USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1125/04, rješavajući apelaciju Petra Bogićevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Petra Bogićevića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj Gž-483/04 od 5. oktobra 2004. godine i Osnovnog suda u Doboju broj I-729/03 od 10. augusta 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Petar Bogićević (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Petar Radovanović, advokat iz Ugljevika, podnio je 23. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj Gž-483/04 od 5. oktobra 2004. godine (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Osnovnog suda u Doboju broj I-729/03 od 10. augusta 2004. godine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Srpskog osiguravajućeg društva "Jahorina" - Filijala Doboj (sada: "Jahorina osiguranje" akcionarsko društvo, Filijala Doboj - u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 10. februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je odgovor dostavio 24. februara 2005. godine, Osnovni sud 25. februara 2005. godine i tuženi 23. februara 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda, Osnovnog suda i tuženog dostavljeni su apelantu 7. novembra 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 20. oktobra 2000. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje, radi naplate 10.691,00 KM od izvršenika, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj P-2071/86 od 21. juna 1988. godine, kojom je na isplatu navedenog iznosa obavezan ZOIL "Sarajevo", Poslovna jedinica Doboj. Apelant je naveo da je izvršenik pravni slijednik ZOIL "Sarajevo", Poslovna jedinica Doboj.
- 7.Osnovni sud je usvojio ovaj prijedlog Rješenjem o izvršenju broj I-92/00 od 12. juna 2001. godine.
- 8.Izvršenik je uložio prigovor protiv ovog rješenja, osporavajući pasivnu legitimaciju. Ovaj prigovor je Osnovni sud odbio Rješenjem broj I-92/00 od 23. maja 2002. godine. Sud se u obrazloženju ovog rješenja pozvao na odluke Vlade Republike Srpske br. 05-262/92 od 2. oktobra 1992. godine i 02-1755/97 od 15. decembra 1997. godine. Prva odluka odnosi se na pripajanje dijelova osiguravajućih društava koji posluju na teritoriji Republike Srpske izvršeniku. Drugom odlukom određeno je da se prekidaju svi postupci za naknadu štete protiv pravnih slijednika ZOIL "Sarajevo osiguranje" DD Sarajevo i drugih osiguravajućih društava do donošenja diobenog bilansa između prednika i pravnih slijednika.
- 9.Okružni sud je Rješenjem broj Gž-515/02 od 26. februara 2002. godine uvažio žalbu izvršenika protiv navedenog prvostepenog rješenja, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 10.U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj I-745/02 od 28. novembra 2002. godine, kojim je postupak prekinuo do donošenja diobenog bilansa u vezi sa razgraničenjem imovine, prava i obaveza između izvršenika i njegovog pravnog prednika ZOIL "Sarajevo", a u smislu navedene odluke Vlade Republike Srpske.
- 11.Protiv rješenja o prekidu postupka izvršenik je izjavio žalbu koju je Okružni sud uvažio Rješenjem broj Gž-19/03 od 4. marta 2003. godine, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet ponovo vratio na ponovni postupak. Prilikom donošenja navedenog rješenja Okružni sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, uz obrazloženje da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu prekida izvršnog postupka, jer navedena odluka Vlade Republike Srpske ne može biti osnova za takvo rješenje.
- 12.U ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Rješenje broj I-729/03 od 10. augusta 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Gž-483/04 od 15. oktobra 2004. godine, kojim je usvojio izvršenikov prigovor i Rješenje o izvršenju broj I-92/00 od 12. juna 2001. godine stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i izvršenje obustavio u cijelosti, uz obrazloženje da izvršenik koji je označen u prijedlogu za izvršenje (SOD "Jahorina" AD - Filijala Doboj) nije pravni slijednik dužnika naznačenog u izvršnoj ispravi (ZOIL "Sarajevo" - PJ Doboj).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 14.Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što mu je u ponovnom postupku pred prvostepenim sudom uskraćeno pravo da raspravlja o okolnostima i razlozima drugostepenog rješenja. Istakao je da drugostepeno rješenje ne sadrži razloge o ocjeni relevantnih navoda žalbe, što upućuje na zaključak da su oni potpuno ignorisani i da nisu nikako cijenjeni.
- 15.Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu povrijeđeno i time što sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da je odlukom Vlade Republike Srpske o pripajanju izvršeniku dijelova osiguravajućih društava, decidno utvrđeno da se naznačenom izvršeniku pripajaju dijelovi kapitala osiguravajućih društava među kojima je i "Osiguranje Sarajevo" DD Sarajevo, koje je presudom koja predstavlja izvršni naslov obavezano na isplatu naknade apelantu, kao i to da je drugom odlukom Vlade Republike Srpske određeno da se prekidaju svi postupci za naknadu štete protiv svih pravnih slijednika do donošenja diobenog bilansa između prednika i pravnih slijednika, iz čega proizlazi da osiguravajuća društva koja su navedena u odluci imaju pravnog slijednika u Republici Srpskoj.
b) Odgovor na apelaciju
- 16.Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenim rješenjima, kao i postupku koji im je prethodio, nije došlo do narušavanja apelantovih ustavnih prava pa je predložio da se apelacija odbije.
