USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1410/05, rješavajući apelaciju Stojanke Katalinić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Jovo Rosić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Stojanke Katalinić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Živinicama broj P- 591/99.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj P-591/99, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem njenog izvršenja.
Odbacuje se apelacija Stojanke Katalinić u odnosu na pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno člana 1. Protokola broj 6 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao nedopustiva, zato što je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Stojanka Katalinić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog podnijela je 1. jula 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-591/99. Apelantica je 17. augusta 2006. godine podnijela Ustavnom sudu dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda i učesnika u postupku Memnuma Hadžiavdića (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 7. jula 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od Općinskog suda je zatražen na uvid spis tog suda broj P-591/99.
- 3.Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 15. jula 2005. godine, Općinski sud 25. jula 2005. godine i spis broj P-591/99, a tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 13. jula 2005. godine.
- 4.Općinski sud, na zahtjev Ustavnog suda od 8. juna 2006. godine, 21. juna 2006. godine dostavio je informaciju Ustavnom sudu o toku postupka pred Općinskim sudom u tom trenutku. Na zahtjev Ustavnog suda od 31. oktobra 2006. godine Općinski sud je isti dan dostavio informaciju o toku postupka pred tim sudom u tom trenutku.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda, te tuženog dostavljeni su apelantici 7. septembra 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.Apelanticin suprug Đuro Katalinić, kao prodavac, 20. augusta 1999. godine sa tuženim, kao kupcem, zaključio je ugovor o prodaji nekretnina označenih kao k.č. broj 1018/7 "kuća", kuća i zgrada površine 61 m", upisanih u posjedovni list broj 1006 k.o. Živinice, prema novom premjeru (stari premjer: k.č. broj 93/1 zvana "kuća", kuća i zgrada, površine 61 m", upisane u zk. ul. broj 2420 k.o. Živinice) po cijeni od 15.000 DM. Ugovor o prodaji nekretnina ugovorne strane su potpisale a potpisi ugovornih strana su ovjereni u Općinskom sudu, OV broj 2632/99 od 20. augusta 1999. godine. Nakon toga, na zahtjev kupca, u Katastarskom operatu Općine Živinice i Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Živinicama izvršena je promjena upisa prava posjeda i vlasništva opisanih nekretnina sa prodavca na kupca, sa vlasničkim udjelom 1/1.
- 8.Nakon zaključivanja navedenog ugovora o prodaji nekretnina Đuro Katalinić, kao prodavac, 4. novembra 1999. godine podnio je Općinskom sudu tužbu protiv Memnuma Hadžiavdića, kao kupca, radi poništenja ugovora o prodaji nekretnina zbog prevare. Međutim, preciziranim tužbenim zahtjevom od 9. oktobra 2003. godine apelanticin suprug, kao tužilac, zatražio je da se utvrdi ništavost predmetnog ugovora zbog svoje potpune poslovne nesposobnosti u vrijeme zaključivanja spornog ugovora.
- 9.Općinski sud je donio djelimičnu Presudu broj P-591/99 od 29. oktobra 2003. godine kojom je usvojio precizirani tužbeni zahtjev tužioca od 9. oktobra 2003. godine i utvrdio da je ništav ugovor o prodaji nekretnina, zaključen između tužioca Đure Katalinića i tuženog Memnuma Hadžiavdića, koji su potpisale ugovorne strane a njihovi potpisi ovjereni u Općinskom sudu u Živinicama, OV broj 2632/99 od 20. augusta 1999. godine, i naložio Katastarskom operatu Općine Živinice i Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Živinicama da odmah po prijemu presude izvrše promjenu upisa prava posjeda i prava vlasništva sa prodavca na kupca sa posjedovnim, odnosno vlasničkim dijelom 1/1 opisanih nekretnina pod prijetnjom zakonskih posljedica. Općinski sud je zaključio da će o protivtužbi tuženog i troškovima postupka odlučiti nakon pravosnažnosti djelimične presude.
