USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1789/06, rješavajući apelaciju Branislave Kubiček, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Branislave Kubiček podnesena zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj P-1742/05.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Branislava Kubiček (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Podgorice podnijela je 19. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1742/05.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 19. marta 2007. godine zatražen odgovor na apelaciju a od učesnika u postupku, Maksude i Fahrudina Ajdaslića (u daljnjem tekstu: prvotuženi), JP Direkcija za obnovu i izgradnju Tuzla (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Javnog stambenog preduzeća Tuzla (u daljnjem tekstu: trećetuženi), 13. augusta 2007. godine. Od Općinskog suda je 13. augusta 2007. godine zatraženo i da dostavi na uvid spis broj P-1742/05.
- 3.Općinski sud je 6. aprila 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 21. augusta 2007. godine spis tog suda broj P-1742/05 na uvid. Drugotuženi je odgovor na apelaciju dostavio 28. augusta 2007. godine, trećetuženi 29. augusta 2007. godine, a prvotuženi nisu dostavili odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda, drugotuženog i trećetuženog dostavljeni su apelantici 28. septembra 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelantica je 27. septembra 2005. godine Općinskom sudu podnijela tužbu radi raskida kupoprodajnog Ugovora o prodaji stana broj 09/1-1710-1578-FŠ, koji su 14. juna 2001. godine zaključili prvotuženi i drugotuženi, i raskida Ugovora o korištenju stana broj 713/2000 od 13. decembra 2000 godine, koji su zaključili prvotuženi i trećetuženi, te predložila da se stavi izvan snage Rješenje drugotuženog o dodjeli stana na korištenje broj 09/1-sl.V.010/3-22/93-1 od 29. novembra 2000. godine i da se predmetni stan njoj vrati u posjed. Apelantica je predložila da Općinski sud donese rješenje kojim će usvojiti privremenu mjeru tako da se prvotuženim zabrani raspolaganje stanom koji se nalazi u Tuzli, Ul. Stupine B-6, ulaz 5, stan broj 31 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) do okončanja ovog spora.
- 7.Apelantica je podnescima od 23. novembra i 15. decembra 2006. godine, te podneskom od 6. februara 2006. godine urgirala da se postupi u ovom predmetu, a prvenstveno je tražila da se odluči o podnesenom zahtjevu za usvajanje privremene mjere.
- 8.Apelantica je podneskom od 9. marta 2006. godine precizirala tužbeni zahtjev tako što je predložila da sud utvrdi da je ništav kupoprodajni Ugovor o prodaji stana broj 09/1-1710-1578-FŠ, koji su zaključili 14. juna 2001. godine prvotuženi i drugotuženi, i Ugovor o korištenju stana broj 713/2000 od 13. decembra 2000 godine, koji su zaključili prvotuženi i trećetuženi, te predložila da se stavi izvan snage Rješenje drugotuženog o dodjeli stana na korištenje broj 09/1-sl.V.010/3-22/93-1 od 29. novembra 2000 godine i da joj se predmetni stan vrati u posjed.
- 9.Povodom zahtjeva ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ombudsman) od 5. juna 2006. godine, Općinski sud je ombudsmanu 12. juna 2006. godine dostavio izjašnjenje o stanju u predmetu tog suda broj P-1742/05.
- 10.Općinski sud je rješenjem od 19. juna 2006. godine vratio apelantici tužbu i prijedlog za određivanje mjere osiguranja od 27. septembra 2005. godine radi dopune i uređenja u roku od osam dana sa upozorenjem da će se tužba i prijedlog za određivanje mjere osiguranja smatrati povučenim ako ne budu dopunjeni u ostavljenom roku, a ukoliko budu vraćeni bez dopune, bit će odbačeni.
- 11.Apelantica je podneskom od 18. jula 2006. godine dostavila uređenu tužbu, kao i prijedlog za određivanje mjere osiguranja uz napomenu sudu da je podneskom od 9. marta 2006. godine uredila tužbu.
- 12.Apelantica je ponovo podneskom od 22. januara 2007. godine uredila tužbu tako što je predložila da sud utvrdi da je apsolutno ništav Ugovor o korištenju predmetnog stana broj 713/2000 od 13. decembra 2000. godine, koji su zaključili trećetuženi i prvotužena Meksuda Ajdaslić, tako da on ne proizvodi pravno djelovanje i da se utvrdi da je apsolutno ništav Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 09/1-1710-1578-FŠ, koji su 14. juna 2001. godine zaključili prvotuženi i drugotuženi, tako da on ne proizvodi pravno djelovanje i da su, u skladu sa navedenim, tuženi dužni trpjeti da se prvotuženi izbrišu, kao suvlasnici sa dijelom - u knjizi položenih ugovora Općinskog suda broj 158/2001, broj poduloška 1088 k.o. Tuzla na predmetnom stanu, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelantica je predložila da sud odredi privremenu mjeru osiguranja kojom se zabranjuje prvotuženim da raspolažu predmetnim stanom, te urgirala da se dostavi tužba radi odgovora i postupanja povodom prijedloga za izdavanje privremene mjere osiguranja.
