USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 137/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Zvonimira Jelića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-1052/87.
Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da hitno bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-1052/87 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu da Zvonimiru Jeliću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 23. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) ranije Osnovni sud u Lištici, odnosno Osnovni sud u Širokom Brijegu broj P-1052/87. Apelant je dopunio apelaciju 7. marta 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda je zatraženo 14. marta 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju. Ponovo je 12. aprila 2007. godine od Općinskog suda zatraženo dostavljanje odgovora na apelaciju i spis tog suda broj P-1052/87.
- 3.Općinski sud je 4. maja 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju i spis broj P-1052/87.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 14. maja 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Osnovni sud u Lištici je 2. novembra 1987. godine primio apelantovu tužbu koja je predata na poštu 31. oktobra 1987. godine (iz prijemnog pečata suda ne može se zaključiti je li navedena tužba primljena preporučenom poštom). Apelant je navedenu tužbu podnio protiv Anđelke Mustapić (u daljnjem tekstu: prvotužena), novinarke "Arene" iz Zagreba i NIŠPRO "Vjesnik", OOOUR-a Informativno-revijalna izdanja Zagreb (u daljnjem tekstu: drugotuženi) zbog naknade štete. Tužbom je tražio da sud obaveže tuženike da mu solidarno plate na ime štete iznos od 1.500.000 din.
- 7.Drugotuženi je 13. februara 1989. godine dostavio odgovor na tužbu.
- 8.Uvidom u spis broj P-1052/87 Ustavni sud je utvrdio da je u predmetnom postupku sud zakazao 33 rasprave (uzimajući u obzir raspravu koja je zakazana za 11. septembar 2007. godine) od čega je održao sedam rasprava. Apelant nije bio prisutan na tri rasprave od čega je na dvije rasprave bio uredno pozvan, dok je za jednu raspravu dostava za apelanta bila neuredna. Rasprave su odlagane uglavnom zbog neuredne dostave, odnosno zbog neiskazane dostave tuženicima.
- 9.Apelant je 29. maja 1995. godine precizirao tužbu kojom je kao drugotuženu označio "Arenu", novinsko-izdavačko dioničko društvo Zagreb, te tražio da sud obaveže tužene da mu solidarno plate na ime nanesene štete 700.000 kuna. Apelant je također tražio da sud zbog proteka vremena od podnošenja tužbe i od posljednjeg održanog ročišta zakaže ročište u što kraćem roku.
- 10.Dopisom primljenim u sud 1. marta 1996. godine stečajni upravitelj NIP revije "Vjesnik" u stečaju vratio je sudu poziv za raspravu zakazanu za 27. februar 1996. godine zato što preduzeće NIŠPRO "Vjesnik" OOUR Informativno-revijalna izdanja Zagreb više ne postoji, te obavijestio sud da je nad navedenim preduzećem otvoren stečajni postupak.
- 11.Na raspravi zakazanoj za 27. mart 1996. godine apelant je predložio da se pored "Arene" koju je apelant naznačio kao drugotuženu podneskom od 29. maja 1995. godine na strani drugotuženog pojavljuje i "Vjesnik", te ukoliko neko od njih prigovori nepostojanju svoje pasivne legitimacije tada će se odrediti koji drugotuženi je pasivno legitimiran.
- 12.Dopisom od 10. aprila 1996. godine "Arena" je sudu dostavila podnesak kojim obavještava sud da uskraćuje pristanak na subjektivno preinačenje tužbe.
- 13.Dopisom V. policijske stanice Zagreb primljenim u sud 6. novembra 1996. godine sud je obaviješten da su radnici policije prvotuženoj pokušali uručiti poziv za raspravu, ali da je ona izjavila da poziv neće primiti, jer se radi o sudu čije je sjedište u drugoj državi i da ona nema namjeru pojaviti se na zakazanom ročištu.
- 14.Na raspravi održanoj 3. decembra 1996. godine, kojoj je apelant pristupio lično dok tuženi nisu iako je dostavljanje za njih bilo uredno, sud je odbio apelantov prijedlog za donošenje presude zbog izostanka.
