USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2301/06, rješavajući apelaciju Minje Mirković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić sudija
Seada Palavrić sutkinja
Usvaja se apelacija Minje Mirković.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu povrata stana.
Nalaže se Kantonu Sarajevo - Ministarstvu stambenih poslova - Upravi za stambena pitanja, da po hitnom postupku izvrši svoje pravosnažno Rješenje broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Nalaže se Kantonu Sarajevo - Ministarstvu stambenih poslova - Upravi za stambena pitanja, da u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Minja Mirković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Ferida Hadžimuratović, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 28. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu Kantonalnog ministarstva stambenih poslova - Uprava za stambena pitanja Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja) broj 23/1-372-2059/99, a u vezi sa pravom na povrat stana u posjed.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Uprave za stambena pitanja Ustavni sud je 29. augusta 2006. godine zatražio da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis broj 23/1-372-2059/99, a od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 8. decembra 2006. godine zatražen odgovor na apelaciju.
- 3.Uprava za stambena pitanja je 15. septembra 2006. godine dostavila odgovor na apelaciju i traženi spis na uvid. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 20. decembra 2006. godine, a Kantonalni sud 29. decembra 2006. godine.
- 4.Nakon izvršenog uvida Ustavni sud je 21. septembra 2006. godine Upravi za stambena pitanja vratio spis broj 23/1-372-2059/99.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 4. januara 2006. godine dostavljeni apelantici.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelantičina baka Simha Levi je bila sunosilac stanarskog prava na stanu u Sarajevu, Ulica Josipa Vancaša broj 21 (ranije Skerlićeva broj 21) koji je dodijeljen apelantičinom djedu Avramu Leviju, rješenjem Komande garnizona Sarajevo od 27. oktobra 1970. godine.
- 8.Početkom rata i ratnih dešavanja u Sarajevu apelantica je 1992. godine sa bakom napustila sporni stan. Nakon završetka rata apelantičina baka je izjavila žalbu na rješenje Generalštaba armije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: vlasnik stana) broj 8/27-6-NT-94/96 od 23. maja 1996. godine, kojim je sporni stan proglašen napuštenim. Odlučujući o žalbi vlasnik stana je odbacio zahtjev apelantičine bake kao neblagovremen.
- 9.Apelantičina baka je sa vlasnikom stana zaključila Ugovor o zamjeni stanova broj 24/3-29/98 od 27. januara 1998. godine, kojim joj se dodjeljuje stan u Sarajevu, ulica Grbavička broj 6. S obzirom da je na navedenom stanu predratni nosilac stanarskog prava dobio povrat stana u posjed, apelantica i njena baka su stan morale napustiti 19. januara 2001. godine.
- 10.U međuvremenu, apelantičina baka se obratila u svojstvu sunositelja stanarskog prava, 24. septembra 1999. godine, Upravi za stambena pitanja zahtjevom za povrat spornog stana u posjed.
- 11.Usmene rasprave pred Upravom za stambena pitanja održane su 17. aprila 2001. godine i 8. novembra 2001. godine, u prisutnosti punomoćnika podnositeljice zahtjeva Simhe Levi, privremenog korisnika i predstavnika vlasnika stana, dok je rasprava zakazana za 27. april 2001. godine odložena uz saglasnost stranaka.
- 12.Vlasnik stana ponovo je apelantičinoj baki dodijelio Rješenjem broj 8/27-6-TR-264/01 od 22. maja 2001. godine na korištenje dvosoban stan u Sarajevu, ulica Aleja lipa broj 39, a koji su apelantica i njena baka morale napustiti 12. aprila 2002. godine, jer je predratni nosilac stanarskog prava dobio povrat stana u posjed.
- 13.Postupajući po zahtjevu, Uprava za stambena pitanja donijela je Rješenje broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine, kojim je potvrdila da je Avram Levi bio nosilac stanarskog prava na spornom stanu, te se dozvoljava apelantičinoj baki vraćanje u posjed stana.
- 14.Apelantičina baka je umrla 14. aprila 2002. godine.
