USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1245/06, rješavajući apelaciju Sameta i Agima Ademija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4, 5, 9. i 15, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Djelimično se usvaja apelacija Sameta Ademija.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj Pl-3/01.
Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da hitno bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj Pl-3/01 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Sameta Ademija, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine i 21. oktobra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine i I-574/01 od 8. aprila 2005. godine, u odnosu na član II/3.b) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što ju je podnijelo neovlašteno lice.
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Agima Ademija podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-236/01 od 17. maja 2001. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine, u odnosu na član II/3.b) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Agima Ademija podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine i 21. oktobra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine i I-574/01 od 8. aprila 2005. godine, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Agima Ademija podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine i 21. oktobra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine i I-574/01 od 8. aprila 2005. godine, u odnosu na član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i član 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Samet i Agim Ademi (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant) iz Cazina, koje zastupa advokat Jadranka Lojić, podnijeli su 20. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. Gž-236/01 od 17. maja 2001. godine i Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine, te 21. oktobra 2004. godine, Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine, Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine i I-574/01 od 8. aprila 2005. godine. Apelanti su dopunili/precizirali apelaciju 14. jula, 3. augusta i 29. septembra 2006. godine, te 5. marta 2007. godine i 19. aprila 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda zatraženo je od Općinskog suda 27. aprila i 25. oktobra 2006. godine, od Kantonalnog suda 25. oktobra 2006. godine, a od učesnika u postupku, tužioca DŽ.O, 13. decembra 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. jula i 7. novembra 2006. godine. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 1. novembra 2006. godine, a tužilac 31. januara 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda odgovor Općinskog suda, Kantonalnog suda i tužioca dostavljen je apelantima 17. aprila 2007. godine.
- 5.Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda je 16. oktobra 2006. godine i 8. februara 2007. godine zatražena dostava podataka koji su Ustavnom sudu dostavljeni 19. oktobra 2006. godine, te 15. marta 2007. godine.
- 6.Ustavni sud je Odlukom broj AP 2764/06 od 9. novembra 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu apelaciju istih apelanata podnesenu radi nedonošenja rješenja o obustavi postupka i nedonošenja odluke o prigovoru trećeg lica u predmetu Općinskog suda broj I-574/01 u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno što je u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Postupak izdavanja platnog naloga
- 8.Rješenjem Općinskog suda broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine usvojen je predloženi platni nalog, te su apelanti obavezani solidarno platiti tužiocu na ime izvršenih advokatskih usluga dug u iznosu od 32.791,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos i to na iznos od 24.782,00 KM počev od 15. marta 1999. godine do isplate i na iznos od 8.009,00 KM počev od 25. oktobra 2000. godine do isplate i troškove postupka u iznosu od 1.178,70 KM.
- 9.Odlučujući o prigovoru prvoapelanta Općinski sud je donio Rješenje broj PL-50/00 od 23. februara 2001. godine kojim je u cijelosti ukinuo usvojeni platni nalog od 13. decembra 2000. godine, te je konstatirano da će se postupak po pravosnažnosti rješenja po prigovoru nastaviti kao po tužbi. Sud je naveo da je prigovor podnio prvoapelant kojeg zastupa advokat Jadranka Lojić, ali kako se zbog prirode pravnog odnosa apelanti smatraju jedinstvenim suparničarima tj. jednom parničnom strankom to se radnja koju je preduzeo jedan suparničar proteže i na drugog.
- 10.Kantonalni sud je Rješenjem broj GŽ-236/01 od 17. maja 2001. godine uvažio žalbu tužioca izjavljenu protiv Rješenja Općinskog suda od 23. februara 2001. godine (o ukidanju usvojenog platnog naloga) i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno izveo zaključak da se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenim suparničarima, i da prigovor koji podnese jedna stranka ima pravnu valjanost i u odnosu na drugu stranku, te da je prvostepeni sud bio dužan uručiti prigovor i protivnoj stranci, odnosno drugoapelantu, neovisno o činjenici da je pokušana dostava, ali da je drugoapelant bio odsutan. Budući da je prigovor izjavio samo prvoapelant to je naloženo prvostepenom sudu da prema odredbama Zakona o parničnom postupku pokuša uručiti platni nalog i drugoapelantu, te da nakon toga odluči o prigovoru.
