Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 31. marta 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 1593/05, rješavajući apelaciju Hrvoja Osenka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

David Feldman, potpredsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

Constance Grewe, sutkinja

Seada Palavrić, sutkinja

Odbija se apelacija Hrvoja Osenka, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1001/05 od 20. maja 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj DN-2668/04 od 19. oktobra 2004. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao neosnovana.

Odbacuje se apelacija Hrvoja Osenka, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1001/05 od 20. maja 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj DN-2668/04 od 19. oktobra 2004. godine, u odnosu na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao nedopustiva, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se apelacija Hrvoja Osenka, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-1358/06 od 23. februara 2006. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao nedopustiva, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Hrvoje Osenk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokatica iz Sarajeva, podnio je 28. jula 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž:1001/05 od 20. maja 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj DN-2668/04 od 19. oktobra 2004. godine, dok je dopunom od 10. maja 2006. godine apelacijom obuhvatio i Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-1358/06 od 23. februara 2006. godine. Apelant je, pored dopune od 10. maja 2006. godine, podnosio dopune apelacije 30. septembra 2005. godine 10. aprila 2006. godine i 5. februara 2007. godine. Apelant je 21. novembra 2006. godine podnio zahtjev Ustavnom sudu za izuzeće Seade Palavrić, sutkinje Ustavnog suda, iz rada i odlučivanju o predmetnom zahtjevu.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Apelant je 21. novembra 2006. godine podnio zahtjev Ustavnom sudu za izuzeće Seade Palavrić, sutkinje Ustavnog suda, iz rada i odlučivanja o predmetnom zahtjevu, izražavajući sumnju u nepristranost sutkinje Ustavnog suda, Seade Palvrić, sa prijedlogom da se izvrši uvid u predmetni spis Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine broj CH/03/12916.
  • 3.
    U skladu s članom 93. tačka 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je nakon razmatranja apelantovog zahtjeva za traženo izuzeće i izvršenog uvida u spis Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/03/12916, donio odluku da se apelantov zahtjev za izuzeće sutkinje Ustavnog suda, Seade Palavrić, u radu i odlučivanju o predmetnom zahtjevu, odbije kao neosnovan, jer je zaključio da je navedeni apelantov zahtjev neargumentovan i bez stvarnog osnova i utemeljenja.
  • 4.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda je zatraženo 3. augusta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 5.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. augusta 2005. godine, a Općinski sud 20. jula i 15. septembra 2006. godine.
  • 6.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 20. septembra 2006. godine.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Apelant je, kao suvlasnik stambene zgrade sa 2/15, sagrađene na k.č. 541/2, upisane u "A" listu z.k. ul. 50 K.O. Dolac, 9. marta 2004. godine podnio prijedlog Općinskom sudu kojim je predložio da se, na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 25/03 i 54/04 - u daljnjem tekstu: ZGZ), dozvoli uknjižba prava vlasništva na zemljištu pod zgradom i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade, koja je sagrađena na k.č. 541/2 u u naravi kuća, kućište, dvorište ukupne površine 952 m", upisano u z.k. ul. br. 50 K.O. Dolac, u korist Ivana Osenka pok. Urbana, Aleksandre Petrović rođ. Osenk, Hrvoja Osenka sina Vladimira, Ane Grgić rođ. Grgić, Marije Šarić rođ. Grgić, Vesne Načić rođ. Grgić, Dubravke Lubura rođ. Grgić, Ane Trogrlić rođ. Grgić, Janje Simićević rođ. Grgić, Zdenke Tomić rođ. Grgić i Krunoslava Grgića sina Ivana.
  • 9.
    Rješenjem Općinskog suda broj DN-2668/04 od 19. oktobra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-1001/05 od 20. maja 2005. godine, dozvoljeno je u z.k. ul. br. 50 K.O. Dolac brisanje kuće sagrađene na k.č. 541/2. upisane u "A" listu kao z.k. tijelo II i njen upis kao z.k. tijelo I; brisanje upisa pod B/12 i B/13; brisanje upisa pod B/14 i B/15 - uknjižbe prava vlasništva na kuću u "A" II u korist Hrvoja Osenka i drugih; brisanje upisa pod C/44 - uknjižbe prava korištenja u smislu člana 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (u daljnjem tekstu: ZNNZGZ); otpis parcele br. 541 kuća i dvorište u površini od 952 m2 iz "A" I lista z.k. ul. 50 K.O. Dolac, te upis parcele br. 541 kuća i dvorište u površini od 952 m" u "A" list novog z.k. ul. 8568 iste K.O., sa uknjižbom prava vlasništva u novom z.k. ul. 8568 iste K.O. u korist Ivana Osenka pok. Urbana sa 2/15, Aleksandre Petrović, rođ. Osenk sa 2/15, Ane Grgić rođ. Grgić sa 2/60, Marije Šarić rođ. Grgić sa 2/60, Vesne Načić rođ. Grgić sa 2/60, Dubravke Lubura rođ. Grgić sa 2/60, Ane Trogrlić rođ. Grgić sa 2/60, Janje Simičević rođ. Grgić sa 2/60, Zdenke Tomić rođ. Grgić sa 2/60, Krunislava Grgića sina Ivana sa 2/60, Hrvoja Osenka sina Vladimira sa 2/15 i državno vlasništvo sa 1/3 i upisano da je nosilac prava raspolaganja sa 1/3 kuće u A II RO Tekstilni kombinat "I-Integy" RZ Zajednički poslovi Gnjilane.
  • 10.
    Kantonalni sud je, obrazlažući drugostepeno rješenje doneseno po apelantovoj žalbi, podsjetio da su u z.k. ul. br. 50 K.O. Dolac prije donošenja pobijanog rješenja bile u Odjeljku "A" - "popisnom listu" upisane k.č. 541/1, u naravi skladište i dvorište, površine 1338 m"; k.č. 541/2, u naravi kućište i dvorište, površine 952 m" i k.č. 540/3 u naravi ekonomsko dvorište "Remiza", površine 179 m" i to kao z.k. tijelo I, dok je kao z.k. tijelo II bila upisana kuća koja je sagrađena na k.č. 541/2. U Odjeljku "B" - "vlasničkom listu" kao suvlasnici kuće, koja predstavlja z.k. tijelo II, bili su upisani predlagatelj Hrvoje Osenk, Ivan Osenk i Aleksandra Petrović sa dijelom od po 2/15, dok su Dubravka Lubura, Vesna Načić, Ana Grgić, Marija Šarić, Ana Trogrlić, Krunoslav Grgić, Janja Simićević i Zdenka Tomić bili upisani sa dijelom od po 2/60, a na 1/3 kuće, kao nosilac prava raspolaganja bio je upisan RO Tekstilni kombinat "I-Integy" Gnjilane. U Odjeljku "C" - "tereti" istog z.k. uloška, u skladu sa Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, upisano je pravo korištenja na zemljištu upisanom u Odjeljku "A", koje služi za redovnu upotrebu zgrade, u korist Ivana Osenka sa dijelom od 1/5 i ostalih suvlasnika navedenih u istom z.k. ulošku koji su istovremeno suvlasnici i na kući u Odjeljku "B", izuzev navedene firme "I-Integy" Gnjilane.
  • 11.
    Kantonalni sud je, također, podsjetio na činjenicu da je članom 39. stav 1. ZGZ-a propisano da vlasnik zgrade ili posebnog dijela zgrade, stupanjem na snagu ovog zakona, stiče pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na onoj površini zemljišta koja je prostornim planom ili planom parcelacije utvrđena da služi za redovnu upotrebu zgrade, izuzev slučajeva koji su predmet revizije u skladu s čl. 87-92. prelaznih odredaba ovog zakona. Ovi izuzeci, smatra Kantonalni sud, ne odnose se na predmetni slučaj, što znači da vlasnik zgrade, odnosno njenog dijela, stiče automatski pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na onoj površini koja služi za redovnu upotrebu zgrade, bez obzira je li to pravo na zemljištu stekao ranije nekim pravnim poslom ili na drugi način i bez obzira na činjenicu je li na tom istom zemljištu ranije u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik.
  • 12.
