Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Denisa Zvizdića i Stanka Primorca za rješavanje spora sa Predstavničkim domom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 28. augusta 2012. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je 16. redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od 26.06.2012. godine održana u suprotnosti sa Poslovnikom Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 69/07 i 2/08), čime je povrijeđen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    U skladu sa tačkom 1. izreke ove presude, odluke sa sjednice od 26.06.2012. godine su donesene suprotno Poslovniku Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Denis Zvizdić i Stanko Primorac, putem punomoćnika Nedima Ademovića, advokata iz Sarajeva (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva), dana 02.07.2012. godine predočili su Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za rješavanje spora (u daljem tekstu: zahtjev) sa Predstavničkim domom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predstavnički dom), u vezi sa održavanjem 16. redovne sjednice tog doma dana 26.6.2012. godine (u daljem tekstu: osporena sjednica), kao i odlukama donesenim na osporenoj sjednici o smjeni podnosioca zahtjeva, i drugim odlukama, (u daljem tekstu: osporene Odluke) tvrdeći da su u suprotnosti sa odredbama člana 25. Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima, odredbama člana IV.A.1.1 stav 1. i odredbama člana IV.A.1. 11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa odredbama čl. 38., 96., 98., 130. i 131. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik).

Istovremeno je upućen i zahtjev za donošenje Privremene mjere, a u vezi sa održavanjem osporene sjednice dana 26.06.2012. godine i osporenim Odlukama, posebno o smjeni podnosioca zahtjeva, jer se u konkretnom slučaju, po navodima podnosioca zahtjeva, radi o održavanju nelegitimne sjednice ovog doma.

Ustavni sud Federacije je na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 24.7.2012. godine donio odluku da zbog brojnih spornih pitanja zakaže sjednicu Suda sa javnom raspravom po hitnoj proceduri, ne odlučujući o privremenoj mjeri, nakon koje će biti u mogućnosti odlučivati u meritumu u ovom ustavnosudskom sporu.

U zahtjevu kao i zahtjevu za donošenje privremene mjere ističu se, u suštini, istovrsni navodi. Prvo, da predmetni spor povlači za sobom pitanje legitimnosti rada entitetskog zakonodavnog organa.Vodeća struktura zakonodavnog organa izabrana je na neustavan način, jer zakonodavno tijelo na osporenoj sjednici nije bilo sastavljeno na ustavan način, što za posljedicu ima pitanje legitimnosti svih odluka donesenih na ovoj sjednici, te dalekosežne posljedice po Federaciju Bosne i Hercegovine, jer su osporene Odluke "de facto" u primjeni, a da još nisu objavljene u "Službenim novinama Federacije BiH". Dana 22.06.2012. godine održana je sjednica Kolegija Predstavničkog doma (u daljem tekstu: Kolegij), na kojoj je odlučeno da se 16. redovna sjednica zakazana za 26. i 27.06.2012. godine, odgodi za 3. i 4. 07.2012. godine, što je istaknuto i u Obavijesti podnosioca zahtjeva broj: 01-02-781/12 od 22.06.2012. godine, kojom obavještava šefove klubova, te poslanike o novom datumu održavanja osporene sjednice, a Obaviješću broj: 01-02-848/12 od 22.06.2012. godine, o zakazivanju 7. vanredne sjednice ovog doma, za 02.07.2012. godine.

Dana 26.06.2012. godine, 58. poslanika Predstavničkog doma iz šest političkih stranaka, te pojedini nezavisni poslanici, održali su osporenu sjednicu, izmijenili Dnevni red i od 58. prisutnih poslanika, 55. je glasalo za smjenu predsjedavajućeg Denisa Zvizdića, a za smjenu zamjenika predsjedavajućeg Stanka Primorca glasalo je 56. poslanika na ovoj sjednici doma, te je izabrano novo rukovodstvo. Prema podnosiocima zahtjeva neustavne su odluke o smjeni podnosioca zahtjeva, jer su suprotne odredbama člana 25. Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima, odredbama člana IV.A.1.1. (1) i odredbama člana IV.A.1. 11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa odredbama člana 38., 96., 98., 130. i 131. Poslovnika, te su neustavne i sve druge odluke donesene na osporenoj sjednici, kao što je i Odluka o privremenom imenovanju članova Upravnog odbora Radio televizije Federacije Bosne i Hercegovine, na mjesto članova kojima je istekao mandat, broj: 01-02-781/12. od 28.06.2012. godine.

Podnosilac zahtjeva posebno ističe da se najavljuju teški zahvati u izvršnoj vlasti entiteta, ili veoma bitnim institucijama za demokratsko funkcionisanje entiteta, a koji su jasno vidljivi iz samog transkripta sa osporene sjednice, iz kojeg se nedvosmisleno zaključuje da političke stranke koje su involvirane u sazivanje nelegitimne sjednice i koje su involvirane u donošenje neustavnih odluka, "expressis verbis" traže sveobuhvatnu rekonstrukciju cjelokupne najviše izvršne vlasti, na više mjesta, a prije svega najočiglednije na str. 4/2 AS, 4/4 AS, 5/2 AS, te 5/3 AS transkripta vidljivo je da nova koaliciona vlast u zakonodavnom tijelu entiteta zahtijeva od: 1. Premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da predloži smjenu ministara, 2. Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da hitno dostavi zakonodavnom tijelu prijedlog za imenovanje iz nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, 3. Predsjednika i Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine da podnesu ostavke. Nadalje, podnosioci zahtjeva ističu, "da donošenjem odluke o izboru privremenih članova Upravnog odbora Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine, može se zaključiti da će nova parlamentarna većina pokušati mijenjati upravne i nadzorne odbore, te druge bitne izvršioce i dužnosnike velikih javnih preduzeća, medija, bitnih ekonomskih, socijalnih upravnih tijela i sl. Slični zahtjevi se već sedmicama iznose na dnevnoj osnovi u javnosti od strane stranaka nove koalicione većine, što uostalom se najavljuje i Zahtjevom Vladi Federacije Bosne i Hercegovine pod tačkom 3.a (transkript, str. 5/3 sk). Samim tim je očigledno, da se radi o vanredno dinamičnim reformskim najavama, koje će znatno utjecati na cjelokupnu javnu vlast entiteta".

