USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu 21 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da član 50. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04, 57/09 i 40/10) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Utvrđuje se da član 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 3.Saglasno članu IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine daje se kao prijelazno rješenje mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" usaglasi zakone iz tač. 1. i 2. izreke ove presude sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, do kada se ovi zakoni mogu primjenjivati.
- 4.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje
1. 21 delegat, odnosno više od jedne trećine delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijeli su Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 9. aprila, 14. maja, 11. juna i 23. novembra 2010. godine zahtjev, dopunu zahtjeva, pojašnjenje dopune zahtjeva i novu dopunu zahtjeva (u daljnjem tekstu: zahtjev) za ocjenjivanje ustavnosti člana 29. i člana 50. stav 4. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04 i 57/09) (u daljnjem tekstu: osporeni zakon) i člana 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10) (u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama), koje je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosioci zahtjeva navode da se članom 29. osporenog zakona i članom 16. Zakona o izmjenama i dopunama izjednačava odgovornost pravnih i fizičkih lica, te da se na taj način krši Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, kojim se garantira imovina svim građanima. Smatraju da se imovina fizičkih lica, koje obavljaju funkciju kao pravna lica, ne može koristiti kao zamjena za imovinu pravnih lica koja su napravila obaveze prema drugim licima ili državi, odnosno smatraju da osnivač-fizičko lice ne bi trebalo ni na koji način da odgovara za rad pravnih lica niti da snosi finansijske posljedice za njihov poslovni neuspjeh, jer fizičko lice, kada je osnivalo preduzeće, nije dalo saglasnost da se postupa nezakonito, niti saglasnost za raspolaganje njegovom privatnom imovinom.
U odnosu na član 50. stav 4. osporenog zakona podnosioci zahtjeva smatraju da se ne može propisati da je zakonska hipoteka koju određuje Porezna uprava jednaka presudi suda, jer je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena neovisnost sudske od izvršne vlasti. Ističu da je članom 50. osporenog zakona sva vlast data izvršnom organu, tj. Poreznoj upravi, a da građani nemaju pravo da utiču na te odluke, pri čemu građanima uopšte nije omogućen pristup sudu radi ostvarivanja svojih prava.
Podnosioci zahtjeva smatraju da su navedenim zakonima povrijeđene slijedeće odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine: član II.A.2.(1) tačke e), g) i k), članovi IV.C.1. i 4., te odredbe člana 1. "Prvog protokola" uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i člana 6. navedene Evropske konvencije.
Podnosioci zahtjeva ovlastili su prof. Ivu Komšića da ih zastupa u postupku pred Ustavnim sudom.
- 2.Ustavni sud Federacije je, saglasno članu 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), dostavio zahtjev na odgovor drugoj strani u ovom ustavnosudskom postupku, tj. Predstavničkom Domu i Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao donosiocima navedenih zakona.
Također, Ustavni sud Federacije je od Federalnog ministarstva finansija/Federalnog ministarstva financija zatražio da, kao obrađivač navedenih zakona, odredi stručno lice kao "amicus curiae" radi davanja sudu i strankama u postupku eventualno potrebnih obavještenja u vezi sa primjenom navedenih zakona, a naročito o opravdanosti razloga propisivanja solidarne odgovornosti fizičkih lica, o slučajevima naplate hipoteke u upravnom ili sudskom postupku, te o pravnim sredstvima zaštite poreznih dužnika.
Predstavnički Dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili svoj odgovor.
Federalni ministar finansija/Federalni ministar financija odredio je stručno lice kao "amicus curiae" Jasminku Mehović, pomoćnika direktora - rukovodioca Sektora za prinudnu naplatu javnih prihoda.
- 3.Javna rasprava u ovom ustavnosudskom predmetu održana je 25. januara 2011. godine. Javnoj raspravi su ispred podnosilaca zahtjeva prisustvovali prof. dr. Ivo Komšić i kao njegov stručni konsultant prof. dr. Nikola Grabovac, te Jasminka Mehović. Predstavnici Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu prisustvovali javnoj raspravi iako su bili uredno pozvani.