    Iz istog razloga je, obrazlaže dalje Kantonalni sud svoje rješenje, prvostepeni sud pravilno u zemljišnim knjigama izvršio upis prava vlasništva sporne 1/3 zemljišta (na kojem se nalazi predmetna kuća, označenog kao k.č. 541/2 u površini od 952 m"), i na firmu TK "I-Integy" Gnjilane, jer se 1/3 vlasništva na zgradi, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao državno vlasništvo, čiji je nosilac prava raspolaganja navedena firma iz Gnjilana, ne može ni koristiti bez istovremenog korištenja zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade. Kantonalni sud je naveo da je nesporno da prednik apelanta kupoprodajnim ugovorom iz 1976. godine navedenoj firmi iz Gnjilana, uz prijenos prava raspolaganja na 1/3 kuće nije prenio i pravo raspolaganja na srazmjernom dijelu zemljišta pod zgradom niti srazmjerni dio zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade. Takvo zemljište se, prema tadašnjim propisima, nije ni moglo prodati, ali se, nakon što je 2003. godine stupio na snagu ZGZ, pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade automatski stiče u smislu stava 1. člana 39. navedenog Zakona, odnosno vlasnik zgrade ili njenog dijela po sili zakona postaje i vlasnik zemljišta pod zgradom i zemljišta koje služi za njenu redovnu upotrebu. Da prednik apelanta 1976. godine nije prodao 1/3 zgrade firmi iz Gnjilana, samo apelant i ostali suvlasnici - članovi porodice bili bi vlasnici tog spornog zemljišta, a ne i firma iz Gnjilana. Međutim, budući da je 1/3 zgrade prodata, ta 1/3 zgrade i zemljišta ispod nje, u istom omjeru, dijele istu sudbinu. Po ocjeni Kantonalnog suda, bez obzira na činjenicu da zemljište nije bilo predmet kupoprodaje ugovora iz 1976. godine, ta činjenica nije relevantna za rješavanje predmetne pravne stvari, nego je relevantna - odlučna sama činjenica da, u skladu s članom 39. ZGZ-a, vlasnik zgrade (dijela zgrade) stiče pravo vlasništva i na zemljištu pod zgradom i na površini zemljišta koje služi za njenu redovnu upotrebu. Dakle, konstatuje Kantonalni sud, ovo se zbiva po sili zakona, pa se pobijanim rješenjem ne zadire u pravo na imovinu apelantove porodice, koliko god se ovakvo zakonsko rješenje činilo nepravednim. Prema ocjeni Kantonalnog suda, kuća koja je ranije bila upisana u "A" listu z.k. ul. 50 K.O. Dolac, kao z.k. tijelo II, dijeli sudbinu zemljišta iz istog z.k. ul., koje je upisano kao z.k. tijelo I, a odnosi se na k.č. 541/2, u naravi kućište i dvorište. Stoga je prvostepeni sud, da bi mogao postupiti po apelantovom prijedlogu, koji se odnosi na uknjižbu prava vlasništva na površini zemljišta pod zgradom i površini zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade i to na k.č. 541/2, u površini od 952 m", morao izvršiti brisanje kuće sagrađene na k.č. 541/2, upisane u Odjeljku "A" z.k. ul. 50 K.O. Dolac kao z.k. tijelo II i izvršiti njen upis kao z.k. tijela I. Navedeni upis se tehnički nije mogao izvršiti bez otpisa parcele 541/2 iz lista "A" I i upisa u novi z.k. ul., u konkretnom slučaju to je z.k. ul. br. 8568 K.O. Dolac, s obzirom da se sastav z.k. tijela mijenja z.k. diobom, otpisom i pripisom, a prilikom otpisa uspostavlja novi z.k. uložak u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 58/02 - u daljnjem tekstu: ZZK).
  • 13.
    Ostale dvije parcele iz z.k. ul. 50 K.O. Dolac, koje se odnose na k.č. 540/1, u naravi skladište i dvorište i k.č. 540/3, u naravi ekonomsko dvorište "Remiza", smatra Kantonalni sud, zasebne su parcele, i one ne dijele automatski sudbinu kuće sagrađene na k.č. 541/2, u naravi kućište i dvorište. Kantonalni sud je zauzeo stav da apelant, u smislu člana 39. stav 2. ZGZ-a, pred upravnim organom nadležnim za imovinsko-pravne poslove može pokrenuti postupak u okviru kojeg će se posebnim rješenjem odrediti služe li i ostale dvije parcele, i to k.č. 540/1 i 540/3, za redovnu upotrebu zgrade i u kojoj površini.
  • 14.
    Kantonalni sud je, na kraju, ocijenio da su zbog navedenog svi žalbeni prigovori, istaknuti u navedenom smislu, neosnovani. U pogledu žalbenog prigovora da je prvo izvršen sporni upis u zemljišne knjige, pa tek onda doneseno pobijano rješenje, Kantonalni sud je istakao da stanje spisa pokazuje suprotno. Naime, promjena spornog upisa u zemljišnim knjigama, u skladu sa spornim rješenjem, prema z.k. izvatku od 2. decembra 2004. godine, izvršena je u z.k. ul. br. 50 K.O. Dolac, po apelantovom prijedlogu od 9. marta 2004. godine, koji je u z.k. uredu Općinskog suda primljen 10. marta 2004. godine i zaveden pod br. DN. 2668/04 (konstatovano u II odjeljku "A" upisa, z.k. izvatka od 2. decembra 2004. godine), ali da je apelant pogrešno protumačio da se ovi datumi odnose na datum kada je izvršena sporna promjena upisa u zemljišnim knjigama. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i apelantov prigovor koji se odnosi na apelantov stav da je pobijano rješenje morao potpisati sudija, a ne zemljišno-knjižni referent. Naime, podsjeća Kantonalni sud, u smislu člana 31. ZZK-a, upis se vrši na osnovu rješenja o upisu koje donosi zemljišno-knjižni referent. Kantonalni sud je podsjetio na činjenicu da nijednom odredbom navedenog zakona nije propisano da rješenje koje donosi zemljišno-knjižni referent mora potpisati sudija.
  • 15.
    Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-1358/06 od 23. februara 2006. godine odbacio apelantovu reviziju, izjavljenu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-1001/05 od 20. maja 2005. godine, kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja se navodi da je u ovoj pravnoj stvari u pitanju uknjižba prava vlasništva po osnovi odredbe člana 39. stav 1. ZGZ-a, dakle, zemljišno-knjižni predmet i primjena ZZK-a. Odredbom člana 83. ZZK-a propisano je da se na pitanja postupka koja nisu regulirana navedenim zakonom primjenjuju odredbe općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku, a tim odredbama nije propisan za ovakav spor vanredni pravni lijek - revizija, pa je Vrhovni sud, primjenom odredbe člana 247. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci rješenja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 16.
    U apelaciji je navedeno da je pobijanim rješenjima povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije.
  • 17.
    Povreda prava na pravično suđenje, prema navodima apelacije, se ogleda u proizvoljnoj primjeni odredaba člana 39. stav 1. ZZG-a i člana 41. stav 1. ZZK-a. Apelant ističe da sudovi nisu dozvolili uknjižbu prava vlasništva nad predmetnim zemljištem srazmjerno njegovom korisničkom dijelu na kojem je do tada imao uknjiženo pravo korištenja, te što su izašli izvan granica postavljenog zahtjeva u prijedlogu i dozvolili uknjižbu prava vlasništva pravnom subjektu, firmi "I-Integy" Gnjilane, koja uopće nije bila obuhvaćena prijedlogom i nije učestvovala u postupku. Apelant smatra da je zbog navedenog došlo do smanjenja njegove imovine jer je prije podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na površini zemljišta pod zgradom i koja služi za redovnu upotrebu zgrade u zemljišnim knjigama bio uknjižen kao vlasnik predmetnog zemljišta u dijelu od po 1/5, dok je nakon donošenja pobijanih odluka njegova imovina umanjena, jer je uknjižen kao vlasnik predmetnog zemljišta u dijelu od 2/15. Apelant smatra da su sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo na njegovu štetu, što je dovelo do povrede njegovog prava na pravičan i nepristran postupak pred sudom. Apelant ističe da je prvo izvršen sporni upis u zemljišne knjige, pa onda doneseno pobijano rješenje Općinskog suda. Zatim navodi da sud nije postupio po članu 39. stav 1. ZGZ, na osnovu kojeg je podnesen prijedlog kojim je apelant tražio dozvolu uknjižbe prava vlasništva, a u konkretnom slučaju ne postoji bilo kakva druga zakonska odredba na osnovu koje je bilo moguće smanjiti apelantov suvlasnički udio na 2/15 dok je prethodno bio uknjižen kao korisnik u dijelu od 1/5 na predmetnom zemljištu. Apelant smatra da je u ovom predmetu došlo do miješanja u njegovu imovinu što nije utemeljeno na zakonu, čime je došlo do povrede drugog Pravila iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na nediskriminaciju apelant nije posebno obrazložio.

