Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Općinskog vijeća Općine Tuzla za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Uredbom o utvrđivanju uslova, kriterija i postupka za odobravanje finansijskih sredstava za pomoć u rješavanju stambenih potreba borcima i članovima njihovih porodica na području Tuzlanskog kantona, na osnovu člana IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 1. decembra 2010. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da član 42. st. 1., 4. i 5., član 42a, član 42b, član 43. stav 1. tačka b. i član 47. st. 3. i 4. Uredbe o utvrđivanju uslova, kriterija i postupka za odobravanje finansijskih sredstava za pomoć u rješavanju stambenih potreba borcima i članovima njihove porodice ("Službene novine Tuzlanskog kantona", broj 9/10) ne povrijeđuju pravo na lokalnu samoupravu Općine Tuzla.
  • 2.
    Presudu objaviti u " Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Tuzlanskog kantona".

O b r a z l o ž e nj e

Općinsko vijeće Tuzla (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) je dana 04.05.2010. godine podnijelo Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu (u daljnjem tekstu: zahtjev) u vezi sa donošenjem Uredbe o utvrđivanju uslova, kriterija i postupka za odobravanje finansijskih sredstava za pomoć u rješavanju stambenih potreba braniocima i članovima njihove porodice (u daljnjem tekstu: osporena uredba). Osporenom uredbom su utvrđeni uslovi, kriteriji i postupak za odobravanje finansijskih sredstava za pomoć u rješavanju stambenih potreba braniocima i članovima njihove porodice na području Tuzlanskog kantona.

Podnosilac zahtjeva je u podnescima opširno elaborirao kako procedure donošenja osporene uredbe, tako i sadržaj osporenih članova u smislu nametanja obaveza općinama sa područja Tuzlanskog kantona suprotno odredbama čl. 10., 11., 33., 34., 35., 36., 37., 56. i 59. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 49/06) i člana 4. st. 5. i 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Konačno, podnosilac zahtjeva je precizirao zahtjev na način da osporava konkretne članove i to: član 42., član 42a, član 42b, član 43. i član 47 osporene uredbe. Smatra da član 42. osporene uredbe i nakon izmjena i dopuna i dalje sadrži rješenja kojim se utvrđuje ista visina sredstava za kupovinu stana za sve općine na području Tuzlanskog kantona i da se nije vodilo računa o specifičnostima u pogledu mogućnosti za rješavanje stambenih potreba. Nadalje, da je obavezom iz člana 42a općinskoj službi nametnut posao pokretanja sudskih postupaka za nenamjenski iskorištena sredstva, bez prenošenja materijalnih sredstava za njihovo efikasno obavljanje, te da je na ovaj način osporena uredba izašla izvan okvira Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Tuzlanskog kantona", broj: 3/07, 4/08, 9/08 i 13/09) (u daljnjem tekstu: Zakon). Navode da je članom 42b propisano da se podzakonskim aktom, bez konsultacija i obezbijeđenih sredstava, nameće općinskoj službi da zaključuje ugovore o namjenskom utrošku sredstava koja izvorno pripadaju Kantonu. Ističu da se rješenjima koja propisuje član 43. osporene uredbe, koja se odnose na visinu sredstava za rješavanje stambenih potreba, nije vodilo računa o specifičnostima općina na području Tuzlanskog kantona. Konačno, navode da osporavaju i član 47. stav 3. osporene uredbe, iz razloga što sredstva koja se pojmovno označavaju kao "grant" suštinski i dalje ostaju sredstva kantona, jer ovaj član propisuje da se nerealizovana i neutrošena sredstva, izuzev onih iz člana 42. Uredbe, vraćaju u budžet Kantona u roku od šest mjeseci. Sa stanovišta prava na lokalnu samoupravu je relevantno stanovište podnosioca zahtjeva da se osporenom uredbom prenose poslovi na lokalnu zajednicu, pri čemu nisu adekvatno konsultovani, te da prenos nametnutih obaveza ne prate dovoljna finansijska sredstva. Posebno obrazlažu nametnutu obavezu pokretanja sudskih postupaka u slučaju nenamjenski utrošenih sredstava, suprotno Zakonu koji je utvrdio upravni postupak za rješavanje ove materije, te problematiziraju povrat sredstava pomoći. Takođe, pod povredu prava lokalne samouprave podnosilac zahtjeva podvodi i odredbu koja reguliše jednak iznos sredstava pomoći, isključivo na ime kupovine stana, pri čemu ističu specifičan položaj korisnika iz Općine Tuzla gdje su stanovi znatno skuplji nego u drugim lokalnim zajednicama na području Tuzlanskog kantona. Po navodima iz zahtjeva, jednaki iznosi pomoći korisnike sa područja Općine Tuzla dovode u nepovoljan položaj zbog neuvažavanja specifičnosti ove lokalne zajednice od strane donosioca osporene uredbe, u čemu vide diskriminaciju korisnika pomoći. Iz navedenog razloga smatraju da su osporenom uredbom povrijeđena ljudska prava korisnika propisana Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojom je zabranjena diskriminacija i dovođenje u neravnopravan položaj građana. Podnosilac zahtjeva predlaže Ustavnom sudu Federacije da presudom utvrdi da je osporenim članovima Uredbe povrijeđeno pravo Općine Tuzla na lokalnu samoupravu, da isti prestaju sa važenjem i da se presuda objavi u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Tuzlanskog kantona".

