Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetima br. AP 14/08 i AP 16/08, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca Nikolovska, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. januara 2012. godine donio je

RJEŠENJE

Utvrđuje se da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nije izvršilo Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine br. AP 16/08 od 21. jula 2010. godine i AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine.

U skladu s članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo Rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

  • 1.
    Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine usvojio apelacije Ante Muse, Stipe Galića, Mehmeda Bobete, Josipa Miletića, Mate Lukende, Milovana Ćupovića i Stanka Solde i utvrdio povredu prava apelanata u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine, te je utvrdio povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud je predmetnom odlukom odredio da se navedena odluka dostavlja Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara) da bi se osigurala ustavna prava, u skladu s tom odlukom, te je naložio Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od šest mjeseci od dostavljanja te odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama.
  • 2.
    U tački 16. predmetne Odluke Ustavnog suda je navedeno: U vezi sa navodima apelanata da im je povrijeđeno pravo na imovinu u odnosu na potraživanja po osnovu stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, u njihovim filijalama na teritoriji Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je o istom pravnom pitanju već raspravljao u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine (objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06), pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanata poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore u pogledu odgovornosti i propusta Bosne i Hercegovine da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine, čime je Bosna i Hercegovina prekršila svoje pozitivne obaveze prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, u navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu miješale u prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine i nisu povrijedile član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 3.
    U tački 94. Odluke Ustavnog suda AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine je navedeno: Aneksom 6. Općeg okvirnog sporazuma predviđeno je da postoje institucije za zaštitu ljudskih prava na nivou Bosne i Hercegovine sa isključivom nadležnošću da ispituju povrede ljudskih prava i sloboda iz Evropske konvencije. Iz Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma proizlazi da je intencija njegovih tvoraca bila da se prvenstveno na nivou države Bosne i Hercegovine osiguraju mehanizmi zaštite ljudskih prava i sloboda, odnosno da je država ta koja mora stvoriti okvir za zaštitu ljudskih prava i sloboda. U ostvarenju tog svog "zadatka" iz Općeg okvirnog sporazuma Bosna i Hercegovina je osigurala mehanizme za zaštitu ljudskih prava na nivou države, osnivanjem institucija za zaštitu ljudskih prava, kako je to i predvidio Aneks 6.
  • 4.
    U tački 95. te odluke je navedeno: Međutim, Bosna i Hercegovina, kada su u pitanju imovinska prava vlasnika stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanke Beograd, propustila je preduzeti sve neophodne mjere kako bi tim licima osigurala ostvarivanje suštine njihovog prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije. Bosna i Hercegovina je dužna da, u okviru svoje nadležnosti, preduzme sve potrebne postupke kako bi se pitanje stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanke Beograd riješilo. Ovdje se posebno misli na činjenicu da efikasno rješavanje ovog problema zavisi i od rješavanja pitanja sukcesije imovine bivše SFRJ, odnosno implementacije Sporazuma o pitanju sukcesije. Bosna i Hercegovina u skladu sa tim sporazumom, koji je ratificiran 2001. godine, ima obavezu da preduzme sve neophodne aktivnosti kako bi se riješio problem stare devizne štednje deponirane kod Ljubljanske banke i Investbanke.
  • 5.
    U tački 96. je navedeno: Bosna i Hercegovina je dužna da preduzme političke mjere, da predlaže, zahtijeva i zagovora kod Republike Slovenije i Državne Zajednice Srbije i Crne Gore da donesu odgovarajuće mjere za rješenje problema stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, putem Glavne filijale Sarajevo, i Investbanke Beograd. Dalje, Bosna i Hercegovina i druge bivše republike SFRJ prema članu 7. Aneksa C Ugovora o pitanju sukcesije, potpisanog 29. juna 2001. godine, obavezale su se da će bez odgađanja pregovarati pod pokroviteljstvom Banke za međunarodno poravnanje o potrebi zaštite "devizne štednje pojedinaca". Bosna i Hercegovina treba da podstiče nastavak pregovora o navedenom problemu pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja. U tački 97. je navedeno: Ustavni sud ističe da Bosna i Hercegovina nije dostavila nikakav odgovor koji bi mogao da opravda to što vlasti nisu djelovale tako da u ovom slučaju osiguraju odgovarajuću pravnu zaštitu prava apelanata na imovinu.
  • 6.
