Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Saveza općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju koji je donijela Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 22.05.2012. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je članom 13. u dijelu koji glasi: "i dijelom sredstvima iz budžeta općina", čl. 15. i 53. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", br. 5/00, 4/04 i 5/04) povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu.
  • 2.
    Nalaže se Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona da odredbe iz tačke 1. izreke ove presude u roku od šest mjeseci usaglasi sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi do kada te odredbe ostaju na snazi.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona".
  • 1.
    Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 17.01.2012. godine obratio se Savez općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) zahtjevom za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, smatrajući da su ova prava povrijeđena čl. 13., 15. i 53. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, (u daljem tekstu: osporeni Zakon).
  • 2.
    U zahtjevu je navedeno da je Hercegovačko-neretvanski kanton prenio dio svojih obaveza na budžete općina, ali im nije prenio odgovarajuća sredstva. Naime članom 13. osporenog Zakona propisano je da se djelatnost osnovnog školstva finansira iz budžeta kantona, ali i dijelom sredstvima iz budžeta općina. Članom 15. osporenog Zakona se određuju konkretni troškovi za koje se sredstva osiguravaju u općinskim budžetima, a članom 53. predviđena je obaveza općine da osigura besplatan prijevoz za određene kategorije učenika. Na ovaj način općine su prisiljene da svojim budžetima planiraju i osiguravaju sredstva za navedene namjene, koje inače predstavljaju posebnu nadležnost kantona i direktnu obavezu budžeta kantona, te su tako općinski budžeti neosnovano opterećeni.

Podnosilac zahtjeva ističe da je u skladu sa članom IV. 15. stav 1. tačka 2. i 12. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, kanton posebno nadležan, između ostalog, za utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranju obrazovanja, kao i finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih organa oporezivanjem, zaduživanjem ili drugim sredstvima. Nadalje, navodi da je članom 11. Zakona o pripadnosti javnih prihoda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/06, 43/08 i 22/09) propisano da se obrazovanje finansira iz kantonalnog budžeta, a članom 6. stav 1. tačka 5. Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 2/09) je, takođe, propisano da se osnovno i srednje obrazovanje finansira iz kantonalnog budžeta.

Podnosilac zahtjeva ističe da prilikom donošenja osporenog Zakona nisu izvršene konsultacije sa jedinicama lokalne samouprave što je u suprotnosti sa Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06). Smatra da je ovakvo opterećenje jedinica lokalne samouprave u suprotnosti i sa članom 4. tačka 6. i članom 9. tačka 1. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

Predlaže da se utvrdi da navedene odredbe osporenog Zakona povrijeđuju pravo općina Hercegovačko-neretvanskog kantona na lokalnu samoupravu, te da prestaju da važe.

  • 3.
    Saglasno članu 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je dana 09.02.2012. godine dostavio Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao donosiocu osporenog Zakona, zahtjev radi davanja odgovora.

U odgovoru Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji je u ime Skupštine utvrdila Komisija za zakonodavno-pravna pitanja, ističe se da je zahtjev u cijelosti neosnovan iz sljedećih razloga:

Zakonom o lokalnoj samoupravi ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj 4/00) u članu 37. propisano je da općina osniva javne ustanove u koje spada i oblast odgoja i obrazovanja. U tački 16. istog člana propisano je da općina osigurava lokalne potrebe stanovništva u oblasti brige o djeci, obrazovanja i odgoja u skladu sa zakonom. Istim zakonom je propisano da radi ostvarivanja navedenih ciljeva općine imaju svoje prihode koji se iskazuju u budžetu općine što je propisano u čl. 90. i 91. navedenog zakona. Članom 8. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano je da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno ulaze osnivanje, upravljanje, unaprijeđenje i finansiranje ustanova osnovnog obrazovanja, kao i organizovanje i unaprijeđenje lokalnog javnog prijevoza. Slijedom toga, članom 14. osporenog Zakona propisano je da se u budžetu kantona osiguravaju sredstva za: plate nastavnika, stručnih saradnika, odgajatelja i drugih radnika, stručno usavršavanje i doškolovavanje, te za poboljšavanje uslova rada i životnog standarda; troškove u vezi sa školovanjem nadarenih učenika, učenika u umjetničkim programima, djece s teškoćama u psihofizičkom razvoju, programe rada, vježbaonica i eksperimentalnih osnovnih škola i za tehničarske aktivnosti učenika, osiguranje udžbenika i priručnika za učenike u skladu sa finansijskim mogućnostima budžeta i djelatnost organizacija udruženja, institucija i informacijskih sistema koji su od interesa za osnovno školstvo. Obaveze općina određene su u članu 15. osporenog Zakona tako da se u općinskim budžetima osiguravaju sredstva za: prijevoz učenika i radnika koji stanuju u naseljenim mjestima udaljenim od škole četiri i više kilometra, prehranu i produženi boravak učenika, materijalne troškove i amortizacija i tekuće održavanje prostorija, nabavka opreme i nastavnih pomagala. Smatra da, pošto su jedinice lokalne samouprave nadležne za osnivanje osnovnih škola, da imaju obavezu osiguranja sredstava za njih. Također ističu da su prilikom donošenja osporenog Zakona izvršene konsultacije sa svim općinama, što se dokazuje priloženim pozivom za sve općine, broj: 05-01-936/99 od 29.07.1999. godine da dostave svoje mišljenje o Nacrtu Zakona o osnovnom školstvu.

Predlaže da Ustavni sud Federacije odbije kao neosnovan zahtjev Saveza općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine i utvrdi da se osporenim Zakonom ne povrijeđuje pravo općina Hercegovačko-neretvanskog kantona na lokalnu samoupravu.

  • 4.
    Na javnoj raspravi održanoj 22.05.2012. godine, ispred podnosioca zahtjeva pristupili su: punomoćnik i načelnik Općine Konjic, pravobranilac Općine Konjic, kao i pomoćnici načelnika Općine Konjic.

Ispred donosioca osporenog Zakona Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona nije pristupio niko, iako su uredno pozvani.

Predstavnici podnosioca zahtjeva su ponovili navode iz samog zahtjeva i istakli da je Općina Konjic posebno izložena troškovima za prijevoz učenika zbog izrazito velike površine od oko 1380 kvadratnih kilometara sa 175 sela i 22 osnovne škole, tako da je Općina u zadnjih 10 godina isplatila oko 6,5 miliona KM umjesto kantona.

Pomoćnik načelnika Općine Ejub Miljević je dao iskaz na okolnosti donošenja osporenog Zakona. Navodi da je u periodu donošenja osporenog Zakona bio poslanik u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona i nije mu poznato da je u toj Skupštini održana bilo kakva rasprava na teritoriji Općine Konjic. Samo je na prijedlog jednog poslanika usvojen amandman da općina obezbijedi prijevoz i za radnike, jer im to nije obezbjeđivao kanton u skladu sa Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu.

  • 5.
    Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga:

Članom VI.2.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da se u općini ostvaruje lokalna samouprava, a članom VII.3. da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratifikovana je 1994. godine, kada je i stupila na snagu i od tada su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi je rugulisano da će lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koji se direktno tiču njih.

Navedeni princip Evropske povelje sadržan je i u članu 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, kojim je utvrđena obaveza federalnih i kantonalnih vlasti da u najvećoj mogućoj mjeri konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se neposredno tiču.