- 11.Općinski sud je, potom, a s obzirom da je navedeni predmet zaveden pod novim poslovnim brojem, donio Rješenje broj Pl-3/00 od 28. augusta 2001. godine kojim je stavio izvan snage Rješenje broj Pl-3/01 od 25. jula 2001. godine o postavljanju privremenog zastupnika drugoapelantu, te je predmet vraćen u stanje prije donošenja Rješenja od 25. jula 2001. godine. U obrazloženju je navedeno da je drugoapelantu bio postavljen privremeni zastupnik za prijem pismena u ličnosti njegovog brata prvoapelanta, ali da je sud u međuvremenu došao do saznanja da se drugoapelant vratio iz Makedonije, pa je sud odlučio dostavu izvršiti direktno prvoapelantu.
Postupak za ukidanje klauzule pravosnažnosti
- 12.Općinski sud je donio Rješenje broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine kojim je kao neosnovan odbio prijedlog drugoapelanta za ukidanje klauzule pravosnažnosti na rješenju o usvajanju platnog naloga. U obrazloženju tog rješenja sud je konstatirao da je platni nalog broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine postao pravosnažan u odnosu na drugoapelanta 5. septembra 2001. godine, te budući da je drugoapelant tvrdio da nije nikada primio predmetni platni nalog, proveo saslušanje M.B, radnika suda, na okolnost dostavljanja spornog pismena. Svjedok je izjavio da je drugoapelantu u poslovnom objektu "Ruža" gdje je drugoapelant zaposlen 27. augusta 2001. godine predočio pismeno, ali da ga imenovani nije htio primiti, pa je dostavljač pismeno ostavio na šanku, a na dostavnici naznačio da je drugoapelant odbio prijem pismena.
- 13.Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine koje je ispravio rješenjem istog broja od 21. novembra 2004. godine u pogledu imena drugoapelanta odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Općinskog suda broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje uz konstataciju da je izvršeno pravilno dostavljanje Rješenja prvostepenog suda broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine.
Postupak izvršenja
- 14.Rješenjem Općinskog suda broj I-574/01 od 3. oktobra 2001. godine, a u odnosu na drugoapelantov pravosnažni platni nalog istog suda broj PL-50/00 od 13. decembra 2000. godine, sud je, a radi namirenja tražiočevog potraživanja izvršenja u iznosu od 32.791,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos kao što je opisano u izreci rješenja i troškova postupka odobrio predloženo izvršenje na poslovnim prostorijama, pobliže označenim u izreci rješenja zabilježbom rješenja u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti i prodajom drugoapelantovog suvlasničkog dijela, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.
- 15.Rješenjem istog suda broj I-574/01 od 29. januara 2002. godine odbijen je drugoapelantov prigovor kao neosnovan. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 15. februara 2002. godine.
- 16.Rješenjem broj I-574/01 od 8. aprila 2005. godine sud je na prijedlog tražioca izvršenja, tužioca, odredio vještačenje procjenom tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet izvršenja, te procjenom suvlasničkog dijela predmetnih poslovnih prostorija.
