Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1008/04, rješavajući apelaciju Mule Jašarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Mule Jašarevića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-993/04 od 18. oktobra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj I-2809/03 od 22. aprila 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Mulo Jašarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice podnio je 16. novembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-993/04 od 18. oktobra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-2809/03 od 22. aprila 2004. godine. Apelant je 19. aprila 2005. godine dopunio svoju apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku, Šerifa Đidića (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 14. jula 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovore na apelaciju su dostavili Kantonalni sud 26. jula 2005. godine, Općinski sud 21. jula 2005. godine, a izvršenik 29. jula 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. oktobra 2005. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Općinski sud je Presudom broj K-556/01 od 21. februara 2002. godine proglasio krivim Šerifa Đidića (izvršenika) za krivično djelo protivpravnog zauzimanja nekretnina iz člana 280. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH. U presudi je navedeno da je optuženi, početkom 2000. godine, bez valjanog pravnog osnova zauzeo dio zemljišta u državnom vlasništvu na parceli k.č. broj 75/6 (stari premjer) k.o. Ričice-Sviće, površine 71 m", na kojoj pravo korištenja ima Preduzeće za gazdovanje stambenim zgradama Zenica, i dio zemljišta u apelantovom vlasništvu na parceli k.č. broj 407/6 (stari premjer) k.o. Ričice-Sviće, površine 50 m", na taj način što je zemljište ogradio, na njemu odložio građevinski materijal i drva za ogrjev. Osim izricanja kazne, optuženom je naređeno da napusti i zemljište u apelantovom vlasništvu na parceli k.č. broj 407/6 (stari premjer) k.o. Ričice, površine 50m�, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
  • 7.
    Rješenjem Općinskog suda broj I-5562/02 od 5. novembra 2002. godine, na prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja, a na osnovu izvršne isprave pravosnažne presude Općinskog suda broj K-556/01 od 21. februara 2002. godine, određeno je izvršenje protiv izvršenika, tako što je izvršeniku ostavljen rok od tri dana da napusti protivpravno zauzeti dio apelantove parcele, označene kao k.č. br. 407/6 k.o. Ričice-Sviće, površine 50 m".
  • 8.
    Općinski sud je Rješenjem broj I-5562/02 od 29. januara 2003. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja o izvršenju.
  • 9.
    Povodom žalbe koju je izvršenik podnio protiv Rješenja Općinskog suda broj I-5562/02 od 29. januara 2003. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-309/03 od 21. maja 2003. godine usvojio izvršenikovu žalbu, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je Općinski sud propustio da na osnovu člana 53. Zakona o izvršnom postupku odredi ročište o raspravljanju izvršenikovog prigovora, počinivši tako bitnu povredu postupka. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud "propustio da utvrdi da li je izvršna isprava podobna za izvršenje, odnosno da li se može odrediti izvršenje predaje nekretnine u posjed a da se iz izvršne isprave ne vidi da li je k.č. broj 407/6 k.o. Ričice-Sviće topografska oznaka starog ili novog premjera, nije naveden zk. uložak, odnosno broj posjedovnog lista na osnovu koga bi se utvrdilo vlasništvo, a pogotovo što izvršenik tvrdi da ne drži u posjedu dio dužnikove k.č. broj 497/6, a ni u krivičnom spisu se ne nalazi kopija katastarskog plana iz koje bi bio vidljiv oblik parcele. Istina, u krivičnom spisu se nalazi skica lica mjesta koju je sačinio geometar 23. novembra 2000. godine, ali oblik apelantove k.č. broj 407/6 sa skice lica mjesta (vjerovatno je k.č. broj 407/6 oznaka starog premjera, iako je nekretninu trebalo označiti oznakama i novog premjera) nije identičan obliku apelantove k.č. broj 1333 k.o. Ričice prema novom premjeru, koju je izvršenik priložio uz žalbu". Istim rješenjem data je uputa Općinskom sudu da u ponovnom postupku povodom izvršenikovog prigovora protiv rješenja o izvršenju zakaže ročište na koje će pozvati stranke, ocijeni da li je izvršna isprava podobna za izvršenje, te da li postoje uvjeti za upućivanje na parnicu ili pokretanje upravnog postupka ukoliko je, prema novom premjeru, vršeno priznavanje vlasništva trećem licu za nekretninu koju u posjedu drži dužnik-izvršenik.
  • 10.
    Postupajući prema uputama Kantonalnog suda, Općinski sud je Rješenjem broj I-2809/03 od 22. aprila 2004. godine usvojio izvršenikov prigovor i obustavio izvršenje. Istovremeno su ukinute sve provedene izvršne radnje, a apelantov zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka je odbijen.
  • 11.
