Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. maja 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 3360/06, rješavajući apelaciju Joze Tokića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

David Feldman, potpredsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Constance Grewe, sutkinja

Seada Palavrić, sutkinja

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Joze Tokića, Stojana Barišića, Stipe (Ilije) Pavkovića, Stipe (Ivana) Pavkovića, Stojana Miličevića, Ante Miličevića, Zvonka Miličevića i Paška Miličevića podnesene protiv:

  • -
    presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu br. 008-0-U-06-000 058, 008-0-U-06-000 067 od 19. septembra 2006. godine, 008-0-U-06-000 066, 008-0-U-06-000 068, 008-0-U-06-000 059 od 24. oktobra 2006. godine, 008-0-U-06-000 062 od 19. septembra 2006. godine, 008-0-U-06-000 061 od 24. oktobra 2006. godine i 008-0-U-06-000 060 od 19. septembra 2006. godine;
  • -
    rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove br. 05-31-2-399/06 od 19. juna 2006. godine, 05-31-2-391/06 od 22. juna 2006. godine, 05-31-2-396/06 od 21. juna 2006. godine, 05-31-2-392/06 od 20. juna 2006. godine, 05-31-2-390/06 od 9. juna 2006. godine, 05-31-2-395/06 od 23. juna 2006. godine, 05-31-2-397/06 od 14. juna 2006. godine i 05-31-2-397/06 od 13. juna 2006. godine;
  • -
    rješenja Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Posušje br. 05-31-541/05, 05-31-539/05, 05-31-544/05, 05-31-490/05 od 1. decembra 2005. godine i 05-31-563/05, 05-31-503/05, 05-31-502/05, 05-31-504/05 od 1. septembra 2006. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Jozo Tokić, Stojan Barišić, Stipe (Ilije) Pavković, Stipe (Ivana) Pavković, Stojan Miličević, Ante Miličević, Zvonko Miličević i Paško Miličević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Rakitna-Posušje, podnijeli su 21. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 008-0-U-06-000 058, 008-0-U-06-000 067 od 19. septembra 2006. godine, 008-0-U-06-000 066, 008-0-U-06-000 068, 008-0-U-06-000 059 od 24. oktobra 2006. godine, 008-0-U-06-000 062 od 19. septembra 2006. godine, 008-0-U-06-000 061 od 24. oktobra 2006. godine i 008-0-U-06-000 060 od 19. septembra 2006. godine; rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) br. 05-31-2-399/06 od 19. juna 2006. godine, 05-31-2-391/06 od 22. juna 2006. godine, 05-31-2-396/06 od 21. juna 2006. godine, 05-31-2-392/06 od 20. juna 2006. godine, 05-31-2-390/06 od 9. juna 2006. godine, 05-31-2-395/06 od 23. juna 2006. godine, 05-31-2-397/06 od 14. juna 2006. godine i 05-31-2-397/06 od 13. juna 2006. godine, te rješenja Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Posušje (u daljnjem tekstu: Služba) br. 05-31-541/05, 05-31-539/05, 05-31-544/05, 05-31-490/05 od 1. decembra 2005. godine i 05-31-563/05, 05-31-503/05, 05-31-502/05, 05-31-504/05 od 1. septembra 2006. godine. Predmetni podnesak je prvobitno bio evidentiran pod poslovnim brojem SU-138/06, ali je nakon dopune/preciziranja od 20. decembra 2006. godine presigniran i za svakog od apelanata formiran poseban apelacioni predmet. Apelanti su također tražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio građenje dalekovoda na spornom zemljištu "do pravičnog rješenja ovog spora".

