USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 27/05, rješavajući apelaciju Ismete Omerović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Jovo Rosić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbijaju se kao neosnovane apelacije:
- -Ismete Omerović, Dijane Kabiljagić, Fikreta Hadžipašića, Almire Hadžipašić, Rabije Mahić, Zejne Redžić i Vesne Badnjević podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-13/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-315/01 od 20. augusta 2002. godine;
- -Sabihe Kličić, Hate Ivušić i Hanumice Mureškić podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-229/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1819/00 od 10. oktobra 2002. godine;
- -Fadila Tabakovića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-688/03 od 20. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-176/01 od 23. aprila 2003. godine;
- -Rukije Redžepagić podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-77/04 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-175/01 od 27. oktobra 2003. godine;
- -Božice Marković podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-293/03 od 20. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-46/01 od 10. oktobra 2003. godine;
- -Maje Štrbac podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-321/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-447/01 od 10. oktobra 2002. godine;
- -Ankice Franjić podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-303/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-435/01 od 10. oktobra 2002. godine;
- -Kimete Mujadžić podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-12/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1755/00 od 30. septembra 2002. godine;
- -Saiba Kasumovića, Derviša Hadžića i Rame Muhića podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-61/04 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-28/01 od 27. oktobra 2003. godine;
- -Silvestre Marčetić, Ivana Hamulka, Azre Džinić, Ivanke Alagić, Emire Zulić, Milke Rogić, Almine Oračević, Nure Muslić i Munire Mihelčić podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-687/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1616/01 od 7. aprila 2003. godine;
- -Sedije Hrnjić, Sabihe Delić, Safete Talić, Nade Križanović-Jurić, Hajre Delić, Husejina Mahmutovića, Senke Dizdarević, Jasmine Tatlić, Azre Ćahić i Rahime Jašarević podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-657/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1489/00 od 16. maja 2003. godine;
- -Rašida Sedića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-302/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-335/01 od 4. septembra 2002. godine;
- -Fadile Hadžić podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-798/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-990/01 od 5. septembra 2003. godine;
- -Ismeta Kadića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-14/04 od 4. novembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-988/00 od 19. septembra 2003. godine;
- -Halida Jusića, Ismete Mujakić, Džemile Muzaferović, Džemala Omerčića, Džemile Hadžipašić i Zumre Mahmić podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-78/04 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-343/01 od 16. oktobra 2002. godine;
- -ZU Dom zdravlja Bihać podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-657/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1489/00 od 16. maja 2003. godine;
- -ZU Dom zdravlja Bihać podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-109/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1753/00 od 7. novembra 2002. godine;
- -ZU Dom zdravlja Bihać podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-60/04 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1569/00 od 24. oktobra 2003. godine;
- -ZU Dom zdravlja Bihać podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-613/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-308/01 od 27. januara 2003. godine;
- -ZU Dom zdravlja Bihać podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-71/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1751/00 od 30. septembra 2002. godine;
- -ZU Dom zdravlja Bihać podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-12/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1755/00 od 30. septembra 2002. godine;
- -ZU Dom zdravlja Bihać podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-61/04 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-28/01 od 27. oktobra 2003. godine;
- -Zlatke Bećirović, Zilhe Šabić-Grošić, Emire Badnjević, Dženite Kadić i Elvire Crnkić podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-82/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-449/01 od 13. septembra 2002. godine;
- -Ramiza Mustedanagića, Muje Mustedanagića, Ismete Kadić, Muje Kekića, Fadile Šertović, Hasede Šekić i Halide Patković podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-76/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-390/01 od 27. augusta 2002. godine;
- -Halide Nuspahić-Kolaković podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-71/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1751/00 od 30. septembra 2002. godine;
- -Mahmuta Ramića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću boj RSŽ-109/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1753/00 od 17. novembra 2002. godine;
