Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o meritumu

na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 948/05, rješavajući apelaciju Boška Bijelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Seada Palavrić, sutkinja

Odbija se kao neosnovana apelacija Boška Bijelića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-175/04 od 25. januara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj K-32/98 od 16. januara 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrika Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Boško Bijelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, koga zastupaju Miodrag M. Deretić i Draško R. Zec, advokati iz Prijedora, podnio je 15. marta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-175/04 od 25. januara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-32/98 od 16. januara 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    U skladu sa članom 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i učesnika u postupku, Osnovnog tužilaštva u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je 5. jula 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud i Tužilaštvo nisu dostavili odgovore na apelaciju.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 5.
    Presudom Osnovnog suda broj K-32/98 od 16. januara 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Kž-175/04 od 25. januara 2005. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva iz nehata iz člana 38. Krivičnog zakona Republike Srpske - posebni dio ("Službeni list Socijalističke republike Bosne i Hercegovine" br. 16/77, 32/84, 19/86, 40/87, 41/87, 33/89, 2/90 24/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96 ). Zbog počinjenog krivičnog djela, apelant je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i 6 mjeseci.
  • 6.
    Navedeno krivično djelo izvršeno je tako što je apelant 6. maja 1997. godine kroz otvoren prozor svoje porodične kuće ispalio iz pištolja marke "CZ" kalibar 7,62 mm pet metaka, ne obraćajući pažnju na činjenicu da se u dvorištu igraju djeca. Pri tome je posljednji ispaljeni metak pogodio malodobnog Slavka Pekića, nanijevši mu prostrijelnu ranu, uslijed koje je dječak, i pored ukazane ljekarske pomoći, podlegao.
  • 7.
    Drugostepeni sud je utvrdio da u postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude, a ni u samoj presudi, nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, a ni povrede krivičnog zakona na štetu optuženog, na koje drugostepeni sud pazi prema službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju pri izvršenoj rekonstrukciji kvalificirani sudski vještaci medicinske i balističke struke provjeravali su verziju događaja, kako je prikazao optuženi, nakon čega su dali mišljenje o načinu nastanka povrede i povređivanju oštećenog.
  • 8.
    Dalje, drugostepeni sud je svojom presudom utvrdio da je prvostepeni sud tokom postupka izveo dovoljan broj dokaza kojima se utvrđuju krivično djelo i krivična odgovornost optuženog, izvedene dokaze je detaljno analizirao i dovodio ih u vezu sa ostalim dokazima, te sa navodima u odbrani optuženog, kako i nalaže odredba člana 347. stav 2. ZKPRS, a utvrđeno činjenično stanje rezultat je pravilne ocjene izvedenih dokaza. Zbog toga je za drugostepeni sud bio neprihvatljiv i neosnovan žalbeni prigovor o pogrešnoj i nepotpunoj činjeničnoj osnovi prvostepene presude, kada se tvrdi da je trebalo izvršiti potpunu rekonstrukciju događaja i provjeriti sve moguće verzije, te verziju sa pištoljem iz kojeg je pucano kritičnom prilikom, koji nije korišten pri "djelimičnoj rekonstrukciji" i čija svojstva i karakteristike vještaci ne mogu znati, jer ga nisu imali u rukama. O svim navedenim okolnostima prvostepeni sud je dao potpuno jasne i uvjerljive razloge, opredjeljujući se za to da prihvati nalaze i mišljenje navedenih vještaka, iskaze brojnih svjedoka, te materijalne dokaze kao što su zapisnik o uviđaju, skica mjesta događaja i fotodokumentacija, nalaz vještačenja barutnih čestica, nalaz vještačenja parafinskih rukavica, nalaz vještačenja vatrenog oružja i čahura, medicinska dokumentacija za oštećenog sa ljekarskim obdukcionim nalazom.