b) Odgovor na apelaciju

  • 18.
    Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je rješenje Kantonalnog suda doneseno u skladu s važećim materijalno-pravnim propisima ZGZ-a, čiji je cilj da se postepeno obezbjeđuju pretpostavke za uspostavu sistema pravnog jedinstva zemljišta i zgrade prema načelu "superficio solo cedit" u smislu da zgrada pripada zemljištu, odnosno da je njegov sastavni dio. Kantonalni sud je dalje naveo da je članom 39. ZGZ-a regulirano sticanje vlasništva na zemljištu silom zakona, a da ZGZ ne propisuje proceduru uknjižbe vlasništva na osnovu člana 39. navedenog Zakona, što znači da se primjenjuju opća pravila utvrđena Zakonom o zemljišnim knjigama. Kantonalni sud smatra da nisu povrijeđena apelantova prava koja navodi u apelaciji, niti odredbe važećih materijalno-pravnih propisa.
  • 19.
    Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je Zemljišno-knjižni ured ovog suda zaprimio predmet koji je zaveden u DN upisnik DN-2668/04 od 10. marta 2004. godine. U njemu je apelant podnio prijedlog da se, u smislu odredbi člana 39. stav 1. ZGZ-a, izvrši uknjižba prava vlasništva na zemljištu pod zgradom i zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade, koja je sagrađena na parceli k.č. 541/02 u naravi kuća, kućište, dvorište ukupne površine 952 m", upisanih u z.k. uložak 50 K.O. Dolac. Općinski sud je dalje naveo da je, prema odredbama člana 39. stav 1. ZGZ-a koji je stupio na pravnu snagu 16. maja 2003. godine, propisano da vlasnik zgrade stječe pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade po sili zakona. Prema navedenom je Zemljišno-knjižni ured i postupio donošenjem isprave u vidu rješenja od 19. oktobra 2004. godine, a u okviru DN 2668/04, i navedeno rješenje dostavio strankama u postupku. Općinski sud je dalje u odgovoru naveo hronološki tok postupka pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom. Općinski sud smatra da nije povrijeđeno nijedno apelantovo pravo, posebno pravo na imovinu, kako je to regulirano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

V. Relevantni propisi

  • 20.
    Zakon o građevinskom zemljištu ("Službene novine FBiH" broj 25/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 39.