U konačnici, prijedlog odluke Ustavnog suda Federacije sastoji se od nekoliko stavova koji se mogu označiti kao prijedlog da se osporena sjednica proglasi formalno neustavnom i da se osporene odluke (uključujući odluke o smjeni predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma i sve donijete na osporenoj sjednici) također oglase neustavnim.

Predstavnički dom je putem punomoćnika Vidović Tome i Beganović Nazifa, na sjednici Suda sa javnom raspravom održanoj dana 28.08.2012. godine dao usmeni odgovor na navode zahtjeva kako, sažeto, slijedi:

Prvo, punomoćnici Predstavničkog doma su istakli da do danas podnosioci zahtjeva nisu naveli koje su to odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i/ili Poslovnika povrijeđene. Smatraju da je zahtjev neosnovan, neargumentovan i proizvoljno formulisan. Navod podnosilaca zahtjeva da su apsolutno nelegitimno i protuustavno smijenjeni sa svojih funkcija je neprecizan jer su svi poslanici legalno izabrani, a činom verifikovanja mandata i davanjem svečanih zakletvi stekli su legitimitet za obavljanje svojih poslova. Način razrješenja ili smjenjivanja predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma nije regulisan Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine već članom 131. Poslovnika. Navod iz zahtjeva da je na sjednici Kolegija "odlučeno" pogrešan je i neosnovan jer je članom 84. Poslovnika jasno definisana uloga Kolegija koji nije bio nadležan da odluči o odlaganju sjednice. Članom IV.A.3.11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, izmijenjenim Amandmanom XXXVI, regulisano je da svaki poslanik ima mogućnost da bude biran na sve funkcije u Predstavničkom domu. U skladu sa članom 96. Poslovnika sazvana je 16. redovna sjednica Predstavničkog doma dana 07.06.2012. za 26.06. i 27.06.2012. godine, a suprotno Poslovniku je isti predsjedavajući dana 26.06.2012. godine obavijestio poslanike o odgađanju već zakazane sjednice. Osporena sjednica sazvana je i otvorena u skladu sa Poslovnikom (čl.103.) i radila je po novousvojenom dnevnom redu. Član 25. Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima trebalo bi šire tumačiti u smislu da se odnosi na sve poslanike, a ne samo na podnosioce zahtjeva i njihova prava. U zahtjevu se pogrešno koriste i izraz "nova koaliciona većina" jer postoji samo parlamentarna većina. Poslovnik nije predvidio mogućnost odlaganja ranije sazvane sjednice.

Konačno, predlažu Ustavnom sudu Federacije da podneseni zahtev odbaci zbog nenadležnosti budući da se radi o poslovničkoj materiji i odlukama jednog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao pojedinačnim, a ne općim pravnim aktima čiju ustavnost ovaj Sud ne ispituje. Pritom se punomoćnici Predstavničkog doma pozivaju na odluke Ustavnog suda Federacije iz 2007. godine, bez njihovog konkretizovanja, ali time potkrepljuju navode odgovora ističući da se ovaj Sud nije upuštao u ocjenu ustavnosti pojedinačnih odluka skupština kantona smatrajući ih pojedinačnim pravnim aktima, za čiju ocjenu nije nadležan.

U ovom ustavnosudskom sporu održana je javna rasprava dana 28.8.2012. godine. Javnoj raspravi su prisustvovali podnosioci zahtjeva lično i njihov punomoćnik, te punomoćnici Predstavničkog doma, kao druge strane u postupku. Šef Službe za zajedničke poslove u funkciji sekretara Predstavničkog doma, iako pozvan kao stručno lice u Predstavničkom domu, a koje može Ustavnom sudu Federacije pružiti potrebna obavještenja i informacije, nije pristupio javnoj raspravi.