- 10.Protiv djelimične Presude Općinskog suda broj P-591/99 od 29. oktobra 2003. godine tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-122/04 od 15. jula 2005. godine uvažio žalbu tuženog, ukinuo djelimičnu presudu Općinskog suda i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju svoga rješenja Kantonalni sud je konstatirao da se žalbom tuženog dovodi u pitanje parnična sposobnost tužioca u konkretnoj pravnoj stvari, pa, u vezi s tim, i pravilnost njegovog zastupanja, na koju, inače, kao procesnu smetnju taj sud pazi i po službenoj dužnosti. Stoga je naložio Općinskom sudu da raspravi o pitanju parnične sposobnosti tužioca i, u vezi s tim, pitanje pravilnosti zastupanja tužioca u ovoj pravnoj stvari, pa, zavisno od ishoda toga raspravljanja, preduzme potrebne postupke radi otklanjanja procesnih smetnji i nedostataka.
- 11.Postupak pred Općinskim sudom, nakon što je Kantonalni sud ukinuo djelimičnu Presudu Općinskog suda broj P-591/99 od 29. oktobra 2003. godine, prema obavještenju Općinskog suda broj SU-033-0-SU-06-00534 od 19. juna 2006. godine, još uvijek traje i Općinski sud utvrđuje pitanje parnične sposobnosti tužioca i, u vezi s tim, pitanje zastupanja tužioca, kako je i naložio Kantonalni sud. Na apelanticin zahtjev Općinski sud je dopustio apelantici da kao umješač učestvuje u ovoj parnici na strani tužioca, jer je ocijenio da postoji apelanticin pravni interes da tuženi uspije u parnici. Također prema navedenom obavještenju Općinskog suda, u toku ponovnog postupka pred Općinskim sudom tužilac je umro, a postupak su nastavili voditi zakonski nasljednici - apelantica, te sin i kćerka apelantice i njenog preminulog supruga. Prema obavještenju Općinskog suda broj P-586/05 od 31. oktobra 2006. godine, postupajuća sutkinja je više puta usmeno kontaktirala sa vještakom medicinske struke, radi dodatnog izjašnjenja, te mu se obraćala pisanim putem. Iako je zahtjev za dodatno izjašnjenje vještaku dostavljen 24. maja 2006. godine, vještak se do danas nije izjasnio na okolnost da li konstatirano stanje kod tužioca ima kao posljedicu gubitak potpune ili djelimične sposobnosti za rasuđivanje, odnosno da li postoje uvjeti za potpuno ili djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti tužioca, od čega zavisi ocjena parnične sposobnosti tužioca i pravilnost njegovog zastupanja u konkretnom predmetu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je navela da su zbog toga što Općinski sud nije donio presudu u predmetu P-591/99 povrijeđena njena ustavna prava, i to: pravo na pravičan postupak zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku zaštićeno članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na život i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, odnosno člana 1. Protokola broj 6 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da nije učinjena nijedna povreda koja bi utjecala na zakonitost odluke, pa ni povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Također, Općinski sud navodi da je predmetni postupak u cjelini bio pravičan i da nije bilo proizvoljnosti i nepotrebnog odgađanja ročišta, već se nastojao efikasno okončati predmet. Općinski sud je, dalje, istakao da je donesena djelimična presuda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužioca da se poništi predmetni ugovor i predaja sporne nekretnine u posjed, jer je ta mogućnost postojala u prijašnjem Zakonu o parničnom postupku, a da bi se kasnije postupak mogao nastaviti povodom protivtužbe tuženog, koji je tražio da se tužilac obaveže da mu vrati novac za prodatu nekretninu i naknadi štetu. Općinski sud, dalje, ističe da je sporni apelanticin predmet uzet prioritetno u rad upravo zbog prakse ovog suda da se prioritetno rješavaju predmeti u kojim su intervenirali ombudsmeni i drugi pravni subjekti. Dalje se navodi da je sud na kraju 2004. godine imao oko 100 neriješenih predmeta, koji datiraju još od 1997. godine, a više od 1.000 predmeta koji nose stariju poslovnu oznaku od spornog predmeta. Općinski sud, dalje, navodi da, s obzirom na to da je prijašnja presuda ukinuta, te na upute iz Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-122/04 od 15. jula 2005. godine, koje su se odnosile na to da je neophodno, prije svega, raspraviti o pitanju parnične sposobnosti tužioca, te, u vezi s tim, i o pitanju pravilnosti zastupanja tužioca u ovoj pravnoj stvari, sud je opozvao rješenje o pripremnom ročištu od 7. novembra 2005. godine, kako bi se vještak neuropsihijatar izjasnio o okolnosti da li bi posljedica konstatiranog stanja kod tužioca bilo potpuno ili djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti, što bi moglo dovesti u pitanje njegovu parničnu sposobnost, a slijedom toga i pravilnost zastupanja tužioca u konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na činjenicu da je bilo neophodno angažirati vještaka medicinske struke, koji je i u prijašnjem postupku davao svoje izjašnjenje, Općinski sud je tužiocima naložio da na ime angažiranja vještaka uplate iznos od 150,00 KM, te da dokaz o uplati dostave sudu u roku od 15 dana. Naredbom predsjednika Općinskog suda data je saglasnost da se osiguraju neophodni troškovi iz budžeta, budući da ih stranka nije u mogućnosti predujmiti, a vještačenje je neophodno radi razrješenja ove pravne stvari. Dalje, Općinski sud je 24. maja 2006. godine vještaku Aliji Sutoviću dostavio podnesak kako bi se izjasnio prema uputama Kantonalnog suda, a nakon što se vještak izjasni o traženom, Općinski sud će odlučiti o daljnjem nastavku postupka.
