USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Općine Čitluk u vezi sa Zakonom o prostornom uređenju, na osnovu člana IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 8. novembra 2011. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da je članom 45. stav 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 4/04) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Čitluk.
- 2.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona".
Obrazloženje
- 1.Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 18.04.2011. godine obratio se načelnik Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) zahtjevom za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, smatrajući da je članom 45. stav 3. Zakona o prostornom uređenju (u daljnjem tekstu: Zakon) povrijeđeno navedeno pravo zagarantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06).
- 2.U zahtjevu i dopuni zahtjeva od 24.10.2011. godine je navedeno da je članom 45. stav 3. Zakona propisano da je "Postupak donošenja dokumenata prostornog uređenja iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave identičan postupku donošenja i usvajanja statuta jedinice lokalne samouprave". Općina Čitluk, kao jedinica lokalne samouprave nije konsultovana prilikom donošenja Zakona, čime joj je povrijeđeno pravo utvrđeno Amandmanom IV (član 20. izmjena) na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i prava utvrđena članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Također, donošenje dokumenata prostornog uređenja iz nadležnosti jedinica lokalne samouprave može biti dovedeno u stanje nemogućnosti ili otežanog donošenja, jer je uslovljavanje znatno veće većine glasova u određenim okolnostima znatno teže postići. Zbog toga, podnosilac zahtjeva smatra i da je utvrđivanje dvotrećinske većine glasova potrebne za donošenje dokumenata prostornog uređenja iz nadležnosti jedinica lokalne samouprave u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hecegovine, Ustavom Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakonom o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 4/00), jer je relevantnim odredbama ovih ustava i zakona propisana dvotrećinska većina samo za donošenje statuta, ali ne i drugih akata. Podnosilac zahtjeva dodatno je dostavio dokaze na okolnost da u procesu donošenja i usvajanja Zakona uopće nisu konsultovane lokalne vlasti kao i na okolnost otežane (onemogućene) provedbe Odluke o donošenju i provođenju Regulatornog plana "Bare 1" u Čitluku upravo zbog zakonske odredbe koja se osporava.
- 3.Zbog toga, podnosilac zahtjeva predlaže da se utvrdi da osporena odredba Zakona povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu.
- 4.U skladu sa odredbom člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je dana 04.05.2011. godine zatražio od Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona da se kao donosilac Zakona izjasni o navodima podnosioca zahtjeva. U ostavljenom roku Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona nije dostavila traženi odgovor, niti se odazvala na javnu raspravu, koja je održana dana 08.11. 2011. godine.
- 5.Nakon održane javne rasprave kojoj su pristupili načelnik Općine Čitluk i općinski pravobranilac, Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, članom VI.2.(1) propisano je da se "u općini ostvaruje lokalna samouprava", a članom VII.3. da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Tako je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratifikovana 1994. godine, kada je i stupila na snagu i od kada su njezine odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi je regulisano da "lokalne vlasti će biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koji se direktno tiču njih".
Način donošenja akata iz oblasti prostornog uređenja iz nadležnosti jedinica lokalne samouprave je, po mišljenju Ustavnog suda Federacije, od izuzetne važnosti za općinu kao jedinicu lokalne samouprave. Da Općina Čitluk nije konsultovana u postupku donošenja Zakona, podnosilac zahtjeva dokazuje dopisom načelnika Općine Čitluk, broj 02-06-1418/11 od 20.10.2011. godine, kao i dopisom Općinske službe za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoline, Općine Čitluk broj 06-2551/11 od 19.10.2011. godine. U navedenim dopisima se tvrdi da u službenim evidencijama Općine Čitluk nije zaprimljen niti jedan podnesak u periodu donošenja Zakona (2003. i 2004. godine) od strane Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona ili resornog ministarstva kao obrađivača Zakona u vezi traženja mišljenja, saglasnosti, primjedbi ili prijedloga za donošenje Zakona. Druga strana u postupku se nije izjasnila, te time ni osporila tvrdnje podnosioca zahtjeva o povredi prava na lokalnu samoupravu u ovom proceduralnom smislu.