    U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je izvršenikov prigovor zasnovan na članu 50. Zakona o izvršnom postupku, jer je u vezi sa razlozima koji sprečavaju izvršenje. Sud je utvrdio da među strankama nije sporno da je za predmetnu nekretninu povodom istog pitanja, odnosno činjeničnog stanja Uprava za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Zenica donijela Rješenje broj 10/30-11649/00-2 od 19. juna 2001. godine i Zaključak o dozvoli izvršenja navedenog rješenja broj 10/30-11649/00-3 od 21. aprila 2003. godine, te da je u toku upravni spor koji je pokrenuo izvršenik pred Vrhovnim sudom Federacije BiH. Među strankama je sporna identifikacija parcele k.č. broj 407/6 zvane "Sulejmanovina", površine 560 m", iz zk. ul. broj 967 k.o. Ričice-Sviće, na kojoj je kao korisnik zemljišta, a vlasnik stambenog objekta uknjižen apelant sa dijelom 1/1- stari premjer, jer je izvršenik u svom prigovoru i u toku postupka tvrdio, dokazujući priloženim skicama i posjedovnim listovima, da je posjednik spornih 50 m" duže od 30 godina. Sud je utvrdio da stari i novi premjer parcele k.č. broj 407/6 (oznake prema starom premjeru), zv. "Sulejmanovina", iz zk. uloška broj 967 k.o. Ričice-Sviće nisu usklađeni sa novim premjerom, da nijedna od stranaka nije pokrenula postupak za priznanje vlasništva. Iz izvršne isprave se ne vidi da li je k.č. broj 407/6 k.o. Ričice-Sviće topografska oznaka starog ili novog premjera, niti je naveden zk. uložak, odnosno broj posjedovnog lista, tako da izvršna isprava po osnovu koje je apelant podnio prijedlog za izvršenje nije podobna za izvršenje.
  • 12.
    Polazeći od toga da izvršni sud provodi izvršenje u granicama određenim u izvršnoj ispravi i da procesno svojstvo stranke u izvršnom postupku proizlazi iz izvršne isprave, s obzirom na to da stari premjer nije usklađen sa novim premjerom čiji podaci nisu navedeni u dispozitivu izvršne isprave, Općinski sud je smatrao da bi provođenjem konkretnog izvršenja zahvatio i ušao u parcele posjednika koji nisu uopće stranke u postupku u kojem je donesena izvršna isprava, a niti su označene kao stranke u izvršnom postupku. S obzirom na takve nedostatke koji čine izvršnu ispravu nepodobnom za izvršenje, Općinski sud je riješio da usvoji izvršenikov prigovor, obustavi izvršenje određeno Rješenjem broj I-5562/02 od 5. novembra 2002. godine zbog toga što u izvršnoj ispravi nisu precizno određeni predmet, vrsta i obim ispunjenja izvršenikove obaveze, kako je to propisano članom 27. Zakona o izvršnom postupku. Imajući u vidu da se o istom pitanju, samo na osnovu druge izvršne isprave (rješenja i zaključka o dozvoli izvršenja Uprave za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Zenica), vodi upravni spor, Općinski sud ocijenio je da je nepotrebno uputiti stranke na upravni postupak.
  • 13.
    Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog prvostepenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-993/04 od 18. oktobra 2004. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu.
  • 14.
    U obrazloženju pobijanog rješenja Kantonalni sud je naveo da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Predmet izvršenja mora se podudarati sa predmetom označenim u izvršnoj ispravi, jednako kao i u pogledu njegove vrste i opsega. Pošto sud u izvršnom postupku provodi izvršenje u granicama određenim u izvršnoj ispravi, a s obzirom na to da stari premjer nije usklađen sa novim premjerom, o čemu podaci nisu ni navedeni u dispozitivu izvršne isprave, a među strankama nije sporno da nije izvršeno usklađivanje starog i novog premjera predmetne parcele, sud bi provođenjem izvršenja zahvatio parcele posjednika koji nisu stranke u postupku. Kantonalni sud je istakao da donošenjem pobijanog rješenja nisu povrijeđena pravila izvršnog postupka s obzirom da je utvrđeno da izvršna isprava nije podobna za izvršenje, odnosno da se ne može odrediti izvršenje predaje nekretnine u posjed, jer se iz izvršne isprave ne vidi da li je k.č. broj 407/6 k.o. Ričice-Sviće topografska oznaka starog ili novog premjera, a niti je naveden zk. uložak, odnosno broj posjedovnog lista na osnovu kojeg bi se utvrdilo vlasništvo.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 15.
    Iz apelacije proizlazi da su pobijanim rješenjima Kantonalnog suda i Općinskog suda povrijeđena apelantova ustavna prava zaštićena članom II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant povredu prava vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno izvedenim zaključcima u pogledu identifikacije sporne nekretnine. Također, apelant ističe da su u izvršnoj ispravi naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze, te da je nejasno zbog čega sudovi ocjenjuju da takva isprava nije podobna za izvršenje. Apelant se poziva na praksu Ustavnog suda prema kojoj "izvršenje presude koju je donio sud mora se smatrati sastavnim dijelom suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije". Apelant smatra da stranka uvijek mora imati pravo na pristup sudu, pogotovo u postupku izvršenja pravosnažne odluke suda kojom je utvrđena povreda prava vlasništva, koje je zaštićeno članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovori na apelaciju

