USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1398/05, rješavajući apelaciju Ilinke Gatarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Usvaja se apelacija Ilinke Gatarić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo apelantice na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj Gž-74/03.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ilinka Gatarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Rekavice, koju zastupa Milovan Janičić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 25. juna 2005. godine apelaciju Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koja je prema Sporazumu u skladu sa članom XIV Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini dostavljena 29. juna 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke o žalbi u razumnom roku pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), koju je izjavila protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2805/98 od 22. marta 2002. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 25. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda je zatraženo 6. marta 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, Ustavni sud je u dva navrata zatražio i dostavu sudskog spisa na uvid, i to 6. marta i 6. septembra 2006. godine.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. marta 2006. godine, a spis je dostavljen 20. septembra 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda je 11. oktobra 2006. godine dostavljen apelantici.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz dostavljenih spisa, kao i iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Rješenjem Osnovnog suda broj O-1102/97 od 14. oktobra 1998. godine prekinut je ostavinski postupak za raspravljanje zaostavštine iza umrlog Dragomira Gatarića (u daljnjem tekstu: ostavitelj). Apelantica, ostaviteljeva supruga, upućena je na parnicu protiv Karnafinke Gatarić, ostaviteljeve kćerke, radi osporavanja pravne valjanosti testamenta koji je sačinio ostavitelj 7. februara 1995. godine.
- 7.Apelantica je 21. oktobra 1998. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv Karnafinke Gatarić (u daljnjem tekstu: tužena), radi smanjenja raspolaganja testamentom. Presudom Osnovnog suda broj P-2805/98 od 22. marta 2002. godine utvrđeno je da je ostavitelj, testamentom od 7. jula 1995. godine, povrijedio apelanticin nužni nasljedni dio od - dijela nekretnina upisanih na ime ostavitelja od 1 191/1800 dijela u zk. ul. br. 67 k.o. Veliko Blaško i Pl. br. 69. k.o. Veliko Blaško, što je tužena dužna priznati. Istom presudom je određeno da je tužena dužna priznati da se apelantici iz ostavinske mase izdvoji 1/5 na konkretno određenim nekretninama, koje je apelantica stekla u braku sa ostaviteljem. Odbijen je dio apelanticinog tužbenog zahtjeva kojim je tražila da se iz ostavinske mase ostavitelja izdvoji - štednog uloga na konkretno određenoj štednoj knjižici i konkretno određenim pokretnim stvarima. Tužena je također obavezana da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.037,00 KM.
- 8.Osnovni sud je u toku prvostepenog postupka održao ukupno 17 ročišta, i to: 22. februara, 16. marta, 14. aprila, 13. maja, 24. juna, 21. jula i 21. oktobra 1999. godine, 1. marta, 16. juna, 26. jula, 4. oktobra, 29. novembra 2000. godine, 16. januara, 14. marta, 17. aprila, 19. juna, 25. septembra, 15. novembra 2001. godine i 22. marta 2002. godine. S ciljem procjene imovine, uz suglasnost parničnih stranaka, vještačenje su obavili sudski vještaci građevinske i poljoprivredne-agronomske struke, koji su svoje nalaze i mišljenja dostavili 14. i 21. oktobra 1999. godine, a sud je pribavio podatke od nadležne banke za novčana sredstva ostavitelja. Na svim ročištima bila je prisutna apelantica u pratnji svog punomoćnika. Ročišta su odlagana zbog neodazivanja svjedoka koji su bili predloženi za saslušanje, zatim zbog neodazivanja tužene kada ju je trebalo saslušati neposredno kao parničnu stranku (Osnovni sud je izdavao naredbu njenom punomoćniku da dostavi tačnu adresu stanovanja tužene, koja živi u Njemačkoj). Također, Osnovni sud je 1. marta i 26. jula 2000. godine odložio održavanje zakazanih ročišta zbog odsustva uredujućeg sudije.
- 9.Nakon donošenja prvostepene presude 22. marta 2002. godine, tužena je 6. juna 2002. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude, na koju je apelantica dala odgovor 15. jula 2002. godine, a koji je 14. novembra 2002. godine dostavljen tuženoj. Okružni sud je 20. januara 2003. godine primio kompletan sudski spis Osnovnog suda na postupanje po podnesenoj žalbi protiv prvostepene presude. U vrijeme donošenja ove Odluke, Okružni sud još nije odlučio o žalbi tužene.
