Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 384/06 rješavajući apelaciju Nusrete Žugić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Nusrete Žugić.

Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na privatan i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da putem svojih komisija nadležnih za traženje nestalih lica bez odgađanja apelantici dostave sve dostupne i raspoložive informacije o članovima njene porodice nestalim u toku rata na području Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH".

I. Uvod

  • 1.
    Nusreta Žugić je 22. februara 2006. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog nestanka supruga Milisava Žugića za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    S obzirom na to da se u navedenom predmetu radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetima Ustavnog suda br. AP 129/04 i AP 228/04, u kojima je Ustavni sud donio odluke 27. maja i 13. jula 2005. godine, Ustavni sud je odlučio da ne zatraži odgovor na predmetnu apelaciju od relevantnih institucija, već je razmatrao odgovore koji su Ustavnom sudu dostavljeni u predmetu broj AP 129/04.

III. Činjenično stanje

  • 3.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 4.
    Nusreta Žugić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Olova podnijela je 22. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nestanka supruga Milisava Žugića. Apelantica navodi da je njenog supruga 16. augusta 1992. godine Mirsad Gurta odveo u MUP Olovo. Dalje ističe da je 17. augusta 1992. godine, zajedno sa djecom, otišla u MUP Olovo, kako bi se raspitala za svog supruga, te da joj je tom prilikom načelnik Ibrahim Kula rekao da je njen suprug odveden u Tuzlu, gdje mu se gubi svaki trag. Apelantica je uz apelaciju priložila potvrdu Međunarodnog komiteta crvenog krsta od 26. januara 2006. godine, iz koje je vidljivo da je suprug podnositeljice apelacije evidentiran kao nestalo lice, te da je otvoren proces njegovog traženja, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 04/06 do 31. januara 2006. godine, Karticu nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Banja Luka od 31. januara 2006. godine.

IV. Relevantni propisi

  • 5.
    Aneks 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

"Član V

Strane će obezbijediti informacije preko mehanizama traganja MKCK o svim nestalim osobama. Strane će također u potpunosti sarađivati sa MKCK u njegovim naporima da odredi identitete, boravište i sudbinu nestalih".

  • 6.
    Protokol broj 1 uz Ženevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. juna 1977. godine

Član 33. st. 1. i 3.

Čim to okolnosti dozvole, a najkasnije po prestanku aktivnih neprijateljstava, svaka strana u sukobu treba da pronalazi lica čiji je nestanak objavila protivnička strana. Spomenuta protivnička strana treba da dostavi sve korisne podatke o ovim licima da bi olakšala njihovo pronalaženje.

Podaci čiji je nestanak objavljen primjenom stava 1. i zahtjevi koji se odnose na ove podatke, dostavljaju se bilo direktno, bilo posredstvom sile zaštitnice, Centralnoj agenciji za traženje Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili nacionalnih društava crvenog križa (Crvenog polumjeseca i Crvenog lava i sunca). U slučajevima kada se ovi podaci dostavljaju preko Međunarodnog komiteta Crvenog križa i njegove Centralne agencije za traženje, svaka strana u sukobu uredit će da ih dostavi i Centralnoj agenciji za traženje".

  • 7.
    Zakon o nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/04)

"Član 7.

S ciljem unapređenja procesa traženja nestalih lica i efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih lica, osniva se Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut), kao nezavisna institucija za traženje nestalih lica u/iz Bosne i Hercegovine.

Suosnivač Instituta može biti i međunarodna organizacija.

Način osnivanja i preuzimanja uloge osnivača i utvrđivanja bliže nadležnosti, načina finansiranja Instituta, u skladu sa ovim i drugim zakonima BiH, regulirat će se Sporazumom o osnivanju koji zaključuju suosnivači.

U skladu sa ovim i drugim važećim zakonom, Institut je pravno lice koje se registrira kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se, u skladu sa ovim zakonom, prenose upravna ovlaštenja za obavljanje poslova u vezi sa procesom traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava.

Radni odnos zaposlenih u Institutu regulira se u skladu sa važećim zakonom o radu koji se primjenjuje na institucije Bosne i Hercegovine.

Član 15.

U svrhu obezbjeđenja sredstava i realizacije prava članova porodice nestalih lica formira se Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Fond).

Odluku o osnivanju Fonda u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donosi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

Sjedište, način finansiranja, upravljanje, kao i druga pitanja u vezi sa radom Fonda, regulirat će se Sporazumom koji će potpisati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta BiH u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu odluke iz stava 2. ovog člana.

Pored budžeta, prihodi Fonda mogu da budu sredstva iz donacija, poklona, zaviještanja i drugih vidova pomoći domaćih i međunarodnih pravnih i fizičkih lica, što se bliže uređuje Sporazumom iz stava 3. ovog člana."