- 14.Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da je članom 6. Evropske konvencije svakom licu zagarantirano da se u razumnom roku odluči o njegovom pravu u građanskom postupku. Međutim, princip rješavanja predmeta povodom žalbe u razumnom roku, kako je propisano članom 6. Evropske konvencije i u zakonskom roku kako slijedi iz odredbe člana 217. stav 3. ZPP, može se primijeniti kod onih sudova koji su opterećeni samo optimalnim brojem predmeta za rješavanje povodom žalbi, a takva situacija nije kada je u pitanju ovaj sud. Kantonalni sud navodi da ima ukupno 1.815 neriješenih predmeta na drugostepenom parničnom referatu, dakle, odlučivanju povodom žalbi protiv odluka koje su donijeli prvostepeni sudovi, a reduciran je broj sudija nakon imenovanja na 20 u odnosu na prijašnjih 35 sudija. Kantonalni sud je naveo da od ukupnog broja neriješenih predmeta još uvijek ima 36 neriješenih predmeta iz 2003. godine, 1.016 predmeta iz 2004. godine i 763 predmeta iz 2005. godine sa 5. julom 2005. godine. Dalje, sud je naveo da je, zbog velikog broja neriješenih predmeta, u ovom sudu sačinjen plan rješavanja zaostalih neriješenih predmeta, pa se kao prioriteti uzimaju u rad predmeti koji su prema zakonu hitni. U te predmete se ubrajaju predmeti koji se tiču stambenih sporova, radnih sporova, porodičnih sporova (razvod braka, izdržavanje, povjeravanje djece), smetanje posjeda, izvršni predmeti, sudske mjere osiguranja, stečaj, te svi postupci koji su po zakonu hitni a regulirani su Zakonom o vanparničnom postupku. Nakon uzimanja tih predmeta u rad ostali predmeti se uzimaju redom kako su zaprimljeni na rješavanje povodom žalbi u ovaj sud. U konkretnom slučaju predmet broj Gž-122/04 u Kantonalnom sudu je zaprimljen 26. januara 2004. godine, te s obzirom na to da nije predstavljao predmet koji je prema zakonu hitne prirode, prema redoslijedu rješavanja takve vrste predmeta u odnosu na vrijeme prijema, raspoređen je sudiji u rad 3. juna 2005. godine, kao i ostali predmeti takve vrste preostali iz 2003. godine i zaprimljeni u 2004. godini. U pogledu apelanticinih navoda da je ovaj sud nerazumno odugovlačio rješavanje predmeta povodom žalbe, jer navodno je žalba nepravovremena, Kantonalni sud je naveo da ti navodi nisu tačni, jer je, prema podacima u spisu, nesporno da je tuženi pravovremeno izjavio žalbu protiv djelimične presude Općinskog suda.
- 15.Odgovarajući na apelaciju, u vezi sa prodajom predmetnih nekretnina, tuženi ističe da su navodi apelacije neosnovani i predlaže da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
" Član 10.
Sud je dužan nastojati da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 71.
(1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost).
(2) Punoljetno lice kome je djelomično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobno u granicama svoje poslovne sposobnosti.