Na javnoj raspravi predstavnik podnosilaca zahtjeva i njegov stručni konsultant ostali su u cijelosti kod navoda zahtjeva. Pored toga, istakli su da je neustavno i nezakonito tražiti naplatu poreznog duga od osnivača kao fizičkog lica, jer se radi o dugu institucije. Naveli su da je imovina fizičkih lica privatna imovina i da je protivustavan svaki pokušaj da se ta imovina učini upitnom mimo suda i sudskog postupka ili da se izuzme ili oduzme. Nadalje, naveli su da postoje zakoni koji regulišu osnivanje firmi (npr. društvo sa ograničenom odgovornosti), u kojima osnivači odgovaraju samo do visine unesenog kapitala. Poseban je problem kada je više osnivača, pa je udio u firmu različitog procenta, te se postavlja pitanje kako će se zakon na njih primjenjivati. Po njihovom mišljenju, fizičko lice kao osnivač ne može svojom imovinom odgovarati za neuspjeh firme, već je direktor odgovoran za poslovanje firme. Smatraju da ovaj zakon onemogućava strana ulaganja u preduzeća. U odnosu na odredbe o hipoteci, problematizirali su hipoteku navodeći da se može realizirati i prije nego što dođe do verifikacije potraživanja Porezne uprave.
"Amicus curiae" je u svom izlaganju i odgovorima na upite sudija i prisutnih stranaka navela, između ostalog, da Porezna uprava prvenstveno vodi postupak prinudne naplate prema poreznom dužniku, a ne prema solidarno odgovornim fizičkim licima, čija je odgovornost uslovljena i ograničena članom 30. Zakona; da Porezna uprava ne vodi računa o kapitalu osnivača; da osnivač-fizičko lice odgovara tek kada se utvrde propusti koji su činjenjem, nečinjenjem ili pogrešnim postupanjem doprinijeli nastanku duga itd. Na upit sudije na koji način Porezna uprava zasniva hipoteku, a da prethodno nije data mogućnost dužniku da se utvrde činjenice u vezi toga, "amicus curiae" odgovara da je nalog za plaćanje akt koji sadrži strukturu duga i mogućnost da porezni dužnik ospori dug. Navodi da u praksi Porezna uprava zasniva hipoteku tek nakon izdavanja naloga za plaćanje. Također, na pitanje sudije kako se može druga strana zaštititi, "amicus curiae" odgovara da u Pravilniku prinudne naplate poreznih obveznika postoji odredba koja daje mogućnost Poreznoj upravi da informiše i obavještava dužnika i daje mu mogućnost za izmirenje duga i obavještava ga o posljedicama neizmirenja tog duga.
- 4.Razmatrajući navode zahtjeva, Ustavni sud Federacije je utvrdio da se pismenim zahtjevom u odnosu na član 50. traži samo ocjena stava 4. osporenog zakona, tj. zakona prije izvršenih izmjena i dopuna iz 2010. godine. Međutim, pošto su podnosioci zahtjeva na javnoj raspravi problematizirali hipoteku, navodeći da se može realizirati i prije nego što dođe do sudske verifikacije potraživanja Porezne uprave, Ustavni sud Federacije ispitao je u cijelosti član 50. Zakona iz tačke 1. ove presude (u daljnjem tekstu: Zakon), tj. tekst navedenog člana koji uključuje i izmjene i dopune u smislu člana 24. Zakona o izmjenama i dopunama, smatrajući da na taj način nije izašao izvan okvira člana 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 5.Ustavni sud Federacije konstatuje da Zakon o poreznoj upravi spada u zakone pretežno organizacione prirode, koji definiraju formiranje, organizaciju i procesna pravila postupanja jednog upravnog organa u vršenju njegovih zakonom definiranih ovlaštenja. Ocjenjivanje osporenih odredbi ovog zakona stoga ni u kom slučaju ne može dovesti u pitanje nesporno pravo zakonodavca da u skladu sa javnim interesom, u najširem smislu riječi, reguliše poreznu politiku, vrste, visinu i opseg poreznih obaveza, porezne obveznike itd. te da u tom pravcu zakonodavac ima široku dispoziciju izbora mjera za postizanje porezne discipline. No, u pogledu principa zakonitosti, ovo pravo nije potpuno neograničeno, nego podrazumijeva opštu obavezu da zakon mora biti, između ostalog, formulisan sa odgovarajućom tačnošću i preciznošću i kompatibilan sa vladavinom prava. To, pak, znači da sloboda odlučivanja državnog organa (u konkretnom slučaju Porezne uprave) nije i ne smije biti neograničena, odnosno zakon koji utvrđuje procedure postupanja mora osigurati građanima odgovarajuću zaštitu od proizvoljnog miješanja. U tom kontekstu, Ustavni sud je analizirao osporene odredbe zakona.
