USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu načelnika Općine Stari Grad Sarajevo, Općine Novo Sarajevo i Općine Vogošća, u vezi Zakona o koncesijama kojeg je donijela Skupština Kantona Sarajevo, na osnovu člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj dana 17.04.2012. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da je članom 6. stav (1) tač. 1.), 9.) i 20.), te članom 24. stav (6) Zakona o koncesijama ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj: 27/11), povrijeđeno pravo općina Stari Grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Vogošća, na lokalnu samoupravu.
- 2.Utvrđuje se da članom 6. stav (1) tač. 10.), 11.), 18.) i 22.) te članom 7. stav (2) i članom 8. Zakona o koncesijama, nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu općina Stari Grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Vogošća.
- 3.Nalaže se Kantonu Sarajevo da u periodu od tri mjeseca od dana objavljivanja ove presude, odredbe Zakona o koncesijama, navedene u tački 1. ove presude, uskladi sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada osporene odredbe ostaju na snazi.
- 4.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 04. januara 2012. godine, obratili su se, u skladu sa ovlastima iz člana IV.C. 10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, načelnici općina: Stari Grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Vogošća, (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva), sa zajedničkim zahtjevom za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, u vezi Zakona o koncesijama (u daljem tekstu: osporeni Zakon).
Po navodima podnosilaca zahtjeva, osporenim Zakonom povrijeđeno je pravo na lokalnu samoupravu pomenutih općina iz razloga što su usvojena rješenja suprotna Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi i Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o lokalnoj samoupravi).
U podnesenom zahtjevu se navodi da je u čl. 2., 6. i 7. stav (1) tačka 2). osporenog Zakona, regulisano što je to koncesija, predmet koncesije, i obaveza općina da predlože projekte pogodne za dodjelu koncesija, koji su navedeni u članu 6. istog zakona. Ističu da je općinama onemogućeno provođenje vlastite nadležnosti utvrđene u članu 8. Zakona o lokalnoj samoupravi i uskraćeno pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja gradskim građevinskim zemljištem, te upravljanja i raspolaganja imovinom. Nadalje se navodi da je čl. 33. do 38. Zakona o lokalnoj samoupravi propisano da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene slobodno raspolagati svojim sredstvima u okviru svojih nadležnosti, a u sredstva spadaju i sve naknade po osnovu raspolaganja gradskim građevinskim zemljištem, koja u većini slučajeva nemaju obilježje prirodnog bogatstva, odnosno obilježja koja su istaknuta u članu 2. osporenog Zakona.
Načelnik Općine Stari Grad Sarajevo, putem općinske pravobraniteljice, dostavio je Ustavnom sudu Federacije podnesak kao dopunu zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, u kojem je naveo da su u konkretnom slučaju povrijeđene i odredbe člana 4. tačka 4., te član 9. tač. 1. i 2. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Smatra izuzetno bitnim u zaštiti prava na lokalnu samoupravu pozvati se na ove odredbe jer iste upućuju na prava koja su povjerena lokalnoj samoupravi kao puna i isključiva, koja ničim ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane druge vlasti, kao i pravo lokalne samouprave na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja. Tvrdi, da je osporenim Zakonom, Kantonu Sarajevo, dato pravo da raspolaže sa većim dijelom imovine općine bez njene saglasnosti, što je u suprotnosti sa citiranim odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Ističe i odredbu člana 7. stav (2.) osporenog Zakona, kojim je općinama stavljeno u obavezu da bezuslovno predlažu projekte pogodne za dodjelu koncesija čiji je predmet utvrđen u članu 6. stav (1) tač. 1.), 9.), 10.), 11.), 18.), 20.) i 22). osporenog Zakona, a što predstavlja imovinu općine. Na ovaj način, po ocjeni podnosilaca zahtjeva, općinama su uskraćena prava utvrđena članom 8. Zakona o lokalnoj samoupravi, koji reguliše vođenje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave. Navodi, da je općina kao jedinica lokalne samouprave, tačnije općinsko vijeće, isključeno iz bilo kakvog odlučivanja o raspolaganju imovinom, s obzirom da odluku o pristupanju dodjeli koncesije donosi isključivo Skupština Kantona Sarajevo, pri čemu općina od vlastite imovine dobija samo 40% prihoda od koncesije.