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3360/06, AP 3361/06, AP 3362/06, AP 3363/06, AP 3364/06, AP 3365/06, AP 3366/06 i AP 3367/06 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3360/06.
  • 3.
    Budući da se u svim apelacijama radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu, te nalazeći da iz tog razloga nije neophodno tražiti odgovor na apelaciju u svakom pojedinačnom predmetu, Ustavni sud je na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Federalne uprave i Službe u predmetu broj AP 3364/06 zatražio 25. decembra 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.
  • 4.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. januara 2007. godine, Federalna uprava 16. januara, a Služba 18. januara 2007. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda odgovori na apelaciju u predmetu AP 3364/06 dostavljeni su apelantima 22. maja 2007. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Rješenjima Službe br. 05-31-541/05, 05-31-539/05, 05-31-544/05, 05-31-490/05 od 1. decembra 2005. godine i 05-31-563/05, 05-31-503/05, 05-31-502/05, 05-31-504/05 od 1. septembra 2006. godine usvojen je prijedlog JP "Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne" d.d. Mostar, Direkcije za prenos električne energije Mostar (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) za nepotpunu eksproprijaciju-utvrđivanje prava služnosti zbog izgradnje i trajnog održavanja dalekovoda DV 2X220KV Rama-Posušje prema planu i uvjetima za uređenje prostora za izgradnju navedenog dalekovoda na dijelovima zemljišta bliže označenim u izreci rješenja, vlasništvo-posjed apelanata s dijelom 1/1. Istim rješenjima je konstatirano da je odlukom Vlade Županije Zapadnohercegovačke (u daljnjem tekstu: Vlada) utvrđen opći interes za izgradnju dalekovoda u skladu s Planom izvlaštenja, te Uvjetima za uređenje prostora na predmetnom zemljištu, da korisnik eksproprijacije stječe pravo na posjed-služnost zemljišta na dan pravosnažnosti rješenja kada će se izvršiti uknjižba prava služnosti u zemljišnim knjigama i u Službi u korist korisnika nepotpune eksproprijacije, dok će stanje vlasništva ostati nepromijenjeno. Rješenjima je također utvrđeno da će se nakon pravosnažnosti provesti postupak određivanja naknade za ustanovljenu služnost na predmetnom zemljištu, te da će se troškovi koji se odnose na postupak eksproprijacije odrediti posebnim zaključkom.
  • 8.
    Rješenjima Federalne uprave br. 05-31-2-399/06 od 19. juna 2006. godine, 05-31-2-391/06 od 22. juna 2006. godine, 05-31-2-396/06 od 21. juna 2006. godine, 05-31-2-392/06 od 20. juna 2006. godine, 05-31-2-390/06 od 9. juna 2006. godine, 05-31-2-395/06 od 23. juna 2006. godine, 05-31-2-397/06 od 14. juna 2006. godine i 05-31-2-397/06 od 13. juna 2006. godine, odbijene su žalbe apelanata izjavljene protiv rješenja Službe. U obrazloženju ovih rješenja je navedeno da je Vlada na prijedlog korisnika eksproprijacije prema članu 13. Zakona o eksproprijaciji donijela Odluku broj 01-12/02-16-3 od 14. januara 2002. godine kojom je utvrdila da je od interesa izgradnja predmetnog dalekovoda na nekretninama bliže opisanim u elaboratu o izvlaštenju koji je sastavni dio odluke. Sud je naveo da prema članu 2. Zakona o eksproprijaciji predmet eksproprijacije mogu biti samo nekretnine u vlasništvu građana i građansko-pravnih lica, te da se prema članu 4. tog zakona eksproprijacijom može ustanoviti služnost na zemljištu. Uprava je dalje konstatirala da je iz spisa predmeta i obrazloženja prvostepenih rješenja vidljivo da je korisnik eksproprijacije dostavio dokaze propisane članom 25. navedenog zakona; da je Služba u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja održala rasprave na licu mjesta kojim su prisustvovali predstavnici korisnika eksproprijacije i apelanti kao vlasnici nekretnina; da je vještak geometar identificirao zemljište; da je na osnovu elaborata plana parcelacije utvrđena površina zemljišta potrebna za nepotpunu eksproprijaciju; da je prema mišljenju vještaka agronoma prvostepeni organ osigurao dokaze neophodne za procjenu vrijednosti nekretnina; da je nakon raspravljanja vlasničkih odnosa na predmetnim parcelama utvrdio da su one upisane kao posjed apelanata; utvrđeno je da su