- 17.Predmetni postupak je okončan prodajom drugoapelantovog suvlasničkog dijela, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 18.Apelanti smatraju da sud nedonošenjem odluke u predmetu Pl-3/01 u pogledu prvoapelantovog prava onemogućuje apelantima pravo na pravično i fer suđenje, a da provođenjem izvršenja u predmetu I-574/01 na nedopustivom predmetu apelantima čini nenadoknadivu štetu, te zaključuju da su apelanti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na suprotnu stranku u postupku, tužioca, odnosno tražioca izvršenja. Prema mišljenju apelanata sud "sukcesivnim nepoštivanjem odredaba postupka u pogledu vršenja dostave sudskih pismena (poziva i odluka) i donošenjem odluka neusaglašenih sa Zakonom o parničnom postupku i Zakonom o izvršnom postupku" apelantima onemogućuje pravo na pravično saslušanje u građanskim stvarima i javnu raspravu u razumnom roku, te zaključuju da su zbog svoje nacionalnosti tretirani kao građani drugog reda u čemu apelanti vide povredu prava da ne budu podvrgnuti mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.U odgovoru na apelacione navode Općinski sud je iznio hronologiju izdavanja platnog naloga i izvršnog postupka navodeći da ustavna prava apelanata nisu kršena, a Kantonalni sud je istakao da je u oba predmeta u kojim je odlučivao zaključio, suprotno stavu apelanata, da se ne radi o jedinstvenim suparničarima za što je razloge dao u osporenim odlukama, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 20.U odgovoru na apelaciju tužilac je također iznio hronologiju postupka za izdavanje platnog naloga i izvršnog postupka, naveo da je apelacija podnesena po proteku propisanog roka od 60 dana, da su apelanti imali pristup sudu i koristili pravna sredstva za zaštitu pravnih interesa u sudskim postupcima, a nisu koristili ona pravna sredstva koja su sami propustili koristiti, te da su proizvoljne tvrdnje apelanata da ih je sud omalovažavao. U odgovoru na apelaciju tužilac dalje navodi da je zapravo njemu nedostupan pristup građanskom sudu, jer sudski postupak naplate potraživanja od apelanata za obavljene advokatske usluge traje preko šest godina, pa predlaže da se apelacija odbaci, a ako se tako ne postupi da se kao neosnovana odbije uz obavezu apelanata na plaćanje troškova postupka.
V. Relevantni propisi
- 21.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 437. stav 1.
Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženoj tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog).
Član 440. stav 1.
Ako sud ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga, nastavit će postupak po tužbi.
Član 441.
Platni nalog tuženik može osporavati samo prigovorom. Ako se platni nalog osporava jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može osporavati samo žalbom protiv rješenja.
U dijelu u kojem nije napadnut prigovorom, platni nalog postaje pravosnažan.
Član 443. st. 1. i 2.
Ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (čl. 437. i 438), ili da postoje smetnje za daljnji tok postupka, sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. Ako ustanovi da je takav prigovor osnovan ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravosnažnosti rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari kad takvom raspravljanju ima mjesta.
Ako sud ne prihvati taj prigovor prijeći će na raspravljanje o glavnoj stvari, a rješenje suda unijet će se u odluku o glavnoj stvari."
- 22.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)
"Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Nakon prijema tužbe sa prilozima tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. st. 1. i 4.
Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 94. stav2.
Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 115. st. 1. i 2.
Ročište za glavnu raspravu se ne može odgoditi, niti odložiti na neodređeno vrijeme.
Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 129. ovog zakona.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
Član 454. st. 1. i 3.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom daljnji postupak sprovest će se po odredbama ovog zakona
U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je već otvorena glavna rasprava sud je dužan na prvom sljedećem ročištu za glavnu raspravu sprovesti sve radnje koje bi po odredbama ovog zakona bio dužan sprovesti na pripremnom ročištu. Održavanje tog ročišta imat će, u pogledu prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje po odredbama ovog zakona ima održavanje pripremnog ročišta."
VI. Dopustivost
- 23.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora radi presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio."
Apelaciju podnijelo neovlašteno lice
- 24.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na prvoapelantovo osporavanje Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine i 21. oktobra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine i I-574/01 od 8. aprila 2005. godine u odnosu na član II/3.b) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
- 25.Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 5.apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;"
- 26.Iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizlazi da je u postupku koji se odnosio na ukidanje klauzule pravosnažnosti u odnosu na drugoapelanta, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine i 21. oktobra 2004. godine prvoapelant nije učestvovao, niti je u tom postupku odlučivano o njegovim pravima. Također je evidentno da se predmetni izvršni postupak vodio po prijedlogu tužioca kao tražioca izvršenja protiv drugoapelanta, a ne prvoapelanta, te prvoapelant nije imao poziciju izvršenika u predmetnom izvršnom postupku u kojem je Općinski sud donio Rješenje broj I-574/01 od 8. aprila 2005. godine kojim se određuje vještačenje o procjeni nekretnina upisanih na ime izvršenika-drugoapelanta, a koje rješenje se osporava ovom apelacijom. Imajući u vidu prethodne činjenice nesporno je da prvoapelant nije lice koje bi moglo osporavati navedenu odluku budući da istom nije odlučivano o njegovim pravima niti obavezama.