Punomoćnik podnosioca zahtjeva je ponovio navode zahtjeva, izražavajući na početku žaljenje zbog nedostavljanja pismenog odgovora protivne stranke i smatra da ovaj spor otvara veoma ozbiljno pitanje da li je moguće provoditi demokratiju bez poštivanja principa pravne države. Nesporno je da demokratski izabrani nosioci vlasti mogu raspravljati o mogućnosti revidiranja osnovnih elemenata pravne države kao što su: princip legaliteta, pravna sigurnost i poštivanje ljudskih prava pošto takva mogućnost spada u sferu javne diskusije, a ista je sastavni dio demokratskog procesa. Međutim, demokratija se ne može shvatiti na preformalistički način tako da se izjednačava sa odlukama demokratske većine prostom većinom u zakonodavnom tijelu jer demokratski izabrani nosioci vlasti koji negiraju osnovne postulate pravne države negiraju i samu demokratiju. Rekonstrukcija vlasti u zakonodavnom tijelu, čak i za vrijeme trajanja mandata, također spada u demokratske tekovine ali ta rekonstrukcija se može obaviti samo uz poštivanje principa legaliteta u skladu sa ustavom i drugim normativnim okvirima. Parlament Federacije je najvažnija i najdemokratičnija institucija Federacije i ako ta institucija neće poštivati ustav i svoj poslovnik onda se opravdano postavlja pitanje ko će. Podnosioci zahtjeva su u redovitim procedurama izabrani za poslanike Predstavničkog doma, a zatim i za predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg toga doma. To su javne funkcije ali istovremeno predstavljaju i radno tijelo Predstavničkog doma čija su prava regulisana Poslovnikom od člana 38. pa nadalje. Zbog toga podnosioci imaju aktivnu legitimaciju za pokretanje ovoga spora tvrdeći da je Predstavnički dom svojim postupanjem prekršio više njihovih prava: pravo da budu izabrani na navedene funkcije u skladu sa ustavom i poslovnikom, pravo na obavljanje te funkcije u punom kapacitetu i pravo da na propisani način budu smijenjeni u skladu sa članom 131. Poslovnika. Sva ova prava se mogu podvesti pod ustavno pravo – pravo na obavljanje javnih funkcija u skladu sa članom 25. Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima koji zabranjuje da se nosioci javnih funkcija smjenjuju protivno normama koje se moraju poštivati, a u slučaju da se to ipak desi član 2. stav 3. a) navedenog Pakta propisuje da oni imaju pravo da se u žalbenom postupku bore za svoja prava. Nedavno je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu AP-2461/12 odlučio da odbaci apelacije današnjih podnosilaca iz formalnih razloga jer nije bilo prethodne sudske odluke o kojoj bi taj Sud mogao raspravljati. Ako bi i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine zauzeo takav stav, onda bi predlagaoci bili uskraćeni za svoje ustavno pravo na žalbu. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisuje da Predstavnički dom ima pravo da donese svoj Poslovnik. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U-6/06 zauzeo je stav da poslovnici koji se zasnivanju na ustavu nisu samo organski zakoni već predstavljaju i ustavnu kategoriju. Član 96. Poslovnika propisuje pravo predsjedavajućeg da saziva i vodi sjednicu i da se sjednice, po pravilu, sazivaju zadnje sedmice u tekućem mjesecu. Pravilo bi trebalo slijediti, ali to ne mora uvijek biti tako. Član 97. (1) Poslovnika propisuje samo tri mogućnosti kada se sjednica može zakazati bez predsjedavajućeg, ali nijedna od tih mogućnosti nije ispunjena u konkretnom slučaju. Sjednica koja je odgođena odlukom Kolegija i predsjedavajućeg u prisutnosti svih predsjednika i predstavnika klubova, formalno-pravno više nije postojala i nije se mogla naknadno održati. Poslovnik je donijet da bi se poštivao u cijelosti, jer u suprotnom ulazi se u sferu pravne anarhije koja je nedozvoljena. Ostao je kod prijedloga odluke kako je naveden u tački 2. obrazloženja.

Punomoćnici Predstavničkog doma su obrazložili da, i pored želje, nisu bili u mogućnosti ranije dati pismeni odgovor na zahtjev, zbog manjkavosti samog zahtjeva. U daljem su iznijeli odgovor na zahtjev, sa prijedlogom odluke Ustavnog suda Federacije, kako je opisano pod tačkom 3. obrazloženja presude.

Ustavni sud Federacije je pažljivo analizirao navode stranaka u postupku, uključujući stavove iznijete na javnoj raspravi i dostavljenu dokumentaciju, te donio presudu kao u izreci iz sljedećih razloga:

Iako u toku postupka nije postavljeno pitanje aktivne legitimacije za pokretanje zahtjeva za rješavanje spora, Ustavni sud Federacije smatra da je nužno, u ovom, prvom predmetu koji se odnosi na rješavanje spora unutar institucija federalne vlasti, razmotriti pitanje ovlaštenja za pokretanje spora.

Bazirajući se prvenstveno na osnovnoj funkciji Ustavnog suda Federacije kako je definisano članom IV.C.3.10 (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a to je rješavanje sporova između različitih nivoa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i između ili unutar institucija federalne vlasti, Ustavni sud Federacije je stava da se, u ovom posljednjem slučaju, radi o preispitivanju nekog odnosa (radnje ili pak, akta) koji je izvor spora o nadležnostima i opsegu prava i obaveza koje imaju dužnosnici unutar institucija federalne vlasti, njenog organizacionog ili pak, drugog oblika (primjer organa upravne vlasti) ili pak, između institucija federalne vlasti. Sva navedena lica, ukoliko imaju stvarni pravni interes za koji smatraju da im je nekom radnjom ili aktom (pojedinačnim ili općim, zakonom ili drugim propisom) povrijeđen od strane institucije ili nekog njenog oblika, a može se dovesti u vezu sa njihovim ustavnim pravima i obavezama, ovlaštena su za pokretanje spora pred Ustavnim sudom Federacije, posebno u situacijama ako ne postoje neki drugi sudski organi nadležni za rješavanje spornog odnosa.

U ovom sporu se postavilo pitanje kako pravne snage Poslovnika, odnosno njegove konekcije sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, tako i ovlaštenja za odlaganje već zakazane osporene sjednice obzirom da isto nije propisano u ovim aktima.

Ustavni sud Federacije je mišljenja da je u ovom slučaju nužno ukazati na poseban status poslovnika federalnih organa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju, relevantna odredba člana IV.A.3.11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisuje da će svaki dom većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima predsjedavajućeg i dva zamjenika predsjedavajućeg koji ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih. Imajući ovo u vidu Ustavni sud Federacije je stanovišta da poslovnici domova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, koji predstavljaju zakonodavnu vlast u Federacij Bosne i Hercegovine, a koji se u suštini bave organizacijom i propisuju procedure rada zakonodavnog tijela, da bi mogli vršiti Ustavom im povjerenu funkciju, imaju, osim kao i svaki opći pravni akt obavezujući karakter, usku i nedvosmislenu vezu sa ustavnim odredbama koje definišu strukturu federalne vlasti, u ovom slučaju zakonodavne. Eventualno postupanje (radnjama ili aktima) organa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine suprotno propisanim i usvojenim procedurama, nesumnjivo posljedično dovodi i do kršenja Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine predstavlja okvir koji propisuje ustavno uređenje i demokratske principe i principe Federacije Bosne i Hercegovine, kao entiteta u okviru Bosne i Hercegovine, odlučnog da osigura punu nacionalnu ravnopravnost, demokratske odnose i najviše standarde ljudskih prava i sloboda.