Podnosioci zahtjeva, zatražili su da Ustavni sud Federacije, nakon provedenog postupka donese odluku kojom će utvrditi da je članom 6. stav (1.) tač. 1.), 9.), 10.), 11.), 18.), 20.) i 22.), članom 7. stav (2). i članom 8. osporenog Zakona, povrijeđeno pravo općina: Stari Grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Vogošća, na lokalnu samoupravu, jer se bez saglasnosti općina raspolaže njihovom imovinom, što je u suprotnosti sa članom 9. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i čl. 33. do 38. Zakona o lokalnoj samoupravi.
Saglasno odredbama čl. 10. i 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), pozvana je protivna strana da odgovori na navode istaknute u zahtjevu.
Skupština Kantona Sarajevo, dostavila je izjašnjenje Kantonalnog ministarstva privrede, kao odgovor na postavljeni zahtjev, u kojemu je istaknula da je donošenje osporenog Zakona izraz realnih potreba kantona, ali i obaveze da se donese kantonalni zakon u skladu sa članom 40. Zakona o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine. Sve što je navedeno kao predmet spora sadržano je i u odredbama člana 3. Zakona o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine. Navodi, da omjer raspodjele sredstava propisan članom 24. stav (6) osporenog Zakona smatra opravdanim iz razloga što kompletan postupak dodjele koncesije provodi resorno ministarstvo Kantona Sarajevo.
U ovom predmetu održana je javna rasprava dana 17. aprila 2012. godine, na koju su pristupili načelnik Općine Novo Sarajevo, i punomoćnici ostalih podnosilaca zahtjeva, te punomoćnik Skupštine Kantona Sarajevo.
Punomoćnica podnosioca zahtjeva Općine Stari Grad Sarajevo, na javnoj raspravi je istaknula da proširuje postavljeni zahtjev u odnosu na član 24. osporenog Zakona, obrazloživši, da način na koji je određena naknada za koncesiju i njihova raspodjela u direktnoj su suprotnosti sa pravom općine da samostalno odlučuje i raspolaže sredstvima koja joj pripadaju.
Punomoćnici podnosilaca zahtjeva, načelnika općina: Novo Sarajevo i Vogošća, izvijestili su Sud da navode iskazane u podnesku načelnika Općine Stari Grad Sarajevo, te izlaganje punomoćnice načelnika Općine Stari Grad Sarajevo na javnoj raspravi, kojim je na određeni način proširen i preciziran postavljeni zahtjev, u cijelosti predstavlja i zahtjev koji oni postavljaju.
Punomoćnik protivne strane ostao je pri navodima iznesenim u odgovoru na zahtjev i nije se protivio proširenju i preciziranju postavljenog zahtjeva, koji je osporio iz svih razloga navedenih u odgovoru na zahtjev.
Ustavni sud Federacije, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva odlučio je kao u izreci presude, iz sljedećih razloga:
Članom VI. 2. (1), Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da se u općinama ostvaruje lokalna samouprava. U skladu sa članom IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, načelnici općina su ovlašteni za pokretanje postupka za zaštitu prava na lokalnu samoupravu pred Ustavnim sudom Federacije. Članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, određeno je da su međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. S tim u vezi Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratifikovana je 1994. godine, kada je i stupila na snagu, te su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Analizom pomenutih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, i Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije nalazi da određena rješenja iskazana u pojedinim odredbama osporenog Zakona mogu značajno da utječu na realizaciju zaštite prava na lokalnu samoupravu, posebno imajući u vidu vlastite nadležnosti jedinica lokalne samouprave, te pravo slobodnog i samostalnog raspolaganja finansijskim sredstvima.
U skladu sa utvrđenim ovlaštenjima Skupština Kantona Sarajevo, donijela je osporeni Zakon kojim je utvrdila predmet, planiranje i dodjelu koncesije kao i druga pitanja koja su značajna za ostvarivanje prava na koncesiju na području Kantona Sarajevo. Prema usvojenim rješenjima kao predmet koncesije, između ostalog, utvrđeni su: objekti saobraćaja u mirovanju (javne podzemne ili nadzemne garaže, parkirališta) korištenje građevinskog zemljišta u oblasti niskogradnje, te prostor i objekti kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.