IV. Relevantni propisi

  • 9.
    U Krivičnom zakonu Republike Srpske - posebni dio ("Službeni list Socijalističke republike Bosne i Hercegovine " br. 16/77 32/84, 19/86, 40/87, 41/87, 33/89, 2/90 24/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96) relevantna odredba glasi:

"Ubistvo iz nehata

Član 38.

Ko drugog liši života iz nehata, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina."

  • 10.
    U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) (u daljnjem tekstu: ZKPRS) relevantne odredbe glase:

"Član 239.

(1) Radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su značajne za razjašnjenje stvari, organ koji vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja koja se obavlja tako što će se ponoviti radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili okrivljenih radnje ili situacije različito prikazane, rekonstrukcija događaja će se, prema pravilu, posebno izvršiti za svaku od njih.

(3) Pri rekonstrukciji mogu se, prema potrebi, ponovo izvesti pojedini dokazi...

Član 333.

Š.....Ć

Vijeće može, uz saglasnost stranaka, odlučiti da se zapisnik o ranijem saslušanju svjedoka ili vještaka, odnosno njegov pismeni nalaz i mišljenje pročitaju i ako svjedok, odnosno vještak nije prisutan, bez obzira na to da li je bio pozvan na glavni pretres.

Š.....Ć

Član 336.

(1) Poslije završenog dokaznog postupka predsjednik vijeća upitat će stranke i oštećenog imaju li kakve prijedloge za dopunu dokaznog postupka.

(2) Ako niko ne stavi prijedlog za dopunu dokaznog postupka ili prijedlog bude odbijen, a vijeće nađe da je stanje stvari izviđano, predsjednik će objaviti da je dokazni postupak završen.

Član 347.

(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 357. stav 7.

Š...Ć

Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih iskaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještaa čiji je iskaz, odnosno pismeni nalaz i mišljenje pročitani bez saglasnosti stranaka, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoje krivično djelo i krivična odgovornost optuženog, i primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.

Š...Ć

Član 364.

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:

Š...Ć

(11) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi potpuno nejasni ili znatno protivrječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Član 376. stav 1.

Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati:

  • 1)
    da li postoji povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 364. stav 1. tač. 1, 5, 6, 8. do 11. ovog zakona i da li je glavni pretres suprotno odredbama ovog zakona održan u odsustvu optuženog, a u slučaju obavezne odbrane i u odsustvu branioca optuženog;
  • 2)
    da li je na štetu optuženog povrijeđen krivični zakon ( član 365).