- 6.Osporene odredbe zakona iz tač. 1. i 2. izreke ove presude glase:
Član 50. Zakona:
Član 50. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04 i 57/09):
"Član 50.
Ako porezni obveznik ne plati poreznu obavezu koju je razrezala Porezna uprava u roku određenom u nalogu za plaćanje, iznos porezne obaveze postaje predmet zakonske hipoteke u korist Porezne uprave na svu imovinu i imovinska prava poreznog obveznika, osim imovine koja je izuzeta u članu 43. stavu 5. ovog zakona.
Zakonska hipoteka nastaje, na temelju ovog člana, od dana razreza porezne obaveze i traje do izmirenja porezne obaveze ili poništenja razreza poreza.
Porezni ured koji je odgovoran za naplatu neplaćene porezne obaveze u skladu sa utvrđenim procedurama registrirat će zakonsku hipoteku kod zemljišno-knjižnog ureda općinskog suda ili kod nadležnog ureda pri gradu ili općini za područje gdje je porezni obveznik registriran i gdje je porezni obveznik vlasnik nekretnina.
Zakonska hipoteka smatrat će se jednakom presudi suda ili jednakom zalogu na svu imovinu i imovinska prava poreznog obveznika. Porezna uprava ima pravo da upravno ili sudski naplati hipoteku prema ovom zakonu ili drugim zakonima Federacije.
Nadležni porezni ured će, u roku od dva (2) radna dana nakon izmirenja odgovarajuće porezne obaveze i u skladu sa utvrđenim procedurama, izbrisati hipoteku u istom uredu (uredima) u kojima je bila i evidentirana".
- -Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10):
"Član 24.
U članu 50. u stavu 1. u četvrtom redu riječ "svu" se briše, a u petom redu iza riječi "obveznika" dodaju se riječi "u visini dvostrukog iznosa duga".
Iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
"Konkretnu imovinu i imovinska prava na kojima se upisuje zakonska hipoteka u visini dvostrukog iznosa duga određuje Porezna uprava nakon pribavljanja podataka o imovini i imovinskim pravima poreznog obveznika i nakon što ovlašteni sudski vještak procijeni vrijednost konkretne imovine i imovinskih prava, a što osigurava porezni obveznik. Ako porezni obveznik nema imovinu i imovinska prava u vrijednosti koja je jednaka dvostrukom iznosu duga, zakonska hipoteka se upisuje na svu imovinu i imovinska prava poreznog obveznika".
St. 2, 3. i 4. postaju st. 3, 4. i 5.
Dosadašnji stav 2., koji postaje Stav 3., mijenja se i glasi:
"Zakonska hipoteka iz stava 1. ovog člana traje do izmirenja porezne obaveze ili poništenja razreza poreza."
U stavu 4., koji postaje stav 5., riječ "svu" briše se. Iza stava 4., koji postaje stav 5., dodaje se novi stav 6. koji glasi:
"Poreznom obvezniku čija je imovina i imovinska prava ili njihov dio postala predmetom zakonske hipoteke zbog poreznog duga, koji u cilju izmirenja tog duga hoće da proda svoju cjelokupnu imovinu i imovinska prava ili njihov dio, Porezna uprava dozvolit će njihovu prodaju, ukoliko kupac te imovine i imovinskih prava izvrši uplatu cijene te imovine i imovinskih prava dogovorene između poreznog obveznika-dužnika i kupca na odgovarajuće račune javnih prihoda. Cijenu koju dogovore prodavac-dužnik i kupac mora biti zasnovana na procjeni vrijednosti predmetne imovine i imovinskih prava sačinjene od sudskog vještaka odgovarajuće struke."