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je 14.05.2010. godine pozvao Tuzlanski kanton, putem donosioca osporene uredbe,Vlade Tuzlanskog kantona, kao drugu stranku u postupku, da se izjasni o sadržaju i navodima iz zahtjeva.

U odgovorima na zahtjev koji je dostavilo Kantonalno pravobranilaštvo Tuzlanskog kantona navodi se da osporenom uredbom nije povrijeđeno pravo Općine na lokalnu samoupravu. Suštinski razlozi kojima osporavaju navode podnosioca zahtjeva ogledaju se u tome da je već Zakonom prenesena nadležnost za vođenje prvostepenog upravnog postupka na općinske službe za boračko-invalidsku zaštitu. Odredbom člana 24. Zakona je propisano pravo na pomoć u rješavanju stambenih potreba branilaca i članova njihovih porodica dodjelom bespovratnih novčanih sredstava i da će Vlada Tuzlanskog kantona, posebnim propisom, utvrditi visinu sredstava, uslove, kriterije i postupak njihove dodjele. Obavezu iz ovog člana Vlada Tuzlanskog kantona je izvršila donošenjem osporene uredbe. U ranijem periodu, ista materija je bila regulisana Pravilnikom o utvrđivanju osnova, mjerila, kriterija i postupka za odobravanje sredstava za pomoć u rješavanju stambenih potreba branilaca i članova njihovih porodica na području Tuzlanskog kantona, broj: 15/1-41-743/07 od 09.04.2007. godine i broj: 15/1-02-1062/07 od 08.05.2007. godine (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Imajući u vidu navedeno, ističu da su prije donošenja osporene uredbe izvršene konsultacije sa općinskim službama za boračko-invalidsku zaštitu sa područja Tuzlanskog kantona, na način da su od njih zatražene primjedbe i sugestije u pogledu teksta Pravilnika i rješenja koja on predviđa, radi izrade novog propisa. Mišljenja su da je prenos nadležnosti izvršen isključivo iz razloga dostupnosti navedenog dopunskog prava svih branilaca i članova njihovih porodica, s obzirom da bi ostvarivanje navedenog dopunskog prava, putem ministarstva, otežalo pristup pravu određenom broju branilaca, a ujedno predstavljalo i dodatne troškove za ostvarivanje tog prava. Osporenom uredbom je omogućen jednakopravni pristup u postupku rješavanja stambenog pitanja branilaca i članova njihovih porodica. Smatraju da je ovakav pristup u skladu sa članom 9. stav 5. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Kad je u pitanju nadzor, navode da neposredan upravni i finansijski nadzor i kontrolu trošenja sredstava za ostvarivanje prava branilaca iz ove oblasti, vrši Ministarstvo, što je u skladu sa Zakonom o budžetima Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonom o izvršenju budžeta Tuzlanskog kantona. Mišljenja su da odredbama čl. 42. i 47. osporene uredbe nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, iz razloga što se radi o budžetskim sredstvima, koja se moraju utrošiti za namjenu za koju su i predviđena i opravdati u skladu sa odredbama Zakona o izvršenju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Zakona o izvršanju budžeta Tuzlanskog kantona. I na kraju, prema navodima u odgovoru na zahtjev, osporenom uredbom i Programom Vlade Kantona predviđeno je da općinskoj komisiji za rad pripada naknada u visini od 0,5% od ukupno planiranih sredstava, koja se uredno uplaćuju prilikom doznake grant sredstava. Predlažu da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporenom uredbom nije povrijeđeno pravo Općine Tuzla na lokalnu samoupravu.