IV. Relevantni propisi
- 10.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) relevantna odredba glasi:
"Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelantica se žali da joj je nedonošenjem odluke o žalbi tužene protiv prvostepene presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da ju je, kao udovicu, istjerala ostaviteljeva rodbina sa posjeda na kojem polaže pravo nužnog i ostalog dijela, da je ostala bez sredstava za život, te se sklonila kod svoje siromašne rodbine na njihovu brigu. Zbog nastale situacije, kako dalje navodi, teško je oboljela i postala potpuno nesposobna za samostalan život. Iako se obraćala Okružnom sudu u tri navrata, 27. aprila i 30. decembra 2003. godine i 16. augusta 2004. godine, pismenim podnescima predsjedniku Okružnog suda, odluka o žalbi nije donesena. Apelantica tvrdi da je predmet po žalbi dostavljen Okružnom sudu još u 2002. godini, ali je dostava registrirana tek u 2003. godini. Međutim, ni tada predmet, i pored mnogobrojnih usmenih i pismenih urgencija, nije dat u rad. Apelantica traži da Ustavni sud obaveže Okružni sud da hitno odluči o podnesenoj žalbi protiv prvostepene presude Osnovnog suda i donese meritornu odluku.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Okružni sud ističe da je sud donio plan rada po predmetima i operativni plan rješavanja predmeta s ciljem postizanja ažurnosti. Prema preporukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine o rješavanju starih i zaostalih predmeta i stavovima Građanskog odjeljenja ovog suda, kojima je određena potreba hitnog rješavanja pojedinih kategorija predmeta razvrstanih prema ustanovljenom planu, a u skladu sa starošću inicijalnog akta, predmetni spis Okružnog suda broj Gž-74/03 bio je planiran za sjednicu vijeća koja je određena za 28. septembar 2006. godine. Okružni sud navodi da će zbog dostave kompletnih spisa Ustavnom sudu predmetni spis biti uvršten za vijećanje na prvoj sjednici u oktobru mjesecu 2006. godine.
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 10/01). Dakle, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni sporazumi koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 16.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980; serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične apelantove prilike.
- 17.Apelantica se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što postupak po žalbi traje neprimjereno dugo. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog dužine trajanja postupka po žalbi (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX).
- 18.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 19.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o propuštanju nadležnog suda da donese odluku u razumnom roku o žalbi koja je podnesena protiv prvostepene presude, kao i da apelantica nije imala na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi osporila dužinu postupka.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 21.Apelantica se žali da njen predmet, koji se po žalbi vodi pred Okružnim sudom, nije završen u "razumnom roku", te da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak u razumnom roku
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 23.U konkretnom slučaju je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje ima li predmetni parnični postupak karakter "spora" u kojem su utvrđivana "građanska prava i obaveze" apelantice. Ustavni sud ukazuje na vlastitu jurisprudenciju i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze", čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja; karakter "zakonodavstva koje određuje kako će se problem riješiti" i "ovlaštenja" koja pripadaju predmetnom organu je od malog značaja (vidi Ustavni sud, Odluka AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20. i Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94).
- 24.U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje smanjenja raspolaganja testamentom, koje potpada pod pojam "građanskih prava i obaveza". Također, u konkretnom slučaju se radi o zahtjevu da se u razumnom roku apelantici, kao zakonskoj nasljednici, prizna pravo na nužni nasljedni dio iz ostavinske mase ostavitelja. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
Period koji se uzima u obzir
- 25.Apelantica se žali zato što postupak odlučivanja o žalbi pred Okružnim sudom nije okončan u razumnom roku. Međutim, iako se apelantica nije žalila na dužinu postupka koji je prethodio donošenju prvostepene odluke, a imajući u vidu da je postupak po apelanticinoj tužbi za smanjenje raspolaganja testamentom započeo 21. oktobra 1998. godine i da do danas nije završen, Ustavni sud smatra opravdanim ispitati cjelokupan period u kojem apelantica nije dobila konačnu odluku, a koji traje sedam godina, 11 mjeseci i 26 dana.
- 26.Ustavni sud, prije svega, naglašava da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem.