S druge strane, čak i zakoni, poslovnici i drugi opći pravni akti ne moraju (a često je to i nemoguće) sadržavati i striktno propisivati procedure postupanja u svim situacijama koje se mogu dogoditi i događaju se u toku rada nekog organa vlasti. Tako, iako u Poslovniku nije decidno propisan postupak odlaganja sjednica, (tzv. "pravna praznina"), ovo ne upućuje apriori na zaključak da odlaganje nije dopušteno. Opravdani, životni razlozi za potrebu odlaganja ili izmjena termina zakazanih sjednica mogu biti mnogobrojni, kako objektivne tako i subjektivne prirode, te ih nije nužno posebno navoditi. Svako suprotno tumačenje bi onemogućavalo nesmetan rad bilo kojeg organa.

U ovim situacijama, analogno propisanom postupku sazivanja sjednica se može provesti i procedura odlaganja zakazane sjednice. Suštinski isto lice, organ ili tijelo koje je ovlašteno za sazivanje sjednica jeste ovlašteno, pod određenim uslovima, i za odgađanje, odnosno odlaganje, uopće izmjenu termina ranije zakazanih sjednica.

Konkretno, Ustavni sud Federacije je utvrdio nedvosmislenu vezu između podnosioca zahtjeva, kao predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg tog doma, kao subjekata prava za koje tvrde da im je povrijeđeno. Pomenute, relevantne odredbe citiramo u tač. 8. obrazloženja presude.

Druga strana u ovom postupku je istakla, u suštini, dva prigovora koja se mogu tretirati kao prigovori procesne prirode, te treći (navod da Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne tretira materiju sazivanja sjednica, a Poslovnik ne sadrži odredbe o odlaganju sjednica, dakle, ne predviđa ni takvu mogućnost) koji ulazi u meritum raspravljanja o sporu.

Zbog toga će Ustavni sud Federacije prvo razmotriti prva dva prigovora i utvrditi stavove po istim.

Prvi prigovor, u odnosu na procesnu valjanost sadržaja zahtjeva, nije osnovan i ne odgovara stvarnom stanju stvari. Zahtjev, kao je i pismeno i usmeno na javnoj raspravi predočen ovom Sudu, detaljno elaborira ustavne i poslovničke povrede, dovodeći ih u međusobnu vezu pravnom argumentacijom koja podnijeti zahtjev čini sadržajno podobnim za odlučivanje.

Drugi prigovor se odnosi na osporavanje nadležnosti ovog Suda, zato što se zahtijeva utvrđivanje ustavnosti pojedinačnih pravnih akata koji su donijeti na osporenoj sjednici od strane zakonodavne vlasti. Prigovor nije osnovan. Naime, punomoćnik Predstavničkog doma se paušalno pozvao na presude i ustavnosudsku praksu, pritom pogrešno tumačeći i praksu ovog Suda, koja je uspostavljena i izgrađena u postupcima po zahtjevima za ocjenu odnosno utvrđivanja ustavnosti, pokrenutim od strane ovlaštenih podnosilaca u smislu člana IV.C.3.10.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog toga, ta praksa nije relevantna u ovom slučaju, kada je nadležnost Ustavnog suda Federacije uspostavljena na osnovu odredbe člana IV.C.3.10.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ukazujemo i da se ne može govoriti o uspostavljenoj i izgrađenoj ustavnosudskoj praksi ovog Suda u postupcima rješavanja sporova, jer su u dosadašnjoj praksi donijete dvije odluke po zahtjevima za rješavanje sporova (Presude U-15/00 od 7. maja 2002. godine i U-39/02 od 5. juna 2003. godine), koje se ne mogu dovoditi u vezu sa ovdje i sada postavljenim zahtjevom. Prvenstveno, predmet tih zahtjeva je bilo rješavanje sporova "između institucija", a ne "unutar institucija", te je ovo prvi predmet u praksi ovog Suda postavljen na osnovu nadležnosti propisane članom IV.C.3.10. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji se odnose na rješavanje spora "unutar institucija" federalne vlasti.

Osnovna funkcija Ustavnog suda Federacije se ogleda u tome da je nadležan za postupke rješavanja sporova između i unutar institucija vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u vršenju te funkcije Ustavni sud Federacije ispituje kako eventualne povrede Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, tako i akte i radnje u odnosu na zakone ili druge propise.

Član IV.C.3.10 (1)

Osnovna funkcija Ustavnog suda je rješavanje sporova:

  • a)
    između kantona;
  • b)
    između kantona i federalne vlasti;
  • c)
    između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti;
  • d)
    između općine i grada;
  • e)
    između općina i njihovih kantona ili federalne vlasti i
  • f)
    između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti.

Član IV.A.1.1. (1)

  • a)
    Zakonodavnu vlast će u Federaciji vršiti Predstavnički dom i Dom naroda.

Član IV.A.11.

(1) Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima predsjedavajućeg i dva zamjenika predsjedavajućeg, koji ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih.

Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine

Član 5. stav 1.

Ustavni sud provodi postupak na osnovu odredaba ovog zakona, a o pitanjima koja nisu uređena ovim zakonom može shodno primijeniti odgovarajuća pravila procesnih zakona.

Član 31.

Rješavanje sporova o pravima i dužnostima između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti, kantona ili općine, pokreće se pred Ustavnim sudom zahtjevom te institucije, kantona ili općine, čije je pravo povrijeđeno ili kojoj je, nesaglasno ustavu, federalnom zakonu, ili drugom propisu, kantonalnom zakonu, ili drugom propisu, nametnuta određena obaveza.