Š....Ć

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant se žali da mu je presudama koje su predmet apelacije povrijeđeno pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo na pravično suđenje, garantirano članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
  • 12.
    Apelant smatra da su u njegovom slučaju prvostepenom i drugostepenom presudom učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, koje se sastoje u činjenici da prvostepeni sud prvo usvaja, a zatim odbija prijedlog odbrane da se neposredno saslušaju vještaci koji su prisustvovali rekonstrukciji. O tome presuda ne daje nikakve razloge, čime je učinjena povreda iz člana 364. stav 1. tačka 11. ZKPRS. Dalje, apelant smatra da nije bilo razloga da se odbije prijedlog da se izvrši nova rekonstrukcija i provjere ostale varijante događaja jer je faktički izvršena djelimična rekonstrukcija i provjerena samo verzija događaja koju je prikazao optuženi. Prema tome je činjenična osnova pobijane presude i pogrešna i nepotpuna zbog čega je, svakako, postojao razlog da se izvrši nova rekonstrukcija, kojom bi se provjerile verzije oštećenog i svjedoka očevidaca, i u kojoj bi se koristio pištolj iz kojeg je pucano prilikom kritičnog događaja, a ne drugi pištolj. Osnovna stvar, smatra apelant, jesu tehničke karakteristike pištolja koji je bio predmet za izvršenje krivičnog djela, a to su: kako i na koji način dolazi do izbacivanja čahura iz ovoga pištolja prilikom ispaljivanja metaka iz njega. Također, apelant smatra da su vještaci, čiji su izvještaji, uz saglasnost stranaka, pročitani na glavnom pretresu, tom prilikom morali biti i saslušani. Stoga je, smatra apelant, činjenično stanje pred prvostepenim sudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što je dovelo do pogrešnih zaključaka u pogledu postojanja krivičnog djela ubistva iz nehata i apelantove krivične odgovornosti. Također, kao žalbene, ali i navode apelacije apelant ističe da izrečenu kaznu smatra ne samo prestrogom već apsurdnom, jer nisu u dovoljnoj mjeri ocijenjene olakšavajuće okolnosti, a posebno protek vremena, te da bi se i uvjetnom osudom u cijelosti ostvarila svrha kažnjavanja. Ove navode apelant je iznio i prilikom održavanja javne sjednice Vijeća Okružnog suda 3. januara 2005. godine. Apelant smatra da je drugostepeni sud učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku, jer nije dao nikakvo obrazloženje u pogledu postojanja bitnih povreda odredaba krivičnog postupka na koje je apelant ukazao u žalbi. Također, smatra da su djelovanjem prvostepenog i drugostepenog suda povrijeđeni "principi zakonitosti i istine, koji zagovaraju osnovno načelo da niko nevin ne bude osuđen; da činjenice budu pravilno i potpuno utvrđene kako one koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje mu idu u korist". Apelant smatra da prvostepeni i drugostepeni sud nisu željeli provjeriti apelantovu odbranu, iako je to osnovna obaveza organa sudstva, uslijed čega je trebalo da izreknu oslobađajuću presudu, budući da nije dokazano da je optuženi učinio djelo za koje je okrivljen i osuđen. Sudovi su trebali, smatra apelant, primijeniti pravilo prema kojem je neophodno da izvuku zaključak o postojanju činjenica iznesenih u optužbi bez obzira na to da li je uopće bilo dokaza za optužbu ili nije i, prema tome, donijeti oslobađajuću presudu. Na kraju, apelant predlaže Ustavnom sudu da apelaciju usvoji, a presude koje su predmet ove apelacije ukine.

VI. Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-175/04 od 25. januara 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Dalje, osporenu presudu apelant je primio 7. marta 2005. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 7. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 17.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo na pravično suđenje, garantirano članom 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 18.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:

"(1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakon ustanovljenim sudom... ."