- -Anela Kosića, Esme Kurtagić, Senade Midžić i Ekreme Hambelić podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-60/04 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-1569/00 od 24. oktobra 2003. godine;
- -Jasminke Lipovača, Velage Velagića, Ibrahima Oraščanina, Razije Mehić, Slavice Beširević, Halida Čauševića, Šemse Oraščanin i Hilde Jogić podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-301/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-330/01 od 10. septembra 2002. godine;
- -Sabita Hadžipašića, Almire Šehić, Alme Šertović, Suada Redžića, Naila Šehića, Emine Sivić, Derviše Badnjević, Muhibe Sedić i Mirvete Tatarević podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-300/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-316/01 od 22. oktobra 2002. godine;
- -Muhameda Kasumovića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-212/04 od 14. februara 2005. godine i Općinskog suda u Bihaću broj RS-1859/03 od 21. januara 2004. godine;
- -Zlatke Bećirević, Zilke Šabić-Grošić, Beće Šahbazovića, Irfana Hafurića i Mirsade Mujčinović podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-613/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-308/01 od 27. januara 2003. godine;
- -Senade Jogić podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-292/04 od 14. februara 2005. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-961/02 od 12. februara 2004. godine;
- -Samira Porića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-74/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-33/01 od 12. septembra 2002. godine;
- -Nefise Tači, Maire Nešić, Nakife Halitović, Minke Okić, Fadile Mašić, Ćime Dizdarevića i Husejina Harbaša podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-384/03 od 4. decembra 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-349/01 od 11. oktobra 2002. godine;
- -Zumrete Durić, Edine Cinac, Rusmira Ćosića, Sefije Dekić i Hasana Sijamhodžića podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-385/04 od 23. marta 2005. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-194/01 od 16. februara 2004. godine;
- -Šefike Šišić, Ismete Skenderović, Silve Remetić, Šefike Abdić, Rasime Skenderović, Emine Eminović, Semke Muratović i Samire Šahinović podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-386/04 od 23. marta 2005. godine i Općinskog suda u Bihaću broj PR-209/01 od 16. februara 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Lica navedena u izreci ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijela su Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i presuda Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) koje su navedene u izreci ove odluke. Apelacije su podnesene od 12. januara do 23. augusta 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 27/05. Spojene su sljedeće apelacije: AP 27/05, AP 31/05, AP 41/05, AP 43/05, AP 52/05, AP 53/05, AP 54/05, AP 76/05, AP 77/05, AP 78/05, AP 79/05, AP 80/05, AP 81/05, AP 82/05, AP 83/05, AP 224/05, AP 225/05, AP 226/05, AP 227/05, AP 228/05, AP 229/05, AP 230/05, AP 265/05, AP 266/05, AP 267/05, AP 268/05, AP 271/05, AP 273/05, AP 274/05, AP 568/05, AP 571/05, AP 572/05, AP 573/05, AP 575/05, AP 1096/05 i AP 1097/05.
- 3.S obzirom na to da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i u Odluci Ustavnog suda broj AP 385/03 od 21. aprila 2004. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 13/04), Ustavni sud je odlučio da predmetne apelacije ne dostavlja na odgovor strankama u postupku, već da uzme u razmatranje odgovore već date u predmetu broj AP 385/03.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. godine do 31. decembra 1995. godine bili uposlenici Doma zdravlja Bosanska Krupa, Doma zdravlja Bihać, Gradske apoteke Bihać i Gradske apoteke Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: zdravstvene ustanove). Radi isplate neisplaćenih plaća za navedeni period, apelanti su podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv zdravstvenih ustanova i Unsko-sanskog kantona.
- 6.Općinski sud je svojim presudama odlučio da su zdravstvene ustanove dužne platiti apelantima neisplaćene plaće, zajedno sa zateznim kamatama, a tužbeni zahtjev protiv Unsko-sanskog kantona je odbio u cijelosti.
- 7.Na presude Općinskog suda apelanti su izjavili žalbe Kantonalnom sudu, radi ukidanja prvostepenih presuda u dijelu koji se odnosi na odbijanje tužbe protiv Unsko-sanskog kantona, kao drugotuženog, tražeći da se i Unsko-sanski kanton zajedno sa zdravstvenim ustanovama solidarno obaveže na isplatu neisplaćenih plaća, pozivajući se na Zaključak Vlade Unsko-sanskog kantona od 10. aprila 2001. godine.
- 8.Kantonalni sud je uložene žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepene presude u cijelosti.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelanti traže da se ukinu pobijane presude u dijelu u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi, te da se naloži zdravstvenim ustanovama i Unsko-sanskom kantonu da solidarno isplate dosuđene im iznose na ime zaostalih plaća sa zakonskom kamatom i naknade dosuđene parnične troškove za svakog apelanta. Ističu da su zdravstvene ustanove neprofitabilne i da nemaju vlastitih sredstava za isplatu redovnih plaća, a osobito za isplatu ratnih plaća, koje Unsko-sanski kanton nije doznačio iako je, prema zakonskim odredbama, bio obavezan na to.