apelanti i stvarni vlasnici predmetnih parcela; da su apelanti istakli zahtjeve za izmiještanje dalekovodne trase. Federalna uprava je zaključila da zahtjevi za izmiještanje dalekovodne trase nisu mogli utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari, s obzirom da iz investiciono-tehničke dokumentacije proizlazi da su nadležni organi dozvolili izgradnju tog objekta, da je izgradnja u skladu sa zakonskim propisima kojim je regulirano prostorno planiranje i uređenje prostora za to područje, te da je ona najpovoljnija na predloženom zemljištu i predloženoj površini. Dalje je istaknuto da ni žalbeni navodi vezani za kulturu ekspropriranog zemljišta kao i oni koji se odnose na nemogućnost daljnje izgradnje objekata na predmetnom zemljištu nisu mogli utjecati na rješenje konkretne pravne stvari budući da je zaštita prava vlasnika u tom smislu osigurana u posebnom postupku utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Federalna uprava je ocijenila kao neosnovane i žalbene navode prema kojim bi izgradnja predmetnog dalekovoda štetno utjecala na zdravlje građana, radni i životni okoliš budući da je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) dalo Mišljenje broj 08-17-4257/05 od 16. januara 2006. godine da nema opasnosti od štetnog utjecaja elektromagnetnog zračenja nastalog od dalekovoda visokog napona 220 KV za život i zdravlje ljudi i okoliša. Uprava je dalje navela da Služba nije izrekom Rješenja broj 05-31-2-399/06 od 19. juna 2006. godine odlučila o prvoapelantovom zahtjevu za eksproprijaciju i preostalog dijela nekretnina zbog nedostatka privrednog interesa, iako je u obrazloženju navela razloge za neprihvatanje tog zahtjeva u smislu da prema mišljenju vještaka poljoprivredne struke uspostavljanjem prava služnosti na predmetnom zemljištu nije dovedeno u pitanje korištenje na dosadašnji način preostalog dijela zemljišta, te je navedeno da je o tom prvoapelantovom zahtjevu potrebno odlučiti donošenjem dopunskog rješenja.
  • 9.
    Presudama Kantonalnog suda br. 008-0-U-06-000 058, 008-0-U-06-000 067 od 19. septembra 2006. godine, 008-0-U-06-000 066, 008-0-U-06-000 068, 008-0-U-06-000 059 od 24. oktobra 2006. godine, 008-0-U-06-000 062 od 19. septembra 2006. godine, 008-0-U-06-000 061 od 24. oktobra 2006. godine i 008-0-U-06-000 060 od 19. septembra 2006. godine, odbijene su kao neosnovane tužbe apelanata kojim su tražili poništenje navedenih rješenja Federalne uprave. U obrazloženjima presuda sud je naveo da je korisnik eksproprijacije podnio Službi zahtjeve za nepotpunu eksproprijaciju, da je Odlukom Vlade utvrđen opći interes za izgradnju dalekovoda na predmetnim nekretninama, da je korisnik eksproprijacije priložio potrebne dokaze, da su održane rasprave na licu mjesta na kojim su prisustvovali apelanti, da je vještak geometar na osnovu elaborata parcelacije izvršio identifikaciju predmetnog zemljišta, te da je utvrđena površina koja će biti eksproprirana, da je izvršeno osiguranje dokaza potrebnih za procjenu vrijednosti nekretnina, te da prema mišljenju Federalnog ministarstva nema opasnosti od štetnog utjecaja elektromagnetnog zračenja, da ono nije štetno za život i zdravlje ljudi kao i samu okolicu. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da su tužbe neosnovane budući da je prvostepeni organ vezano za tvrdnje o štetnosti navedenog dalekovoda pribavio potrebno mišljenje Federalnog ministarstva, te vezano za navode da nadležni organ nije proveo zakonski postupak, niti je utvrdio naknadu za eksproprirane nekretnine zaštita prava vlasnika u tom smislu osigurana u posebnom postupku utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Sud je na kraju konstatirao da su u upravnom postupku utvrđene činjenice neophodne za donošenje pravilnih i zakonitih rješenja, da su pravilno primijenjene odredbe materijalnog prava, pa je sud na osnovu člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbe apelanata.