  • 19.
    Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju odnosi se na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
  • 20.
    Pravo na pravično suđenje obuhvata više zahtjeva koji se moraju ispoštovati da bi se moglo reći da postupak u konkretnom predmetu ispunjava minimum standarda pravičnog suđenja u skladu sa zahtjevima člana 6. Evropske konvencije. Prvi zahtjev, koji se odnosi na pravično suđenje, jeste pravo pristupa sudu, što znači da samo sud pune jurisdikcije, kao nezavisan i nepristrasan organ, može odlučiti o osnovanosti krivične optužbe protiv nekog lica. Drugi zahtjev iz člana 6. Evropske konvencije jeste pretpostavka nevinosti, tj. svako ko je optužen za krivično djelo smatrat će se nevinim dok se ne dokaže njegova krivica na osnovu zakona. Treći zahtjev insistira na jednakosti postupanja strana u postupku, koja obuhvata nekoliko zahtjeva kao što su: da se optuženi u najkraćem roku, podrobno i na jeziku koji razumije obavijesti o prirodi i razlozima optužbe protiv njega, da mu se osiguraju adekvatno vrijeme i mogućnosti potrebni za pripremanje odbrane, da se brani lično ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati pravnu pomoć, tu pomoć dobije besplatno, kada to interesi pravde zahtijevaju, da sam ispituje ili postigne ispitivanje svjedoka protiv sebe i da se osiguraju prisustvo i saslušanje svjedoka u njegovu korist pod istim uvjetima koji važe i za one koji svjedoče protiv njega, te, konačno, da dobije besplatnu pomoć prevodioca ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu. Zadovoljenje principa jednakosti u postupanju podrazumijeva da svako ko je strana u postupku mora imati razumnu mogućnost zastupanja odbrane ili optužbe pod uvjetima koji ga neće dovesti u nepovoljniji položaj i suštinsku nejednakost u odnosu na suprotnu stranu. Uspostavljanje principa pravične ravnoteže mora, u suštini, dovesti do principa apsolutne ravnopravnosti stranaka u postupku.
  • 21.
    U suštini, apelantovi žalbeni navodi se odnose na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i nepravilnu primjenu materijalnog prava. U vezi sa navedenim, Ustavni sud naglašava da u njegovoj nadležnosti nije da preispituje način na koji su sudovi utvrdili činjenice predmeta, kao i dokaze koje su izveli ili koje nisu izveli, ukoliko takav postupak nije sadržavao povredu ustavnih prava. Također, Ustavni sud napominje da nije nadležan da preispituje tumačenje ili način na koji su redovni sudovi primijenili važeće zakone osim u slučaju ako to tumačenje, odnosno primjena, krši ustavna prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. juna 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/02). Osim toga, redovni sudovi moraju uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ova diskrecija, koju uživa svaki sud u kontradiktornom postupku, mora postojati radi efikasnosti vođenja postupka.
  • 22.
    Ustavni sud primjećuje da apelant prigovara da, prvenstveno, vještaci nisu saslušani pred sudom, iako su dali pismeni nalaz i mišljenje, niti su sudski utvrđivane tehničke karakteristike pištolja iz kojeg je pucano, jer te karakteristike ukazuju, navodno, da putanja ispaljenog metka nikako nije mogla biti ona koja je prikazana u dokaznom postupku. Mada je ove prijedloge odbrane prvobitno prvostepeni sud prihvatio u zapisnik, on ih nije izveo na glavnom pretresu. U donošenju osporenih odluka sudovi su uzeli u obzir vještačenje kojim, navodno, nije dokazano izvršenje krivičnog djela ubistva iz nehata. Apelant, dalje, prigovara da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, jer je prvostepena presuda nerazumljiva i sadrži proturječnost između izreke i obrazloženja, te da drugostepenom presudom nije odlučeno o svim navodima iz žalbe.
  • 23.
    Drugostepeni sud je svojom presudom utvrdio da je prvostepeni sud tokom postupka izveo dovoljan broj dokaza kojima se utvrđuju krivično djelo i krivična odgovornost optuženog, izvedene dokaze je detaljno analizirao i dovodio ih u vezu sa ostalim dokazima, te sa navodima u odbrani optuženog, kako i nalaže odredba člana 347. stav 2. ZKPRS, a utvrđeno činjenično stanje rezultat je pravilne ocjene izvedenih dokaza. Zbog toga je za drugostepeni sud bio neprihvatljiv i neosnovan žalbeni prigovor o pogrešnoj i nepotpunoj činjeničnoj osnovi prvostepene presude, kada se tvrdi da je trebalo izvršiti potpunu rekonstrukciju događaja i provjeriti sve postojeće verzije, te sa pištoljem iz kojeg je pucano kritičnom prilikom, koji nije korišten pri "djelimičnoj rekonstrukciji" i čija svojstva i karakteristike vještaci ne mogu znati, jer ga nisu imali u rukama. Kada je riječ o odluci o kazni, drugostepeni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno ocijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti koje imaju utjecaj na vrstu i visinu kazne. I drugostepeni sud je prihvatio stav prvostepenog suda da to što ranije nije osuđivan, što je porodično lice, što je imao ranije bliske odnose sa porodicom oštećenog, te grižnju savjesti i kajanje ocjenjuje kao olakšavajuće okolnosti.