(1) Vlasnik zgrade ili posebnog dijela zgrade, stupanjem na snagu ovog zakona, stiče pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na onoj površini zemljišta koje je prostornim (regulacionim) planom ili planom parcelacije utvrđeno da služi za redovnu upotrebu zgrade, izuzev slučajeva koji su predmet revizije u skladu sa čl. 87. do 92. prelaznih odredaba ovog zakona.

(2) Ako prostornim (regulacionim) planom parcelizacije nije utvrđena površina zemljišta koje je potrebno za redovnu upotrebu zgrade, tu površinu utvrđuje rješenjem općinski organ uprave (organ uprave) nadležan za imovinsko-pravne poslove uz pribavljeno mišljenje općinskog organa uprave nadležnog za poslove urbanizma."

  • 21.
    Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 58/02) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 3.

Pretpostavke za upis

(1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.

To mogu biti:

  • 1)
    isprava koja je osnov za stjecanje stvarnog prava;
  • 2)
    dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

Član 16.

Zemljišno-knjižni uložak

(1) Upisi se vrše u zemljišno-knjižni uložak.

(2) U zemljišno-knjižni uložak se upisuje jedno zemljišno-knjižno tijelo.

(3) Zemljišno-knjižno tijelo se sastoji od jedne ili više katastarskih parcela koje se nalaze u istoj katastarskoj općini i na kojima postoje isti pravni odnosi....

Član 31. Rješenje o upisu

Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu, koje donosi zemljišno-knjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za upis, koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona.

Član 33.

Preuzimanje zahtjeva za upis

(1) Zahtjev je primljen u zemljišno-knjižni ured kada je podnesen nadležnom zemljišno-knjižnom referentu ureda i kada on odgovara uvjetima navedenim u članu 3. ovog zakona.

(2) Nadležni zemljišno-knjižni referent stavlja na podneseni zahtjev zabilješku o datumu i vremenu njegovog pristizanja i potpisuje ga.

(3) Samo preuzimanje zahtjeva ne podrazumijeva dodjelu redoslijeda.

Član 34. Registrovanje zahtjeva za upis

Zahtjev za upis, koji je prispio u zemljišno-knjižni ured se neodložno registruje u dnevnu knjigu i numeriše na osnovu vremena prispijeća zahtjeva. U upisu se navodi podnosilac zahtjeva....

Član 35.

Potvrda o prijemu zahtjeva za upis

Zemljišno-knjižni ured će na traženje podnosioca zahtjeva izdati potvrdu o prijemu zahtjeva.

Član 37.

Prioritetni zemljišno-knjižni upisi

Zahtjevi ili molbe za upis ili ispravku u zemljišnoj knjizi koji se odnose na investicije rješavaju se po hitnom postupku, ukoliko se priloži uvjerenje nadležne agencije za privatizaciju kojim se obrazlaže hitnost te investicije. Odluka agencije za privatizaciju je obavezujuća. Odluka ne proizvodi nikakvu promjenu redoslijeda obrade.

Član 41.

Zainteresirane osobe

(1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše....

Član 44.

Sadržaj rješenja o upisu, odnosno odbacivanju upisa

Rješenje o upisu, odnosno odbacivanju, sadrži:

  • 3)
    tekst upisa, kao i uputu na zemljišno-knjižni uložak, na odjeljak i kolonu gaje se upis obavlja;
  • 4)
    razlog i pravni osnov rješenja;
  • 6)
    potpis zemljišno-knjižnog referenta.

Član 45.

Upis u zemljišnu knjigu

(1) Upis u zemljišnu knjigu vrši se na osnovu rješenja o upisu.

Član 46.

Dostavljanje rješenja o upisu

(1) Rješenje o upisu dostavlja se podnosiocu zahtjeva ili njegovom zastupniku, osobi na čijoj se nekretnini neko pravo prenosi, opterećuje, ograničava ili ukida, kao i osobi protiv koje je provedena zabilježba.

(2) Rješenje o upisu se dostavlja tek nakon provedbe u zemljišnoj knjizi.

Član 48.

Sadržaj upisa

Upis u zemljišno-knjižni uložak sadrži:

  • 1)
    datum upisa;
  • 2)
    tekst upisa;
  • 3)
    potpis zemljišno-knjižnog referenta koji je donio rješenje o upisu."

Član 61.

Način ispravke upisa

(1) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišno-knjižnom ulošku neispravan, zbog odgovornosti zemljišno-knjižnog ureda, tada će zemljišno-knjižni ured neodložno upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišno-knjižnom ulošku.

(4) Ispravka zemljišne knjige se vrši na osnovu odobrenja upisane osobe ili sudske odluke.

Zakon o prometu nepokretnosti ("Službeni list SRBiH" br. 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91, te "Službeni list RBiH" br. 21/92, 3/93, 17/93, 13/94, 18/94 i 33/94) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 7.

(2) Prijenosom prava vlasništva na zgradi, koja se nalazi na zemljištu u društvenoj svojini, stiče se pravo korištenja na zemljištu dok zgrada na njemu postoji, kao i na zemljištu koje služi za njenu redovnu upotrebu.

(3) Stjecanjem prava vlasništva na zgradi koja je u društvenoj svojini ne stiče se pravo vlasništva na zemljištu u društvenoj svojini na kome se zgrada nalazi, kao i na zemljištu koje služi za njenu redovnu upotrebu, ali se stiče pravo korištenja na tom zemljištu dok zgrada na njemu postoji."

VI. Dopustivost

  • 22.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 23.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 24.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na navodne povrede člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba već citiranog člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

"Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno."