- 15.Odlučujući o žalbi koju je na Rješenje Uprave za stambena pitanja broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine izjavio privremeni korisnik spornog stana Memo Karišik, Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je Rješenjem broj 27/02-23-893/02 od 6. maja 2002. godine, poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak.
- 16.Apelantica je, kao član porodičnog domaćinstva svoje bake, tužbom pokrenula upravni spor kod Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-893/02 od 6. maja 2002. godine.
- 17.Kantonalni sud je Presudom broj U-389/02 od 17. oktobra 2002. godine tužbu odbio.
- 18.Uprava za stambena pitanja je Zaključkom broj 2371-372-2059/99 od 23. juna 2004. godine obustavila postupak pokrenut po zahtjevu apelantičine bake Simhe Levi za vraćanje u posjed spornog stana. U obrazloženju zaključka se navodi da je podnositelj zahtjeva Simha Levi umrla 14. aprila 2002. godine, pa je na osnovu člana 53. stav 2. Zakona o upravnom postupku postupak obustavljen.
- 19.Odlučujući o žalbi koju je na Presudu Kantonalnog suda broj U-389/02 od 17. oktobra 2002. godine izjavila apelantica, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj Už-43/03 od 15. septembra 2005. godine žalbu uvažio, Presudu Kantonalnog suda broj U-389/02 od 17. oktobra 2002. godine preinačio tako što je tužbu uvažio, a osporeno Rješenje tuženog Ministarstva broj 27/02-23-893/02 od 6. maja 2002. godine poništio i predmet vratio tuženom organu na ponovno rješavanje.
- 20.Ministarstvo je po uputi Vrhovnog suda ponovo odlučilo o žalbama izjavljenim na Rješenje Uprave za stambena pitanja broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine i novim Rješenjem broj 27/02-23-893/02 od 30. novembra 2005. godine žalbe odbilo. U obrazloženju rješenja Ministarstvo navodi da je prvostepeni organ pravilno odlučio kada je usvojio zahtjev apelantičine bake za povrat stana u posjed, s obzirom da se prema izvedenim dokazima i utvrđenom činjeničnom stanju može zaključiti da je prvostepeno rješenje zasnovano na pravilnoj primjeni odredbe člana 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Kada su u pitanju žalbeni navodi koji se odnose na činjenicu da je apelantičina baka zaključila 27. januara 1998. godine ugovor o zamjeni stanova kojim se odrekla stanarskog prava na spornom stanu, Ministarstvo ističe da je navedeni ugovor zaključen u periodu od 1. aprila 1992. godine do 7. februara 1998. godine, te joj ne može u tom smislu biti osporeno pravo da podnese zahtjev za povrat spornog stana, što je regulisano odredbom člana 3.a stav 2. tačka 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Također, navodi dalje Ministarstvo, činjenica da je Simha Levi umrla 14. aprila 2002. godine nije od uticaja, s obzirom da se radi o činjenici koja je naknadno nastupila poslije donošenja osporenog rješenja kojim je na pravilan način utvrđeno pravo apelantičine bake na vraćanje spornog stana u posjed.
- 21.Privremeni korisnik Memo Karišik je pokrenuo tužbom kod Kantonalnog suda upravni spor radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-893/02 od 30. novembra 2005. godine. Tužba je zavedena pod poslovni broj 009-0-U-06-000046 i postupak je u toku.
- 22.Apelantica je 21. decembra 2005. godine Upravi za stambena pitanja podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja Rješenja broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine. Apelantica je 20. marta 2006. godine i 13. aprila 2006. godine urgirala da se donese zaključak o dozvoli izvršenja Rješenja broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine.