- 13.Općinski sud je 12. juna 2007. godine dostavio tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja tuženim radi odgovora.
- 14.Trećetuženi je dostavio odgovor na tužbu Općinskom sudu 18. juna 2007. godine, a prvotuženi 29. juna 2007. godine.
- 15.Općinski sud je Rješenjem broj P-1742/05 od 14. augusta 2007. godine odredio mjeru osiguranja kojom se prvotuženim-protivnicima osiguranja zabranjuje otuđenje, opterećenje ili raspolaganje predmetnim stanom uz obavezu uknjižbe ove mjere osiguranja u knjigu položenih ugovora Općinskog suda broj 158/01, broj poduloška 1088 k.o. Tuzla, zk.ul. broj 9630.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelantica smatra da joj je time što sud nije postupio povodom njene tužbe povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija ), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je tužba primljena u sud 27. septembra 2005. godine i da, pored više urgencija, predmet nije uzet u rad, niti je tužba poslata tuženim radi odgovora. Apelantica ističe da se 2. februara 2006. godine obratila Uredu ombudsmana koji je od Općinskog suda zatražio da ga u roku od deset dana obavijesti o postupanju u predmetu P-1742/05.
b) Odgovor na apelaciju
- 17.U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da je tužba podnesena 27. septembra 2005. godine a da je uređujući sudija predmet dobio u rad 19. oktobra 2005. godine, te da je podneskom od 9. marta 2006. godine apelantica precizirala tužbeni zahtjev. Sud, dalje, navodi da je povodom zahtjeva ombudsmana dostavljeno izjašnjenje 12. juna 2006. godine. Također, sud ističe da apelanticina tužba nije dostavljena radi odgovora i da su u tom dijelu apelanticini navodi tačni. Međutim, rješenjem od 19. juna 2006. godine apelantici je naloženo da dopuni i uredi tužbu, što ona nije učinila u podnesku od 18. jula 2006. godine, već tek 22. januara 2007. godine, kada je posredstvom opunomoćenika dostavila podnesak označen kao uređena tužba. Na kraju, Općinski sud napominje da je predmetom zadužen dodatni sudija koji u referatu ima veliki broj predmeta iz prijašnjih godina-počevši od 1998. godine, koji zahtijevaju da se hitno riješe s obzirom na to da se radi o radnim i stambenim predmetima.
- 18.U odgovoru na apelaciju drugotuženi navodi da smatra da nema tendencioznog odnosa prema apelantici i da su, prema vlastitoj praksi, u predmetima pred Općinskim sudom u kojima su tužioci ili tuženi približno isti odnos i dinamika postupanja. Također, navode da i oni nisu ponekad zadovoljni brzinom postupanja suda, ali im je objašnjeno da je sud pretrpan predmetima i da se oni uzimaju u rad prema redoslijedu prijema tužbe.
- 19.Trećetuženi smatra da nema potrebe davati poseban odgovor na apelaciju, jer se ona odnosi na postupanje Općinskog suda, a u principu smatraju da je apelacija preuranjena i da apelantica nije ispunila sva pravna sredstva moguća prema zakonu.
V. Relevantni propisi
- 20.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 67.
Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
Š...Ć
- 8.da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 66. ovog zakona.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 334. st. 1, 2. i 5.
Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose se pismeno (podnesci).
Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se po njima moglo postupati. Oni naročito treba da sadrže: označenje suda, ime i prezime, odnosno naziv pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i opunomoćenika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca.
Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Član 336.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Š...Ć
Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbacit će se."
VI. Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 22.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 23.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 24.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 25.U konkretnom slučaju Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema tužbe nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno, nezavisno od proteka roka, nije donio odluku o apelanticinom tužbenom zahtjevu.
- 26.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 27.Apelantica smatra da joj je zbog toga što nije donesena odluka povodom njene tužbe povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 28.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom (...)."
