USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1080/05, rješavajući apelaciju Nenada Čulajevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine donio je
Odbija se kao neosnovana apelacija Nenada Čulajevića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-190/05 od 17. marta 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj P-162/03-I od 22. decembra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Nenad Čulajević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, koga zastupa Danica K. Čulajević, advokatica iz Beograda, podnio je 25. aprila 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-190/05 od 17. marta 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-162/03-I od 22. decembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku Pere Miličevića iz Mostara (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 6. jula 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor 4. augusta 2005. godine, a tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 9. novembra 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Postupajući po apelantovoj tužbi zbog smetanja posjeda, Općinski sud je Rješenjem broj P-162/03-I od 22. decembra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-190/05 od 17. marta 2005. godine, odbio tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da se utvrdi da je tuženi ometao apelanta u posljednjem mirnom faktičkom posjedu nekretnina, označenih kao k.č. broj 59/29 i k.č. broj 59/126, na način da je naknadno dozidao dio objekta na spornim nekretninama, te izgradio betonski zid. Apelant je tražio da se ukloni naknadno dozidani dio objekta, kao i betonski zid i da se vrati željezna ograda koja je ranije dijelila nekretnine apelanta i tuženog i da tuženi konačno odustane od ovakvih ili sličnih smetanja uz naknadu troškova parničnog postupka.
- 7.Sudovi su utvrdili da apelant nije dokazao da je upravo on posljednji i mirni faktički posjednik spornih nekretnina, niti je dokazao činjenicu o nastalom smetanju, a posebno je upitna pravovremenost podnesene tužbe s obzirom na utvrđene subjektivne i objektivne rokove u kojima se tužba, prema članu 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, mogla podnijeti. Naposljetku, Kantonalni sud je utvrdio da je Rješenje Općinskog suda doneseno na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo i da nisu učinjene nikakve povrede odredaba Zakona o parničnom postupku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog ustavnog prava apelant vidi u činjenici da je sud u konkretnom slučaju štitio nezakonit posjed, a ne posjed u koji je apelant uveden prema odlukama sudskih i upravnih vlasti. Tokom sudskog postupka, u kojem je bilo više ročišta, sud je u zapisnik unosio samo ono što ide u prilog tuženom. Pristrasnost u suđenju se ogleda, također, u činjenici da je odbijen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, da je postupak predugo trajao s obzirom na hitnost postupanja u parnicama koje se tiču posjeda, da nije sudio redovni, nego, navodno, "rezervni" sudija, a sve s ciljem, kako se navodi u apelaciji, "da se pomogne tuženom da zadrži ono što je uzeo na nezakonit način". U apelantov posjed tuženi je ušao silom, pri tome mu pričinio ogromnu štetu, a prostor koji je zauzeo koristi i sada bez ikakve nadoknade. Apelant predlaže da se oba osporena rješenja ukinu, preinače i predmet vrati na ponovan postupak, ali da se d" u rad drugom sudiji.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da u cijelosti osporava navode apelacije i predlaže da se ona odbije kao neosnovana. Apelant navodi da je sud štitio nezakonit posjed tuženog, ali ne navodi na koji način i kojim postupcima. U konkretnom slučaju, radi se o tužbi za smetanje posjeda u kojoj se raspravljanje ograničava samo na dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, vodeći računa pri tome o pravovremenosti podnesene tužbe. Apelant, navodi se dalje u odgovoru na apelaciju, tokom cjelokupnog postupka nije dokazao činjenicu da je upravo on posljednji, mirni i faktički posjednik spornih nekretnina, niti činjenicu o nastalom smetanju posjeda, te, također, upitnu pravovremenost podnesene tužbe, pa je Kantonalni sud odbio žalbene navode i potvrdio prvostepeno rješenje kojim je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
V. Relevantni propisi
- 10.Zakon o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH" broj 6/98)
"Član 80.
Posjednik ima pravo na zaštitu od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja (smetanja posjeda).
Član 82.
Posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu od smetanja posjeda u roku od trideset dana od dana saznanja za smetanje i učinitelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja (spor zbog smetanja posjeda).
Član 83. stav 1.
Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika.
Član 85.
Suposjednik uživa zaštitu prema članu 80. ovog zakona u odnosu na treća lica, kao i u međusobnim odnosima sa drugim suposjednicima, ako jedan od njih onemogućava drugog u dotadašnjem načinu vršenja faktičke vlasti na stvari koja je u njihovom suposjedu."
- 11.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 58/03)
"Član 10. u svom relevantnom dijelu glasi:
Š...Ć Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenjaŠ...Ć.
Član 424. u svom relevantnom dijelu glasi:
Š...Ć Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanjaŠ...Ć.
Član 425.
Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovanosti, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete."
VI. Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-190/05 od 17. marta 2005. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje je doneseno 17. marta 2005. godine, a apelacija je podnesena 25. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 16.Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;"
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 17.Predmetni postupak čiji je rezultat osporena odluka odnosi se na smetanje posjeda, dakle, na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije kako s obzirom na dužinu postupka, tako i na ostale zahtjeve predviđene ovim članom.
- 18.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu s obzirom na to da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u obrazloženju presude (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02).