Član 34.

Rješavajući spor između strana u postupku iz člana 31. ovog zakona, Ustavni sud može utvrditi da je određenim aktom, ili radnjom jedne strane povrijeđeno pravo druge strane u sporu, utvrditi postojanje ili nepostojanje određene obaveze i odrediti da se otklone nastale posljedice takvog akta ili radnje.

Član 9. st.1., 2. i 3.

Poslanik ima pravo i dužnost da prisustvuje sjednici Predstavničkog doma i sjednicama radnih tijela Predstavničkog doma čiji je član i da učestvuje u njihovom radu i odlučivanju.

U ostvarivanju svojih funkcija poslanik može da učestvuje i u radu radnih tijela u kojima nije član, bez prava odlučivanja.

U stvaranju uslova za ostvarivanje ovog prava poslanik se blagovremeno obavještava o sjednicama i na njegov zahtjev dostavljaju mu se odgovarajući materijali.

Član 41.

Predsjedavajući Predstavničkog doma:

  • -
    predstavlja Predstavnički dom;
  • -
    učestvuje u pripremi, saziva i predsjedava sjednicom Predstavničkog doma;
  • -
    učestvuje u pripremi, saziva i predsjedava sjednicom Kolegija Predstavničkog doma;
  • -
    pokreće razmatranje pitanja iz djelokruga Predstavničkog doma na sjednicama;
  • -
    dogovara se s predsjedavajućim Doma naroda o načinu i rokovima pretresanja odluka koje zahtijevaju potvrdu oba doma;
  • -
    stara se o ostvarivanju programa rada Predstavničkog doma i o tome obavještava Predstavnički dom;
  • -
    stara se o primjenjivanju ovog Poslovnika;
  • -
    stara se o ostvarivanju principa javnosti u radu Predstavničkog doma i radnih tijela Predstavničkog doma;
  • -
    stara se o ostvarivanju prava i dužnosti poslanika u Predstavničkom domu u vezi sa vršenjem njihove funkcije iz djelokruga Predstavničkog doma;
  • -
    stara se o odnosima i saradnji Predstavničkog doma sa drugim federalnim organima;
  • -
    potpisuje akta koja donosi Predstavnički dom i
  • -
    daje uputstva sekretaru Predstavničkog doma u vezi sa izvršavanjem poslova i zadataka.

Član 42.

Ukoliko je predsjedavajući Predstavničkog doma spriječen da vrši svoje dužnosti, on u dogovoru sa zamjenikom predsjedavajućeg Predstavničkog doma odlučuje ko će izvršavati njegove dužnosti.

Član 84.

U Predstavničkom domu osniva se Kolegij Predstavničkog doma (u daljem tekstu: Kolegij), koji se sastoji od: predsjedavajućeg Predstavničkog doma, zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma, sekretara Predstavničkog doma i predsjednika klubova poslanika u Predstavničkom domu.

U cilju usklađivanja rada Predstavničkog doma Kolegij:

  • -
    koordinira aktivnosti u pripremama sjednica Predstavničkog doma i utvrđivanju dnevnih redova na tim sjednicama;
  • -
    pokreće inicijativu da se određena pitanja rasprave u radnim tijelima Predstavničkog doma;
  • -
    stara se o ostvarivanju prava i dužnosti poslanika u vezi sa vršenjem njihove funkcije;
  • -
    stara se o ostvarivanju saradnje sa Domom naroda;
  • -
    stara se o ostvarivanju prava i dužnosti Predstavničkog doma prema predsjedniku Federacije i potpredsjednicima Federacije i premijeru i Vladi Federacije, u skladu sa Ustavom Federacije;
  • -
    stara se o ostvarivanju saradnje sa političkim organizacijama i udruženjima građana;
  • -
    stara se o ostvarivanju međuparlamentarne saradnje i
  • -
    razmatra inicijative i prijedloge upućene Predstavničkom domu.

Član 86.

Sjednicu Kolegija saziva i njome rukovidi predsjedavajući Predstavničkog doma.

Sjednice Kolegija održavaju se, obavezno, najmanje tri dana prije održavanja redovne sjednice ili jedan dan prije vanredne sjednice Predstavničkog doma.

Sekretar Predstavničkog doma priprema sjednice Kolegija i osigurava vođenje zapisnika, u kojem se kratko unose pitanja o kojima se raspravlja i dogovorene aktivnosti, zaključci i stavovi.

Član 87.

Predstavnički dom donosi program rada.

Program rada čine pitanja iz djelokruga Predstavničkog doma koja će se razmatrati na sjednici Predstavničkog doma.

Operativnim planom rada Predstavničkog doma na osnovu programa rada Predstavničkog doma utvrđuju se termini redovnih sjednica Predstavničkog doma.

Radna tijela Predstavničkog doma pri utvrđivanju svojih obaveza i zadataka pridržavaju se programa rada Predstavničkog doma.

Radna tijela na osnovu programa rada Predstavničkog doma utvrđuju svoje programe rada i operativne planove održavanja sjednica radnih tijela.

Član 96.

Sjednice Predstavničkog doma saziva i predlaže dnevni red predsjedavajući Predstavničkog doma.

Sjednice Predstavničkog doma održavaju se u pravilu jednom mjesečno i to u posljednjoj sedmici mjeseca, a u skladu sa operativnim planom rada Predstavničkog doma.

Poziv za sjednicu Predstavničkog doma upućuje se poslanicima 14 dana prije dana određenog za održavanje sjednice, osim ako ovim poslovnikom nije drugačije određeno.