- 29.Ustavni sud konstatira da je apelantica u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) podnijela tužbu Općinskom sudu radi utvrđenja apsolutne ništavosti ugovora o korištenju i ugovora o kupoprodaji predmetnog stana. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U vezi s tim, u apelanticinom slučaju zadatak Općinskog suda jeste uvrđivanje da li su ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje apsolutne ništavosti kupoprodajnog ugovora i ugovora o korištenju stana. Dakle, parnični postupak povodom apelanticine tužbe je spor građanskopravne prirode u kojem se utvrđuju apelanticina građanska prava pri čemu je apelantica zainteresirana da se konačna odluka o njenom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u apelanticinom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- 30.Dalje, Ustavni sud podsjeća da se, u skladu sa praksom Evropskog suda, razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 31.Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske konvencije u vezi sa dužinom trajanja postupka koji su pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije ustanovili svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 32.Ustavni sud zapaža da je postupak počeo 27. septembra 2005. godine, kada je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu radi raskida i poništenja ugovora, te predaje stana u posjed. Period u kojem je pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je on započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu.
- a)Složenost predmeta
- a)
- 33.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
- 34.Podnesenim tužbenim zahtjevom apelantica je zatražila da Općinski sud donese odluku kojom će utvrditi da su apsolutno ništavi ugovor o korištenju predmetnog stana i ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, te predložila sudu da izda privremenu mjeru osiguranja kojom se prvotuženim zabranjuje otuđenje, opterećenje ili raspolaganje predmetnim stanom.
- 35.U konkretnom slučaju spor se odnosi na utvrđivanje apsolutne ništavosti ugovora o kupoprodaji stana i ugovora o korištenju stana. Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na dokaze koje je potrebno izvesti i činjenice koje je potrebno utvrditi, ne bi trebalo da bude naročito složen.
- b)Apelanticino ponašanje
- b)
- 36.Ustavni sud ističe da donošenje odluke u razumnom roku u građanskim predmetima zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 37.U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je apelantica svojim ponašanjem doprinijela da se predmet ne završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo konstatira da je apelantica podnijela tužbu 27. septembra 2005. godine, a nakon toga podneskom od 9. marta 2006. godine uredila tužbu koja ponovo nije sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. Također, apelantica je, nakon što joj je sud rješenjem od 19. juna 2006. godine vratio tužbu radi dopune i uređenja, postupajući po nalogu suda, 18. jula 2006. godine, u ostavljenom roku, uredila tužbu i prijedlog za usvajanje privremene mjere osiguranja, ali je ponovo 22. januara 2007. godine konačno uredila tužbu. Dakle, apelantica je sudu podnijela neurednu tužbu koju nije ispravila ni podneskom od 9. marta 2006. godine, kao ni podneskom od 18. jula 2006. godine, nego tek podneskom od 22. januara 2007. godine, nakon godinu i četiri mjeseca od podnošenja prvobitne tužbe, nakon čega su se stekli uvjeti da se donese odluka povodom predložene mjere osiguranja i dostavi tužba na odgovor.
- 38.Na osnovu uvida u spis broj P-1742/05 može se utvrditi da je apelantica nastojala osigurati rješavanje svoje tužbe direktnim pismenim urgencijama upućenim Općinskom sudu 23. novembra i 15. decembra 2005. godine i 6. februara 2006. godine, te se zbog toga što Općinski sud nije postupao po njenoj tužbi obraćala i ombudsmanu. Ustavni sud ističe da tri podneska kojim je apelantica urgirala nastavak postupka, kao i njeno obraćanje ombudsmanu nisu mogli proizvesti očekivani učinak, kada je sama apelantica propustila da podnese urednu tužbu, odnosno da je bez odgađanja u cijelosti uredi.
- 39.Ustavni sud, na osnovu izloženog, zaključuje da je apelanticino ponašanje značajno doprinijelo odugovlačenju predmetnog postupka.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 40.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19).