- 27.Iz navedenog proizlazi da prvoapelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom u odnosu na odluke donesene u postupku ukidanja klauzule pravosnažnosti u odnosu na drugoapelantov pravomoćni platni nalog i u odnosu na postupak izvršenja u kojem prvoapelant nije izvršenik.
- 28.U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda apelacija će se odbaciti kao nedozvoljena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- 29.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na drugoapelantovo osporavanje Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-236/01 od 17. maja 2001. godine i Rješenja Općinskog suda broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;"
- 30.Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
- 31.U konkretnom slučaju drugoapelant je protiv platnog naloga mogao prema članu 441. ranijeg ZPP-a, izjaviti prigovor, što nije učinio, pa je platni nalog u odnosu na drugoapelanta postao pravosnažan 5. septembra 2001. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu apelacija se ne može razmatrati.
- 32.U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda apelacija će se odbaciti kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Dopustivost ratione materiae
- 33.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na drugoapelantovo osporavanje Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine i 21. oktobra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine i I-574/01 od 8. aprila 2005. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 9.apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;"
- 34.Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kad je "posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza" (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Slijedom navedenog, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. Evropske konvencije se smatra neprimjenjivim.
- 35.Iz apelacionih navoda i dostavljene dokumentacije proizlazi da je Rješenjem Općinskog suda broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine i 21. oktobra 2004. godine, odlučivano o drugoapelantovom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti Rješenja istog suda broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine.
- 36.U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je smisao člana 6. stav 1. Evropske konvencije pružanje garancija pravičnog suđenja u postupcima u kojim se utvrđuju građanska prava pojedinca. Općinski sud je u postupku odlučivanja o drugoapelantovom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti rješavao o jednom procesnom pitanju, a ne o drugoapelantovim građanskim pravima.
- 37.Naime, s obzirom da je platni nalog Općinskog suda broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine postao pravosnažan u odnosu na drugoapelanta dana 5. septembra 2001. godine, to je o drugoapelantovim građanskim pravima odlučeno u tom postupku, a ne u postupku odlučivanja o drugoapelantovom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti u kojem je postupku, kako je naprijed već navedeno, Općinski sud rješavao o jednom procesnom pitanju, a ne građanskim pravima. Iz iznesenog proizlazi da predmetni postupak ne uživa garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite.
- 38.Dalje, s obzirom da apelanti eksplicitno navode da osporavaju Rješenje Općinskog suda broj I-574/01 od 8. aprila 2005. godine kojim je sud na prijedlog tražioca izvršenja odredio vještačenje procjenom tržišne vrijednosti predmeta izvršenja, Ustavni sud se poziva na svoju odluku u predmetu broj AP 2764/06 od 9. novembra 2006. godine u kojoj je odlučivao o apelaciji istih apelanata podnesenoj radi nedonošenja rješenja o obustavi postupka i nedonošenja odluke o prigovoru trećeg lica u istom izvršnom predmetu Općinskog suda broj I-574/01.
- 39.U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da se u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivala građanska prava i obaveze apelanata budući da će se o prvoapelantovom građanskom pravu odlučivati u parničnom postupku, a da je o drugoapelantovim građanskim pravima odlučeno pravosnažnim platnim nalogom koji u predmetnom izvršnom postupku predstavlja izvršni naslov. Razlozi izneseni u Odluci Ustavnog suda broj AP 2764/06 od 9. novembra 2006. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku.