- 19.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
- 20.Predmetna apelacija pokreće pitanje povrede prava na pravično suđenje sa stanovišta, navodno, netačno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predmeta i nepravilne primjene materijalnog prava. Naime, apelant tvrdi da mu je pravo na pravičan postupak povrijeđeno pogrešnim i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom i proizvoljnom primjenom materijalnog prava, prvenstveno zbog činjenice da je sud pristrasno postupao u konkretnom predmetu. Rezultat toga je da je tuženom omogućeno da nezakonito ometa njegov posjed na dijelu spornih nekretnina. U konkretnom slučaju, ocjenjujući pravičnost cjelokupnog postupka koji je okončan osporenim rješenjem, Ustavni sud ističe da je članom 80. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH" broj 6/98) utvrđeno da posjednik ima pravo na zaštitu od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja (smetanja posjeda). Isto tako, članom 83. stav 1. istog zakona je precizirano da sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu na utvrđivanje smetanja posjeda ne utječu pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika. U toku postupka apelant nije uspio dokazati da je tuženi ometao njegovo posljednje mirno posjedovanje spornih nekretnina.
- 21.Zaštitu posjeda kao faktičkog stanja posjednik može sudskim putem tražiti u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje posjeda i učinitelja, najkasnije u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje posjeda i počinitelja, a najkasnije u roku od jedne godine od nastalog smetanja. Propisani rokovi su prekluzivne prirode i njihovim propuštanjem gubi se pravo na posjedovnu zaštitu. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tuženi smetanje posjeda doziđivanjem na dijelu spornih nekretnina, kao i skidanjem željezne ograde koja je dijelila apelantovu i nekretninu tuženoga izvršio mnogo prije datuma koji apelant navodi u tužbi kao dana izvršenog smetanja posjeda, 22. januara 2003. godine. Međutim, iz zapisnika o uviđaju, kao i iskaza svjedoka J. K. je vidljivo da tuženi od 1995. godine koristi sporne parcele, da je na njima izvršio navedene radove i da parcele koristi i danas na isti način. Upravo to da tuženi koristi navedene sporne nekretnine potvrđuje i apelantov podnesak od 7. februara 2003. godine, predočen u dokaznom postupku pred sudom, kojim od tuženog na ime korištenja predmetnih nekretnina potražuje plaćanje mjesečnog iznosa od 1.500 KM.
- 22.Ustavni sud nije pronašao ništa što bi u konkretnom slučaju ukazivalo na povredu apelantovog prava na pravično suđenje. Sudovi su u dvije instance dali detaljna obrazloženja svojih postupaka, kao i odluka, pri tome uzimajući u obzir i obrazlažući svoje postupanje i odluke u kontekstu apelantovog zahtjeva i prigovora, koje je on tokom svih postupaka isticao, koristeći svoje puno pravo stranke u postupku, odnosno ostvarujući puno pravo pristupa sudu. Iz stanja u spisu, kao i apelantovih navoda Ustavni sud nije mogao zaključiti da postoji bilo kakava radnja koja bi mogla značiti proizvoljno i materijalnim propisima neosnovano ili neobrazloženo postupanje sudova. Nema osnova, niti je predočen ijedan dokaz da su sudovi proizvoljno tumačili odredbe zakona, niti da je sud bio pristrasan u odlučivanju i donošenju odluke. Pristrasnost suda ne može se nikako konstituirati zbog činjenice da je sud utvrđivao samo ono što je tužbenim zahtjevom i traženo: posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje. Sud je ostao u okviru tužbenog zahtjeva i onog što je tražio apelant, a to je posjedovna zaštita posljednjeg mirnog posjeda, gdje su činjenice i izvedeni dokazi išli potpuno u prilog tuženom. Isto tako, to što prvostepeni sud nije donio privremenu mjeru koju je tražio apelant, ne ukazuje na njegovu pristrasnost, niti se rok od dvije godine, koliko je trajao spor, može kvalificirati kao povreda prava na pravično suđenje u "razumnom roku". Na osnovu toga Ustavni sud je zaključio da su navodi apelacije o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani i da nisu ničim dokazani.
- 23.Dalje, Ustavni sud konstatira da ni u jednoj fazi postupka apelantu nije onemogućena suštinska ravnopravnost u iznošenju argumenata, dokaza i činjenica. Apelantu je pružena mogućnost da se održi javna rasprava pred svim sudovima pune jurisdikcije kao "suštinski element" prava na pravično suđenje. Navod da je postupak vodio "rezervni" sudija ne umanjuje značaj pravnih postupaka koje je on preduzeo zbog toga što je sudija imenovan i postavljen na način kojim se osiguravaju nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa, prema zakonitoj proceduri prema kojoj su imenovane i postavljene i redovne sudije. I, konačno, kako je ranije zaključeno, sudski postupci nisu trajali predugo da bi se moglo smatrati da je prekoračen razuman rok, kao element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na to da su sudovi respektirali obavezu hitnog postupanja u stvarima smetanja posjeda.
- 24.Ustavni sud je prije usvojio stav prema kojem je nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu", pa Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/04).
- 25.Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 26.Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da je postupak trajao predugo, niti da postoje naznake koje bi ukazivale na pristrasnost ili druge elemente koji bi upućivali da je postupak bio nepravičan.
- 27.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.