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da predmetne nekretnine nesporno predstavljaju njihovo vlasništvo, da se pristupilo eksproprijaciji, a da prethodno nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi, da je elaborat za provedbu eksproprijacije urađen oko 1960. godine, da su od tada na tom području sagrađeni mnogi objekti koji nisu ucrtani u tom planu, da dalekovodi prolaze direktno iznad kuća apelanata, da u okolini postoje kilometri pustog zemljišta na kojem bi se mogli izgraditi dalekovodi, da su apelanti zabrinuti za sigurnost i zdravlje sebe i svojih porodica, da iz mišljenja Federalnog ministarstva prema kojem nema štetnog utjecaja od zračenja nije jasno je li ga izradio vještak ili neki činovnik, te se to mišljenje ne može smatrati relevantnim, da za eksproprirane nekretnine nije utvrđena pravična naknada. Apelanti traže da Ustavni sud radi "samovlasnog izvlaštenja nekretnina, neutvrđivanja pravične naknade za eksproprirano zemljište, brojnih formalnih i materijalnih propusta koji su prethodili donošenju rješenja" donese odluku kojom će poništiti žalbena rješenja i postupak vratiti na ponovno rješavanje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da je odlukom Vlade utvrđeno da je izgradnja predmetnog dalekovoda od interesa za kanton, da je korisnik eksproprijacije dostavio svu potrebnu dokumentaciju, da je održana usmena rasprava, da je izvršena identifikacija nekretnina i utvrđena površina zemljišta potrebna za eksproprijaciju, te da je tom prilikom izvršeno i osiguranje dokaza neophodnih za procjenu vrijednosti, da iz nalaza Federalnog ministarstva proizlazi da nema opasnosti od štetnog utjecaja elektromagnetnog zračenja nastalog od dalekovoda visokog napona, te da ono nije štetno za život i zdravlje ljudi kao i okoliš koji se nalazi ili će se nalaziti duže vrijeme u neposrednoj blizini dalekovoda. Sud je dalje naveo da će se naknada za izuzeto zemljište utvrđivati nakon pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji u postupku propisanom Zakonom o eksproprijaciji. Na kraju, Kantonalni sud ističe da iz navedenog proizlazi da nema bojazni za sigurnost i zdravlje apelanata i njihovih porodica, te s obzirom da u postupku pred sudom nije bilo kršenja prava apelanata predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Federalna uprava ističe da donošenjem osporenih odluka nisu povrijeđena prava vlasnika utvrđena u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da u konkretnom slučaju nije prestalo pravo vlasništva na predmetnom zemljištu, da oni i dalje mogu koristiti svoje nekretnine kao vlasnici, da je ustanovljenje služnosti na nekretninama utvrđeno u općem interesu, a da je obim ograničenja vlasništva u skladu s posebnim propisima kojima je regulirana oblast izgradnje i održavanja elektroenergetskih objekata, te da prema nalazu i mišljenju Federalnog ministarstva nema opasnosti od štetnog utjecaja elektromagnetnog zračenja.
  • 13.
    U odgovoru na apelaciju Služba ističe da nisu istiniti navodi apelanata da je elaborat za izgradnju dalekovoda urađen na osnovu urbanističkog plana iz 1960. godine budući da je prije donošenja rješenja o eksproprijaciji prema važećim propisima utvrđen opći interes, te da je po zahtjevu korisnika eksproprijacije izdata lokacijska i građevinska dozvola. Dalje je navedeno da je po zahtjevu korisnika eksproprijacije radi izgradnje predmetnog dalekovoda podneseno 145 prijedloga za nepotpunu eksproprijaciju, da je u deset predmeta bila izjavljena žalba koja je odbijena, da su u pokrenutim upravnim sporovima tužbe apelanata odbijene, te je svih 145 predmeta pravosnažno okončano. Dalje je navedeno da je nakon pravosnažnosti rješenja, osim u onim predmetima u kojim je bila podnesena žalba, a zatim pokrenut upravni spor, pred Službom proveden postupak za utvrđivanje naknade za eksproprirano zemljište, da je u 69 predmeta (55,5%) postignuta nagodba-sporazum o naknadi za eksproprirano zemljište, a da su predmeti u kojim nije postignuta nagodba proslijeđeni nadležnom sudu radi utvrđivanja naknade. S obzirom da je postupak proveden i osporena rješenja donesena na osnovu Zakona o eksproprijaciji, te imajući u vidu da je Služba prema svojoj nadležnosti dužna omogućiti kako ostvarivanje prava korisnika eksproprijacije (da stekne pravo služnosti na predmetnom zemljištu) tako i prava apelanata, to u postupku pred Službom nije bilo kršenja ustavnih prava apelanata, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH" br. 12/87, 38/89 i 21/91, "Službeni list RBiH" br. 20/93, 11/94 i 15/94)