..."
Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 292.
(1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama vršiti radnje u postupku (parnična sposobnost).
(2) Punoljetno lice kome je djelimično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobno u granicama svoje poslovne sposobnosti."
Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 56.
(1) Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora.
(2) Ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno."
Ništavi ugovori
"Član 103.
(1) Ugovor koji je protivan.... prinudnim propisima ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje šta drugo.
.....
Član 109.
Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svako zainteresirano lice.
...."
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 19.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na navodne povrede člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, odnosno člana 1. Protokola broj 6 uz Evropsku konvenciju i prava na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. alineja 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 14)apelacija je preuranjena."
- 20.Prema odredbama člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan.
- 21.U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Općinskim sudom i potpuno je neizvjesno na koji će se način okončati, te da li će ili ne njegov rezultat biti povreda prava na koja se apelantica u ovom dijelu apelacije poziva. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o kršenju navedenih prava preuranjeni, te u tom dijelu apelaciju smatra nedopustivom zbog toga što je preuranjena.
- 22.Međutim, u pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 23.Ustavni sud ukazuje da se u kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 10/0). Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a članom II/6. Ustava Bosne i Hercegovine propisana je obaveza Bosne i Hercegovine i svih sudova, agencija, državnih organa i posrednih tijela kojima rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta da primjenjuju i poštuju ljudska prava i osnovne slobode navedene u članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 24.Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud smatra da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano neophodno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980; Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
- 25.Apelantica se žali da u periodu dužem od pet godina Općinski sud još nije donio odluku u predmetu iz čega proizlazi da se žali na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na povredu prava na donošenje odluke o građanskim pravima i obavezama u razumnom roku.
- 26.Ustavni sud podsjeća da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najdjelotvorniji put kojim bi se ostvarila njegova prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Odluku Ustavnog suda broj U 18/00 od 10. maja 2002. godine).
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.
VII. Meritum
28. Pravo na pravično suđenje
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 29.U konkretnom slučaju potrebno je, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak ima karakter "spora" u kojem su se utvrđivala apelanticina "građanska prava i obaveze". Ustavni sud ukazuje na vlastitu jurisprudenciju i na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20, i Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. godine, Serija A broj 13, stav 94).
- 30.U konkretnom slučaju predmetni postupak je parnični postupak za utvrđivanje ništavosti ugovora o prodaji nekretnina. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o imovini dobije konačna sudska odluka u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
Period koji se uzima u obzir
- 31.Tužilac je podnio tužbu Općinskom sudu 4. novembra 1999. godine. Nakon što je Kantonalni sud ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet na ponovno suđenje postupak je još uvijek u toku pred Općinskim sudom. Dakle, može se zaključiti da navedeni postupak od momenta kada je tužilac - pravni prednik apelantice Općinskom sudu podnio tužbu radi poništenja ugovora o prodaji nekretnina do podnošenja apelacije traje više od šest godina i da još uvijek nije okončan, a od trenutka preciziranja tužbenog zahtjeva, kada je apelanticin suprug kao tužilac zatražio da se utvrdi ništavost predmetnog ugovora zbog svoje potpune poslovne nesposobnosti u vrijeme zaključenja spornog ugovora, pa do podnošenja apelacije protekla je jedna godina i osam mjeseci. Budući da je stanje predmeta u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda isto kao i u vrijeme podnošenja apelacije, period koji se uzima u obzir jeste sedam godina od podnošenja prvobitnog tužbenog zahtjeva, a tri godine od preciziranja tužbenog zahtjeva.
a) Složenost predmeta
- 32.U vezi sa ocjenom da li je neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dobbertin protiv Francuske, presuda od 25. februara 1993. godine, Serija A br. 256-D, str. 117). Složenost se može ticati činjenica i pravnih pitanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini i Gritti protiv Italije, Serija A br. 231-G, str. 75). U konkretnom slučaju spor se odnosi na utvrđivanje da li je ugovor o prodaji nekretnina pravno valjan. Da bi se došlo do pravilnog utvrđenja, neophodno je prethodno utvrditi činjenicu da li je apelanticin suprug bio potpuno ili djelimično nesposoban za rasuđivanje u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i u vrijeme podnošenja tužbe, te slijedeći rezultate tog utvrđenja, da li mu je trebalo potpuno ili djelimično oduzeti poslovnu sposobnost, od čega zavisi njegova parnična sposobnost kao tužioca. Ustavni sud primjećuje da je apelanticin suprug ovo pitanje pokrenuo četiri godine nakon podnošenja prvobitnog tužbenog zahtjeva kojim je tražio poništenje ugovora o prodaji nekretnina zbog prevare. Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, jeste naročito složen.
b) Ponašanje podnosioca apelacije
- 33.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima utvrđivanje da li je odluka donesena u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, No. 11541/85 O.I. 70).