  • 25.
    U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta u odnosu na navedene povrede Ustavni sud mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana, između ostalih slučajeva, i ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i osnovnih sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine).
  • 26.
    U konkretnom slučaju apelant se žali da je osporenim odlukama došlo do povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Žalbene navode o povredi navedenog prava apelant nije posebno obrazložio.
  • 27.
    Ustavni sud zapaža da ovi apelantovi žalbeni navodi nemaju uporišta i da su apelantove tvrdnje paušalne, jer apelant nije ničim dokazao da je odlukama nadležnih javnih vlasti došlo do kršenja njegovog prava na nediskriminaciju. Dakle, apelant u apelaciji, osim paušalnih navoda o povredi navedenog prava, nije ponudio niti jedan dokaz koji bi učinio bar vjerovatnim i mogućim da se radi o povredi navedenog ustavnog prava.
  • 28.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
  • 29.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je i Rješenje Vrhovnog suda broj Rev-1358/06 od 23. februara 2006. godine. Ustavni sud zapaža da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, uz obrazloženje da je u ovoj pravnoj stvari u pitanju uknjižba prava vlasništva, dakle, zemljišno-knjižni predmet i primjena ZZK-a. Budući da je odredbom člana 83. ZZK-a propisano da se na pitanja postupka koja nisu regulirana navedenim zakonom primjenjuju odredbe općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku, a tim odredbama za ovakav spor nije propisan vanredni pravni lijek - revizija, Vrhovi sud je reviziju odbacio. Slijedom iznesenog, Ustavni sud je utvrdio da ne postoji opravdan apelantov zahtjev u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj Rev-1358/06, pa je, primjenom člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelaciju u odnosu na predmetno rješenje odbacio kao nedopustivu, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.
  • 30.
    Imajući u vidu navode iz prethodne tačke, konačnom odlukom u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-1001/05 od 20. maja 2005. godine. Navedeno rješenje apelant je primio 6. jula 2005. godine, a apelacija je podnesena 28. jula 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud zaključuje da apelacija, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VI. Meritum

  • 31.
    Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da mu je tim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 32.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
  • k)
    Pravo na imovinu."