  • 8.
    Odluka o obrazovanju državne komisije za traženje nestalih osoba ("Službeni list Republike BiH" br. 9/96 i 17/96)

"II

Komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke:

  • -
    vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RBiH), nestalih usljed ratnih dejstava na teritoriji RBiH i susjednih država odnosno bivših jugoslavenskih republika;
  • -
    poduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju osoba iz prethodne alineje, kao i na utvrđivanje konačne istine o sudbini tih osoba;
  • -
    daje potrebne podatke sa kojima raspolaže nadležnim organima, koji donose odluke o pravima boraca nestalih, zarobljenih i poginulih;
  • -
    na temelju evidencije izdaje odgovarajuće potvrde porodicama nestalih, zarobljenih i poginulih;
  • -
    ostvaruje saradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih nacija za ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom Komisije za ljudska prava, IFOR-om, Radnom grupom Međunarodnog komiteta Crvenog križa za traženje nestalih lica, Međunarodnim tribunalom u Hagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zarobljenih i poginulih osoba."
    • 9.
      Odluka o osnivanju Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 40/03)

"II

stav 1. alineja 1. i 2.

Poslovi i zadaci Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske su:

  • -
    koordinacija svih aktivnosti u vezi sa istraživanjem sudbine nestalih i zarobljenih lica iz Republike Srpske; prikupljanje, obrada i sistematizacija svih informacija koje bi mogle razriješiti sudbinu nestalih i zarobljenih lica;
  • -
    analiziranje i provjera na licu mjesta tačnosti informacija dobijenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje evidencije o svim licima koja su bila u logorima u periodu od 1991. do 1995. godine i razmjenama putem Komisije; prikupljanje i obrada informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama i lokacijama gdje se mogu pronaći posmrtni ostaci; priprema, organiziranje i razgovaranje o zarobljenim i nestalim licima sa relevantnim organima vlasti u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori;"

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica tvrdi kako nema nikakvih pouzdanih informacija o sudbini svog supruga, od njegovog nestanka pa do danas. Apelantica traži da sazna istinu o sudbini svoga supruga, da se utvrdi ko je kriv za njegov nestanak i da se nakon toga krivci primjereno kazne. Apelantica također traži da joj se dodijeli kompenzacija za duševne boli koje trpi zbog toga što ne zna šta se desilo sa njenim suprugom. U apelaciji se poziva na sljedeće povrede ustavnih prava: prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava da se ne bude podvrgnuto torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na privatan i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti se, također, pozivaju i na povredu prava iz člana 1. Evropske konvencije.

VI. Dopustivost i meritum

  • 11.
    Ustavni sud smatra da apelacija pokreće pitanja povrede apelanticinog prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te prava na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
  • 12.
    Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu apelanticinih žalbenih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u odlukama u predmetima broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05 i "Službenom glasniku RS" broj 72/05) i broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 80/05 i "Službenom glasniku RS" broj 75/05), koje su donesene povodom istih pravnih pitanja.
  • 13.
    Razlozi navedeni u Odluci broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine i Odluci broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine u cijelosti se odnose i na ovu Odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da su predmetne apelacije dopustive i da je došlo do povrede apelanticinih ustavnih prava, i to iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

Ostali zahtjevi

  • 14.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

Pitanje kompenzacije

  • 15.
    Ustavni sud konstatira da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, koji je stupio na snagu 17. novembra 2004. godine. Ovim zakonom su, između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa traženja i način ostvarivanja socijalnih i drugih prava članova porodica nestalih lica, te osnovan Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se prenose poslovi u vezi sa procesom traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava. Istim zakonom su osnovani i Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini, kao i Centralna evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud smatra da je, pored utvrđivanja kršenja navedenih ustavnih prava apelanata, kao vida njihove satisfakcije, neophodno da nadležna vlast bez odgađanja osigura efikasno funkcioniranje navedenih instituta, fonda i centralne evidencije zbog otklanjanja daljnjih posljedica kršenja ustavnih prava apelanata i omogućavanja ostvarivanja drugih prava koja im prema zakonu pripadaju. Ovdje je potrebno naglasiti da je Ustavni sud utvrdio povrede čl. 3. i 8. Evropske konvencije zbog toga što članovi porodica nestalih lica nemaju nikakvih informacija o sudbini članova svojih porodica, te naložio mjere za otklanjanje navedenih povreda ustavnih prava. Što se tiče pitanja kompenzacije koju su tražili apelanti, Ustavni sud smatra da Zakon o nestalim licima predviđa dovoljnu finansijsku potporu za članove porodica nestalih lica. Naime, čl. 11, 12. i 13. navedenog zakona predviđeni su pravo, kriteriji i iznos novčane pomoći za članove porodica nestalih lica, a članom 16. predviđen je postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji provodi Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Upravo s ciljem realizacije prava na finansijsku pomoć za porodice nestalih lica, koja je predviđena Zakonom o nestalim licima, Ustavni sud je stranama iz člana 15. navedenog zakona naložio da hitno pokrenu i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Zakonom o nestalim licima u koje se ubraja i Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Stoga Ustavni sud smatra da će, nakon što odgovorne strane pokrenu institucije osnovane Zakonom o nestalim licima, članovi porodica nestalih lica imati osiguranu finansijsku potporu, tako da nije potrebno da Ustavni sud donosi i odluku povodom zahtjeva za kompenzaciju koji je iznijela apelantica.

VII. Zaključak

  • 16.
    Činjenica da nadležne vlasti nisu apelantici dostavile informaciju o njenom suprugu, nestalom tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove porodice nestalih lica došlo do povrede prava na zabranu nehumanog postupka iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na privatan i porodični život iz člana 8. Evropske konvencije.
  • 17.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
  • 18.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.