- 15.Apelant je podneskom primljenim u sud 12. decembra 1996. godine naveo da odustaje od traženja izdavanja posebnog rješenja o odbijanju donošenja presude zbog izostanka, te ujedno odustaje od izjavljivanja žalbe. Predložio je da sud zakaže ročište u što kraćem roku s posebnom molbom da se prvotuženoj poziv dostavi na adresu koju je apelant označio u predmetnom podnesku kao i preko V. policijske stanice u Zagrebu zato što prvotužena uspijeva izbjeći uručenje pismena, odnosno sudskog poziva.
- 16.Apelant je podneskom primljenim u sud 3. marta 1997. godine tražio da sud u što kraćem roku zakaže ročište s molbom da se prvotuženoj izvrši dostavljanje na adresu kako je tražio podneskom od 12. decembra 1996. godine.
- 17.Dopisom primljenim u sud 17. aprila 1998. godine V. policijska stanica Zagreb obavijestila je sud da nisu bili u mogućnosti uručiti poziv za raspravu prvotuženoj, jer ga je ona odbila primiti iako je upoznata s datumom ročišta.
- 18.Apelant je 25. septembra 1998. godine sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da se na ročištu od 21. septembra 1998. godine obavezao da će se pismeno očitovati u vezi s ostalim tužbenim navodima, te da predmetnim podneskom to i čini. Apelant je podneskom kao drugotuženu označio "Arenu", novinsko-izdavačko društvo d.d. Zagreb.
- 19.Apelant je podneskom od 19. maja 1999. godine kao tužene naznačio Anđelku Mustapić i "Arenu" d.d. Zagreb, tražio da sud prije ročišta zakazanog za 7. juni 1999. godine provjeri jesu li se vratile dostavnice o uručenju poziva tuženim za ročište zakazano za 7. juni 1999. godine, te ukoliko se nisu vratile da sud od pošte u Zagrebu zatraži dokaz o uručenju dostavnica, odnosno neuručenju.
- 20."Arena" d.d. Zagreb je 20. septembra 1999. godine sudu dostavila podnesak u kojem je istaknuto da ostaje kod svih dosadašnjih navoda i da ponovo ističe protivljenje subjektivnom preinačenju tužbe, a što je istaknuto u podnesku od 10. aprila 1996. godine.
- 21.Na raspravi održanoj 21. septembra 1999. godine kojoj je apelant pristupio lično dok tuženici nisu pristupili iako su bili uredno obaviješteni, apelant je predložio da se rasprava zaključi i da sud na osnovu provedenog dokaznog postupka i utvrđenih nespornih činjenica donese odluku. Sud je donio rješenje kojim je određeno da je dokazni postupak završen, te je izvršen uvid u pismena i cio spis. Konstatirano je da apelant nema novih dokaza niti prijedloga. Rasprava je zaključena i određeno da će pismeni primjerak odluke stranke dobiti u zakonski određenom roku.
- 22.Općinski sud je rješenjem od 17. maja 2000. godine odlučio da se ponovo otvori rasprava koja je zaključena 21. septembra 1999. godine zbog dopune postupka na neodređeno vrijeme. Apelantu je naloženo preciziranje tužbenog zahtjeva tako što će odrediti potražuje li materijalnu ili nematerijalnu štetu, te da navede ili uz njega priloži dokaze iz tužbe. Određeno je da će sud nakon preciziranja tužbenog zahtjeva zakazati raspravu.
- 23.Apelant je podneskom primljenim u sud 22. aprila 2002. godine kao prvotuženu označio Anđelku Mustapić, kao drugotuženog "Vjesnik" d.d. Zagreb i kao trećetuženog "Arenu" d.d. Zagreb. Apelant je u podnesku naveo da će registracijski sud nakon očitovanja i dostave zvanične dokumentacije tuženih moći utvrditi ko je od tuženih pasivno legitimiran, te da će on nakon dobijanja navedenih podataka moći i naznačiti tuženika o čemu će sud donijeti odluku, jer još nije donesena odluka o pasivnosti tuženika o tužbi iz 1987. godine i podnesku iz 1995. godine. Također je zamolio da sud odmah zakaže ročište u predmetnoj pravnoj stvari.
- 24.Apelant je 22. februara i 10. maja 2005. godine, te 20. februara, 13. aprila, 10. jula i 4. oktobra 2006. godine tražio od suda da se njegov predmet uzme u rad i zakaže ročište s obzirom da je tužba podnesena 31. oktobra 1987. godine.