  • 16.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da donošenjem pobijanog rješenja nisu povrijeđena pravila izvršnog postupka s obzirom na to da je utvrđeno da izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer bi sud provođenjem izvršenja zahvatio parcele posjednika koji nisu stranke u postupku. Kantonalni sud je naveo da donošenjem pobijanog rješenja, u skladu sa čl. 11, 27. i 49. st. 2. i 3. Zakona o izvršnom postupku, nije moglo biti povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu, a da su stanovišta koja je istakao apelant u apelaciji neosnovana.
  • 17.
    Općinski sud je naveo da apelacija nije osnovana, jer apelant nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost kako prvostepene, tako i drugostepene odluke suda protiv kojih je podnio apelaciju. Apelacija se ubraja u elaboracije pravne naravi, ali one nisu prihvatljive i relevantne, jer pobijanim rješenjima nisu povrijeđena prava zaštićena Evropskom konvencijom. Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 18.
    U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da sudovi donošenjem pobijanih rješenja nisu povrijedili apelantova ustavna prava.

V. Relevantni propisi

  • 19.
    U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/03) relevantne odredbe glase:

Član 27. stav 1.

" Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze."

Član 39. stav 1.

"U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje ... predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja."

Član 49. st. 2. i 3.

"Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedopušten.

Ako usvoji prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje."

  • 20.
    U Zakonu o premjeru i katastru nekretnina ("Službeni list SRBiH", br 22/84, 12/87, 26/90, 36/90, 4/93 i 13/94) relevantne odredbe glase:

Član 15. st. 2. i 3.

"Sudovi i ... koji odlučuju o promjeni prava na nekretninama dužni su da u odluci označe nekretnine prema podacima katastra nekretnina.

Sudovi i ... dužni su da svoje odluke, nakon pravosnažnosti, dostavljaju nadležnom općinskom organu uprave radi provođenja u katastru nekretnina."

Član 150.

"Kada se vrši upis prava na nekretninama.. na osnovu Odluke nadležnog organa (član 15. stav 3)...a u toj odluci ili ispravi nekretnine nisu označene prema podacima iz katastra nekretnina, općinska uprava za geodetske poslove i katastar nekretnina neće izvršiti upis, već će zatražiti od organa koji je donio odluku da otkloni nedostatak u odluci, odnosno ispravi..."

VI. Dopustivost

  • 21.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 23.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-993/04 od 18. oktobra 2004. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu 16. novembra 2004. godine, te proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 24.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 25.
    Apelant pobija rješenje Kantonalnog suda i rješenje Općinskog suda tvrdeći da je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu, na djelotvoran pravni lijek, pravo na nediskriminaciju koja su zaštićena čl. II/3.e) i k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. i čl. 13. i 14. Evropske konvencije, kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 26.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

  • 27.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom."