    I na kraju, u tački 98. te odluke je navedeno: U smislu navedenog, Ustavni sud zaključuje da država nije izvršila svoju pozitivnu obavezu da reagira blagovremeno i konzistentno u pogledu pitanja od općeg interesa. Opća nesigurnost koja je stvorena na taj način odrazila se na apelante koji niz godina nisu u mogućnosti da dođu do svoje imovine. Bosna i Hercegovina je propustila da apelantima koji su svoju staru deviznu štednju polagali kod filijala Ljubljanske banke d.d. Ljubljana i Investbanke Beograd osigura njihovo pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Prema tome, država nije izvršila svoju obavezu prema kojoj je morala djelovati i zaštititi pravo na imovinu svojih građana koje im je zagarantirano članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Paduraru v. Rumunije, predstavka br. 63252/00, tačka 112). Time je Bosna i Hercegovina narušila princip pravične ravnoteže između zahtjeva javnog interesa i zahtjeva koje nameće zaštita prava zainteresiranog lica na poštivanje imovine i povrijedila prava apelanata na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 7.
    Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom broj AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine djelimično usvojio apelaciju Marije Ostojić i utvrdio povredu apelanticinog prava u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine, te je utvrdio povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Odluku dostavio Vijeću ministara da bi se osigurala ustavna prava u skladu s tom odlukom.
  • 8.
    U tački 11. Odluke Ustavnog suda broj AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine je navedeno: U vezi s apelacijom Marije Ostojić Ustavni sud primjećuje da je apelacija identična apelacijama u predmetu AP 11/08 od 12. januara 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) i predmetu AP 16/08, od 21. jula 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U predmetu AP 16/08, pozivajući se na svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), Ustavni sud je zaključio da je Bosna i Hercegovina odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine u pogledu stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, čime je prekršila svoje pozitivne obaveze prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je već ranije dostavio svoju odluku u navedenim predmetima Vijeću ministara da u određenom roku preduzme mjere radi otklanjanja posljedica kršenja navedenih ljudskih prava. U tački 12. iste odluke je navedeno: [...] Budući da se radi o istom činjeničnom i pravnom pitanju, Ustavni sud smatra da nema razloga odustati od svoje prakse, pa se umjesto posebnog obrazloženja o ovom pitanju poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 16/08.
  • 9.
    Vijeće ministara je 18. oktobra 2010. godine primilo Odluku Ustavnog suda broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine, što znači da je rok za izvršenje predmetne odluke istekao 18. aprila 2011. godine.
  • 10.
    Vijeće ministara je dopisom od 4. novembra 2010. godine obavijestilo Ustavni sud da je na 136. sjednici, održanoj 2. novembra 2010. godine, zadužilo Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija i trezora) za realizaciju obaveza koje za Vijeće ministara proizlaze iz navedene odluke.
  • 11.
    Također, Vijeće ministara je dopisom od 31. marta 2011. godine obavijestilo Ustavni sud da je zadužilo Ministarstvo finansija i trezora da realizuje obaveze koje za Vijeće ministara proizlaze iz Odluke Ustavnog suda broj AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine
  • 12.
    Apelant Milovan Ćupović se dopisom od 19. aprila 2011. godine žalio da Vijeće ministara nije izvršilo Odluku Ustavnog suda broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine.
  • 13.
    S obzirom na to, Ustavni sud je dopisom od 2. augusta 2011. godine zatražio od Vijeća ministara da dostavi obavještenje o izvršenju Odluke broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine, te da uz obavještenje dostavi odgovarajuće dokaze koji potvrđuju provođenje predmetne odluke Ustavnog suda.
  • 14.
    Vijeće ministara je 12. augusta 2011. godine dostavilo Ustavnom sudu dopis u kojem je ponovno navedeno da je Vijeće ministara na 136. sjednici održanoj 2. novembra 2010. godine zadužilo Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine za realizaciju obaveze koje za Vijeće ministara proizlaze iz navedene odluke, o čemu je Ustavni sud već obaviješten.
  • 15.
    Nakon toga, odnosno 17. augusta 2011. godine, Ministarstvo finansija i trezora je dostavilo Ustavnom sudu dopis u kojem je navelo da je, postupajući po zaključku Vijeća ministara sa 136. sjednice održane 2. novembra 2010. godine, dostavilo Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara Prijedlog obavještenja o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Odluke Ustavnog suda broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine. U prilogu predmetnog dopisa Ministarstvo je dostavilo kopije dopisa tog ministarstva upućene Vijeću ministara i kopije Prijedloga obavještenja i "drafta" Prijedloga obavještenja Ustavnom sudu o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja odluka Ustavnog suda broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine i AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine.
  • 16.
