
Š...Ć;
- 4)ako je u istom krivičnom predmetu vršio istražne radnje, ili je sudjelovao u ispitivanju optužnice ili je sudjelovao u postupku kao istražitelj Š...Ć;
- 5)ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom;
- 6)ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost."
Član 358, u relevantnom dijelu, glasi:
"(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
- 1)ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudija ili sudija porotnik koji nije sudjelovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja;
- 2)ako je na glavnom pretresu sudjelovao sudija ili sudija porotnik koji se morao izuzeti Š...Ć."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant u apelaciji ističe da je u donošenju prvostepene Presude Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine sudjelovao sudija koji je u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) morao biti izuzet. Ovo apelant obrazlaže time što je u radu sudskog vijeća koje je donijelo navedenu presudu sudjelovao i sudija koji je u fazi istrage bio član vijeća prilikom donošenja Rješenja broj Kv-21/01 od 20. aprila 2001. godine, kojim je apelantu produžen pritvor za dva mjeseca. S tim u vezi, apelant smatra da je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka na koju je Vrhovni sud morao paziti po službenoj dužnosti. Međutim, Vrhovni sud, navodi dalje apelant, nije uočio navedenu povredu zbog čega su osporene presude nezakonite.
- 12.U skladu sa navedenim, apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud, u suštini, navodi da ne stoje razlozi za izuzeće sudije u konkretnom predmetu, a što proizlazi iz člana 35. stav 1. tačka 4) i 5) ZKP-a. Ovakav zaključak Vrhovni sud izvodi s obzirom da je sudija sudjelovao u vijeću koje je produžilo pritvor tada okrivljenom, što ne predstavlja razlog za njegovo izuzeće u postupku donošenja prvostepene presude, jer se njegove radnje ne mogu podvesti pod tačku 4. i 5. stava 1. člana 35. ZKP-a.
- 14.S obzirom da su apelantovi navodi neosnovani, Vrhovni sud predlaže da se apelacija odbije.
- 15.Kantonalno tužilaštvo u odgovoru na apelaciju navodi da je apelacija u cijelosti neosnovana, jer sudjelovanje sudije u donošenju odluke o produženju pritvora nije razlog za njegovo izuzeće u donošenju odluke vijeća prvostepenog suda kojom je okrivljeni proglašen krivim. Za izuzeće sudije na glavnom pretresu potrebno je da se ispune uvjeti iz člana 35. tačka 1. do 6. tada važećeg ZKP-a, smatra Kantonalno tužilaštvo.
- 16.Kantonalno tužilaštvo navodi da sudija o čijem je izuzeću riječ nije sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda, jer je u pitanju prvostepeni postupak, a isto tako nije sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom. Iz navedenih razloga, Kantonalno tužilaštvo smatra da su apelantovi navodi u cijelosti neosnovani.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Kž-327/02 od 5. maja 2004. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporena presuda donesena je 5. maja 2004. godine, a apelant je podnio apelaciju 24. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 22.Ove ustavne odredbe odgovaraju članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 23.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Pravo na pravično suđenje
- 24.Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 25.Postupak pred redovnim sudovima se u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom predmetu primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 26.Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u svojim ranijim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, konstatirao da se član 6. Evropske konvencije primjenjuje i u prvostepenom i u žalbenom krivičnom postupku. Ipak, način primjene člana 6. Evropske konvencije zavisi od posebnih okolnosti na koje ukazuje predmetni postupak. Pitanje je li optuženi imao pravičan postupak, mora se riješiti na osnovu cjelokupnog postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Monnel i Morris, presuda od 2. marta 1987. godine, serija A, broj 115, str. 21. stav 54. i str. 52. stav 56, Ustavni sud, Odluka broj U 28/01 od 22. juna 2001. godine, Bilten za 2001. godinu, tačka 23, str. 467).
- 27.U konkretnom slučaju, apelant se žali na činjenicu što je na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom i u donošenju prvostepene presude sudjelovao sudija koji je, dok je trajao istražni postupak, sudjelovao u donošenju rješenja o produženju pritvora apelantu, a što je morao biti razlog za izuzeće tog sudije, te zbog toga, po njegovom mišljenju, predstavlja i povredu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeni apelantov prigovor, postavlja se pitanje jesu li osporene presude Vrhovnog i Kantonalnog suda povrijedile apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 28.U vezi sa predmetnom procesnom situacijom, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji je u identičnom slučaju zauzeo stav da "Š...Ć sama činjenica da je taj sudija također donosio odluke u istražnom postupku, uključujući rješenje koje se odnosi na vraćanje u pritvor, ne može se uzeti sama po sebi kao opravdanje za bojazan da on nije nepristran. Ono što je bitno je obim i priroda tih odluka", te da je, u skladu s citiranom konstatacijom, u predmetnoj situaciji Evropski sud utvrdio da nije povrijeđen član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Nortier protiv Holandije, presuda od 24. augusta 1993, serija A, broj 267, str. 15, tačka 33).
- 29.U konkretnom predmetu, nesporno je da je sudija koji je sudjelovao u donošenju prvostepene presude Kantonalnog suda sudjelovao u toku istražnog postupka, kao član krivičnog vijeća, i u donošenju rješenja o produženju pritvora apelantu. Međutim, članom 35. tada važećeg ZKP-a sudjelovanje u donošenju odluke o produženju pritvora nije propisano kao razlog za nemogućnost vršenja sudijske dužnosti. Dakle, predmetna procesno-pravna situacija nije navedenim odredbama zakona eksplicitno predviđena kao razlog zbog kojeg bi se sudija obligatorno morao izuzeti iz sudjelovanja na glavnom pretresu i, nakon toga, u donošenju odluke. Pored toga, a imajući u vidu navedeni stav Evropskog suda iz prethodne tačke, sudjelovanje sudije u donošenju odluke o produženju pritvora, samo po sebi, ne može predstavljati okolnost koja bi mogla izazvati sumnju u njegovu nepristranost, nego je potreban veći stepen izvjesnosti koji mora u svakom konkretnom slučaju biti potkrijepljen relevantnim dokazima da bi se dovela u pitanje pravičnost takvog postupka.
- 30.Pored navedenog, Ustavni sud uočava da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Apelant je u toku cijelog postupka imao branioca advokata, iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušavanja svjedoka, angažiran je odgovarajući sudski vještak i izvršeno potrebno stručno vještačenje. Apelant je prisustvovao suđenju i dobio priliku da komentira izvještaj vještaka, izjave svjedoka i ostalih sudionika u postupku. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a osporene sudske presude navode sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok se radi o tumačenju navedenih odredbi.
- 31.Imajući u vidu istaknuto, Ustavni sud zaključuje da osporenim presudama nije prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 32.Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada je u donošenju prvostepene osuđujuće presude sudjelovao sudija koji je u toku istražnog postupka, kao član krivičnog vijeća, sudjelovao u donošenju odluke o produženju pritvora apelantu.
- 33.Na osnovu člana 61. stav 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.