- 40.S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom izvršnom postupku nisu određivala drugoapelantova građanska prava u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga se ovi drugoapelantovi navodi moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 41.U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda apelacija će se odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Protek roka
- 42.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na drugoapelantovo osporavanje Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine i 21. oktobra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda broj Pl-3/01 od 27. marta 2003. godine i I-574/01 od 8. aprila 2005. godine u odnosu na član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i član 3. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;"
- 43.S obzirom na to da je drugoapelantu 9. februara 2005. godine uručeno Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-437/03 od 5. jula 2004. godine, te da je iz stanja spisa vidljivo da je Rješenje broj I-574/01 od 8. aprila 2005. godine drugoapelant primio 11. aprila 2001. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. aprila 2006. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je drugoapelant primio osporena rješenja.
- 44.U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda apelacija će se odbaciti kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje.
Razuman rok
- 45.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora radi presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 46.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 47.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 48.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 49.Razmatrajući prvoapelantovu apelaciju u dijelu koji se odnosi na nedonošenje odluke po njegovom prigovoru protiv usvojenog platnog naloga u predmetu Općinskog suda broj Pl-3/01, ranije PL-50/00, Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema prvoapelantovog prigovora, odnosno odluke Kantonalnog suda kojom je predmet u smislu odlučivanja o prvoapelantovom prigovoru vraćen na ponovni postupak nije poduzeo niti jednu procesnu radnju.
- 50.Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u dijelu koji se odnosi na donošenje odluke u predmetu Općinskog suda broj Pl-3/01 (ranije Pl-50/00) u odnosu na prvoapelanta dopustiva.
VII. Meritum
- 51.Prvoapelant smatra da mu je radi nedonošenja odluke o njegovom prigovoru izjavljenom protiv Rješenja Općinskog suda broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine (o usvajanju platnog naloga) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 52.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom (...)"
- 53.Ustavni sud konstatira da je tužilac prema odredbama tada važećeg Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 42/98) podnio tužbu radi naplate duga u iznosu od 32.791,00 KM za pružene advokatske usluge predlažući da Općinski sud izda nalog apelantima da udovolje postavljenom tužbenom zahtjevu. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Dakle, parnični postupak povodom ove tužbe je spor građansko-pravne prirode u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze apelanata koji su zainteresirani da se konačna odluka o tužbenom zahtjevu tužioca donese u razumnom roku. Stoga je u konkretnom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- 54.Dalje, Ustavni sud podsjeća da se prema praksi Evropskog suda za ljudska prava razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta posebno uzimajući u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
- a)Period koji se uzima u obzir
- a)
- 55.Predmetnu tužbu tužilac je podnio 10. novembra 2000. godine, te je Općinski sud donio rješenje kojim usvaja platni nalog broj Pl-50 od 13. decembra 2000. godine, zatim rješenje isti broj od 23. februara 2001. godine kojim o prvoapelantovom prigovoru ukida rješenje o usvajanju platnog naloga. Nakon toga je Kantonalni sud rješavajući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv rješenja o ukidanju platnog naloga, donio Rješenje broj Gž-236/01 od 17. maja 2001. godine kojim je žalbu tužioca Dž.O. uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje broj Pl-50 od 23. februara 2001. godine (o ukidanju platnog naloga) i predmet vratio na ponovni postupak prvostepenom sudu. Općinski sud međutim do sada nije donio odluku o prvoapelantovom prigovoru protiv izdatog platnog naloga. Dakle, cjelokupan postupak u ovom parničnom predmetu u odnosu na prvoapelanta do sada traje šest godina i pet mjeseci i još uvijek nije okončan.
- b)Složenost predmeta
- b)
- 56.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
- 57.U konkretnom slučaju tužilac je postavljenim tužbenim zahtjevom tražio da Općinski sud obaveže apelante da mu solidarno isplate dug u iznosu od 32.791,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, na način naveden u petitu tužbe, a za izvršene advokatske usluge u više postupaka u periodu od preko pet godina, od 1. oktobra 1995. godine do 4. oktobra 2000. godine, prema specificiranim obračunima po advokatskoj tarifi.
- 58.Imajući u vidu odredbe ZPP-a (čl. 437- 447) postupak izdavanja platnog naloga koji se izdaje kada se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a koje se dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom u izvorniku ili ovjerenom prepisu, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da postoje okolnosti koje bi ovaj postupak činile osobito složenim.