Pravo na pravično suđenje

  • 33.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 34.
    Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na upis prava vlasništva nad zemljištem, dakle, na odlučivanje o građanskim pravima i obavezama apelanta a ne na krivičnu optužbu protiv njega. Činjenica je da postupanje u konkretnom slučaju nije vršeno u parničnom nego u vanparničnom postupku. U prilog iznesenom, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 83. ZZK-a predviđena supsidijarna primjena Zakona o vanparničnom postupku. Međutim, i da je postupanje vršeno u parničnom postupku, prema mišljenju Ustavnog suda, ishod bi za apelanta bio isti. Stoga, Ustavni sud zauzima stav da je predmet konkretne apelacije građansko-pravne prirode u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je on u konkretnom slučaju i primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 35.
    Ustavni sud konstatira, imajući u vidu navode apelacije, da se suština navoda apelacije o kršenju prava na pravičan postupak ogleda u postupanju sudova koji su, prema apelantovoj ocjeni, u predmetnom slučaju na proizvoljan način primijenili materijalno pravo na apelantovu štetu, što je dovelo do povrede njegovog prava na pravično suđenje.
  • 36.
    Ustavni sud, u kontekstu navedenog, podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).
  • 37.
    U konkretnom slučaju, apelant smatra da je Općinski sud izašao izvan zahtjeva apelantovog prijedloga (ultra petitum), što je dovelo do smanjenja njegove imovine, jer je prije podnošenja prijedloga Općinskom sudu, kojim je tražio da se na osnovu člana 39. stav 1. ZGZ-a dozvoli uknjižba prava vlasništva nad zemljištem na kojem je do tada imao pravo korištenja, na kojem se nalazi zgrada čiji je on suvlasnik, u zemljišnim knjigama bio evidentiran kao korisnik predmetnog zemljišta u dijelu od 1/5, dok je nakon donošenja pobijanih rješenja njegova imovina umanjena, jer je evidentiran kao vlasnik predmetnog zemljišta sa dijelom od 2/15.
  • 38.
    Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud cijenio i ove žalbene navode koje apelant ponavlja i u apelaciji, i u tom pogledu dao obrazloženje prema kojem je prvostepeni sud pravilno postupio kada je primjenom člana 39. stav 1. ZGZ-a izvršio upis prava vlasništva spornoj 1/3 zemljišta i na firmu "I-Integy" Gnjilane, jer se 1/3 vlasništva na zgradi koja je u zemljišnim knjigama upisana kao državno vlasništvo, čiji je nosilac prava raspolaganja navedena firma iz Gnjilana, ne bi mogla ni koristiti bez istovremenog korištenja zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade.
  • 39.
    Ustavni sud, kada je riječ o apelantovim navodima o izlasku sudova izvan granica postavljenog zahtjeva u prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva, pored razloga iznesenih u obrazloženju Kantonalnog suda koje smatra razumnim, podsjeća na činjenicu da je, prema odredbi člana 41. ZZK, upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. Dakle, prije svega, bilo je potrebno da apelant pribavi i saglasnost TK "I-Integy" Gnjilane, kako bi mogao podnijeti sudu prijedlog za upis vlasništva u konkretnom slučaju, budući da je TK "I-Integy" u vrijeme podnošenja zahtjeva bio upisan u Odjeljku "B" u Vlasničkom listu kao nosilac prava raspolaganja na 1/3 nekretnina upisanih u "A" listu kao tijelo II, tj. na kući i apelant je to znao, dok su na preostale dvije trećine bili upisani apelant i njegovi srodnici. Stoga je, s ciljem primjene člana 39. stav 1. ZGZ-a kao pravnog osnova za upis vlasništva na zemljištu ispod zgrade i zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade, apelant bio dužan u zahtjevu za upis vlasništva navesti i TK "I-Integy" kao nosioca prava raspolaganja na 1/3 zgradi. Bez obzira na evidentne nedostatke u apelantovom zahtjevu za upis vlasništva, zemljišno-knjižni ured je postupio po zahtjevu i nije pozvao apelanta da uredi svoj zahtjev i u njemu navede sve nosioce nekog stvarnog prava na zgradi, te dostavi saglasnost TK "I-Integy".
  • 40.
    Ustavni sud konstatuje da, iako zemljišno-knjižni ured Općinskog suda nije pozvao apelanta da otkloni nedostatke u podnesenom zahtjevu za upis vlasništva, ta okolnost nije od uticaja na eventualno drukčije rješenje konkretne pravne stvari, budući da je navedenim upisom ostao nepromijenjen kako idealni dio koji je pripadao apelantu tako i dijelovi ostalih upisanih lica, s tim što je trajno pravo korištenja zemljišta, koje je bilo upisano u smislu ranijeg Zakona o građevinskom zemljištu ("Službeni list SRBiH" br. 34/86, 1/90 i 29/90, te "Službeni list RBiH" br. 3/93 i 13/94) sad prešlo u pravo vlasništva prema članu 39. stav 1. važećeg Zakona o građevinskom zemljištu. Stoga se apelant ne može s uspjehom pozivati na propust zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda, jer je i on sam svojim ponašanjem praktično htio da eliminira upis TK "I-Integy", pa je tek nakon izvršenog upisa kojim nije bio zadovoljan počeo osporavati pravilnost postupanja u ovoj pravnoj stvari, a posebno imajući u vidu da navedenim upisom nije došlo do promjene apelantovih prava ni prava drugih lica. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da ovakvo postupanje zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda, koje je razmatrao i cijenio i Kantonalni sud postupajući po apelantovoj žalbi izjavljenoj na Rješenje Općinskog suda broj DN-2668/04 od 19. oktobra 2004. godine, a imajući u vidu odredbu člana 39. stav 1. ZGZ-a prema kojoj navedeni upis ima dekleratorni a ne konstitutivni karakter, nije dovelo do povrede prava na pravičan postupak.
  • 41.
    Kada je riječ o smanjenju apelantovog suvlasničkog udjela nakon izvršenog upisa vlasništva, odnosno prenošenja trajnog prava korištenja u privatno vlasništvo u smislu člana 39. stav 1. ZGZ-a, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao razumno, logično i jasno obrazloženje da vlasnik zgrade, a to znači i suvlasnik, odnosno u konkretnom slučaju suvlasnici, među kojima je i TK "I-Integy" kao nosilac prava raspolaganja na 1/3 zgrade, po samom zakonu (ex lege) stječu pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade. To zemljište je u konkretnom slučaju parcela označena kao k.č. 541/2 kuća, kućište i dvorište u površini od 952 m" upisana u z.k. ul. broj 50 K.O. Dolac. Činjenica da TK "I-Integy" nije bio upisan u Odjeljku "C" - tereti kao nosilac prava korištenja na parceli broj k.č. 541/2 kuća, kućište i dvorište u površini od 952 m" upisanoj u z.k. ul. broj 50 K.O. Dolac za stjecanje prava vlasništva na osnovu člana 39. stav 1. ZGZ-a - sasvim je irelevantna. Štaviše, Ustavni sud primjećuje da je TK "I-Integy", i prije stupanja na snagu ZGZ-a i njegovog člana 39. stav 1, u skladu s odredbom stava 2. člana 7. Zakona o prometu nepokretnosti, ex lege stekao pravo korištenja zemljišta dok zgrada na njemu postoji, kao i zemljišta koje služi za njenu redovnu upotrebu. Dakle, ugovor o prodaji nepokretnosti zaključen 29. septembra 1976. godine, kojim je TK "I-Integy" kupio od Ane Osenk, apelantove prednice, 1/3 kuće sagrađene na parceli označenoj kao k.č. 541/2 kuća, kućište i dvorište, bio je uvjet da TK "I-Integy" nakon stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti ex lege stekne pravo korištenja zemljišta pod zgradom i zemljišta koje služe za njenu redovnu upotrebu. Zašto to pravo nije bilo upisano u "C" list, sada je irelevantno. Da je pravo korištenja na predmetnom zemljištu bilo upisano na osnovu člana 7. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti, apelantova imovina bi bila sa istim suvlasničkim dijelom kao što je nakon upisa u skladu s članom 39. stav 1. ZGZ-a. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra relevantnom samo činjenicu da apelant, primjenom člana 39. stav 1. ZGZ-a, ne može ostati suvlasnik s istim suvlasničkim dijelom na parceli na kojoj je kuća sagrađena kao prije primjene člana 39. stav 1. ZGZ-a, budući da 1/3 vlasništva na kući već 30 godina pripada TK "I-Integy".
  • 42.
    U vezi s apelantovim navodom da je prvo izvršen sporni upis u zemljišne knjige, pa onda doneseno pobijano rješenje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud i o ovome prigovoru dao uvjerljivo i razumno obrazloženje. Pored toga, čini se da apelant zanemaruje odredbe člana 46. ZZK-a, prema kojima se rješenje o upisu podnosiocu zahtjeva i drugim zainteresiranim subjektima dostavlja tek nakon provedbe u zemljišnoj knjizi. Niti prigovor da je rješenje o dozvoli upisa umjesto zemljišno-knjižnog referenta trebao potpisati sudija nema osnova. Naime, pored razumnog obrazloženja Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da odredbe čl. 31, 41. i 48. ZZK-a eksplicite propisuju da rješenje o upisu potpisuje zemljišno-knjižni referent koji je donio rješenje o upisu.
  • 43.
    Kada je riječ o apelantovim navodima da su njegova prava povrijeđena činjenicom da je Zemljišno-knjižni ured dozvolio brisanje kuće sagrađene na k.č. 541/2 upisane u "A" listu kao z.k. tijelo II i njen otpis, te upis kao z.k. tijela I u novi z.k. uložak broj 8568 K.O. Dolac, zajedno sa parcelom na kojoj na kuća sagrađena, Ustavni sud obrazloženje Kantonalnog suda smatra sasvim jasnim i prihvatljivim. Pored toga, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 16. stav 3. ZZK-a, prema kojoj se zemljišno-knjižno tijelo sastoji od jedne ili više katastarskih parcela koje se nalaze u istoj katastarskoj općini i na kojima postoje isti pravni odnosi. Do usvajanja člana 39. stav 1. ZGZ-a, odnosno njegove primjene u konkretnom slučaju, kuća u privatnom vlasništvu nalazila se na zemljištu u državnom vlasništvu. Budući da je kuća dijelila sudbinu zemljišta, bila je upisana u isti z.k. uložak. Međutim, primjenom člana 39. stav 1. ZGZ-a, pravni odnosi parcela koje su bile upisane u "A" listu više nisu isti. Na parceli na kojoj je sagrađena kuća, kao jednoj od tri parcele upisane u "A" list, trajno pravo korištenja članom 39. stav 1. ZGZ-a preneseno je u privatno vlasništvo. Dakle, uspostavljeni su različiti pravni odnosi između katastarskih čestica. Stoga je bilo neophodno dozvoliti i izvršiti brisanje i otpis kuće i parcele na kojoj je kuća sagrađena i njihov upis u novi z.k. uložak, kao što je Zemljišno-knjižni ured i učinio. Neosporno je da Zemljišno-knjižni ured osporavanim rješenjem uopće nije tretirao preostale dvije parcele, i to: k.č. 540/01, u naravi skladište i dvorište i k.č. 540/3 u naravi ekonomsko dvorište "Remiza". One čine zasebne parcele i ne dijele automatski sudbinu kuće sagrađene na k.č. 541/2, u naravi kućište i dvorište, niti te parcele. Kantonalni sud je naglasio da, prema članu 39. stav 2. ZGZ-a, apelant može pred nadležnim organom za imovinsko-pravne poslove pokrenuti postupak, u okviru kojeg će se odrediti posebnim rješenjem služe li navedene sporne parcele za redovnu upotrebu zgrade. Dotle, one ostaju upisane u z.k. ul. broj 50 K.O. Dolac. Pravo korištenja ostaje isto, dakle, samo u korist apelanta i njegovih srodnika. Na te dvije parcele, primjenom člana 39. stav 1. ZGZ-a TK "I-Integy" nije stekao nikakvo pravo.
  • 44.
    Ustavni sud konstatuje da apelantovo nezadovoljstvo pobijanom odlukom Kantonalnog suda, a samim tim i odlukom Općinskog suda, ne pokreće, samo po sebi, pitanje u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Budući da je Kantonalni sud u apelantovom slučaju, na osnovu provedenih dokaza, dao jasno obrazloženje svoje odluke pozivajući se na primjenu relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a ni sam Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu, Ustavni sud zaključuje da pobijanim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