Izuzetno, u hitnim slučajevima, predsjedavajući Predstavničkog doma može sazvati sjednicu i u roku kraćem od 14 dana, a dnevni red za ovu sjednicu predložiti i na samoj sjednici u kojem mogu biti samo one tačke dnevnog reda zbog kojih se hitno saziva sjednica.

Član 97.

Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma sazvat će sjednicu ako je predsjedavajući Predstavničkog doma spriječen da sazove sjednicu Predstavničkog doma.

Ukoliko predsjedavajući Predstavničkog doma u roku iz člana 96. ovog Poslovnika ne sazove sjednicu, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma sazvat će sjednicu Predstavničkog doma, u roku kraćem od 14 dana.

Član 98.

Na pismeni prijedlog 20 poslanika u Predstavničkom domu o pitanjima koja oni smatraju izuzetno značajnim, predsjedavajući je dužan sazvati sjednicu u roku kraćem od 14 dana po prijemu prijedloga.

Ukoliko u predviđenom roku predsjedavajući ne sazove sjednicu, zamjenici predsjedavajućeg su dužni u roku od sljedećih sedam dana sazvati sjednicu.

U slučaju ako zamjenici predsjedavajućeg ne postupe u predviđenom roku, 20 poslanika ima pravo da uz stručnu pomoć sekretara Predstavničkog doma sazove sjednicu.

Član 103.

Sjednicom predsjedava predsjedavajući Predstavničkog doma.

Ako je predsjedavajući Predstavničkog doma spriječen, sjednicom predsjedava, u skladu sa dogovorom sa predsjedavajućim Predstavničkog doma, jedan od dva zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma. Ako razlozi nedolaska predsjedavajućeg Predstavničkog doma na sjednicu nisu poznati, zamjenici predsjedavajućeg Predstavničkog doma daju pauzu od 30 minuta, nakon čega sjednicu otvara i predsjedava joj zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma.

Analizirajući detaljno navode stranaka iznijete na sjednici Suda sa javnom raspravom, te iz podnesaka podnosioca zahtjeva, kao i dokumentaciju u spisu utvrđeno je sljedeće:

Osporena sjednica je sazvana i zakazana 7.6.2012. godine (što nije sporno) za dane 26. i 27. 6. 2012. godine, pozivom koji je uputio predsjedavajući Predstavničkog doma Denis Zvizdić i obavijest sa dnevnim redom je poslana poslanicima Predstavničkog doma. Nesporno je to bio jedini akt kojim je poslana obavijest o održavanju 16. po redu sjednice u dane 26. i 27. 6. 2012. godine.

Nakon toga, održan je Kolegij i Zapisnik sa sjednice Kolegija održanog 22.06.2012. godine predstavlja objektivni materijal iz kojeg je evidentno da je sjednicom Kolegija predsjedavao Denis Zvizdić u svojstvu predsjedavajućeg Predstavničkog doma, te da su sjednici prisustvovali Mira Grgić i Stanko Primorac u svojstvu zamjenika predsjedavjućeg Predstavničkog doma, te predstavnici klubova stranaka. Pitanje o kojem se razgovaralo bio je dogovor oko održavanja sjednica Predstavničkog doma. Nadalje je predsjedavajući konstatovao da je dostavljen zahtjev za održavanje vanredne sjednice zbog aktuelne političke situacije, te je predložio da se 16. redovna sjednica, a kako je naprijed navedeno, već zakazana za 26. i 27.06.2012. godine, odgodi za 03. i 04.07.2012. godine, odnosno da se održi nakon vanredne sjednice po ovom prispjelom zahtjevu poslanika, te da "novo rukovodstvo" vodi sjednicu u dane 03. i 04. 07.2012. godine. Konstatovano je da su u raspravi učestvovali svi članovi Kolegija, te da su pojedini prisutni bili za ovaj prijedlog predsjedavajućeg, dok su se drugi protivili, predlažući da se zakazana sjednica održi bez odlaganja datuma, a da se vanredna zakaže dan ranije. Konstatovano je da je prijedlog predsjedavajućeg Kolegija prihvaćen većinom glasova. Također je konstatovana reakcija Marinka Čavare da su dva lica prisutna Kolegiju suprotno Poslovniku, te da nemaju pravo glasa i da u Poslovniku ne postoji odredba o odgađanju sjednice.

Ustavni sud Federacije je utvrdio da je rad Kolegija regulisan isključivo Poslovnikom čije odredbe se analogno primjenjuju u njegovom radu.

Prema članu 84. Poslovnika Predstavničkog doma Kolegij se sastoji od predsjedavajućeg, zamjenika predsjedavajućeg, sekretara Predstavničkog doma i predsjednika klubova poslanika.

Nesporno je da na ovoj sjednici ispred Kluba poslanika Stranke za Bosnu i Hercegovinu i Kluba poslanika stranki HSP-DNZ nisu bili prisutni predsjednici tih klubova, nego druga lica. Predsjedavajući na tom Kolegiju, Denis Zvizdić je objasnio, da je to uobičajena praksa, što druga strana nije niti osporila niti potvrdila, jedino navodeći da onda trebaju biti zamjenici predsjednka klubova.

Ustavni sud Federacije smatra da u kontekstu ovlaštenja Kolegija i odredbi koje propisuju sazivanje sjednica nije u konkretnom slučaju relevantan prigovor konstatovan u zapisniku sa Kolegija o tome da su dva prisutna lica u svojstvu predstavnika klubova zaista i lica koja mogu glasati za prijedlog predsjedavajućeg. Naime, ovlaštenja Kolegija se sastoje prvenstveno u koordiniranju aktivnosti u pripremama sjednica Predstavničkog doma i utvrđivanju dnevnih redova na tim sjednicama, pokretanju inicijativa da se određena pitanja rasprave u radnim tijelima, staranje o ostvarivanju prava i dužnosti poslanika i saradnje sa Domom naroda i druge taksativno nabrojane nadležnosti prema članu 84. stav 2. tačke od 1. do 8. Poslovnika. Članom 86. je propisano da sjednicu Kolegija saziva i njom rukovodi predsjedavajući Predstavničkog doma, što je nesporno ovom prilikom i učinjeno. Dakle, tačno je da Kolegij ne odlučuje o tome, već je tijelo koje se, u svrhu koordinacije, bavi i pitanjem sazivanja sjednica, što je ovim i ispoštovano.