- 34.U skladu s navedenim, Ustavni sud će ispitati apelanticino ponašanje, odnosno ponašanje njenog pravnog prednika, u ovom predmetu. Ustavni sud primjećuje da je tužbu radi poništenja ugovora o prodaji nekretnina 20. augusta 1999. godine Općinskom sudu podnio tužilac - apelanticin suprug sa zahtjevom da se poništi predmetni ugovor zbog prevare. Pri tome tužilac nije dostavio Općinskom sudu tačnu adresu tuženog, što je doprinijelo onemogućavanju uredne dostave u više prilika. Apelanticin prednik je više od četiri godine nakon toga, 9. oktobra 2003. godine, precizirao tužbeni zahtjev tako što je zatražio da se utvrdi ništavost predmetnog ugovora zbog svoje potpune poslovne nesposobnosti u vrijeme zaključenja spornog ugovora. U navedenoj pravnoj stvari Općinski sud je 20. oktobra 2003. godine, dakle, jedanaest dana nakon toga, donio djelimičnu presudu u korist tužioca, koja je povodom žalbe tuženog Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-122/04 od 15. jula 2005. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Slijedeći izneseno, Ustavni sud primjećuje da je nedonošenju prvobitne prvostepene presude u roku skoro četiri godine značajno doprinio apelanticin suprug. Rješenjem Općinskog suda apelantici je dopušteno da kao umješač učestvuje u ovoj parnici na strani tužioca, jer je Općinski sud ocijenio da postoji apelanticin pravni interes da tuženi uspije u parnici.
- 35.Ustavni sud zapaža da je u toku ponovnog postupka pred prvostepenim sudom tužilac umro, te da je apelantica obavijestila Općinski sud da, kao zakonska nasljednica tužioca, želi nastaviti parnični postupak. Prema odluci Općinskog suda, angažiran je vještak - neuropsihijatar i apelantici je rješenjem suda od 20. decembra 2005. godine naloženo da na ime vještačenja uplati iznos od 150,00 KM. S obzirom na to da apelantica nije bila u mogućnosti da predujmi troškove vještačenja, a ni tuženi nije pokazao spremnost, predsjednik suda je naredbom dao saglasnost da se osiguraju troškovi vještačenja iz budžeta.
- 36.Apelantica je pristupila svakom zakazanom ročištu, od momenta kada je postala umješač u sporu 3. decembra 2002. godine, osim ročišta od 30. maja 2003. godine. Apelantica je više puta urgirala kod Općinskog suda da se zakaže ročište i nastavi postupak.
- 37.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je tužilac - apelanticin pravni prednik svojim ponašanjem značajno doprinio da se prvobitna prvostepena presuda donese tek nakon proteka skoro četiri godine. Međutim, na postupak povodom žalbe koji je pred drugostepenim sudom trajao skoro dvije godine i ponovni postupak pred Općinskim sudom ni apelantica niti njen pokojni suprug nisu imali utjecaja koji bi doprinio da ukupan postupak od podnošenja tužbe do danas traje sedam godina.
c) Ponašanje suda
- 38.Općinski sud u konkretnom predmetu postupao je neujednačeno ažurno. Nakon podnošenja tužbe Općinski sud je zakazao više ročišta, koja su bila vrlo često odgađana zbog procesnih smetnji, jer dostavljanje tuženom nije bila moguće zbog toga što tužilac nije dostavio traženu adresu. S obzirom na to da je tuženi u toku postupka promijenio i mjesto prebivališta, napustivši Bosnu i Hercegovinu, procesne pretpostavke za održavanje sudskog ročišta je bilo teško osigurati. Dva puta je ročište odgođeno zbog odsutnosti sudije. Općinski sud je tuženom postavio privremenog zastupnika. U ponovljenom postupku, nakon što to apelantica zbog siromaštva nije mogla učiniti, Općinski sud je iz budžeta predujmio troškove za potrebno dodatno vještačenje vještaka medicinske struke.