- c)Ponašanje apelanata
- c)
- 59.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 60.U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati je li prvoapelant svojim ponašanjem utjecao da se predmet ne završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je u navedenom postupku prvoapelant 8. januara 2001. godine izjavio prigovor protiv Rješenja o usvajanju platnog naloga broj Pl-50/00 od 19. decembra 2000. godine, nakon čega je Općinski sud donio Rješenje broj Pl-50/00 od 23. februara 2001. godine kojim je usvojio prigovor i Rješenje broj Pl-50/00 od 19. decembra 2000. godine ukinuo u cijelosti.
- 61.Rješenje o usvajanju prigovora je ukinuto Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-236/01 od 17. maja 2001. godine kojim je uvažena žalba tužioca DŽ.O. i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak sa uputom da je neophodno da prvostepeni sud prema odredbama ZPP-a pokuša uručiti platni nalog i drugoapelantu, te da nakon toga odluči o prigovoru.
- 62.Dakle, u navedenom predmetu prvoapelant je preduzeo samo jednu radnju - izjavio prigovor, što je njegova zakonska mogućnost u smislu člana 441. tada važećeg ZPP-a, pa Ustavni sud smatra da navedeno nije utjecalo na dužinu postupka u ovoj pravnoj stvari. Osim navedenog apelant je u pet navrata urgirao uzimanje predmeta u rad i to podnescima od 16. novembra i 5. decembra 2006. godine, te 16. januara, 5. februara i 5. marta 2007. godine.
- 63.Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da prvoapelant svojim radnjama nije utjecao na dužinu trajanja parničnog postupka.
- d)Ponašanje suda
- d)
- 64.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19).
- 65.Kad je riječ o ponašanju Osnovnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je tužilac podnio tužbu 10. novembra 2000. godine, da je sud donio Rješenje broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine o usvajanju predloženog platnog naloga, zatim da je rješenje o prvoapelantovom prigovoru sud donio 23. februara 2001. godine, zatim da je žalbu tužioca 8. marta 2001. godine proslijedio Kantonalnom sudu, te da je Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-236/01 od 17. maja 2001. godine naredbom od 31. maja 2001. godine proslijedio strankama. Zatim je Općinski sud, a s obzirom da je navedeni predmet zaveden pod novim poslovnim brojem, donio Rješenje broj Pl-3/01 od 25. jula 2001. godine o postavljanju privremenog zastupnika drugoapelantu, a zatim i Rješenje broj Pl-3/00 od 28. augusta 2001. godine kojim je stavio izvan snage prethodno rješenje, te je predmet vraćen u stanje prije donošenja rješenja od 25. jula 2001. godine. Općinski sud je, zatim, 27. augusta 2001. godine dostavio platni nalog drugoapelantu. Dakle, sud je naprijed navedene radnje preduzeo u relativno kratkom roku, te Ustavni sud zaključuje da do te faze postupka Općinski sud svojim radnjama nije utjecao na dužinu trajanja parničnog postupka.
- 66.Međutim, budući da je Kantonalni sud Rješenjem broj Gž-236/01 od 17. maja 2001. godine uvažio žalbu tužioca izjavljenu protiv rješenja prvostepenog suda od 23. februara 2001. godine (o ukidanju usvojenog platnog naloga) i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, Ustavni sud konstatira da Općinski sud nakon dostave platnog naloga drugoapelantu, 27. augusta 2001. godine, nije preduzeo nikakve radnje u smislu odlučivanja o prvoapelantovom izjavljenom prigovoru. Stoga se taj postupak s aspekta prvoapelanta još uvijek nalazi u fazi odlučivanja o prigovoru, te slijedi da Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-236/01 od 17. maja 2001. godine, kao ni Rješenje broj Pl-50/00 od 13. decembra 2000. godine nije konačna odluka u predmetnom postupku, već isto predstavlja jednu fazu u postupku, te ga prvoapelant može osporavati kada bude donesena konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
- 67.Dakle, pet godina i sedam mjeseci Općinski sud u konkretnom predmetu nije preduzeo nikakvu procesnu radnju u smislu odlučivanja o prvoapelantovom izjavljenom prigovoru. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je 5. novembra 2003. godine stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) kojim nije regulirao postupak za izdavanje platnog naloga kao posebnu vrstu postupka.