- 23.Uprava za stambena pitanja je Zaključkom broj 23/1-372-2059/99 od 4. aprila 2006. godine dozvolila obnovu postupka po službenoj dužnosti u predmetu povrata spornog stana po zahtjevu Simhe Levi i poništila Zaključak tog organa broj 23/1-372-2059/99 od 23. juna 2004. godine, kojim se obustavlja postupak pokrenut po zahtjevu Simhe Levi za vraćanje u posjed spornog stana. U obrazloženju zaključka je navedeno da je zaključak o obustavi postupka nakon smrti podnositeljice zahtjeva stavljen na oglasnu tablu organa, a nije dostavljen punomoćniku podnositeljice zahtjeva. Također se u obrazloženju ističe da je ovaj organ bio dužan i nakon smrti podnositeljice zahtjeva na siguran i pouzdan način utvrditi postoje li lica koja mogu nastaviti postupak u ovoj pravnoj stvari.
- 24.Uprava za stambena pitanja je u obnovljenom postupku zakazala raspravu za 21. juni 2006. godine, koja je odložena jer na raspravu nije pristupio apelantičin punomoćnik. I rasprava zakazana za 8. septembar 2006. godine je odložena zbog odsutnosti apelantičinog punomoćnika.
- 25.Postupak je u toku pred Upravom za stambena pitanja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 26.Apelantica hronološki iznosi tok upravnog postupka i upravnog spora povrata spornog stana pred nadležnim organima navodeći da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, čime su povrijeđene odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da postupak povrata spornog stana traje od 1999. godine, kada je apelantičina baka podnijela zahtjev za povrat spornog stana i da se ni nakon sedam godina ne nazire rješenje ove pravne stvari. Apelantica ističe da je prijedlogom od 21. decembra 2005. godine tražila donošenje zaključka kojim će se dozvoliti izvršenje Rješenja broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine, međutim prvostepeni organ je donio zaključak o ponavljanju postupka i poništio raniji zaključak o obustavi postupka vraćanja stana u posjed. Apelantica navedeni zaključak smatra nepotrebnim, s obzirom da je Rješenje broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine o povratu spornog stana izvršno. Navodi da je u više navrata urgirala izvršenje navedenog rješenja ali nije dobila odgovor nadležnog organa.
b) Odgovor na apelaciju
- 27.Uprava za stambena pitanja je u svom odgovoru na apelaciju dala hronološki prikaz činjeničnog stanja i trajanja postupka. Naglasila je da je po apelantičinoj žalbi na Presudu Kantonalnog suda broj U-389/02 od 17. oktobra 2002. godine Vrhovni sud nakon tri godine donio Presudu broj Už-43/03 od 15. septembra 2005. godine, kojom je predmet vratio tuženom organu na ponovno rješavanje. Također Uprava ističe da je po službenoj dužnosti donesen Zaključak broj 23/1-372-2059/99 od 4. aprila 2006. godine, kojim je dozvoljena obnova postupka radi utvrđenja postoje li nakon smrti podnositeljice zahtjeva lica koja mogu nastaviti postupak, te je prema navedenom u dva navrata zakazivana rasprava na koju nije pristupio apelantičin punomoćnik. Na kraju, Uprava za stambena pitanja navodi da i pored velikog broja predmeta kontinuirano radi na predmetu i ne smatra da je odgovorna za nedonošenje odluke u razumnom roku.
- 28.Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je apelantičina žalba dostavljena sudu 28. januara 2003. godine, a da Presuda broj Už-43/03 od 15. septembra 2005. godine nije mogla biti ranije donesena, s obzirom na veliki broj predmeta koji se nalaze u radu i koji se rješavaju hronološki prema datumu kada su zaprimljeni na sud.
- 29.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da je tužba u upravnom sporu tužitelja Meme Karišika radi poništenja Rješenja broj 27/02-23-893/02 od 30. novembra 2005. godine, kod tog suda zaprimljena 13. januara 2006. godine i 16. januara 2006. godine, dostavljena na odgovor tuženom organu. Kantonalni sud navodi da odluka nije donesena iz objektivnih razloga, s obzirom da se spisi predmeta uzimaju u rad redoslijedom prijema u sud, uz napomenu da sud ima oko 3.000 neriješenih predmeta upravnih sporova, od kojih ima i predmeta iz 2004. godine, te smatra da ne stoje navodi o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
V. Relevantni propisi
- 30.U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
"Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava, ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Š...Ć
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Š...Ć
Član 267.