U ovom predmetu Ustavni sud Federacije je održao javnu raspravu 01.12.2010. godine. Raspravi su prisustvovali punomoćnici Općinskog vijeća Tuzla i punomoćnici Vlade Tuzlanskog kantona.

Punomoćnici podnosioca zahtjeva su na javnoj raspravi obrazložili navode iz podnesenog zahtjeva i precizirali ga, predlažući Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da su član 42. st. 1., 4. i 5., član 42a, član 42b, član 43. stav 1. tačka b i član 47. st. 3. i 4. osporene uredbe povrijedili pravo na lokalnu samoupravu Općine Tuzla i da utvrdi prestanak važenja osporenih odredbi.

Punomoćnici Vlade Tuzlanskog kantona su takođe obrazložili navode iz odgovora na zahtjev i istakli da su u odnosu na precizirani zahtjev na javnoj raspravi već odgovorili u podnescima.

Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Podnosilac zahtjeva nije osporio činjenicu da je osporena uredba rezultat zakonske obaveze Tuzlanskog kantona da reguliše ovo pitanje, te da su u pitanju sredstva pomoći koja pruža Kanton korisnicima.Takođe, nije osporio navod druge strane u postupku da se određena suma od 0,5% od odobrene pomoći dodjeljuje općinskim komisijama kao naknada za obavljanje poslova preciziranih osporenom uredbom, a da je već Zakonom predviđena nadležnost općinskih organa za vođenje prvostepenog postupka u kojem se odlučuje i o ovom dopunskom pravu na pomoć. Ustavni sud Federacije smatra da se osporenom uredbom ne vrši prenos nadležnosti sa višeg nivoa vlasti na lokalnu zajednicu, nego se precizno uređuje konkretno pitanje kriterija i načina dodjele dopunske pomoći u koje je, prema Zakonu, uključena lokalna zajednica prvenstveno putem općinskih službi za boračku zaštitu. Pritom je, sa stanovišta potencijalnih korisnika ovog vida pomoći, upravo lokalna zajednica najdostupnija i najpristupačnija, u tom pravcu ima formirane općinske službe za boračku zaštitu, kojima se na ime poslova na realizaciji i ovog vida pomoći boračkoj populaciji i njihovim porodicama dodjeljuju određena sredstva. Formu ugovora propisuje Kanton, a sam ugovor o dodjeli sredstava pomoći, u skladu sa naprijed navedenim, potpisuje, nakon dostavljanja od strane korisnika potrebne dokumentacije, nadležni općinski organ. Pitanje dovoljnosti namijenjenih sredstava za obavljanje ovog posla organima lokalne zajednice, odnosno pitanje eventualne potrebe za većim iznosom sredstava nije ključno, pa ni po navodima podnosioca zahtjeva iznijetim na javnoj raspravi, a osim toga, na tu okolnost nisu predloženi nikakvi dokazi koji bi eventualno govorili u prilog tome da je ovom odredbom osporene uredbe došlo do znatnog dodatnog opterećenja lokalne zajednice, koje zahtijeva obezbjeđenje većih sredstva od odobrenih. Iz cijelog postupka suštinski se može utvrditi da podnosilac zahtjeva kao jedan od ključnih problema ističe vođenje sudskih postupaka za nenamjenski utrošena sredstva. Pritom, Ustavni sud Federacije ukazuje na činjenicu da je upravni postupak predviđen Zakonom i odnosi se na vođenje postupka u kojem se