- 41.Kad je riječ o ponašanju Općinskog suda, Ustavni sud je utvrdio da, nakon što je apelantica podnijela tužbu i prijedlog za donošenje privremene mjere 27. septembra 2005. godine, sud nije preduzeo nikakvu procesnu radnju sve do 19. juna 2006. godine, kada je donio rješenje kojim je vratio apelantici tužbu i prijedlog za usvajanje privremene mjere radi uređenja u roku od osam dana. Dakle, sud nije više od osam mjeseci od dana podnošenja tužbe preduzeo nikakvu procesnu radnju. Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije predmet uzeo u rad ni nakon apelanticinih urgencija od 23. novembra i 15. decembra 2005. godine i 6. februara 2006. godine, već, kao što je navedeno, 19. juna 2006. godine nakon što su ombudsmani 5. juna 2006. godine zatražili od suda da dostavi izvještaj zbog nepostupanja po tužbi. Dalje, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud, i nakon što je apelantica dostavila 18. jula 2006. godine uređenu tužbu i zahtjev za usvajanje privremene mjere osiguranja, nije postupio po tužbi. Također, Ustavni sud konstatira da je apelantica ponovo 22. januara 2007. godine dostavila uređenu tužbu, a da je sud, nakon više od četiri mjeseca, 12. juna 2007. godine dostavio tužbu radi odgovora a nakon više od šest mjeseci rješenjem od 14. augusta 2007. godine odlučio o predloženoj privremenoj mjeri osiguranja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u predmetnom slučaju postupao neažurno i da nema razumnog obrazloženja za odugovlačenje postupka u periodu od podnošenja tužbe do 19. juna 2006. godine, kada sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, zatim, od 18. jula 2006. godine do 14. augusta 2007. godine, kada je sud samo dostavio tužbu radi odgovora i odlučio o predloženoj mjeri osiguranja. Imajući u vidu činjenicu da je Općinski sud u periodu od više od dvije godine od podnošenja tužbe samo dostavio tužbu na odgovor i odlučio o prijedlogu za određivanje privremene mjere osiguranja, te činjenicu da je bez obzira na protek vremena apelanticin predmet još uvijek u fazi zakazivanja pripremnog ročišta i da je neizvjesno kada će Općinski sud donijeti odluku o apelanticinoj tužbi, Ustavni sud zaključuje da se navedeni period ne može smatrati razumnim rokom koji je sudu bio nužno potreban da donese odluku u ovom slučaju. Ustavni sud zapaža da su intervali između pojedinih procesnih radnji bili neprimjereno dugi i poziva se, mutatis mutandis, na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u relevantnom dijelu glasi: "Š...ĆUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć."
- 42.Ustavni sud skreće pažnju i na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, koje propisuju da postupak treba provesti bez odugovlačenja.
- 43.U konkretnom slučaju Općinski sud je iznio objektivne razloge koji su, i pored evidentne neažurnosti tog suda, doprinijeli odugovlačenju postupka i koji u dovoljnoj mjeri opravdavaju dužinu trajanja predmetnog postupka. To je, prije svega, apelanticin propust da podnese urednu tužbu, odnosno da po rješenju suda potpuno uredi tužbu.
- 44.Stoga, Ustavni sud zaključuje da se apelanticin propust da svoju tužbu uredi u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, koji je doprinio odugovlačenju postupku, ne može staviti na teret Općinskom sudu.
- 45.Osim navedenog razloga, Ustavni sud zapaža da veliki broj predmeta kojim je zadužen postupajući sudija, iako ne oslobađa sud obaveze da postupa u razumnom roku, objektivno utječe na ažurnost postupanja. U principu, takav navod ne bi trebalo da bude izgovor u situacijama kada je u parničnom postupku od podnošenja tužbe do dostavljanja tužbe radi odgovora prošlo više od dvije godine i da je predmet još uvijek u fazi zakazivanja pripremnog ročišta. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne za slučaj privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). U konkretnom slučaju, nakon što je apelantica u cijelosti postupila u skladu sa rješenjima Općinskog suda od 19. juna 2006. godine i 22. januara 2007. godine, konačno uredila tužbu, odnosno čim su se stekli formalno-pravni uvjeti za to, postupajući sudija je odmah uzeo predmet u rad, dostavio tužbu tuženim na odgovor i odlučio o predloženoj mjeri osiguranja. Općinski sud je, dakle, preduzeo odgovarajuće radnje da apelantica ne trpi zbog zastoja u radu tog suda, koji je prouzrokovan preopterećenošću referata postupajućeg sudije, iako je pokazao određenu neažurnost u svom djelovanju, kako je to već obrazloženo.
- 46.U takvoj situaciji, uz prethodnu konstataciju o apelanticinoj odgovornosti za odugovlačenje postupka zbog propusta da podnese urednu tužbu, te da je potpuno dopuni i uredi u skladu sa nalogom suda i pozitivnim zakonskim odredbama, Ustavni sud smatra da na apelanticinu stranu preteže dio odgovornosti što do sada nije donesena meritorna odluka.
- 47.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u pogledu donošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 48.U okviru zaključka o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
- 49.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je sama apelantica, u pretežnom dijelu, doprinijela odgađanju u postupanju po njenoj tužbi, pa iako je evidentna i neažurnost Općinskog suda, odgađanje nije bilo takve prirode da bi predstavljalo kršenje "razumnog roka" iz navedenih članova.
- 50.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 51.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.