(2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno:
Š...Ć
(3) dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje."
- 31.U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/02) relevantne odredbe glase:
"Član 19.
Tužba, po pravilu, ne sprječava izvršenje upravnog akta protiv koga je podnesena, ako zakonom nije drugačije određeno.Š...Ć
Član 60.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak."
VI. Dopustivost
- 32.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 33.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 34.Također, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni akti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 35.Ustavni sud ukazuje da se, u kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/0). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
- 36.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. novembra 1980, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične prilike apelanta.
- 37.Apelantica se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što upravni postupak traje neprimjereno dugo. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog dužine trajanja upravnog postupka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mota protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX).
- 38.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva, koja pojedincu stoje na raspolaganju, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 39.Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 40.Apelantica smatra da predmet radi povrata stana, koji se vodi pred upravnim organima, nije završen u razumnom roku, zbog čega joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u razumnom roku, koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak u razumnom roku
- 41.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 42.Da bi se odgovorilo na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv za konkretan slučaj, potrebno je najprije odgovoriti na pitanje ima li predmetni upravni postupak karakter "spora" u kojem su se utvrđivala apelantičina "građanska prava i obaveze". Ustavni sud ukazuje na vlastitu jurisprudenciju i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze", čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja; karakter "zakonodavstva koje određuje kako će se problem riješiti" i "ovlaštenja" koja pripadaju predmetnom organu je od malog značaja (vidi Ustavni sud, Odluka AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20. i Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, serija A, broj 13, stav 94).
- 43.U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na pitanje povrata stana ranijem sunositelju stanarskog prava odnosno članu porodičnog domaćinstva sunositelja stanarskog prava. Ustavni sud je ranije zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitanjem potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/99). Također, u konkretnom slučaju se radi o zahtjevu da se u razumnom roku apelantici, kao članu porodičnog domaćinstva sunositelja stanarskog prava, prizna pravo na povrat i da se uvede u posjed stana. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
Period koji se uzima u obzir
- 44.Ustavni sud zapaža da je postupak po zahtjevu sunositelja stanarskog prava za povrat spornog stana započeo 24. septembra 1999. godine. Apelantica je, u svojstvu člana porodičnog domaćinstva, nastavila postupak tužbom pokrenuvši upravni spor kod Kantonalnog suda radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-893/02 od 6. maja 2002. godine, u junu 2002. godine. Period u kojem je pokrenut navedeni postupak spada u nadležnost Ustavnog suda, s obzirom da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu.
- 45.S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1991. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Složenost predmeta
- 46.Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku koji je vođen po zahtjevu sunositelja stanarskog prava, a kasnije apelantice za povrat spornog stana u posjed. Ustavni sud zapaža da su upravni organi, kod odlučivanja o povratu spornog stana apelantici u posjed, morali riješiti pitanje pravne pozicije apelantice u odnosu na predmetni stan. U postupku za povrat stana, više puta su ulagane žalbe i predmet je vraćan na ponovni postupak, a Zaključkom broj 23/1-372-2059/99 od 4. aprila 2006. godine dozvoljena je i obnova postupka u predmetu povrata spornog stana po zahtjevu apelantičine bake. Također se pred Kantonalnim sudom vodi upravni spor koji su pokrenuli vlasnik stana i Memo Karišik, privremeni korisnik spornog stana, radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-893/02 od 30. novembra 2005. godine, kojim se odbijaju žalbe vlasnika stana i privremenog korisnika.
- 47.S obzirom da su u postupku uključene samo dvije strane, Ustavni sud ne smatra da se apelantičin slučaj može opisati kao naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
b) Apelantičino ponašanje
- 48.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku No.11541/85 bivše Evropske komisije za ljudska prava od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). Ustavni sud je od prvostepenog upravnog organa zatražio na uvid spis broj 23/1-372-2059/99. Dopisom od 15. septembra 2006. godine prvostepeni upravni organ je obavijestio Ustavni sud da je cio spis proslijeđen Kantonalnom sudu u Sarajevu, radi upravnog spora koji se vodi po tužbi vlasnika stana i privremenog korisnika stana, ali je dostavio fotokopiju jednog djela predmetnog spisa, što je hronološki opisano u poglavlju III ove odluke.