  • 24.
    Ustavni sud podsjeća da je jedan od standarda i principa pravičnog suđenja i zahtjev da sudska odluka mora navesti razloge na kojima je zasnovana. Međutim, kolika je ta dužnost zavisi od prirode odluke i nju može procijeniti samo sud u odnosu na okolnosti svakog pojedinačnog slučaja. Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, povreda prava na pravično suđenje, zbog toga što nacionalni sudovi nisu u cijelosti riješili sve žalbene navode, postoji, naprimjer: "kada obrazloženje potpuno nedostaje ŠtadaĆ omogućeni pravni lijek će vjerovatno postati iluzoran" (vidi presudu Hadjianastassiou od 16. decembra 1992. godine, serija A-252) ili "sud nije obavezan dati detaljan odgovor na svaki argument" (vidi presude Van de Hurk od 19. aprila 1994. godine, serija A-288, i Ruiz Torija od 9. decembra 1994. godine, serija A-303). Prema stavu bivše Evropske komisije za ljudska prava, "kada žalbeni sud koristi razloge nižeg suda, on ne mora ponovo navesti te razloge" (vidi predstavku X protiv Italije, broj 10773/84, koja nije objavljena). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi prigovori da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, budući da Okružni sud nije odgovorio na sve žalbene navode, jer presuda Okružnog suda sadrži sasvim dovoljno razloga i objašnjenja zašto se odbija apelantova žalba, te šta čini suštinske razloge zbog kojih Okružni sud potvrđuje presudu Osnovnog suda.
  • 25.
    Apelant se pozvao i na povredu pretpostavke nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije, jer osporene presude izražavaju stav da je apelant kriv za krivično djelo za koje je optužen iako takve tvrdnje, navodno, nisu potkrijepljene dokazima, odnosno vještačenjem koje je navodila i odbrana, a koji su izvedeni u krivičnom postupku. Navedene tvrdnje Ustavni sud smatra neosnovanim zbog toga što je prethodno obrazloženo da je apelant imao postupak koji je ispunjavao sve standarde pravičnog suđenja iz člana 6. Evropske konvencije, a sasvim je logično da osuđujuće presude kojima se utvrđuje apelantova krivična odgovornost, te mu se izriče krivična sankcija izražavaju i stav da je apelant kriv za krivična djela za koja se osuđuje. Upravo se ovim ispunjava drugi dio stava 2. člana 6. Evropske konvencije "...dok se ne dokaže njegova krivica na osnovu zakona". U pogledu osporenih presuda, Ustavni sud ne vidi niti jedan razlog zbog kojeg bi se moglo smatrati da su navedene presude nerazumljive i da sadrže proturječnost između izreke i obrazloženja. Naprotiv, očigledno je da su presude konzistentne i logične, te da sadrže razloge i obrazloženje činjenica na kojima se zasnivaju. Stoga, Ustavni sud i ovaj navedeni apelantov prigovor smatra neosnovanim.
  • 26.
    Ustavni sud uočava da je u postupku pred redovnim sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani da iznesu navode, činjenice i dokaznu građu. Svi procesni zahtjevi iz člana 6. Evropske konvencije u cijelosti su ispoštovani. Iskorištena je, između ostalog, mogućnost angažiranja odgovarajućih sudskih vještaka medicinske i balističke struke, apelant je sa braniocem prisustvovao suđenju i dobio priliku dati komentar na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Sudovi su primijenili relevantne zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane i dovoljno su obrazložene. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasniva odluka. Štaviše, Ustavni sud ponavlja da nije nadležan da taj aspekt preispituje sve dok primjena relevantnih zakonskih odredaba ne krši ljudska prava garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine.
  • 27.
    Imajući u vidu postupak u cjelini, Ustavnom sudu se čini neupitnim da u konkretnom slučaju osporenim presudama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije, jer se apelant žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava zbog, navodno, pogrešnog vještačenja. Ustavni sud nije utvrdio osnovanost ovih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali na to da je postupak bio nepravičan, jer su osporene presude jasne i dovoljno obrazložene, a navodi iz apelacije paušalni, bez datih činjenica i dokaza za iznesene tvrdnje.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. stav 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.