Dosadašnji stav 5. postaje stav 7. stav 5., koji postaje stav 7., mijenja se i glasi:
"Nadležni porezni ured dužan je u roku od dva (2) radna dana nakon izmirenja odgovarajuće porezne obaveze, odnosno nakon uplate sredstava ostvarenih prodajom dužnikove imovine i imovinskih prava na račune javnih prihoda - bilo da je tu uplatu izvršio sam porezni obveznik - dužnik ili kupac sve ili dijela imovine i imovinskih prava dužnika u skladu sa utvrđenim procedurama, izvršiti brisanje hipoteke u istom uredu (uredima) u kojima su bila i evidentirana."
Član 16. Zakona o izmjenama i dopunama:
"Član 16.
U članu 29. u stavu 1. u alineji 1. iza riječi "direktor" dodaju se riječi: " ili osnivač".
Zakon o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04 i 57/09)
"Član 29.
Fizičko lice je odgovorno za porez, kaznu ili kamatu koju pravno lice ili druga organizacija ne obustavi pravilno ili ne naplati, odnosno ne izvrši uplatu na odgovarajući račun:
ako je to fizičko lice direktor pravnog lica ili organizacije, ili ako je to fizičko lice ovlašteno raspolagati sredstvima ili odobravati trošenje sredstava pravnog lica ili organizacije.
Porezna obaveza pravnog lica ili organizacije za koju su fizičko lice ili fizička lica odgovorni u skladu sa ovim članom bit će solidarna odgovornost pravnog lica ili organizacije i fizičkog lica ili fizičkih lica dok se porezna obaveza ne naplati u punom iznosu od bilo kojeg solidarno odgovornog lica. Porez, kazna i kamata ni pod kojim uvjetima ne mogu biti naplaćeni dva ili više puta".
- 7.Prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva Ustavni sud Federacije pošao je od odredbe člana II.A.2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda koja ima pravnu snagu ustavnih odredaba.
Član II.A.2.(1)k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na: (k) imovinu".
Član 1. "Prvog protokola" uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenih zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni".
Član 6. stav 1. Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda glasi:
"Član 6.
Pravo na pravično suđenje
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi malodobnika ili zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde."
- 8.Analizirajući član 50. Zakona Ustavni sud Federacije je utvrdio:
Član 50. Zakona ne sadrži obavezu Porezne uprave da prije zasnivanja zakonske hipoteke odgovarajućim aktom obavijesti dužnika o osnovu i visini njegovog dugovanja za koje se zasniva hipoteka i naznaku imovine na kojoj će se zasnovati hipoteka. Nasuprot tome odredbom člana 43. stav 2. Zakona propisano je:
"Postupci prinudne naplate mogu se primjenjivati samo za onu poreznu obavezu za koje je uručen nalog za plaćanje od strane Porezne uprave u skladu sa članom 41. ovog Zakona, a ta porezna obaveza nije izmirena na vrijeme. Ovo pravilo se ne primjenjuje na postupak prisilne naplate koji je opisan u članu 50. ovog Zakona." To znači da Porezna uprava hipoteku može zasnovati i prisilno naplatiti i bez znanja dužnika, odnosno bez mogućnosti da dužnik prije prinudne naplate hipoteke preispita u sudskom postupku odgovarajući akt Porezne uprave o osnovanosti i visini svog dugovanja za koje je zasnovana hipoteka.