- 49.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica aktivno učestvovala u postupku za povrat predmetnog stana, prvo pokretanjem upravnog spora pred Kantonalnim sudom protiv rješenja Ministarstva kojim se poništava prvostepeno rješenje kojim je apelantičinoj baki dozvoljeno vraćanje u sporni stan, a potom izjavljivanjem žalbe Vrhovnom sudu protiv presude kojom se tužba odbija. Apelantica je podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja rješenja kojim se njenoj baki dozvoljava vraćanje u sporni stan i u tri navrata urgirala donošenje zaključka o dozvoli izvršenja.
- 50.Ustavni sud ne nalazi u apelantičinom ponašanju elemente koji bi ukazivali da je ona na bilo koji način doprinijela sveukupnoj dužini trajanja postupka. Naime, apelantica je koristila sva dostupna pravna sredstva u okviru Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, kako bi u što kraćem roku došla do odluke. Apelantica se pismeno obraćala i Helsinškom komitetu za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i Uredu ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, koji su kod Uprave za stambena pitanja dopisima od 5. februara 2001. godine i 14. marta 2001. godine urgirali hitno rješavanje predmeta.
c) Ponašanje sudova i javnih vlasti
- 51.Ustavni sud zapaža da je po zahtjevu za povrat spornog stana od 24. septembra 1999. godine Uprava za stambena pitanja zakazala raspravu 17. aprila 2001. godine, 27. aprila 2001. godine i 8. novembra 2001. godine i da je rješenjem od 12. decembra 2001. godine dozvolila apelantičinoj baki vraćanje u posjed spornog stana. Odlučujući o žalbi koju je na prvostepeno rješenje izjavio privremeni korisnik, Ministarstvo je 6. maja 2002. godine poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak. Odlučujući o tužbi kojom je apelantica pokrenula upravni spor radi poništenja navedenog rješenja Ministarstva, Kantonalni sud je presudom od 17. oktobra 2002. godine tužbu odbio. Apelantica je na navedenu presudu izjavila žalbu po kojoj je Vrhovni sud odlučio nakon tri godine presudom od 15. septembra 2005. godine. Vrhovni sud je uvažio apelantičinu žalbu, presudu Kantonalnog suda preinačio tako što je tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva od 6. maja 2002. godine poništio i predmet vratio na ponovno odlučivanje po žalbama. Ministarstvo je, postupajući po uputama Vrhovnog suda, 30. novembra 2005. godine donijelo rješenje kojim je žalbe odbilo. Time je rješenje o povratu stana u posjed apelantičinoj baki od 12. decembra 2001. postalo pravosnažno i izvršno. U međuvremenu, dok je predmet bio na rješavanju na Vrhovnom sudu po apelantičinoj žalbi, Uprava za stambena pitanja je zaključkom od 23. juna 2004. godine obustavila postupak po zahtjevu apelantičine bake za povrat spornog stana, jer je podnositeljica zahtjeva umrla. Privremeni korisnik, Memo Karišik, pokrenuo je tužbom kod Kantonalnog suda spor radi poništenja rješenja Ministarstva od 30. novembra 2005. godine. Postupak je u toku. Apelantica je 21. decembra 2005. godine podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja rješenja od 12. decembra 2001. godine. Uprava za stambena pitanja je zaključkom od 4. aprila 2006. godine dozvolila obnovu postupka i poništila zaključak tog organa od 23. juna 2004. godine kojim se obustavlja postupak pokrenut zahtjevom apelantičine bake za povrat spornog stana. U obnovljenom postupku rasprave su zakazane za 21. juni 2006. godine i 8. septembar 2006. godine, a nisu održane zbog odsutnosti apelantičinog punomoćnika.