Član 1. stav 3. alineja 2.

"Nekretnina se može eksproprirati naročito radi:

  • -
    izgradnje centrale za proizvodnju električne energije i postrojenja za prijenos i razvođenje takve energije;"

Član 4.

"Eksproprijacijom se može ustanoviti službenost na zemljištu i zgradi, kao i zakup na zemljištu na određeno vrijeme (nepotpuna eksproprijacija)."

Član 8.

"Eksproprijacijom nekretnina korisnik eksproprijacije stječe pravo da tu nekretninu koristi u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena."

Član 13.

"Ako je akt o izgradnji određenog objekta donijela Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, Skupština općine ili Izvršno vijeće Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izvršno vijeće) smatra se da je tim aktom utvrđen opći interes za izgradnju tog objekta na zemljištu koje treba eksproprirati.

Opći interes se može utvrditi i posebnim aktom organa iz prethodnog stava (zakonom, uredbom, odlukom i rješenjem)."

Član 23. stav 1.

"Prijedlog za eksproprijaciju može podnijeti korisnik eksproprijacije tek pošto je prema odredbama ovog zakona utvrđen opći interes za izgradnju objekta, odnosno izvođenje radova."

Član 27. st. 1. i 2.

"Rješenje po prijedlogu za eksproprijaciju donosi nadležni organ uprave općine na čijem se području nalazi nekretnina za koju se eksproprijacija predlaže prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji organ iz prethodnog stava saslušat će vlasnika nekretnine o činjenicama u vezi s eksproprijacijom. Š...Ć"

Član 31. st. 1. i 5.

"Korisnik eksproprijacije stječe pravo na posjed eksproprirane nepokretnosti danom pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji ili danom koji je tim rješenjem određen, a koji ne može pasti prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji.

Ako na ekspropriranom zemljištu postoji zgrada, drugi objekt ili zasad, nadležni prvostepeni organ ne može korisniku eksproprijacije predati u posjed tu nepokretnost u smislu stava 3. ovog člana prije nego što osigura dokaze o vrijednosti ovih nepokretnosti i zasada."

Član 75.

"Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni općinski organ uprave dužan je da bez odlaganja zakaže i održi usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu. Š...Ć"

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporene presude apelanti su primili u periodu od 21. septembra do 27. oktobra 2006. godine, a apelacija je podnesena 21. novembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelanti osporavaju navedene presude tvrdeći da su im tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 20.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

....

  • k)
    Pravo na imovinu."