  • 28.
    Izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju izvršenje pravosnažne i izvršne presude od odlučne je važnosti za ostvarenje apelantovog prava na posjed nekretnina, koje je građansko pravo. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv, pa će ispitati da li je donošenjem pobijanih rješenja povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje.
  • 29.
    U vezi sa praksom u pogledu neizvršavanja sudskih odluka, Ustavni sud podsjeća na svoju odluku broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, a postoji i veliki broj odluka koje su donijele institucije osnovane u skladu sa Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koje se tiču neizvršenja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. Naprimjer, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu Blentić protiv Republike Srpske (vidi predmet broj CH/96/17, Odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 3. decembra 1997. godine) našao je povredu prava na pravično suđenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke". Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu B.Đ. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet broj (B) 746/97, Izvještaji od 24. marta 1999. godine) našao je povredu člana 6. Evropske konvencije u činjenici da "vlasti nisu, više od dvije godine, izvršile presudu i nalog za izvršenje koji je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave". Također, ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu A. O. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96, Izvještaji od 13. aprila 1999. godine) našao je povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banje Luke da izvrši konačnu i obavezujuću odluku, koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7. u korist podnosioca žalbe".
  • 30.
    Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa o tome da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
  • 31.
    Međutim, u konkretnom slučaju vođen je izvršni postupak pred nadležnim sudom i donesena je konačna odluka o apelantovom prijedlogu za izvršenje. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno izvedenim zaključcima koji se odnose na identifikaciju sporne nekretnine, čija je posljedica neizvršavanje pravosnažne i izvršne presude.
  • 32.
    Ustavni sud je već ranije donio stav prema kome je nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu" i nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke tih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02).
  • 33.
    U skladu sa navedenim stanovištem, Ustavni sud će ispitati apelantove prigovore. Ustavni sud naglašava da bi jedan od primjera proizvoljnog (nelogičnog) tumačenja odlučnih činjenica i dokaza, od kojih zavisi ishod postupka, bio tumačenje istih činjenica i dokaza dijametralno suprotno od njihovog jezičkog sadržaja, što bi kasnije moglo utjecati na pravičnost suđenja. U konkretnom slučaju Zakonom o izvršnom postupku na jasan način je propisano kada je izvršni dokument podoban za izvršenje. Prilikom usvajanja izvršenikovog prigovora, sudu je prepušteno da "prema okolnostima slučaja" obustavi izvršenje u cjelini ili djelimično i da ukine provedene radnje. Nesporno je da je pravna kvalifikacija-ocjena podobnosti, Presude broj K-556/01 od 21. februara 2002. godine, kao izvršnog dokumenta, bila odlučujuća za ishod izvršnog postupka. Kantonalni sud i Općinski sud su smatrali da sadržaj presude (na kojoj se zasniva rješenje o izvršenju) ne ispunjava uvjete koji su propisani Zakonom o izvršnom postupku, a koji se odnose na podobnost izvršnog dokumenta za izvršenje, te da bi u konkretnim okolnostima prilikom izvršenja došlo do zahvata i ulaska u parcele posjednika koji nisu ni bili stranke u postupku kada je donesena presuda, a niti su označeni kao stranke u izvršnom postupku. U skladu sa tim zaključkom, donesena su pobijana rješenja. Ustavni sud ne može prihvatiti apelantovu tvrdnju da su sudovi pogrešno utvrdili i protumačili sadržaj predmetne presude, te pogrešno primijenili materijalno pravo, što je utjecalo na pravičnost suđenja.
  • 34.
    Kantonalni sud i Općinski sud, u okviru svoje zakonom utvrđene nadležnosti, na utvrđeno činjenično stanje primijenili su materijalno pravo, protumačivši konkretnu presudu kao nepodobnu za izvršenje. U tom smislu su dati logični i uvjerljivi razlozi, naglašavajući da se u izvršnom postupku izvršenje provodi u granicama određenim u izvršnoj ispravi.
  • 35.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema elemenata nelogičnog tumačenja, nepravilne, niti proizvoljne primjene zakona, jer su primijenjene relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku bez bilo kakvih odstupanja.
  • 36.
    Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 37.
    U okviru zaključka o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII. Zaključak

  • 38.
    Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer primjena materijalnog prava nije bila arbitrarna.
  • 39.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 40.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.