- 25.Općinski sud je rješenjem od 14. novembra 2006. godine apelantu vratio tužbu zbog ispravke, odnosno dopune. Određeno je da je apelant dužan ispravljenu, odnosno dopunjenu tužbu predati sudu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja, te da će se smatrati podnijetom onog dana kada je prvi put podnijeta. Također je određeno da ako tužba ne bude u određenom roku vraćena sudu smatrat će se da je povučena, a ako bude vraćena bez ispravke odbacit će se.
- 26.Postupajući prema rješenju Općinskog suda od 14. novembra 2006. godine apelant je 22. novembra 2006. godine dostavio ispravljenu, odnosno dopunjenu tužbu u kojoj je kao tuženike označio Anđelku Mustapić iz Zagreba, "Arenu" d.d. Zagreb i "Vjesnik" d.d. Zagreb. Apelant je predložio da sud donese presudu kojom će obavezati tužene da mu solidarno na ime nematerijalne štete isplate 30.000 DM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe do isplate. Također je tražio objavljivanje navedene presude u sedmičniku "Arena" o trošku prvotuženog i drugotuženog.
- 27.Općinski sud je rješenjem od 16. aprila 2007. godine pozvao tužene koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i Hercegovini, da u roku od osam dana imenuju punomoćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, jer će sud u protivnom na njihov trošak postaviti punomoćnika za primanje pismena (član 353. stav 2. Zakona o parničnom postupku).
- 28.Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 11. septembar 2007. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 29.Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja presude u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je o njegovoj tužbi posljednji put postupano 17. maja 2000. godine kada je rješenjem ponovo otvoren završeni postupak. Ističe da je u predmetnom postupku rasprava bila završena 21. septembra 1999. godine. Također ističe da je više puta požurivao uzimanje predmeta u rad, ali uzaludno. Traži da se Zapadnohercegovački kanton obaveže isplatiti mu iznos od 20.000,00 KM na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 30.U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da je apelant na ročištu od 21. marta 1996. godine istakao kako mu nisu 100% poznate statusne promjene drugotuženog, te da zbog opreza predlaže da se na strani tuženih "za sada" pojavljuju "Vjesnik" i "Arena", te ukoliko neko od tih tuženih prigovori tada će se konačno i odrediti koji je tuženik pasivno legitimiran. Dalje se navodi da je apelant u podnesku od 19. maja 1999. godine kao tuženike označio Anđelku Mustapić i "Arenu" d.d. Zagreb. Istaknuto je da je rješenjem Općinskog suda od 17. maja 2000. godine apelant pozvan da istakne određen i jasan zahtjev, odnosno potražuje li materijalnu i nematerijalnu štetu i da priloži dokaze uz tužbu, te da je apelant u podnesku koji je primljen u sud 22. aprila 2002. godine kao tuženike označio Anđelku Mustapić, NIŠPRO "Vjesnik" d.d. Zagreb i "Arenu" d.d. Zagreb navodeći da sud nije donio odluku o pasivitetu tuženika, te da će se nakon što registracijski sud dostavi zvaničnu dokumentaciju tuženih moći utvrditi ko je od tuženih pasivno legitimiran, jer će nakon dobijanja tih podataka moći naznačiti i tuženika. Dalje sud navodi da je apelant u podnesku primljenom u sud 22. novembra 2006. godine kao tuženike naznačio Anđelku Mustapić, "Arenu" d.d. Zagreb i "Vjesnik" d.d. Zagreb navodeći da ne može za sada naznačiti tuženika odgovornog za naknadu štete dok tuženi "Vjesnik" d.d. i "Arena" d.d. sudu ne dostave podatke o tome ko je od njih odgovoran za nastalu štetu ili su solidarno odgovorni. Na osnovu navedenog sud zaključuje da se za dužinu postupka ne može teretiti sud već apelant. Stoga sud predlaže da se apelacija odbije kao očigledno neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 31.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94)
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 109. st. 1. i 2.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni, i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravke.
Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravke ili dopune odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.
Član 146.