Poslovnikom su regulisana i pitanja programa rada Predstavničkog doma, kao osnovnog akta koji pobliže reguliše sadržaj poslova, i na osnovu njega operativni plan, koji akti predstavljaju obavezujući okvir u kojem se odvija rad tog doma. I, posebno, obavezujući okvir predsjedavajućem da saziva sjednice u terminima koji omogućavaju nesmetan rad Predstavničkog doma po svim pitanjima koja su njegovim programom utvrđena.

Članom 96. stav 1. Poslovnika je propisano da sjednice Predstavničkog doma saziva i predlaže dnevni red predsjedavajući Predstavničkkog doma. Ovo je ključna odredba koja, u vezi sa stavom Suda iz posljednjeg stava tačke 6. obrazloženja, jasno definiše lice koje je ovlašteno da sazove, a time i odloži, odnosno promijeni tremin već sazvane sjednice iz razloga koji se smatraju opravdanim, a pritom ne dovode u pitanje dinamiku rada tog doma kako su je odredili program i plan rada. Pritom je predsjedavajući obavezan i drugim odredbama Poslovnika, koje proističu iz ovlaštenja poslanika da traže sazivanje sjednica po pitanjima koje žele raspraviti. U konkretnom slučaj, predsjedavajući je imao ovlaštenje, da, u koordinaciji sa Kolegijumom, odloži već sazvanu sjednicu za nekoliko dana, te obavezu da sazove "vanrednu" sjednicu po zahtjevu određenog broja poslanika. Zbog toga je nedvosmisleno Ustavni sud Federacije utvrdio da predsjedavajućem Predstavničkog doma pripada pravo (i dužnost) da sazove sjednicu, a time i izmijeni termin već sazvane osporene sjednice, u konkretnom slučaju.

Naime, u članu 98. stav. 2. i 3. Poslovnika su veoma detaljno i precizno propisana pravila o sazivanju sjednica Predstavničkog doma i u slučaju nepostupanja predsjedavajućeg po svojoj dužnosti iz člana 98. stav 1. Sva ova pravila glave VII. Poslovnika su suštinski u funkciji toga da se onemogući rukovođenje Predstavničkim domom na način da se otežava ili onemogućava održavanje sjednica i raspravljanje pitanja iz nadležnosti ovog doma. Zamjenici predsjedavajućeg Predstavničkog doma i kvalifikovana većina poslanika, imaju mogućnost i jasnu poslovničku proceduru da spriječe eventualno usporavanje rada tog doma, odnosno nesazivanje sjednica, koje bi suštinski moglo dovesti do neispunjavanja programa rada i operativnih aktivnosti Predstavničkog doma ili čak izbjegavanja stavljanja određenih pitanja na dnevni red. Postupak sazivanja i rukovođenja sjednicama tog doma precizno je regulisano upravo odredbama glave VII. Poslovnika.

Istog dana je predsjedavajući Predstavničkog doma, nakon Kolegija, poslao obavijest u funkciji sazivanja vanredne sjednice za 2.7.2012. i obavijest o odlaganju osporene sjednice i zakazivanju iste (16. redovne) za 3. i 4. 7. 2012. godine sa istim dnevnim redom. Prigovor suprotne strane se odnosio i na pitanje prijema od strane poslanika obavijesti o odlaganju sjednice.

Ustavni sud Federacije primjećuje da ovo stavlja u fokus, u suštini, najbitnije pitanje za demokratsko funkcionisanje zakonodavne vlasti, te će ga zbog toga razmotriti sa stanovišta ostvarivanja prava i dužnosti poslanika. Poslanik u Predstavničkom domu ima prvenstveno pravo i dužnost da prisustvuje sjednici Predstavničkog doma i da učestvuje u radu i odlučivanju. I predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg i klubovi poslanika i radna tijela su u funkciji obezbjeđenja procedura i nesmetanog obavljanja osnovne funkcije Predstavničkog doma koja je zakonodavna nadležnost za koju puni kapacitet ima svaki poslanik pojedinačno.

Činjenično je utvrđeno da je obavijest o odlaganju sjednice datirana sa istim danom kada je donijeta i odluka o odlaganju te da je otpremljena. Nije sporno da poslata redovnim putem, poštom, mogla je da stigne pojedinim poslanicima i sa zakašnjenjem. Nesporno je, međutim, i među strankama u postupku da su pojedini poslanici uredno obaviješteni o tome, posebno kad se ima u vidu da su Kolegiju prisustvovali predstavnici klubova koji čine Predstavnički dom, i imaju lično saznanje o odluci predsjedavajućeg Predstavničkog doma, ujedno i Kolegija, koja je donijeta na tom sastanku. Zbog toga se ovo pitanje može posmatrati i u drugom kontekstu, a to je da je jedino nesporno da je neodređeni broj poslanika imao nedvosmisleno zvanično saznanje da je osporena sjednica odložena, jer je o tome raspravljao i Kolegij, stavljena je obavijest na web stranicu tog doma i poslane zvanične obavijesti. Zbog toga je jasno da nisu svi poslanici, u punom kapacitetu, imali niti je upućena, po poslovničkoj proceduri, zvanična obavijest da će se ipak održati osporena sjednica. Samim tim, njihovo, ovog puta, isključivo pravo da učestvuju u radu na sjednicama doma je prekršeno održavanjem osporene sjednice.