- 68.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svim licima pravo da bilo koji zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) zauzeo stav da bi bilo "neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da prvo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućuje korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka." Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije koje je osnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna principa: (1) princip po kojem se građanska tužba može podnijeti sudiji kao jedan od univerzalno priznatih trajnih principa prava i (2) princip međunarodnog prava koji zabranjuje odricanje pravde.
- 69.Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi Evropski sud za ljudska prava, Airey protiv Irske, odluka iz 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i ne može taj pristup ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Švedske, 1990. godine). Stoga Ustavni sud ustvari ima zadatak baviti se ostvarivanjem prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a ne samo nezadovoljstvom pojedinca nekom upravnom ili sudskom odlukom.
- 70.Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je dosljedno tome država obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. Formalno, odredbama novog ZPP-a kojima su određeni rokovi u kojima su sudovi dužni preduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev.
- 71.Međutim, premda su novim ZPP-om propisani konkretni rokovi za preduzimanje svake pojedine procesne radnje očigledno da se Osnovni sud u slučaju apelanata nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupao od njih. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je prvoapelant prigovor podnio 8. januara 2001. godine još za vrijeme važenja ranijeg ZPP-a kojim je također bilo regulirano da će sud nastojati da se postupak sprovede bez odugovlačenja. Dalje, mada su po odredbama novog ZPP-a koji je stupio na snagu 5. novembra 2003. godine i koji se prema odredbi člana 454. ZPP-a primjenjuje i na slučaj apelanata, budući da prije stupanja na snagu novog ZPP-a nije donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava (član 456. stav 1), propisani konkretni rokovi za preduzimanje procesnih radnji suda i stranaka od stupanja na snagu tog zakona sud nije o prvoapelantovom prigovoru preduzeo niti jednu radnju, te se praktično postupak apelanata još uvijek nalazi u fazi odlučivanja o prigovoru i krajnje je neizvjesno kada će biti donesena odluka o prigovoru apelanata. Ovo osobito imajući u vidu da novim ZPP-om nije uopće reguliran poseban postupak za izdavanje platnog naloga što praktično ukazuje da će sud konkretni predmet rješavati kao i svaki drugi parnični predmet pri čemu je dužan da procesne radnje preduzima u zakonom propisanim rokovima.
- 72.Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi propusti suda za posljedicu imali kršenje prvoapelantovog prava na pristup sudu u smislu garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije prema kojim "svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku" tako da se svakom garantira da u razumnom roku i putem sudske odluke okonča nesigurnost u kojoj se nalazi u pogledu svog položaja, a radi ostvarenja pravne sigurnosti kao osnovnog principa svakog modernog pravnog sistema. Takvo postupanje je u konkretnom slučaju izostalo, budući da po prvoapelantovom prigovoru odluka još uvijek nije donesena neovisno o okolnosti da je prigovor izjavljen 8. januara 2001. godine, a odluka Kantonalnog suda kojom je ukinuto rješenje o ukidanju platnog naloga donesena 17. maja 2001. godine, dakle nije donesena skoro punih šest godina.
- 73.S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke po prvoapelantovom prigovoru od 8. januara 2001. godine protiv rješenja o usvajanju platnog naloga došlo do povrede prvoapelanatovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 74.Činjenice da prvostepeni sud skoro šest godina od poništenja rješenja drugostepenog suda i vraćanja na ponovni postupak nije odlučio o prvoapelantovom prigovoru, te da prvoapelantovo ponašanje nije uzrok što postupak toliko traje dovoljne su Ustavnom sudu da zaključi da je povrijeđeno pravo na donošenje presude u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 75.Na osnovu člana 16. stav 4. tač. 4, 5, 9 i 15. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 76.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.