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 21.
    Apelanti smatraju da im je osporenim presudama Kantonalnog suda, a samim tim i rješenjima Federalne uprave i Službe, povrijeđeno pravo na imovinu. Ustavni sud podsjeća na svoju ustaljenu praksu kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo navedeno u prvom stavu je opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo sadržano u drugoj rečenici istog stava obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo iz stava dva navedenog člana priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, nadzirati korištenje imovine u skladu s javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana, drugo i treće pravilo odnose se na pojedine slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61).
  • 22.
    Ustavni sud konstatira da se apelanti nisu konkretno pozvali na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zaključuje da apelanti povredu prava na imovinu vide u tome što su sud i organi uprave pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Dalje, Ustavni sud konstatira da su sud i organi uprave proveli postupak, izveli dokaze i primijenili važeće materijalno-pravne propise, te odbili tužbeni zahtjev apelanata kao neosnovan, odnosno donijeli rješenje o nepotpunoj eksproprijaciji predmetnih nekretnina. Kao i organi uprave i Kantonalni sud je u osporenim odlukama u obrazloženju detaljno naveo razloge za takve odluke. Nezadovoljstvo apelanata osporenim odlukama u konkretnom slučaju ne pokreće samo po sebi pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Naime, zadatak Ustavnog suda nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava osim ukoliko se odlukama tih sudova očigledno krše apelantova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 150/04 od 17. februara 2005. godine). Ustavni sud u navodima apelanata i predočenoj dokumentaciji nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno primijenjeni na štetu apelanata.
  • 23.
    Dalje, s obzirom da iz osporenih odluka proizlazi da su apelanti stvarni vlasnici nekretnina koje su predmet eksproprijacije, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju predmetne nekretnine predstavljaju imovinu apelanata, te da osporene odluke predstavljaju "miješanje" u imovinu apelanata. U kontekstu navedenog, Ustavni sud konstatira da je postupak eksproprijacije predmetnog zemljišta proveden u skladu s odredbama Zakona o eksproprijaciji budući da je korisnik eksproprijacije podnio prijedlog za eksproprijaciju prema članu 23. ovog zakona pri čemu je dostavio sve zakonom propisane isprave (član 25. Zakona o eksproprijaciji); da je prethodno Vlada u smislu člana 13. navedenog zakona utvrdila da je od općeg interesa utvrđivanje prava služnosti u svrhu izgradnje dalekovoda na predmetnom zemljištu; da su u postupku eksproprijacije saslušani apelanti kao vlasnici nepokretnosti o činjenicama u vezi s eksproprijacijom kojom prilikom su tražili izmiještanje dalekovodne trase s tim što je prvoapelant u protivnom tražio eksproprijaciju i preostalog dijela nekretnina; da su u tom postupku raspravljeni vlasnički odnosi na predmetnim nekretninama; da je rješenja o eksproprijaciji donio nadležni organ (član 27. Zakona o eksproprijaciji); da je rješenjima u smislu člana 4. Zakona o eksproprijaciji ustanovljeno pravo služnosti na predmetnim nekretninama (nepotpuna eksproprijacija); da su u tim postupcima učestvovali vještak geometar i vještak poljoprivredne struke kojima je naloženo da dostave svoj nalaz i mišljenje radi određivanja pravilne i zakonite naknade za eksproprirano zemljište što je u skladu s članom 31. stav 5. Zakona o eksproprijaciji, te da je rješenjima utvrđeno da će se nakon pravosnažnosti tih rješenja provesti postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, a što se zasniva na odredbi člana 75. Zakona o eksproprijaciji.
  • 24.
    U vezi s pitanjem ima li miješanje u pravo apelanata na imovinu i legitiman cilj od javnog ili općeg interesa Ustavni sud zapaža da je "miješanje" u imovinu apelanata izvršeno u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji iz čega proizlazi da je u javnom interesu. Naime, budući da je Vlada donijela odluku o utvrđivanju općeg interesa za izgradnju dalekovoda Rama-Posušje na predmetnom zemljištu, a prema planu i uvjetima za uređenje prostora za izgradnju navedenog dalekovoda, to su svi relevantni faktori dužni stvoriti pretpostavke za njegovo provođenje. Navedeno svakako predstavlja legitiman cilj od općeg interesa u smislu osiguranja boljih uvjeta života i rada stanovnika šireg područja, jer funkcioniranje elektroenergetskog sistema ima javni značaj.
  • 25.
    Dalje, u konkretnom slučaju, neophodno je dati odgovor i na pitanje je li miješanje u imovinu apelanata u skladu s principom proporcionalnosti, odnosno je li postignuta pravična ravnoteža između zaštite prava na imovinu i zahtjeva općeg interesa. Naime, u svakom konkretnom slučaju mora postojati "pravičan odnos" između zahtjeva interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca što nije moguće postići ako apelant mora snositi "lični i neumjeren teret" (vidi Evropski sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986, serija A, broj 98, st. 46. i 50).
  • 26.
    U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je u osporenim odlukama vođeno dovoljno računa o razumnom odnosu proporcionalnosti između sredstava koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji se želi postići, s druge strane. Ovo stoga što u konkretnom slučaju nepotpuna eksproprijacija zemljišta na apelante ne stavlja pretjeran teret budući da prema mišljenju Federalnog ministarstva broj 08-17-4257/05 od 16. januara 2006. godine nema opasnosti od štetnog utjecaja elektromagnetnog zračenja nastalog od dalekovoda visokog napona 220 KV za život i zdravlje ljudi kao i samog okoliša, a prema mišljenju vještaka poljoprivredne struke uspostavljanjem prava služnosti na predmetnom zemljištu nije dovedeno u pitanje korištenje na dosadašnji način preostalog dijela zemljišta, te budući da će apelanti za eksproprirano zemljište dobiti naknadu koja će biti utvrđena u posebnom postupku. S obzirom na navedeno, primjena ove mjere je proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići Zakonom o eksproprijaciji u smislu izgradnje objekata od općeg interesa kojim se stvaraju bolji uvjeti života i rada za veći krug lica.
  • 27.
    Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da je miješanje u pravo apelanata na imovinu propisano zakonom, da ima legitiman cilj od općeg interesa, te da postoji pravična ravnoteža između zaštite prava apelanata i općeg interesa.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Sastavni dio ove odluke čini i izdvojeno mišljenje o slaganju sudije Davida Feldmana.
  • 30.
    S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjeve apelanata za donošenje privremene mjere.
  • 31.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