Nedvosmisleno, dakle, iz svega navedenog, proizilazi da osporena sjednice nije sazvana u skladu sa poslovničkom procedurom, pa time niti održana u skladu sa istom.

Ustavni sud Federacije nadalje, činjenično nalazi utvrđenim (transkript sa osporene sjednice) da je osporenu sjednicu otvorila i predsjedavala joj Mira Grgić, zamjenica predsjedavajućeg Predstavničkog doma. Nije sporno da pod uslovima koji su predviđeni Poslovnikom, a koje je ovaj Sud naprijed analizirao jedan od zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma bude lice koje predsjedava sjednicom. No, Ustavni sud Federacije smatra obaveznim da u ovoj odluci odgovori i na tvrdnju Predstavničkog doma da je osporena sjednica legalno otvorena i vođena, primjenom odredbe člana 103. Poslovnika. Naime, zamjenica predsjedavajućeg Predstavničkog doma na osporenoj sjednici najavljuje da "do ovog trenutka nije poznat razlog nedolaska predsjedavajućeg", te primjenom člana 103. Poslovnika najavljuje pauzu od 30 minuta, nakon koje otvara osporenu sjednicu. Član 103. stav 2. Poslovnika, relevantan za ovu situaciju, navodi "ako razlozi nedolaska predsjedavajućeg Predstavničkog doma na sjednicu nisu poznati, zamjenici predsjedavajućeg Predstavničkog doma daju pauzu od 30 minuta, nakon čega sjednicu otvara i predsjedava joj zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma". U situaciji kada je zamjenica predsjedavajućeg bila na Kolegiju od 22.06.2012. godine, sama ta činjenica nedvosmisleno ukazuje da se nikako ne može konstatovati da su "nepoznati razlozi nedolaska predsjedavajućeg", te da je razlog upravo činjenica da je osporena sjednica odložena, kojoj zvaničnoj objavi je bila i lično prisutna. Korištenje sintagme "iz nepoznatih razloga" je suprotno stvarnim utvrđenim činjenicama i ličnim saznanjima zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma. Punomoćnik Predstavničkog doma je istakao da su neki poslanici bili da se održi sjednica, a neki su bili protiv. Ustavni sud Federacije primjećuje da ovo nije pitanje želje ili volje, nego da spada u definisanu ustavnu i poslovničku materiju, koja je obavezujuća za sve poslanike i propisuje procedure koje uspostavljaju način da se većinska volja poslanika poštuje.

Nadalje, punomoćnici Predstavničkog doma su istakli da je postupak imenovanja i razrješenja, pa i predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma regulisan članom 131. Poslovnika. U tom pravcu, Ustavni sud Federacije ukazuje da čl. 130.-139. Poslovnika propisuju posebne odredbe o postupku za izbor, imenovanje, potvrđivanja imenovanja i razrješenja Predsjednika i Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, te nisu relevantne za postupak izbora i, eventualno, razrješenja predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg tog doma, odnosno za sve takve postupke koji se odnose na izbore poslanika u radna tijela i sl., u okviru Predstavničkog doma.

Ustavni sud Federacije je dužan da istakne nespornu činjenicu koja se ogleda u pravima poslanika koji u određenom trenutku čine parlamentarnu većinu da donose sve odluke Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, koje su dužni da poštuju i oni poslanici koji su glasali protiv. U tom pravcu korištenje termina " kooaliciona većina" jeste primjereno političkom javno pravnom rječniku, ali ustavnopravno određenje je uvijek isključivo kvalifikovana većina poslanika. Pravo, koje proizilazi iz suštinske definicije izražavanja većinske volje građana putem njihovih predstavnika u zakonodavnoj vlasti jeste stub na kojem počiva svako demokratsko društvo. Način izražavanja te volje je propisan, konkretno, i poslovničkim procedurama. Njihovo kršenje, može dovesti do povrede Ustava, kako je Ustavni sud Federacije u konkretnom slučaju utvrdio, te donio odluku kao u tački 1. izreke ove presude.

Ustavni sud Federacije zaključuje da osporeni akti i radnje počinjeni između i/ili unutar institucija vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine koji su u postupku rješavanja sporova utvrđene kao protivni Ustavu, zakonu ili nekom drugom propisu, ne mogu proizvoditi pravne posljedice. Zbog toga, je prirodna i nužna posljedica odluke ovog Suda iz tačke 1. izreke da se sve odluke donijete na osporenoj sjednici oglašavaju protivnim Poslovniku i Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, kako je navedeno u tački 2. izreke presude. Ovim se ponovno uspostavlja stanje ustavnosti i zakonitosti i jedino na taj način se u cijelosti pred Ustavnim sudom Federacije rješava pokrenuti spor.

Pritom, Ustavni sud Federacije je obavezan, a kako je u više navrata i ukazivao, da ponovi stav, a što je relevantno u odnosu na donijete pojedinačne odluke na osporenoj sjednici, da se svi organi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, moraju u radu rukovoditi kako propisanim proceduralnim pravilima, tako u postupcima imenovanja iz njihove nadležnosti i relevantoj odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje propisuju distribuciju ključnih funkcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (član IV. D. 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisan Amandmanom XLIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine) obzirom da su u nju uključene i funkcije predsjedavajućih domova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Prilikom imenovanja koja su u nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, moraju se svakako poštivati i zakoni koji, kao lex specialis, pobliže regulišu procedure imenovanja u pojedinim oblastima, kao što su u konkretnoj situaciji odredbe Zakona o Javnom servisu Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/08 od 6.8.2008. godine).

Tačkom 3. izreke presude je naložena njena objava u "Službenim novinama Federacije BiH".

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-19/12
28. augusta 2012. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. Kata Senjak, s. r.