Kada je riječ o izvršenju, odnosno naplati hipoteke, članom 50. stav 5. Zakona je propisano: "Zakonska hipoteka smatrat će se jednakom presudi suda ili jednakom zalogu na imovinu i imovinska prava poreznog dužnika. Porezna uprava ima pravo da upravno ili sudski naplati hipoteku prema ovom zakonu ili drugim zakonima Federacije." Navedena odredba, po ocjeni Ustavnog suda Federacije, daje široku mogućnost da Porezna uprava proizvoljno odluči u kojim će se slučajevima hipoteka naplatiti sudski, a u kojima upravno i koji će se zakon Federacije u konkretnom slučaju primijeniti, te da stoga označeni porezni dužnik ne može ni na koji način prilagoditi svoje ponašanje u skladu sa normom, jer ne može niti pretpostaviti kakve obveze i po kom zakonu se odnose na njegov slučaj.
- 9.Ustavni sud Federacije smatra da zasnivanje hipoteke i njena prisilna naplata predstavljaju "miješanje" u imovinu, odnosno lišavanje dužnika njegove imovine i da stoga potpada pod primjenu člana 1. stav 1. "Prvog protokola" uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim je propisano: "Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima prava". To, po ocjeni Ustavnog suda Federacije, znači da dužnik prije zasnivanja hipoteke mora biti odgovarajućim aktom Porezne uprave obaviješten o visini i osnovi njegovog dugovanja za koje se zasniva hipoteka, uz naznaku imovine na kojoj će se zasnovati hipoteka.
Nadalje, polazeći od odredbe člana 6. stav 1. navedene Evropske konvencije, kojom je propisano da prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Ustavni sud Federacije smatra da članom 50. Zakona treba utvrditi mogućnost sudske zaštite protiv odgovarajućeg akta Porezne uprave kojim se zasniva i prisilno naplaćuje hipoteka, odnosno da hipotekarnom dužniku mora biti omogućeno ne samo da se izjasni o postojanju i visini duga, nego i da onemogući realizaciju hipoteke i posljedice njenog upisa u slučaju prigovora na utvrđeni porezni dug. Pri tome je Ustavni sud Federacije imao u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u sličnim predmetima. Ustavni sud Federacije smatra da je jedino odgovarajući sud nadležan da zauzme stav o prirodi nametnute obaveze, odnosno da odluči da li se u konkretnom slučaju radi o građanskoj obavezi koja podliježe primjeni člana 6. stav 1. navedene Evropske konvencije ili o nespornom dugovanju na osnovu javne obaveze, tj. poreza.
Kada je riječ o prisilnoj naplati hipoteke, Zakon, po ocjeni Ustavnog suda Federacije, treba da sadrži precizne odredbe u tom smislu, koje ne ostavljaju mogućnost proizvoljnog odlučivanja Porezne uprave.
Ustavni sud Federacije, polazeći od stava 2. člana 1. "Prvog protokola" uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, smatra da zakonodavac ima pravo da uvođenjem zakonske hipoteke obezbijedi poreznu disciplinu, međutim to pravo podliježe prethodnoj obavezi da se zakonom obezbijedi princip pravne sigurnosti, što prvenstveno podrazumijeva precizno formulisanje uslova pod kojima se zakonska hipoteka može zasnovati i uslova pod kojim se hipoteka može prisilno naplatiti, kao i mogućnost zaštite prava dužnika u sudskom postupku.
Iz navedenih razloga, član 50. Zakona, po ocjeni Ustavnog suda Federacije, nije u saglasnosti sa članom 1. stav 1. "Prvog Protokola", ni sa članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.