IZDVOJENO MIŠLJENJE O SLAGANJU SUDIJE DAVIDA FELDMANA

  • 1.
    Uz dužno poštovanje, slažem se s odlukom Ustavnog suda da u ovom predmetu nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Imajući u vidu činjenicu da je ovo jedino pravo na koje su se apelanti pozvali u svojoj apelaciji, slažem se da apelaciju treba odbiti budući da član 32. Pravila Ustavnog suda glasi da "kod odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji".
  • 2.
    Svoje izdvojeno mišljenje dajem isključivo s ciljem razjašnjavanja ograničenog osnova za svoje slaganje s odlukom Ustavnog suda. Ustavni sud nije odlučivao je li možda došlo do povrede nekog drugog ustavnog prava apelanata. Moje mišljenje je da postoji mogućnost da lokacija dalekovoda visokog napona, odnosno činjenica da su dalekovodi smješteni blizu domova stanovnika može pokrenuti pitanje prava tih stanovnika na dom i privatni život (član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. stav 1. Evropske konvencije). To bi pokrenulo pitanje opravdanosti miješanja u to pravo na osnovu člana 8. stav 2. Evropske konvencije.
  • 3.
    U ovisnosti o naučnim i medicinskim dokazima koji nisu prezentirani Ustavnom sudu moguće je da bi lokacija dalekovoda mogla pokrenuti pitanje prava na život stanovništva koje živi i radi u obližnjem području i, možda, njihovog prava da ne budu podvrgnuti degradirajućem postupanju (član II/3.a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2. i 3. Evropske konvencije).
  • 4.
    Iako se slažem s odlukom Ustavnog suda u ovom predmetu, ja ne isključujem mogućnost da bi ustavno osporavanje na nekom drugom osnovu koje se odnosi na dalekovodnu trasu, moglo imati uspješan ishod u ovom predmetu ili u nekim drugim budućim predmetima.

David Feldman