Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 188/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Seada Palavrić, sutkinja

Usvaja se apelacija Zvonimira Jelića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-36/96.

Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da hitno bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-36/96 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu da Zvonimiru Jeliću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.550,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 23. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja presude u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-36/96.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda zatraženo je 14. marta 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju, dok je 2. aprila 2007. godine zatražen na uvid spis tog suda broj P-36/96.
  • 3.
    Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju, a spis je dostavljen Ustavnom sudu na uvid 17. aprila 2007. godine. Nakon izvršenog uvida Ustavni sud je 25. aprila 2007. godine vratio Općinskom sudu spis broj P-36/96.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz dostavljenog spisa kao i iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 5.
    Apelant je 12. februara 1996. godine zbog iznošenja neistina u dnevnom listu "Vjesnik" od 19. septembra 1989. godine, čime su mu povrijeđeni čast i ugled, pred tadašnjim Osnovnim sudom u Širokom Brijegu pokrenuo postupak za naknadu nematerijalne štete protiv novinara Ermina Krehića (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i NIP "Vjesnik" (u daljnjem tekstu: drugotuženi).
  • 6.
    Rasprava zakazana za 9. maj 1996. godine odložena je za 4. juni 1996. godine, jer tuženi nisu pristupili, a dostava nije bila uredno iskazana.
  • 7.
    Iz istog razloga Općinski sud je odložio i rasprave zakazane za 4. juni 1996. godine i 28. juni 1996. godine.
  • 8.
    Na raspravi zakazanoj za 23. juli 1996. godine na kojoj nije pristupio uredno obaviješteni drugotuženi, a za prvotuženog dostava nije bila uredno iskazana, izvan ročišta za glavnu raspravu apelant je izjavio da povlači tužbu u odnosu na drugotuženog, a predložio je odlaganje rasprave na neodređeno vrijeme dok ne dostavi tačnu adresu za prvotuženog. Općinski sud je donio rješenje kojim prima na znanje povlačenje tužbe u odnosu na drugotuženog i raspravu odložio na neodređeno vrijeme uz napomenu da će nova rasprava biti zakazana na apelantov prijedlog.
  • 9.
    Dopisom od 3. septembra 1996. godine drugotuženi je obavijestio Općinski sud da je saglasan s povlačenjem tužbe.
  • 10.
    Apelant je dopisima od 20. oktobra 1998. godine i 18. juna 1999. godine urgirao zakazivanje rasprave.
  • 11.
    Općinski sud je 18. juna 2001. godine zakazao raspravu za 28. oktobar 2001. godine.
  • 12.
    Apelant je dopisom od 8. augusta 2001. godine predložio da Općinski sud u slučaju njegovog nepristupanja raspravu održi u njegovoj odsutnosti.
  • 13.
    Na raspravu zakazanu za 28. oktobar 2001. godine apelant koji je bio uredno obaviješten nije pristupio, a za prvotuženog dostava nije bila uredno iskazana, pa je Općinski sud raspravu odložio na neodređeno vrijeme. Apelantu je upućen dopis kojim mu Općinski sud nalaže da u roku od 15 dana dostavi tačnu adresu tuženog kako bi se postupak mogao nastaviti.
  • 14.
    Apelant je dopisom od 8. oktobra 2001. godine obavijestio Općinski sud da nije u mogućnosti dostaviti adresu tuženog, jer se on nalazi u inozemstvu kao izbjeglica, te predlaže da se sačeka s postupanjem u ovoj pravnoj stvari.
  • 15.
    Apelant je dopisom od 26. juna 2002. godine predložio zakazivanje rasprave, a ujedno obavijestio Općinski sud da mu je adresa tuženog nepoznata.
  • 16.
    Apelant ponovo dopisom od 30. oktobra 2002. godine predlaže zakazivanje rasprave.
  • 17.
    Općinski sud je 14. marta 2003. godine zakazao raspravu za 7. maj 2003. godine na koju je pristupio apelant i koja je odložena na neodređeno vrijeme uz nalog apelantu da dostavi urednu adresu za prvotuženog.
  • 18.
    Apelant je dopisima od 12. februara 2005. godine, 10. maja 2005. godine i 16. februara 2006. godine tražio zakazivanje rasprave bez dostavljanja adrese prvotuženog kako mu je naloženo 14. marta 2003. godine.
  • 19.
    Općinski sud je rješenjem od 30. marta 2007. godine vratio apelantu tužbu zaprimljenu 12. februara 1996. godine radi dopune u roku od osam dana s upozorenjem da će se tužba smatrati povučenom ako ne bude dopunjena u ostavljenom roku, a ukoliko bude vraćena bez dopune, odbacit će se.
  • 20.
    Postupak pred Općinskim sudom je u toku.