- 10.Ustavni sud Federacije razmotrio je odredbe člana 16. Zakona o izmjenama i dopunama, pa je utvrdio slijedeće:
Članom 16. Zakona o izmjenama i dopunama dopunjava se član 29. na način da se kao fizičko lice koje solidarno odgovara za porezno dugovanje pravnog lica - glavnog dužnika uvodi i osnivač. Uvođenje fizičkog lica - osnivača u krug lica koja odgovaraju solidarno svojom ličnom imovinom za obaveze pravnog lica - glavnog poreznog dužnika, je neusaglašeno sa temeljnim zakonom, tj. Zakonom o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 63/10), koji uređuje osnivanje, prava i obaveze privrednih društava i obim i vrstu odgovornosti osnivača za obaveze privrednog društva - u konkretnom slučaju glavnog poreznog dužnika. Članom 6. stav 1. Zakona o privrednim društvima propisana je neograničena solidarna odgovornost cjelokupnom svojom imovinom samo za članove društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću i za komplementare u komanditnim društvima. Dioničar u dioničkom društvu, vlasnik udjela društva sa ograničenom odgovornošću i komanditor u komanditnom društvu, ne odgovaraju za obaveze društva osim u slučajevima, odnosno pod uslovima propisanim članom 6. stav 2. navedenog zakona. Upitno je stoga da li se Zakonom, koji je prvenstveno organizacione prirode i odnosi se na formiranje i rad upravnog organa kao što je Porezna uprava, uopće može, bez jasnih kriterija, uvesti imovinska odgovornost osnivača u većem obimu nego što je propisana Zakonom o privrednim društvima.
- 11.Ustavni sud Federacije smatra da je, radi ostvarivanja vladavine prava, opće pravilo da zakonska regulativa bude usklađena, jasna i nedvosmislena i da je Ustavni sud Federacije nadležan da u tom cilju ispita i kvalitet zakona u mjeri u kojoj to utiče na prava pojedinaca i pravnih lica. Isti stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u odlukama br. AP-2271/05 od 21. decembra 2006. godine, AP-2843/07 od 12. januara 2010. godine i AP-2587/07 od 11. februara 2010. godine. To u konkretnom slučaju prvenstveno podrazumijeva da fizičko lice koje se upusti u privredni život već samim aktom o osnivanju privrednog društva mora biti upoznato sa svojim zakonskim pravima, obavezama i odgovornostima, što je uspostavljeno odredbama Zakona o privrednim društvima. S druge strane, mišljenje je Ustavnog suda Federacije da zakonodavno tijelo ima pravo i obavezu da na najcjelishodniji način obezbijedi da se poštuju porezni zakoni i da se u tom smislu dug naplati od poreznih obveznika, ali i taj segment odnosa između države i pojedinca pretpostavlja poštivanje principa preciznosti, usaglašenosti i jasnoće zakona, te je, prilikom vršenja svoje zakonodavne nadležnosti, država obavezna omogućiti da organi za sprovođenje zakona (Porezna uprava ili sud) mogu primijeniti zakon pravično, a ne proizvoljno i da tekst zakona bude u dovoljnoj mjeri jasan tako da pojedinci, fizička lica koja se upuštaju u privrednu aktivnost, budu svjesna mogućnosti miješanja države u njihovu ličnu imovinu. Konfuzija u tom pravcu, koja je nastala prvenstveno zbog oprečnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama i Zakona o privrednim društvima, kao i nepropisivanje u Zakonu o izmjenama i dopunama uslova odgovornosti osnivača-fizičkih lica, dovodi u pitanje test zakonitosti, odnosno ispunjavanje uslova zakonitosti pri miješanju države u imovinu pojedinca.
Prilikom ocjene ustavnosti člana 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ustavni sud Federacije pošao je od člana II.A.2.(1) k), kojim je propisano da sva lica na teritoriji Federacije imaju pravo na imovinu i člana 1. stav 1. "Prvog protokola" uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim je uređena zaštita imovine i propisano da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Zbog navedenih neusklađenosti i nedorečenosti Ustavni sud Federacije ocijenio je da se navedenom odredbom Zakona o izmjenama i dopunama povrijeđuje pravo fizičkih osoba na imovinu u smislu navedenih ustavnih odredaba.
Imajući u vidu navedeno, mišljenje je Ustavnog suda Federacije da se Zakonom o izmjenama i dopunama ne može proširivati odgovornost osnivača - fizičkih lica mimo odgovornosti utvrđene Zakonom o privrednim društvima.
- 12.Ustavni sud Federacije je, na osnovu člana IV.C.12.(b). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio da se zakoni iz tač. 1. i 2. izreke ove presude mogu primjenjivati do usaglašavanja tih zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a najkasnije do isteka roka od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH".
- 13.Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom od pet glasova u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U-14/10
9. marta 2011. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.