korisnicima utvrđuje pravo iz Zakona i njegov opseg, za šta je u prvom stepenu nadležan upravo organ lokalne zajednice. Osporena uredba je regulisala sudski postupak isključivo za situaciju nenamjenskog utroška dodijeljenih sredstava, dakle, kada je korisniku konačno, na njegov zahtjev, u upravnom postupku utvrđeno pravo i njegov opseg, te se pristupilo njegovoj realizaciji putem zaključenja ugovora za dodjelu pomoći za koju je korisnik aplicirao. Pravno je opravdano i logično da eventualno trošenje sredstava pomoći suprotno ugovorenoj namjeni jeste u suštini pitanje ispunjenja ugovorene obaveze, za koje je nadležan redovni sud i potpisnici ugovora su aktivno legitimisani za pokretanje sudskog spora. Pritom, Ustavni sud Federacije ima u vidu da je pitanje rješavanja socijalnih prava ove korisničke populacije važno i osjetljivo društveno i pravno pitanje, no, uz apsolutno uvažavanje navedenog, eventualna zloupotreba prava koja bi se u ovom slučaju ogledala u postupanju korisnika sa doznačenim sredstvima suprotno ugovorenim uslovima i namjeni, potpada pod materiju sudskog rješavanja ovog, u suštini obligacionog odnosa. Posljednji, također ključni navod podnosioca zahtjeva, koji elaborira pitanje diskriminacije korisnika zbog neuvažavanja specifičnosti lokalnih zajednica, pri čemu osporavaju određeni, jednaki iznos sredstava isključivo jednog od oblika pomoći, pomoć za kupovinu stana, sadržajno se teško može podvesti pod povredu nekih od prava jedinica lokalne samouprave u konkretnom slučaju. Eventualno bi se moglo, uz predočenje dokaza i činjenica u tom pravcu, razmatrati kroz postupak ocjene ustavnosti, ali sa stanovišta korisnika pomoći, te konkretno, ne potpada pod oblast garantovanih prava jedinica lokalne samouprave. Nesporno je da su ovdje u pitanju finansijska sredstva Kantona namijenjena za dodatnu, dopunsku pomoć, a donosilac osporene uredbe, u konačnici onaj koji i obezbjeđuje sredstva, opredijelio se za jednakopravan pristup u odnosu na sve potencijalne korisnike pomoći na području cijelog kantona, koji, u konkretnom slučaju, ne proizvodi povredu prava na lokalnu samoupravu podnosica zahtjeva. Kako sadržaji osporenih članova, po mišljenju Ustavnog suda Federacije, ne povrjeđuju pravo podnosioca zahtjeva na lokalnu samoupravu, a imajući u vidu i činjenicu da se lokalna zajednica očitovala o načinu rješavanja ove materije kroz primjedbe na Pravilnik, kao akt koji je prethodio donošenju osporenog i regulisao istu materiju kao i osporena uredba, kao i da, po pismeno izrečenoj tvrdnji podnosioca zahtjeva, određene izmjene spornih odredaba osporene uredbe inicirane su od strane lokalne zajednice i boračkih udruženja sa kojima općinska služba za boračka pitanja usko sarađuje, to u konkretnom slučaju, procedura donošenja osporene uredbe, u skladu sa Zakonom, nije upitna ni sa stanovišta prava na lokalnu samoupravu.

S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-16/10
1. decembra 2010. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.