IV. Apelacija

Navodi iz apelacije

  • 21.
    Apelant smatra da mu je nepostupanjem suda o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je onemogućeno da zaštiti svoja prava u Općinskom sudu, kojem je podnio više tužbi protiv novinara i izdavačkih kuća (ukupno 11 postupaka) u periodu od 1987. do 1996. godine, ali da ti postupci još uvijek nisu okončani. Apelant navodi da je teško oklevetan, da su mu povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo, te da zbog navedenih članaka trpi teške probleme u životu i na poslu. Apelant traži da se apelacija usvoji, utvrdi da je Općinski sud povrijedio njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, te da obaveže Zapadnohercegovački kanton da mu isplati iznos od 20.000,00 KM na ime nematerijalne štete.

V. Relevantni propisi

  • 22.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94)

"Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 109. st. 1. i 2.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni, i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravke.

Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravke ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.

Član 281.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tuženog ili tužioca da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik vijeća će radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu (čl. 83. i 109)."

  • 23.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 98.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka.

Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.

Š...Ć

Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune odbacit će se.

Član 138.

Ako stranka ne može sama saznati adresu lica kojem pismeno treba dostaviti, sud će nastojati od nadležnog organa uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke.

Član 262.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik će vijeća radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu."

  • 24.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)

"Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 66.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 336. stav 1.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

Š...Ć

Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune odbacit će se.

Član 348. st. 3. i 4.

Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.

Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.

Član 454. stav 1.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona."

VI. Dopustivost

  • 25.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 26.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 27.
    U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 28.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
  • 29.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelantove tužbe nije donio odluku.
  • 30.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.

VII. Meritum

  • 31.
    Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 32.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 33.
    Ustavni sud konstatira da je apelant prema odredbama Zakona o parničnom postupku Općinskom sudu podnio tužbu zbog naknade nematerijalne štete. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U vezi s tim u apelantovom slučaju zadatak Općinskog suda jeste utvrđivanje je li zaista tuženi objavljivanjem spornog članka apelantu nanio štetu, te koji iznos je tuženi dužan isplatiti na ime nastale štete. Dakle, parnični postupak povodom apelantove tužbe je spor građansko-pravne prirode u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava pri čemu je apelant zainteresiran da se konačna odluka o njegovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u apelantovom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
  • 34.
    Dalje, Ustavni sud podsjeća da se prema praksi Evropskog suda razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

Period koji se uzima u obzir

  • 35.
    Prema jurisprudenciji Ustavnog suda i organa Evropske konvencije period koji se uzima u obzir pri žalbi u pogledu dužine trajanja postupka počinje s danom zasnivanja njihove nadležnosti. U ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prošlo mora se uzeti u obzir stadij postupka koji je dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
  • 36.
    Ustavni sud zapaža da je postupak počeo 12. februara 1996. godine kada je apelant podnio tužbu protiv tuženih zbog naknade nematerijalne štete. Period u kojem je pokrenut navedeni postupak spada u nadležnost Ustavnog suda s obzirom da je on započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu.

a) Složenost predmeta

  • 37.
    Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
  • 38.
    Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je zatražio da Općinski sud utvrdi da su tuženi dužni nadoknaditi mu štetu pričinjenu pisanjem članka "Vrući krompir i pravda" u listu "Vjesnik" od 19. septembra 1989. godine, i da mu solidarno plate iznos od 90.000,00 kuna s kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate, te nadoknaditi mu troškove parničnog postupka.
  • 39.
    U konkretnom slučaju spor se odnosi na naknadu štete. Takav spor prema mišljenju Ustavnog suda s obzirom na dokaze koje je potrebno izvesti i činjenice koje je potrebno utvrditi ne bi trebao biti naročito složen. Također, u odnosu na broj stranaka u postupku ne smatra se naročito složenim, jer su u predmetnom postupku uključene samo dvije strane s obzirom da je apelant povukao tužbu u odnosu na prvotuženog.