- 27.S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na postupak u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Složenost predmeta
- 28.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
- 29.Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku po apelanticinoj tužbi radi smanjenja raspolaganja testamentom i priznavanja njenog prava na nužni nasljedni dio iz ostavinske mase ostavitelja. Također, Ustavni sud naglašava da su u predmetnom postupku uključene samo dvije strane, te ne smatra da je konkretan predmet naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
b) Ponašanje apelanta
- 30.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, No.11541/85, 12. april 1989. godine, O.I. 70).
- 31.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelantica i njen punomoćnik bili prisutni na svim zakazanim raspravama tokom prvostepenog postupka. Također, Ustavni sud nije mogao utvrditi da su apelantica ili njen punomoćnik koristili bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Također, kada je nakon četiri godine od pokretanja postupka donesena prvostepena presuda apelantica je u više navrata urgirala kod Okružnog suda na donošenju odluke o žabi koja je podnesena protiv prvostepene presude Osnovnog suda. Dakle, apelantica je koristila pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju u okviru Zakona o parničnom postupku, da bi u što kraćem roku došla do konačne odluke.
- 32.Na osnovu navedenog, Ustavni sud ne nalazi u apelanticinom ponašanju bilo kakve elemente koji bi ukazivali da je ona na bilo koji način doprinijela cjelokupnoj dužini konkretnog postupka.
c) Ponašanje javnih vlasti
- 33.Apelantica je, kako je već rečeno, 21. oktobra 1998. godine podnijela tužbu radi smanjenja raspolaganja testamentom i ostvarivanja prava na nužni nasljedni dio. Osnovni sud je zakazivao više ročišta kako bi proveo sve dokaze koje su parnične stranke predlagale, počevši od vještačenja sudskih vještaka, pa do saslušanja svjedoka koje su predlagale obje parnične stranke. Postupak je prolongiran radi neodazivanja svjedoka, na čijem ponovnom pozivanju je posebno insistirao punomoćnik tužene. Sama tužena se nije odazivala na sudske pozive ili su dostave bile neuredne radi promjene adrese stanovanja tužene, a u spisu ne postoji ništa što ukazuje da je sud na odgovarajući način reagirao na takvo ponašanje tužene, a s ciljem ekonomičnosti postupka. Također, Osnovni sud je dva puta zbog odsustva uredujućeg sudije odlagao zakazana ročišta.
- 34.Dalje, tužena je 6. juna 2002. godine podnijela žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj P-2805/98 od 22. marta 2002. godine na koju je apelantica dala odgovor 15. jula 2002. godine, koji je tek 4. novembra 2002. godine dostavljen tuženoj. Također, Okružni sud je tek 20. januara 2003. godine zaprimio kompletan sudski spis Osnovnog suda radi odlučivanja o žalbi, a konačna odluka nije donesena u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda.
- 35.Ustavni sud uočava da u konkretnom predmetu, u periodu nešto kraćem od osam godina, nije donesena konačna odluka. Dalje, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje zbog kojeg je prvostepeni postupak u predmetu koji nije, kako je već Ustavni sud zaključio, naročito složen, bio potreban period od četiri godine za donošenje prvostepene odluke. U vezi sa navodima Okružnog suda o preopterećenosti, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države-ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32).
- 36.Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud ne može prihvatiti opravdanim razloge koje je naveo Okružni sud, budući da postupak po žalbi traje duže od tri godine i još nije okončan, naročito imajući u vidu i dužinu prvostepenog postupka, tj. cjelokupno trajanje konkretnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se cjelokupno trajanje postupka u kojem apelantica ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još nema konačnu odluku o pravnom pitanju koje je postavila pred redovne sudove, može u cijelosti staviti na teret tim sudovima.
- 37.S obzirom na činjenicu da parnični postupak, koji se odnosi na tužbu radi smanjenja raspolaganja testamentom, do dana donošenja odluke Ustavnog suda traje skoro osam godina, kao i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može pripisati nadležnim sudovima, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 38.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak donošenja odluke nije okončan ni skoro osam godina od dana podnošenja tužbe, a takvo neopravdano trajanje cjelokupnog postupka se može, u cijelosti, pripisati ponašanju nadležnih javnih vlasti.
- 39.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 40.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.