- 10.Apelanti smatraju da je u više navrata Unsko-sanski kanton priznao dug i ukazuju na Uredbu sa zakonskom snagom o ustanovama ("Službeni list RBiH", broj 6/92), koja je u relevantnom periodu za konkretni slučaj bila na snazi, a prema kojoj je Unsko-sanski kanton supsidijarno odgovoran za obaveze zdravstvenih ustanova kao njihov osnivač.
b) Odgovori na apelacije
- 11.Ustavni sud upućuje na odgovore na apelaciju u Odluci broj AP 385/03 od 21. aprila 2004. godine.
V. Relevantni propisi
- 12.U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase:
"Član 262.
(1) Povjerilac u obligacionom odnosu je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
(2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zakasni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo
zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.
Član 296.
(1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice.
(2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da
obaveza bude ispunjena, čak i kada se dužnik protivi tom ispunjenju.
Član 360.
(1) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze.
(2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze.
(3) Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.
Član 361.
(1) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije šta drugo propisano.
Član 362.
Zastarjelost nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
Član 365.
Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost.
Član 366.
(1) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti.
(2) Isto djelovanje ima davanje zaloga ili kojeg drugog osiguranja za zastarjelo potraživanje.
Član 371.
Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.
Član 372.
(1) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
Član 387.
(1) Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug.
(2) Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja.
Član 388.
Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom povjeriočevom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom s ciljem utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.
Član 391.
Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni.
Član 392.
(1) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarijevanje.
(2) Zastarijevanje koje prekine dužnik počinje teći iznova od priznanja."
- 13.U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka konkretnih potraživanja ("Službeni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90 i "Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase:
"Član 49.
Lični dohodak se isplaćuje najmanje jedanput mjesečno.
Član 79.
U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa djelatnik ima pravo zahtijevati zaštitu pred organima u organizaciji, pred nadležnim sudom, ...u skladu sa zakonom."
- 14.U Zakonu o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase:
"Član 13.
Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu uređena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacijskog prava.
Član 106.
Apsolutno zastarijevanje potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drukčije određeno."
- 15.U Zakonu o ustanovama ("Službeni list RBiH", br. 6/92, 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase:
"Član 1.
Ustanova ... osniva se za obavljanje djelatnosti ... zdravstva ... i drugih djelatnosti ako cilj obavljanja djelatnosti nije stjecanje dobiti.
Ustanova ima svojstvo pravnog lica.
Član 39.
Ustanova stječe sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta ..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje .... zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog sudjelovanja korisnika usluga ..., pod uvjetima određenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova.
Član 41.
Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaže.
Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove ako aktom o osnivanju nije drukčije određeno.
Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je:
- -pokriti višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna."
VI. Dopustivost
- 16.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. Pravila Ustavnog suda.
- 17.Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
- 18.Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, "Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio".
a) Nadležnost Ustavnog suda ratione materiae
- 19.Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti žale na povrede svojih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravično suđenje, povredu svojih prava na imovinu zaštićenih članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravičan postupak.
- 20.Ustavni sud u ovom slučaju ima nadležnost ratione materiae.
b) Nadležnost Suda ratione temporis
- 21.U pogledu nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud može odlučivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima po presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 22/98).
- 22.Ustavni sud nije nadležan razmatrati pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud ima nadležnost razmotriti činjenice u vezi sa događajima koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija.
- 23.U predmetnim slučajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene "ratne" plaće. Iako se sporna potraživanja u navedenim slučajevima odnose na period prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihove plaće potvrđeno je sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ove sudske presude su stvorile opravdana očekivanja da će apelantima biti isplaćene plaće. Prema tome, Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis.
c) Iscrpljivanje pravnih lijekova i vremenski rok
- 24.U konkretnim slučajevima presude Kantonalnog suda su konačne odluke. Ustavni sud je utvrdio da su sve apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana kada su apelanti primili presude Kantonalnog suda. Ustavni sud zaključuje da su apelacije blagovremene. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti žale na povrede ljudskih prava iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Unsko-sanski kanton, kao drugotužena stranka u postupku pred redovnim sudovima, nije solidarno obavezan na isplatu neisplaćenih plaća. Osim toga, apelanti ukazuju na povredu prava na nediskriminaciju u vezi sa uživanjem prava na pravičan postupak. Konačno, apelanti se pozivaju na primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
- 27.Umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanata, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u svojoj odluci u predmetu broj AP 385/03 od 21. januara 2004. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 13/04 i "Službene novine Federacije BiH", broj 57/04).
- 28.Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 385/03 od 21. januara 2004. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na zabranu diskriminacije u vezi sa pravom na pravičan postupak iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.