b) Ponašanje apelanta

  • 40.
    Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, No.11541/85, 12. april 1989. godine, O.I. 70).
  • 41.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati je li apelant svojim ponašanjem utjecao da se predmet ne završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo konstatira da je apelant podnio tužbu 12. februara 1996. godine protiv tuženih, novinara Ermina Krehića i NIP "Vjesnik", i da je tužbu u odnosu na drugotuženog povukao 23. jula 1996. godine. Apelant je bio prisutan na dva od ukupno tri zakazana ročišta (23. juli 1996. godine i 7. maj 2003. godine), a podneskom od 8. augusta 2001. godine predložio je da sud u slučaju njegovog nepristupanja ročište zakazano za 28. oktobar 2001. godine provede u njegovoj odsutnosti. Apelant je podnescima od 20. oktobra 1998. godine, 18. juna 1999. godine, 26. juna 2002. godine, 12. februara 2005. godine, 10. maja 2005. godine i 16. februara 2006. godine urgirao uzimanje predmeta u rad i zakazivanje rasprave, dok je podnescima od 8. oktobra 2001. godine i 26. juna 2002. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti adresu tuženog, jer se on nalazi u inozemstvu, te predložio da se sačeka s postupanjem u ovoj pravnoj stvari. Apelant je također na ročištu održanom 23. jula 1996. godine predložio sudu odgađanje rasprave na neodređeno vrijeme, jer mu je adresa boravišta tuženog nepoznata. Dakle, pred Općinskim sudom nisu se stekli procesni uvjeti za otvaranje rasprave u konkretnom postupku o apelantovoj tužbi od 12. februara 1996. godine, jer je adresa prebivališta prvotuženog nepoznata. Ustavni sud podsjeća da, kako prema starom, tako i prema novom Zakonu o parničnom postupku, sud u pravilu odlučuje na inicijativu stranaka, dakle ne prema službenoj dužnosti tako da je apelant prvenstveno bio dužan dostaviti sudu tačnu adresu boravišta tuženog, a ukoliko to nije u mogućnosti da obavijesti sud da ne može saznati adresu prvotuženog i predložiti sudu da službenim putem nastoji od nadležnog organa dobiti taj podatak. S obzirom na navedeno Ustavni sud zapaža da se dužina sudskog postupka djelimično može pripisati apelantu, ali apelantovo ponašanje ne sadrži elemente koji bi ukazivali da je odlučujuće doprinio sveukupnoj dužini konkretnog sudskog postupka.

