USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 18. maja 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 961/04, rješavajući apelaciju D. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija D. D., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj Kž-56/04 od 9. septembra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.D. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa V. Š., advokat iz Trebinja, podnio je, 5. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-56/04 od 9. septembra 2002. godine. Apelant je, 6. decembra 2004. godine, dostavio dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog tužilaštva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je, 13. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju dostavili su Okružni sud 4. januara 2005. godine, Osnovni sud 30. decembra 2004. godine i Okružno tužilaštvo 29. decembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovori na apelaciju su, 18. aprila 2005. godine, dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Osnovni sud je Presudom broj K-26/04 od 8. juna 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Kž-56/04 od 9. septembra 2004. godine, apelanta proglasio krivim zbog krivičnog djela - neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga - iz člana 224. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/03) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. decembra 2003. godine pa nadalje, te mu izrekao mjeru sigurnosti oduzimanja opojne droge -indijske konoplje u količini od 11,86 kg i obavezao ga da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 2.345,40 KM.
- 7.U obrazloženju osporene presude se navodi da je prvostepeni sud utvrdio odlučnu činjenicu, identitet lica koje je kritične prilike upravljalo vozilom u kojem je pronađena droga, na osnovu foto-dokumentacije o prepoznavanju, kao objektivnog dokaza, te na osnovu saslušanja svjedoka, odnosno ocjene svih relevantnih dokaza, kako pojedinačno, tako i dovodeći ih u međusobnu vezu.
IV. Relevantni propisi
- 8.Krivični zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/03)
"Član 62.
(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela mogu se oduzeti ako su svojina učinioca.
(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili razlozi morala, ali time se ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete.
(3) Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje predmeta.
Član 224.
(1) Ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina."
Zakon o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 50/03)
"Član 287.
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant navodi kako sudovi u dokaznom postupku nisu utvrdili odlučnu činjenicu je li apelant lice koje je kritične prilike upravljalo vozilom, s obzirom da ni jednim dokazom sud nije utvrdio da je apelant u vrijeme i na mjestu navedenom u presudi upravljao predmetnim motornim vozilom u kojem je kasnije pronađena predmetna opojna droga. Apelant navodi da sud nema takav dokaz, pa je pogrešnom ocjenom izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak kao u dispozitivu presude. Zbog svega navedenog smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Okružni sud u odgovoru na apelaciju navodi kako su navodi apelacije neosnovani, pa smatra da je postupak bio u svemu pravičan i da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 11.Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da u postupku koji je okončan osporenom presudom nije bilo kršenja apelantovih ustavnih prava, te predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.
- 12.Okružno tužilaštvo u odgovoru na apelaciju navodi da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja prava na pravično suđenje.
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-56/04 od 9. septembra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 1. oktobra 2004. godine, a apelaciju je podnio 5. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da mu je povrijeđeno ustavno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi
- 19.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"
- 20.Ustavni sud konstatira da se postupak pred sudovima u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 21.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03).
- 22.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03).
- 23.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02).
- 24.Ustavni sud konstatira da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, angažirani odgovarajući sudski vještaci, apelant i njegov branilac su prisustvovali suđenju i dobili su priliku dati komentar na izvještaj sudskih vještaka i izjave svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučne činjenice koje je lice upravljalo vozilom kritične prilike. Redovni sudovi su dali na nesumnjiv način jake i čvrste argumente, te se ne dovodi u sumnju utvrđena činjenica da je apelant upravljao vozilom kritične prilike. Također, apelant i njegov branilac su prisustvovali i sjednici vijeća pred Okružnim sudom, te su imali priliku očitovati se na navode tužilaštva i zastupati svoje žalbene navode. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Što se tiče samih apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
- 25.Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 26.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je okončan pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 27.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.