Analizirajući predmet koncesije utvrđen u članu 6. stav (1) tač. 1.), 9.) i 20.), osporenog Zakona Ustavni sud Federacije je pošao od odredbe člana 8. Zakona o lokalnoj samoupravi kojim su utvrđene vlastite nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Istim odredbama je propisano da u vlastite nadležnosti jedinica lokalne samouprave pored ostalog spada utvrđivanje i vođenje politike raspolaganja korištenja i upravljanja građevinskim zemljištem. Korištenje građevinskog zemljišta u oblasti niskogradnje, te objekti saobraćaja u mirovanju (javne podzemne i/ili nadzemne garaže, parkirališta), po ocjeni Ustavnog suda Federacije su u neposrednoj vezi sa raspolaganjem, korištenjem i upravljanjem građevinskim zemljištem. Propisivanjem objekata saobraćaja u mirovanju (javne podzemne ili nadzemne garaže, parkirališta) u skladu sa članom 6. stav (1) tačka 1.) osporenog Zakona, te korištenja građevinskog zemljišta u oblasti niskogradnje, u skladu sa članom 6. stav (1) tačka 9.), kao mogućeg predmeta koncesije i donošenje odluke o dodijeli koncesije od strane Skupštine Kantona Sarajevo, na prijedlog Vlade Kantona Sarajevo onemogućava se ostvarivanje prava na lokalnu samoupravu podnosilaca zahtjeva kako je to propisano Zakonom o lokalnoj samoupravi, te time povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu iz razloga što se radi o vlastitim nadležnostima jedinica lokalne samouprave. Ustavni sud Federacije je mišljenja da postoji i povreda prava na lokalnu samoupravu podnosilaca zahtjeva i u odnosu na odrednicu iz člana 6. stav (1) tačke 20.), osporenog Zakona, ako se radi o prostoru i objektima kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa od lokalnog značaja.
Analizirajući pitanje naknade za koncesiju, koja je u skladu sa članom 24. stav (6) osporenog Zakona, prihod kantonalnog budžeta i budžeta jedinice lokalne samouprave, koji se raspoređuje u iznosu od 60% u budžet Kantona Sarajevo, a iznos od 40% u budžet općine na čijoj teritoriji se nalazi predmet koncesija, Ustavni sud Federacije je utvrdio da nisu prezentovani objektivni pokazaoci koji bi iskazani omjer podjele sredstava između općina i Kantona Sarajevo učinili razumnim, odnosno koji bi pokazali da nije u pitanju proizvoljno propisan omjer.
Punomoćnik Skupštine Kantona Sarajevo je obrazložio da je iskazani procenat u srazmjeri sa aktivnostima koje je obavezan provesti Kanton Sarajevo u postupku dodjele koncesije i njenog praćenja u realiziranju. Kako prezentovani pokazaoci ne odražavaju aktivnosti za raspodjelu prihoda kako je to utvrđeno u stavu (6.) člana 24. osporenog Zakona, Ustavni sud Federacije smatra da raspodjela prihoda mora biti adekvatna samim preduzetim radnjama u postupanju koje su sasvim mjerljive i koje je moguće vrjednovati. Iz ovih razloga Ustavni sud Federacije je utvrdio da je iskazanim omjerom raspodjela prihoda od koncesije između Kantona Sarajevo i općina povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu podnosilaca zahtjeva.
Analizirajući odredbe člana 6. stav (1) tač. 10.), 11.), 18.) i 22.), te člana 7. stav (2) i člana 8. osporenog Zakona, Ustavni sud Federacije je utvrdio da dodjela koncesije za objekte i prostore na način kako je to iskazan u osporenom Zakonu, odnosno kako je to obrazloženo od strane podnosilaca zahtjeva i prezentovano na javnoj raspravi, ne predstavlja povredu prava na lokalnu samoupravu.
U skladu sa članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 40. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10), dato je kao prijelazno rješenje, mogućnost Skupštini Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", odredbe osporenog Zakona iz tačke 1. ove presude usaglasi sa članom 4. tačka 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, te čl. 33. do 38. Zakona o lokalnoj samoupravi, postupajući pri tome u skladu sa članom 56. pomenutog zakona, do kada se ovaj zakon može primjenjivati.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U-1/12
17. aprila 2012. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.