c) Ponašanje javnih vlasti

  • 42.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19).
  • 43.
    Kad je riječ o ponašanju Općinskog suda, Ustavni sud je utvrdio da nakon što je apelant podnio tužbu 12. februara 1996. godine sud je zakazao ročište za 23. juli 1996. godine, ali je isto odloženo na neodređeno vrijeme, jer je dostava za prvotuženog bila neuredna. Rješenjem kojim je odložio ročište na neodređeno vrijeme sud je obavezao apelanta da dostavi tačnu adresu boravišta prvotuženog. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon više od pet godina zakazao novo ročište za 28. oktobar 2001. godine koje je također odložio na neodređeno vrijeme uz dopis apelantu da u roku od 15 dana dostavi tačnu adresu prvotuženog kako bi se postupak mogao nastaviti. Nakon ovoga novo ročište sud je zakazao za 7. maj 2003. godine, dakle nakon proteka jedne godine i sedam mjeseci i ponovo ga odložio na neodređeno vrijeme uz nalog apelantu da dostavi adresu prebivališta prvotuženog. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud uz nalog da dostavi tačnu adresu prvotuženog apelanta nije upozorio da će se tužba smatrati povučenom ako ne bude vraćena sudu u određenom roku, a ako bude vraćena bez ispravke odnosno dopune da će se odbaciti.
  • 44.
    Ustavni sud dalje zapaža da Općinski sud nije predmet uzeo u rad ni nakon što je od tog suda zatražen odgovor na apelaciju 14. marta 2006. godine, već je tek rješenjem od 30. marta 2007. godine vratio tužbu apelantu da u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku uredi tužbu uz upozorenje da će se tužba smatrati povučenom ako ne bude dopunjena u ostavljenom roku, a ukoliko bude vraćena bez dopune, odbacit će se. Imajući u vidu činjenicu da je Općinski sud u periodu od 10 godina i devet mjeseci od dana podnošenja tužbe zakazao samo tri ročišta koja su odložena na neodređeno vrijeme zato što dostava za prvotuženog nije bila uredna, te imajući u vidu činjenicu da se bez obzira na protek vremena apelantov predmet još uvijek nalazi u fazi zakazivanja pripremnog ročišta, te da je krajnje neizvjesno kada će Općinski sud donijeti odluku o apelantovoj tužbi, Ustavni sud zaključuje da se navedeni period ne može smatrati razumnim rokom koji je sudu bio neophodno potreban za donošenje odluke u ovom slučaju.
  • 45.
    Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju, niti je pokušao obrazložiti ovako dugo trajanje predmetnog spora. Ustavni sud je svjestan činjenice da općenito gledajući sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Općinski sud u Širokom Brijegu, imaju veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je dosljedno tome država obavezna osigurati svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. Formalno, odredbama Zakona o parničnom postupku kojima su određeni rokovi u kojima su sudovi dužni preduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev. Naime, premda su Zakonom o parničnom postupku propisani konkretni rokovi za preduzimanje svake pojedine procesne radnje očigledno da se Općinski sud u apelantovom slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupao od njih.
  • 46.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Ukoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava uz pomoć suda u razumnom roku...". Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo dejstvo nadležnog Općinskog suda, te da se period odlučivanja o apelantovoj tužbi u postupku koji je započeo 12. februara 1996. godine i koji još nije završen ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud napominje da su se od podnošenja tužbe do danas više puta mijenjali propisi kojima se regulira parnični postupak budući da je do 1998. godine u primjeni bio Zakon o parničnom postupku SFRJ koji je preuzet i primjenjivan sve do stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku FBiH koji je stupio na snagu 11. novembra 1998. godine, a koji je prestao važiti stupanjem na snagu novog Zakona o parničnom postupku 5. novembra 2003. godine. Prvostepeni sud je, prema odredbama propisa koji su važili, imao mogućnost da, ukoliko je smatrao da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, apelantu vrati tužbu radi ispravke ili dopune uz navođenje šta treba ispraviti ili dopuniti određujući rok za ispravku ili dopunu podneska. Činjenica je da taj rok prema propisima koji su važili u periodu do 2003. godine nije bio određen, ali imajući u vidu odredbu člana 10. tada važećeg Zakona o parničnom postupku prema kojoj je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova taj rok ne može biti neograničen. Dalje, Ustavni sud zapaža da su odredbama novog Zakona o parničnom postupku, koji je stupio na snagu 5. novembra 2003. godine i koji se prema odredbi člana 454. Zakona o parničnom postupku primjenjuje i na apelantov slučaj, propisani konkretni rokovi za preduzimanje procesnih radnji suda i stranaka, te bi dosljednom primjenom tog zakona postupak pred prvostepenim sudom trebao biti okončan u pravilu u roku od šest mjeseci. Članom 336. stav 1, a u vezi s članom 66. tog zakona propisano je da u slučaju nepotpune tužbe rok za otklanjanje nedostataka ne može biti duži od osam dana. Međutim, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud tek nakon tri godine i pet mjeseci od stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku donio rješenje kojim je vratio apelantu tužbu radi ispravke uz upozorenje da će se tužba smatrati povučenom ako ne bude dopunjena u ostavljenom roku, a ukoliko bude vraćena bez dopune, odbacit će se. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelant još 18. oktobra 2001. godine obavijestio sud da se prema njegovim saznanjima prvotuženi nalazi u inozemstvu i da mu je adresa nepoznata. Također, u spisu ne postoje dokazi da je sud postupio prema članu 138. ranijeg ZPP-a kojim je regulirano da će i sud nastojati od nadležnog organa uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke ako stranka ne može sama saznati adresu lica kojem pismeno treba dostaviti. Ustavni sud zapaža da je članom 348. novog Zakona o parničnom postupku propisano da ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, o čemu se radi u konkretnom slučaju, dostava pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji pri čemu se dostava smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja. Dakle, i pod pretpostavkom da je dio krivice na apelantu, Općinski sud je imao dovoljno uporišta u važećim propisima da sazna adresu prvotuženog, odnosno osigura procesne pretpostavke za vođenje ovog parničnog postupka.
  • 47.
    Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi propusti suda za posljedicu imali kršenje apelantovog prava na pravično suđenje u smislu garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije prema kojim "svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku" tako da se svakom garantira da u razumnom roku i uz pomoć sudske odluke okonča nesigurnost u kojoj se nalazi u pogledu svog položaja, a radi ostvarenja pravne sigurnosti kao osnovnog principa svakog modernog pravnog sistema, što je u konkretnom slučaju, budući da prvostepena odluka još uvijek nije donesena neovisno o okolnosti da je tužba podnesena prije više od 11 godina, izostalo.
  • 48.
    S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke o tužbi od 12. februara 1996. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije

  • 49.
    Apelant je zatražio naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno na apelantov zahtjev odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 50.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelantove tužbe još uvijek traje i da je neizvjesno kada će biti okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke iznosi 1.550,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Zapadnohercegovački kanton s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 51.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sudski postupak za naknadu nematerijalne štete nije okončan ni nakon više od 11 godina od dana kada je apelant podnio tužbu, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može pripisati ponašanju prvostepenog suda.
  • 52.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 53.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.