Stranku ili njenog zakonskog zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u SFRJ, sud će pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u SFRJ. Ako stranka ili njezin zastupnik ne postave takvog punomoćnika, sud će stranci na njezin trošak postaviti privremenog zastupnika ovlaštenog za primanje pismena i o tome će obavijestiti stranku, odnosno njezinog zakonskog zastupnika.
Član 281.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tuženog ili tužioca da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik vijeća će radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu (čl. 83. i 109)."
- 32.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 98. st. 1. i 2.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka.
Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.
Član 136.
Stranku ili njenog zakonskog zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u Federaciji, pozvat će sud da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Federaciji. Ako stranka ili njezin zakonski zastupnik ne postave takvog punomoćnika, sud će stranci na njezin trošak postaviti privremenog zastupnika ovlaštenog za primanje pismena i o tome obavijestiti stranku, odnosno njezinog zakonskog zastupnika.
Član 138.
Ako stranka ne može sama saznati adresu lica kojem pismeno treba dostaviti, sud će nastojati od nadležnog organa uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke.
Član 262.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik će vijeća radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu."
- 33.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 336. stav 1.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Član 348. st. 3. i 4.
Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.
Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.
Član 353. stav 2.
Tuženog ili njegovog zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i Hercegovini, sud će već prilikom dostave prvog pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, uz upozorenje da će u suprotnom sud tuženom na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena i preko toga zastupnika obavijestiti tuženog, odnosno njegovog zastupnika o tom postavljenju.
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona."
VI. Dopustivost
- 34.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 35.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 36.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 37.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 38.U konkretnom slučaju apelacija ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
- 39.Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantu omogućilo žaliti se zbog predugog trajanja postupka (vidi mutatis mutandis Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 40.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 41.Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 42.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)."
- 43.Predmetni postupak se odnosi na naknadu štete. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
- 44.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 45.Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir za svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje s danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95 ECHR 1998-VIII).
- 46.U konkretnom slučaju tužba je podnijeta 2. novembra 1987. godine. Predmetni postupak još uvijek nije okončan. Međutim, u nadležnost Ustavnog suda spada period od 14. decembra 1995. godine kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Stoga, iako cjelokupan predmetni postupak do sada traje ukupno 19 godina i šest mjeseci u nadležnost Ustavnog suda spada period od 11 godina i pet mjeseci.
Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 47.Apelantov predmet se na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine, nalazio kod Osnovnog suda u Širokom Brijegu, te navedeni sud do tada, a od momenta podnošenja tužbe 2. novembra 1987. godine, dakle u periodu dužem od osam godina nije donio odluku u navedenom predmetu.
a) Složenost predmeta
- 48.U vezi s ocjenom je li neki predmet složen Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (Evropski sud za ljudska prava, presuda od 25. februara 1993. godine, Dobbertin protiv Francuske, serija A, broj 256-D, str. 117). Složenost se može ticati činjenica i pravnih pitanja (Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, serija A, broj 231-G, str. 75). Ustavni sud nalazi da u konkretnom predmetu priroda činjenica kao i pravna pitanja koja su relevantna za rješavanje nisu tako složena da bi zahtijevali da se rješavaju u periodu dužem od 19 godina.
b) Ponašanje podnosioca apelacije
- 49.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima utvrđivanje je li odluka donesena u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Evropska komisija za ljudska prava No. 11541/85 O.I. 70).
- 50.U skladu s navedenim, Ustavni sud će prvo ispitati apelantovo ponašanje u ovom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je apelant bio prisutan gotovo na svakom ročištu izuzev na dva ročišta iako je bio uredno pozvan. Međutim, to se ne može staviti apelantu na teret ukoliko se ima u vidu činjenica da bi rasprava bila odložena u svakom slučaju zbog neurednog dostavljanja za tuženike. Dalje, apelant je u toku postupka nekoliko puta vršio preciziranje tužbenog zahtjeva, kada je i mijenjao drugotuženog, te adrese tuženih, tražio pribavljanje spisa K-132/89, prilagao u spis dodatnu dokumentaciju. S druge strane, apelant je u toku predmetnog postupka više puta kod suda urgirao na rješavanju njegovog predmeta u što kraćem roku.