    Iz dostavljenih dopisa Ministarstva finansija i trezora, upućenih Vijeću ministara, proizlazi da je to ministarstvo s ciljem da postupi po zaključcima Vijeća ministara sa 136. sjednice održane 2. novembra 2010. godine i 146. sjednice od 24. marta 2011. godine (kojim je zaduženo Ministarstvo finansija i trezora da realizuje obaveze koje za Vijeće ministara proizlaze iz Odluka Ustavnog suda broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine i AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine), predložilo Vijeću ministara da se izmijeni odnosno dopuni zaključak Vijeća ministara i da se predmetne odluke Ustavnog suda u svrhu "kompetentnog određenja" dostave i Ministarstvu vanjskih poslova BiH, Ministarstvu pravde BiH kao i Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o pitanjima koje treba rješavati na nivou bilateralnih odnosa dvije države te da je Vijeće ministara na 84. sjednici održanoj 16. jula 2009. godine usvojilo prijedlog "strategija i modaliteta načina razrješavanja stare devizne štednje kod Ljubljanske banke, Investbanke Beograd i drugih nedomicilnih banaka".
  • 17.
    Dalje, Ministarstvo finansija i trezora je dostavilo Ustavnom sudu kopije prijedloga obavještenja i "drafta" prijedloga obavještenja Ustavnom sudu o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Odluka Ustavnog suda AP 16/08 od 21. jula 2010. godine i AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine koji je to ministarstvo uputilo Vijeću ministara. U predmetnom prijedlogu obavještenja je, između ostalog, navedeno da je Vijeće ministara na 56. sjednici održanoj 24. jula 2008. godine prihvatilo Inicijativu Ministarstva finansija i trezora za hitno razrješavanje problematike stare devizne štednje kod nedomicilnih banaka. Zatim, navedeno je da su zaduženi Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo finansija i trezora, Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice da pripreme prijedlog strategije i modalitete načina razrješavanja stare devizne štednje kod nedomicilnih banaka, te da je Ministarstvo vanjskih poslova zaduženo da inicira, koordinira i rukovodi radom realizacije ovih zaključaka i da o tome informiše Vijeće ministara. Dalje, navedeno je da je, imajući u vidu da se radi o veoma kompleksnom pitanju, te da Interesna radna grupa nije raspolagala potrebnom dokumentacijom, da je bilo potrebno angažirati predstavnike relevantnih institucija koje su do sada radile na razrješenju tog pitanja, kao i da je nakon niza provedenih aktivnosti Interesna radna grupa izradila prijedlog "strategije i modaliteta načina razrješenja stare devizne štednje kod Ljubljanske banke, Investbanke Beograd i drugih nedomicilnih banaka" i da je Vijeće ministara, na 84. sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, usvojilo navedeni prijedlog strategije. Pored toga, navedeno je da je predmetnom strategijom država preuzela obavezu da zaštiti prava građana koji potražuju svoju imovinu-deviznu štednju od drugih država, a problem je jasno definirala uz utvrđivanje aktivnosti nadležnih institucija u pravcu rješenja. I na kraju, navedeno je da je Vijeće ministara na 144. sjednici, održanoj 24. februara 2011. godine, zadužilo Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo pravde, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo finansija i trezora, Ured zastupnika/agenta Vijeća ministara pred Evropskim sudom, Pravobranilaštvo BiH i Agenciju za bankarstvo da imenuju članove ekspertnih grupa koje bi, zajedno s ekspertnim grupama iz R. Slovenije i R. Srbije, radile na operacionalizaciji ciljeva za rješenje problema stare devizne štednje od nedomicilnih banaka.
  • 18.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštovati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.
  • 19.
    Dovodeći u vezu tač. 94, 95, 96, 97. i 98. Odluke Ustavnog suda AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine, na čije obrazloženje i razloge se Ustavni sud pozvao u Odluci broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine, umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma te odluke u vezi s navodima apelanata da im je povrijeđeno pravo na imovinu u odnosu na potraživanja po osnovu stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, u njihovim filijalama na teritoriji Bosne i Hercegovine, s dopisima Vijeća ministara i Ministarstva finansija i trezora, Ustavni sud smatra da Vijeće ministara nije postupilo u skladu s Odlukama Ustavnog suda broj AP 16/08 od 21. jula 2008. godine i AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine, odnosno nije osiguralo ustavna prava u skladu s tim odlukama, kako je to naloženo predmetnim odlukama Ustavnog suda.
  • 20.
    Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.
  • 21.
    Iz navedenog proizlazi da Vijeće ministara nije izvršilo Odluke Ustavnog suda broj AP 16/08 od 21. jula 2010. godine i AP 14/08 od 21. decembra 2010. godine.
  • 22.
    U skladu s članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
  • 23.
    Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
  • 24.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.