  • 45.
    Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 46.
    Apelacija, također, pokreće pitanje povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovog prava, prema apelantovom mišljenju, manifestira se u miješanju u pravo na njegovu imovinu, koje nije zasnovano na zakonu, što je, po apelantovom mišljenju, dovelo do povrede drugog pravila člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 47.
    U pogledu apelantovih navoda koji se odnose na povredu prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda prema kojoj pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, daje državama potpisnicama Evropske konvencije pravo da, između ostalog, kontroliraju korištenje imovine u skladu s općim interesima. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presudu od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61).
  • 48.
    Pobijana rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda nesumnjivo predstavljaju "miješanje" u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine. Naime, rješenjem Kantonalnog suda je odbijena apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda broj DN-2668/04 od 19. oktobra 2004. godine, kojim je dozvoljeno u z.k. ul. br. 50 K.O. Dolac brisanje kuće sagrađene na k.č. 541/2, upisane u "A" listu kao z.k. tijelo II i njen upis kao z.k. tijela I: brisanje upisa pod B/12 i B/13; brisanje upisa pod B/14 i B/15 - uknjižbe prava vlasništva na kuću u "A"II u korist apelanta i drugih; brisanje upisa pod C/44-uknjižbe prava korištenja u smislu člana 37. ZNNZGZ-a; otpis parcele br. 541 kuća i dvorište u površini od 952 m" iz "A" I lista z.k. ul. 50 K.O. Dolac, te njen upis u "A" list novi z.k. ul. 8568 iste K.O. s uknjižbom prava vlasništva u novom z.k. ul. 8568 iste K.O. u korist Ivana Osenka pok. Urbana sa 2/15 i ostalih lica poimenično nabrojanih u pobijanom rješenju sa tačno označenim suvlasničkim dijelovima, te upisano da je nosilac prava raspolaganja sa 1/3 kuće u "A" II, RO Tekstilni kombinat "I-Integy" RZ zajednički poslovi Gnjilane.
  • 49.
    U konkretnom slučaju, dakle, primjenjivo je drugo pravilo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koje se odnosi na lišavanje apelanta prava na imovinu. Ustavni sud mora, dalje, ispitati je li lišavanje apelanta sporne imovine, na način na koji je rezultirao pobijanim odlukama, bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je lišavanje imovine (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti.
  • 50.
    Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u konkretnom predmetu, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba dati odgovor jeste da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu predviđeno zakonom, odnosno jesu li redovni sudovi, na konkretnu situaciju, pravilno primijenili materijalno-procesno pravo na način da se ne vrijeđaju apelantova prava na imovinu. Iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da među strankama nije sporno da su redovni sudovi donošenjem pobijanih rješenja i novouspostavljenim zemljišno-knjižnim stanjem Tekstilni kombinat "I-Integy" RZ Zajednički poslovi Gnjilane upisali kao vlasnika zemljišta pod predmetnim objektom u odgovarajućem dijelu, a da to po ranijem stanju nije bio, iako je prema članu 7. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti imao pravo korištenja 1/3 zemljišta pod zgradom i 1/3 zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade dok zgrada postoji. Dakle, zadatak Ustavnog suda je da utvrdi je li apelant osnovano lišen vlasništva na zemljištu pod zgradom.
  • 51.
    Ustavni sud zapaža da, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili odredbe člana 39. stav 1. ZGZ-a. Primjenjujući ovu zakonsku odredbu, sudovi su utvrdili da su apelant i ostali suvlasnici predmetne zgrade ex lege stekli pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na površini zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade. Stoga, Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud jasno, detaljno i razložno obrazložio svoju pravnu ocjenu o tome da je pobijano rješenje Općinskog suda doneseno u skladu s važećim materijalno-pravnim propisima (član 39. ZGZ-a), koji reguliše stjecanje vlasništva na zemljištu po sili zakona, kojim nije propisan poseban postupak uknjižbe vlasništva na osnovu člana 39. ZGZ-a, što znači da se i na postupak provedbe člana 39. ZGZ-a primjenjuju opća pravila utvrđena Zakonom o zemljišnim knjigama, te da takvo obrazloženje Kantonalnog suda ni u jednom dijelu ne ostavlja utisak proizvoljnosti.
  • 52.
    U vezi s pitanjem ima li miješanje u apelantovo pravo na imovinu i legitiman cilj od javnog ili općeg interesa, Ustavni sud zapaža da je članom 39. stav 1. ZGZ-a propisano da vlasnik zgrade ili posebnog dijela zgrade, stupanjem na snagu ovog zakona, stiče pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na onoj površini zemljišta koje je prostornim planom ili planom parcelacije utvrđeno da služi za redovnu upotrebu zgrade, izuzev slučajeva koji su predmet revizije u skladu s čl. 87. do 92. prelaznih odredaba ovog zakona. Ovi izuzeci se ne odnose na predmetni slučaj, što znači da vlasnik zgrade odnosno njenog dijela stiče automatski pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na onoj površini zemljišta koja služi za redovnu upotrebu zgrade, bez obzira na činjenicu da to pravo na zemljištu nije stekao ranije nekim pravnim poslom ili na drugi način (iako je u konkretnom slučaju TK "I-Integy pravo korištenja, dakle isto pravo kao i apelant i njegovi srodnici, stekao ex lege po članu 7. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti, ali iz nepoznatih razloga to njegovo pravo nije bilo upisano) i bez obzira na činjenicu što na tom istom zemljištu ranije u zemljišnim knjigama nije bio upisan kao vlasnik. Dovoljno je, dakle, da je neko vlasnik zgrade ili posebnog dijela zgrade, pa da njegovo trajno pravo korištenja bude po sili zakona pretvoreno u pravo vlasništva.
  • 53.
    Ustavni sud podsjeća da je cilj svakog modernog pravnog sistema, svakako, donošenje propisa uz poštivanje propisane procedure, kao i donošenje propisa koji će biti kompatibilni važećem pravnom sistemu, budući da nijedan propis ne može egzistirati sam za sebe, niti može jedno pitanje regulirati na dijametralno suprotan način od drugih propisa koji reguliraju dodirne oblasti. Cilj svake zajednice upravo jeste usklađen pravni sistem kako bi neodređen krug lica, bez sumnji u pogledu tumačenja, mogao prilagoditi svoje ponašanje pozitivnim pravnim normama, radi ostvarivanja načela pravne sigurnosti i ravnopravnosti, što svakako predstavlja legitiman cilj od općeg interesa. Donošenjem ZGZ-a postepeno se obezbjeđuje postupak za uspostavu sistema pravnog jedinstva zemljišta i zgrade prema načelu "superficies solo cedit" u smislu da zgrada pripada zemljištu, odnosno njegov je sastavni dio. Između ostalog, cilj donošenja ZGZ-a bio je i provedba Odluke Ustavnog suda broj U 5/98 II ("Službeni glasnik BiH" broj 17/00 od 30. juna 2000. godine), u dijelu u kojem je Ustavni sud ocijenio da je kategorija imovine u društvenom vlasništvu nespojiva s unapređenjem tržišne privrede s obzirom da, u teoriji i u praksi, u svakom procesu privatizacije koji je neophodan u Bosni i Hercegovini, stvara ozbiljne prepreke na putu uspostavljanja funkcionalne tržišne privrede. Štaviše, i sam Ustav Bosne i Hercegovine zasnovan je na unapređenju općeg blagostanja i ekonomskom razvoju zaštitom privatne imovine i unapređenjem tržišne privrede. Dakle, donošenje navedenog zakona, koji propisuje prenošenje trajnog prava korištenja kao relikta prošlog pravnog sistema u kojem je egzistirala i Bosna i Hercegovina, u privatno vlasništvo s ciljem postizanja sistema pravnog jedinstva zemljišta i zgrade, prema stavu Ustavnog suda, jeste miješanje u apelantovu imovinu u skladu s drugim pravilom iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno time su osigurani uvjeti da je lišavanje imovine apelanta predviđeno zakonom i da je u javnom interesu.
  • 54.
    Preostalo je, dakle, da Ustavni sud odgovori i na treće pitanje, tj. je li miješanje u apelantovu imovinu u skladu s principom proporcionalnosti, odnosno, je li postignuta pravična ravnoteža između zaštite prava na imovinu i zahtjeva općeg interesa. Naime, u svakom konkretnom slučaju mora postojati "pravičan odnos" između zahtjeva interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi "lični i neumjeren teret" (vidi Evropski sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986, serija A, broj 98, st. 46. i 50). Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju redovni sudovi vodili dovoljno računa o razumnom odnosu proporcionalnosti između sredstava koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji se želi ostvariti, s druge strane. Naime, u konkretnom slučaju, upis prava vlasništva na zemljištu pod zgradom i na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade na apelanta i "I-Integy" Gnjilane ne stavlja "poseban i pretjeran" teret, te je primjena ovakve mjere proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići ovim zakonom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, uspostavljena pravična ravnoteža između zaštite apelantovog prava na imovinu i općeg interesa, odnosno da u ovoj situaciji nije na apelanta prenesen neprimjeren teret radi ostvarenja zakonitog cilja.