- 39.Ustavni sud zapaža da je Općinski sud održao 21 ročište u periodu od 3. maja 2001. godine do 29. oktobra 2003. godine, u razmacima od dva do četiri mjeseca, da je prvobitnu prvostepenu presudu donio jedanaest dana nakon što je tužilac precizirao tužbeni zahtjev. Ustavni sud konstatira da je postupak pred Općinskim sudom do donošenja prvobitne prvostepene Presude broj P-591/99 od 29. oktobra 2003. godine trajao 3 godine, 11 mjeseci i 25 dana. Predmet je, nakon ukidanja prvostepene presude i vraćanja na ponovno suđenje, zaprimljen u Općinskom sudu 16. augusta 2005. godine i nije okončan do dana donošenja ove Odluke. Kada se uzme u obzir period nakon što je Kantonalni sud vratio spis Općinskom sudu na ponovni postupak i period u kojem je vođen postupak pred prvostepenim sudom do donošenja djelimične presude, Ustavni sud konstatira da je postupak samo pred prvostepenim sudom ukupno trajao skoro pet godina, a postupak pred Kantonalnim sudom trajao je 1 godinu, 5 mjeseci i 19 dana.
- 40.Imajući u vidu složenost predmeta, u kojem je saslušan veći broj svjedoka, obavljeno vještačenje (neuropsihijatra za tužioca i vještačenje nekretnina vještaka geometra), kao i postavljanje privremenog zastupnika tuženom, Ustavni sud smatra da je Općinski sud, uglavnom, postupao u skladu sa zakonom. Ono što nedostaje u postupanju Općinskog suda radi odlučivanja u razumnom roku jeste energičnija primjena zakona i kada je u pitanju uređivanje tužbe od tužioca prije donošenja ukinute prvostepene presude i kada je u pitanju provođenje dodatnog vještačenja u ponovljenom postupku, te činjenica da u periodu od podnošenja tužbe 4. novembra 1999. godine pa do 3. maja 2001. godine Općinski sud gotovo uopće nije postupao po tužbi.
- 41.Međutim, Ustavnom sudu se čini neprihvatljivim opravdanje Općinskog suda da je dao prioritet kao da se radi o hitnom predmetu iako ima 100 neriješenih predmeta iz 1987. godine, a više od 100 predmeta koji imaju stariju poslovnu oznaku od konkretnog predmeta, kao i problemi kadrovske prirode, te opravdanje Kantonalnog suda za postupak koji je pred njim trajao skoro dvije godine, kada se poziva na probleme sa neriješenim "starim predmetima" i smanjenjem broja sudija tokom reforme pravosuđa.
- 42.Ustavni sud ponavlja svoj, ali i stav organa Evropske konvencije da se propusti u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, u konkretnom slučaju entiteta, koji ugrožavaju zaštitu individualnih prava ne mogu pripisati pojedincu, niti posljedice tih propusta može snositi pojedinac. Na redovnim sudovima, prema mišljenju Ustavnog suda, jeste obaveza da nadležnim organima javnih vlasti ukazuju, a na Visokom sudskom i tužilačkom vijeću obaveza da osigura nezavisno, nepristrano i profesionalno sudstvo, te uspostavi profesionalan i djelotvoran sudski sistem.
- 43.Zbog navedenih razloga Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo da se u razumnom roku odluči o njenim građanskim pravima i obavezama, sadržano u članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da apelantica nije podnijela zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede ustavnih prava, u skladu sa članom 76. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud to pitanje nije ni razmatrao.
VIII. Zaključak
- 44.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak donošenja odluke radi poništenja ugovora o prodaji nekretnina nije okončan ni nakon sedam godina od dana podnošenja tužbenog zahtjeva, a opravdanje redovnih sudova su preopterećenost predmetima i smanjenje broja sudija tokom reforme pravosuđa, jer posljedice propusta u organizaciji sudskog sistema koji ugrožavaju zaštitu individualnih prava ne mogu snositi pojedinci.
- 45.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 46.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.