- 17.Osnovni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, jer apelantu nije onemogućeno da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima izvršenika, što je apelant i činio davanjem odgovora na prigovor izvršenika, kao i u odgovorima na sve žalbe.
- 18.Izvršenik je istakao da je apelant morao znati da je prema navedenoj presudi, kojom je podnijet prijedlog za izvršenje, bio obavezan drugi pravni subjekt, i to ZOIL "Sarajevo" DD koji je u konkretnom slučaju, prema zaključenom osiguranju od autoodgovornosti odgovoran za predmetnu saobraćajnu nezgodu, zbog čega izvršenik, kao novoosnovano osiguravajuće društvo, ne može da odgovara za preuzete obaveze drugih osiguravajućih društava. Istakao je da on nije pravni slijednik bilo kojeg osiguravajućeg društva, već samostalno, novoformirano osiguravajuće društvo.
V. Relevantni propisi
- 19.Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list Republike Srpske" broj 59/03) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 30.
Prijelaz potraživanja ili obaveze
(1) Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prijenos ne može dokazati na takav način, stranke svoja prava vezana za prijenos potraživanja mogu dokazati samo u parničnom postupku.
(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug po zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na izmirenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju riješiti u parničnom postupku."
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 22.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Gž-483/04 od 5. oktobra 2004. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporeno rješenje apelant je primio 25. oktobra 2004. godine, a apelacija je podnesena 23. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu njima povrijeđena prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 25.Član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 26.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Konig protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
- 27.U izvršnom postupku se nužno ne određuju građanska prava i obaveze. Međutim, pravo na izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje. Postoji izgrađena praksa Ustavnog suda o tome da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine).
- 28.U konkretnom slučaju vođen je izvršni postupak pred nadležnim sudom i donesena je konačna odluka kojom je odbijen apelantov prijedlog za izvršenje. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno izvedenim zaključcima koji se odnose na pasivnu legitimaciju izvršenika, što je imalo za posljedicu neizvršavanje pravosnažne i izvršne presude.
- 29.Također, izvršavanje pravosnažne i izvršne presude od odlučne je važnosti za ostvarivanje apelantovog prava na naknadu štete, koje je građansko pravo. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv, te će ispitati da li je donošenjem pobijanih rješenja povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje.
- 30.U konkretnom slučaju je sporno pitanje da li je apelant prijedlog za izvršenje podnio protiv izvršenika koji je u izvršnoj ispravi označen kao izvršenik, odnosno da li je u prijedlogu navedeni izvršenik preuzeo dug iz izvršne isprave ili je taj dug po zakonu obavezan da izmiri.
- 31.Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim u slučajevima u kojima odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01 "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02). Iako se Ustavni sud neće upuštati u ispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja ili ocjenjivati način na koji su tumačili zakone redovni sudovi, ipak će ispitati da li primjena relevantnih zakonskih odredbi krši apelantovo pravo na pravičan postupak, garantiran Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
- 32.Apelantovo građansko pravo na naknadu štete utvrđeno je pravosnažnom i izvršnom sudskom presudom. Tom presudom na naknadu štete je obavezan ZOIL "Sarajevo", Poslovna jedinica Doboj. Apelant je prijedlog za izvršenje podnio protiv SOD "Jahorina" AD, Filijala Doboj, smatrajući ga za pravnog slijednika ZOIL Sarajevo, zbog statusnih promjena koje su u međuvremenu nastupile. Izvršenik je podnesenim prigovorom osporio da je pravni slijednik izvršenika iz izvršne isprave, odnosno tvrdio je da nije preuzeo dug iz izvršne isprave, niti je taj dug prema zakonu obavezan da izmiri. Osnovni sud je osporenim rješenjem odbio apelantov prijedlog za izvršenje, jer je utvrdio da je izvršenikov prigovor na okolnost nedostatka pasivne legitimacije osnovan, pošto se radi o novoosnovanom osiguravajućem društvu za koje se iz odluke o osnivanju može utvrditi da u njegovom organiziranju nije učestvovalo osiguravajuće društvo ZOIL "Sarajevo", DD Sarajevo.
- 33.Prema članu 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku "izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug po zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na izmirenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju riješiti u parničnom postupku".
- 34.Iz navedenog proizlazi da je apelant prije podnošenja prijedloga za izvršenje bio obavezan pribaviti valjanu javnu ispravu ili presudu kojom bi dokazao identitet pravnih subjekata, onog na kojeg glasi izvršna isprava i onog na kojeg glasi prijedlog za izvršenje. Kako je apelant to očigledno propustio učiniti, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, način na koji su redovni sudovi tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. Naprotiv, sudovi su svoje odluke zasnovali na propisima koji su bili na snazi u vrijeme donošenja pobijanih rješenja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 35.Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 36.Imajući u vidu zaključak u pogledu kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
- 37.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 38.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.