VIII. Zaključak

  • 55.
    Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se apelant žali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud nije utvrdio osnovanost ovih navoda, kao ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu propisano zakonom, da ima legitiman cilj od općeg interesa, te da je pobijanim odlukama postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantovog prava i općeg interesa.
  • 56.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 57.
    Sastavni dio ove odluke čini izjava o neslaganju sa odlukom Ustavnog suda u ovom predmetu sutkinje Valerije Galić.
  • 58.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

IZJAVA O NESLAGANJU S ODLUKOM USTAVNOG SUDA BiH

U PREDMETU BROJ AP 1593/05 OD 30. MARTA 2007. GODINE

Na osnovu člana 41. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05) dajem izjavu o neslaganju s navedenom odlukom. Moje neslaganje je, u suštini, iz sljedećih razloga:

Redovni sudovi, Općinski sud u Sarajevu, pobijano Rješenje broj DN-2668/04 od 9. oktobra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž:1001/05 od 20. maja 2005. godine, svoja rješenja zasnivaju isključivo na primjeni člana 39. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu ("Službene novine FBiH" br. 25/03 i 54/04). Smatram da primjena navedene odredbe nije sporna s aspekta načela "superficio solo cedit" (zgrada pripada zemljištu, odnosno, njegov je sastavni dio) u konkretnom slučaju i u okviru podnesenog prijedloga za upis. Međutim, Općinski sud (zemljišno-knjižni referent) je u postupku rješavanja konkretnog prijedloga, između ostalog, vršio brisanje i otpis dijela određenih nekretnina, kao i upis prava raspolaganja 1/3 kuće u korist Tekstilnog kombinata "I-Integy" iz Gnjilana, na koji način je, po mom mišljenju, Općinski sud izašao izvan zahtjeva iz apelantovog prijedloga (ultra petitum). Pri tome Općinski sud nije vodio računa o članu 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Službene novine FBiH" broj 58/02), odnosno nije pribavio potrebnu saglasnost svih zainteresiranih za upis. Moje je mišljenje da zemljišno- knjižni sud, kada na osnovu prijedloga za upis smatra da treba upisati i osobu koja stječe neka izvjesna knjižna prava ex lege, a uz to briše i otpisuje neko stvarno pravo, ne može donijeti rješenje bez saglasnosti svih upisanih, dakle i osobe koja stječe izvjesna prava. Ako se ne slažu svi zainteresirani tada zemljišno-knjižni sud, po mom mišljenju, ne može provesti upis, nego to stranke mogu ostvarivati samo parnicom.

S obzirom da je u konkretnom slučaju postupljeno drukčije, smatram da je pobijanim rješenjima povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Sutkinja
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.