- 51.Stoga, Ustavni sud smatra da iako je apelantovo ponašanje, posebno imajući u vidu mijenjanja drugotuženog, na neki način dovelo do odlaganja donošenja odluke, ipak on svojim ponašanjem nije doveo do toga da navedeni postupak traje preko 19 godina, te da nema jasnih naznaka kada će on biti i okončan.
c) Ponašanje suda
- 52.Nakon podnošenja tužbe 2. novembra 1987. godine sud je u predmetnom postupku zakazao ukupno 33 rasprave (uzimajući u obzir raspravu zakazanu za 11. septembar 2007. godine) od čega je održano sedam rasprava. Stoga, općenito gledajući, sud je u predmetnom postupku bio aktivan u smislu zakazivanja rasprava, te nastojanju uručenja poziva za raspravu tuženim koji se nalaze u Zagrebu, Republika Hrvatska. Međutim, sud je raspravu zakazanu za 7. juli 1989. godine odložio na neodređeno vrijeme, te je nova rasprava bila zakazana tek za 14. decembar 1995. godine. Dakle, sud u ovom periodu nije bio aktivan duže od šest godina. Također, sud je raspravu zakazanu za 2. april 2002. godine odložio na neodređeno vrijeme, te je nova rasprava zakazana tek za 11. septembar 2007. godine.
- 53.Dalje, Ustavni sud nalazi da iako je u predmetnom postupku održano sedam rasprava kojima je apelant pristupio lično, a tuženici nisu iako su bili uredno obaviješteni, sud nije donio odluku. Posebno, Ustavni sud konstatira da je na ročištu održanom 3. decembra 1996. godine apelant predložio sudu donošenje presude zbog izostanka što je sud odbio. Također, Općinski sud je na raspravi održanoj 21. septembra 1999. godine nakon zaključenja rasprave odlučio da će stranke u zakonom određenom roku dobiti odluku suda. Međutim, to se nije dogodilo već je sud 17. maja 2000. godine odlučio raspravu ponovo otvoriti zbog dopune postupka i apelantu naložio preciziranje tužbenog zahtjeva. Dakle, sud je tek 17. maja 2000. godine, odnosno nakon više od 12 godina, od apelanta zatražio preciziranje tužbenog zahtjeva iako je, u skladu s relevantnim odredbama ranije važećeg Zakona o parničnom postupku, to mogao uraditi i ranije. Sud je ponovo rješenjem od 14. novembra 2006. godine apelantu vratio tužbu zbog ispravke, odnosno dopune.
- 54.Također, sud je u smislu odredaba člana 353. stav 2. novog Zakona o parničnom postupku rješenjem od 16. aprila 2007. godine pozvao tuženike koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i Hercegovini, da u roku od osam dana imenuju punomoćnika za prijem pismena, te da će im u suprotnom sud na njihov trošak postaviti punomoćnika za primanje pismena. Prema mišljenju Ustavnog suda to je sud mogao uraditi i ranije u smislu relevantnih odredaba tada važećeg Zakona o parničnom postupku.
- 55.Ustavni sud ne može prihvatiti razloge suda date u odgovoru na apelaciju u kojem sud kao glavni razlog vidi apelantovo preciziranje tužbe i neodlučnost u pogledu određivanja drugotuženika. Prema mišljenju Ustavnog suda, predmetni postupak je klasičan primjer postupka u kojem sud nije koristio svoja ovlaštenja i dužnosti iz Zakona o parničnom postupku, a posebno odredbu kojom je propisano da je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Ustavni sud nakon uvida u predmetni spis ne može pronaći opravdavajući razlog zbog kojeg je bilo potrebno da predmetni postupak traje više od 19 godina, te da je i dalje neizvjesno kada će on biti i okončan.
- 56.S obzirom na navedeno, a uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke o apelantovoj tužbi od 2. novembra 1987. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 57.Apelant je zatražio naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno na apelantov zahtjev odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 58.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelantove tužbe još uvijek traje i da je neizvjesno kada će biti okončan Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke iznosi 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Zapadnohercegovački kanton s obzirom na sjedište redovnog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 59.Činjenica da predmetni postupak traje duže od 19 godina od kojih preko 11 godina ulazi u nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da je sud od apelanta zatražio preciziranje tužbenog zahtjeva tek nakon više od 12 godina, kao i da je još uvijek neizvjesno kada će predmetni postupak i biti okončan, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 60.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 61.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.