Sučeljavajući navode podnosioca zahtjeva iskazane u zahtjevu i njegove navode iznesene na javnoj raspravi sa navodima odgovora na zahtjev, Ustavni sud Federacije je utvrdio da nema relevantnih dokaza da je Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona tokom 1999. godine konsultovala jedinice lokalne samouprave o Nacrtu osporenog Zakona. Pri tome je Ustavni sud Federacije imao u vidu i više inicijativa koje su općine Hercegovačko-neretvanskog kantona dostavljale odgovarajućim institucijama Hercegovačko-neretvanskog kantona (29.07.2009., 15.02.2010. i 23.02.2011. godine) sa zahtjevom da se izvrše izmjene i dopune osporenog Zakona i Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i dokumentaciju koju je Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona dostavila u vezi dostavljenih primjedbi na Nacrt osporenog Zakona.

Ispitujući proceduralni aspekt donošenja osporenog Zakona, Ustavni sud Federacije utvrdio je da u postupku donošenja tog zakona nisu na odgovarajući način bile konsultovane jedinice lokalne samouprave Hercegovačko-neretvanskog kantona, pa je, između ostalog, i iz proceduralnih razloga povrijeđeno njihovo pravo na lokalnu samoupravu. Kako, međutim, podnosilac zahtjeva predlaže donošenje odluke isključivo u vezi sa konkretnim odredbama osporenog Zakona, to je Ustavni sud Federacije odlučio sljedeće:

  • 6.
    Članom 13. osporenog Zakona je propisano da se djelatnost osnovnog školstva finansira iz budžeta kantona, ali "i dijelom iz budžeta općina". Članom 15. tog zakona se određuju konkretni troškovi za koje se osiguravaju sredstva u općinskim budžetima (prijevoz učenika i radnika, koji stanuju u naseljima udaljenim od škole 4 i više kilometara; prehranu i produženi boravak učenika; materijalne troškove i amortizaciju; tekuće održavanje prostorija, te investicionu izgradnju), a članom 53. predviđena je obaveza općine da osigura besplatan prijevoz za određene kategorije učenika bez obzira na udaljenost. Na ovaj način općine su prisiljene da svojim budžetima planiraju i osiguraju sredstva za navedene namjene.

Članom III.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su kantoni posebno nadležni za utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja, a i Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona sadrži identičnu odredbu (poglavlje IV. član 15.).

Članom 11. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano je da se obrazovanje finansira iz kantonalnog budžeta, uz napomenu da je identičnu odredbu sadržavao i član 15. tačka 3. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine i finansiranju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 26/96, 32/98 i 54/01), koji se primjenjivao u vrijeme donošenja osporenog Zakona. Takođe, članom 6. stav 1. tačka 5. Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 2/09) propisano je da se osnovno i srednje obrazovanje finansira iz kantonalnog budžeta.

Članom 9. tač. 1., 2. i 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi utvrđeno je da lokalne vlasti imaju pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja kojima će raspolagati slobodno u okviru svojih ovlaštenja (tačka 1.); da će izvori finansiranja lokalnih vlasti biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav ili zakon (tačka 2.), te da će lokalne vlasti na odgovarajući način biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistribuirani izvori finansiranja (tačka 6.).

Članom 11. i članom 34. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano je da će prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave biti praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo djelotvorno obavljanje (član 11.); da će finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave biti razmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom, te da će svaki prijenos novih funkcija biti praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo učinkovito izvršavanje (član 34. stav 3.).

Dakle, federalnim i kantonalnim zakonom propisano je da se obrazovanje finansira iz kantonalnog budžeta, dok je osporenim Zakonom propisano da se određene obaveze osnovnih škola (kao npr. prijevoz učenika) finansiraju iz općinskog budžeta. Pri tome osporenim Zakonom nije utvrđena ni obaveza ni način na koji će se općinama iz budžeta kantona dodijeliti odgovarajuća sredstva za finansiranje obaveza koje se odnose na poslove iz djelatnosti osnovnog odgoja i obrazovanja.

Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je kao u tački 1. izreke ove presude.

  • 7.
    Saglasno članu IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je naložio Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona da odredbe iz tačke 1. izreke ove presude u roku od šest mjeseci usaglasi sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi do kada te odredbe ostaju na snazi.

Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom od pet glasova, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-2/12
22. maja 2012. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.