- 52.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Ukoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom roku...". S obzirom da postupak u ovom predmetu još uvijek nije završen, odnosno da nije izvršeno pravosnažno rješenje od 12. decembra 2001. godine o vraćanju u posjed stana apelantičinoj baki, odnosno apelantici, a imajući u vidu da je postupak započeo 24. septembra 1999. godine, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantičino pravo na donošenje odluke u razumnom roku, za šta se odgovornim smatraju organi uprave, prvostepeni upravni organ i Ministarstvo, kao i Vrhovni sud, gdje se predmet po izjavljenoj žalbi nalazio na rješavanju dvije godine i osam mjeseci.
- 53.Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem.
- 54.S obzirom na činjenicu da upravni postupak za povrat predmetnog stana nositelju stanarskog prava, a potom apelantici kao članu porodičnog domaćinstva do dana donošenja odluke Ustavnog suda traje preko sedam godina, kao i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati nadležnim upravnim organima i sudovima koji su odlučivali u upravnom sporu, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 55.Ustavni sud nalazi da je potrebno naložiti izvršenje pravosnažnog i izvršnog rješenja Uprave za stambena pitanja broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine. Naime, navedenim rješenjem apelantičinoj baki Simhi Levi je dozvoljeno vraćanje u posjed spornog stana, a utvrđeno je da je privremenom korisniku Memi Karišiku prestalo pravo korištenja predmetnog stana, te ga je dužan napustiti u roku od 15 dana. U toku postupka po žalbi koju je na prvostepeno rješenje izjavio privremeni korisnik, apelantičina baka je umrla. Nakon bakine smrti apelantica je nastavila postupak kao član porodičnog domaćinstva, tako što je pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom tužbom radi poništenja rješenja Ministarstva od 6. maja 2002. godine, kojim je poništeno rješenje Uprave za stambena pitanja od 12. decembra 2001 godine, i predmet vraćen na ponovni postupak. Kantonalni sud je Presudom broj U-389702 od 17. oktobra 2002. godine tužbu odbio, te je apelantica dalje nastavila postupak izjavivši žalbu Vrhovnom sudu koji je žalbu uvažio, Presudu Kantonalnog suda broj U-389702 od 17. oktobra 2002. godine preinačio tako što je tužbu uvažio, te poništio rješenje Ministarstva od 6. maja 2002. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
- 56.Dakle, apelantica je u svojstvu člana porodičnog domaćinstva nastavila postupak nakon smrti svoje bake ulažući redovne pravne lijekove u predmetnom postupku. Redovni sudovi su u meritumu odlučili po apelantičinoj tužbi odnosno žalbi, a u toku postupka po apelantičinoj tužbi pred Kantonalnim sudom, kao i u toku postupka po žalbi pred Vrhovnim sudom. Apelantici nije osporavano pravo da bude stranka u postupku niti joj je osporeno pravo da aktivno učestvuje u postupku izjavljujući redovne pravne lijekove. I u odgovorima na apelaciju učesnici u postupku nisu apelantici osporili aktivnu legitimaciju niti su joj osporili svojstvo člana porodičnog domaćinstva. Ustavni sud primjećuje da je u toku postupka Uprava za stambena pitanja donijela zaključak od 23. juna 2004. godine, kojim se postupak za vraćanje u posjed stana Simhi Levi obustavlja, ali je navedeni zaključak novim zaključkom od 4. aprila 2006. godine poništen te se po službenoj dužnosti dozvoljava obnova postupka u predmetu vraćanja u posjed spornog stana. S obzirom da je u konkretnom predmetu pravosnažnim Rješenjem Uprave za stambena pitanja broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine apelantičinoj baki dozvoljeno vraćanje u posjed spornog stana, nepotrebno je ponovo vođenje postupka jer je se radi o presuđenoj stvari.
- 57.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 58.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak donošenja i izvršenja rješenja o povratu stana nije okončan ni nakon sedam godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u cijelosti, pripisati ponašanju nadležnih javnih vlasti.
- 59.Na osnovu člana 16. stav 1, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 60.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.