Zbog toga je Ustavni sud Federacije, u skladu sa praksom ispitivanja poceduralnih aspekata donošenja zakona koji su od važnosti za jedinicu lokalne samouprave utvrdio da je osporenom odredbom Zakona povrijeđeno pravo podnosioca zahtjeva na lokalnu samoupravu, jer nije na odgovarajući način konsultovana u procesu donošenja Zakona.
- 6.Također, Ustavni sud Federacije u konkretnom slučaju, a imajući u vidu već utvrđenu praksu u presudi U-5/05 od 21.06.2005. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/05) skreće pažnju na činjenicu da utvrđivanjem dvotrećinske većine glasova potrebne za donošenje dokumenata prostornog uređenja iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave, koja je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i naprijed navedenim zakonima propisana isključivo za donošenje statuta, otežava ostvarivanje prava na lokalnu samoupravu i donošenje odluka na lokalnom nivou, a samim tim i povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu podnosioca zahtjeva i u materijalnom smislu. Podsjećamo, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine izričito je određeno da općinsko vijeće priprema i dvotrećinskom većinom glasova usvaja statut općine (član VI.4.a), tako da je ova ustavna obaveza preuzeta Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine u članu 13. U potvrdu otežavanja vršenja ovlaštenja jedinice lokalne samouprave iz njenih nadležnosti u oblasti prostornog uređenja, priloženi su dokazi u vidu odluka i akata vezanih za donošenje i provođenje Regulatornog plana "Bare 1" u Čitluku, koji također nisu osporeni niti se donosilac zakona na bilo koji način izjasnio u ovom ustavnosudskom predmetu.
Zbog toga, bez obzira što je ispitivanjem predmeta zahtjeva po ustaljenom redoslijedu, prvo procesnih, a zatim i materijalnih prigovora, već konstatovana povreda prava na lokalnu samoupravu proceduralnog karaktera, Ustavni sud Federacije smatra da je u ovom slučaju nužno ukazati na naprijed navedene činjenice materijalnopravne prirode, posebno imajući u vidu već usvojenu i objavljenu sudsku praksu.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci presude.
Ovu Presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
IZDVOJENO MIŠLJENJE
2. decembra 2011. godine
Sarajevo
Sudija
Sead Bahtijarević, s. r.
sudije Seada Bahtijarevića u predmetu U-16/11
Uvažavajući odluku Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, iskazanu u izreci Presude broj U-16/11 od 08.11.2011. godine, uvjerenja sam da navodi istaknuti u obrazloženju odluke, ne sadrže u potpunosti i na adekvatan način razloge koji potvrđuju opredjeljenje Suda iskazano u izreci odluke.
Način na koji je to naznačeno u odluci (samo kao skretanje pažnje), smatram nedovoljnim da bi se na nedvosmislen i jasan način istaknulo opredjeljenje Suda o povredi prava na lokalnu samoupravu.
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu izvedenih dokaza, utvrdio je da u oblasti prostornog uređenja, a vezano za donošenje i provođenje Regulativnog plana "Bare 1" u Čitluku, njihova realizacija nije moguća upravo zbog zakonske odredbe koja se osporava.
Obaveza dvotrećinske većine u glasanju, Ustavom je utvrđena samo za donošenje statuta općine. Utvrđivanjem ove obaveze za donošenje dokumenta prostornog uređenja, predstavlja atak na jedinicu lokalne samouprave i onemogućva njeno funkcionisanje. Ovim je učinjena bitna povreda prava na lokalnu samoupravu.
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je rezultativan u stavu koji je već obznanjen u Presudi Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-5/05 od 21.06.2005. godine, kada je utvrđena povreda prava na lokalnu samoupravu i skrenuta pažnja na obavezu da se spriječi svaka zakonodavna aktivnost koja bi bila usmjerena da se "ugradnjom" klauzule o obavezi usvajanja akata dvotrećinskom većinom, onemogući funkcionisanje i zaštita lokalne samouprave.
Činjenica da u toku donošenja osporenog zakona nije konsultovana jedinica lokalne samouprave predstavlja bitnu povredu prava na lokalnu samoupravu.
No, prioritetno isticanje proceduralnih aspekata/propusta pri donošenju zakona, kao što je prethodno ne konsultovanje lokalne zajednice, ma koliko da je značajan, nije moguće vrednovati, a posebno ne komparirati sa aspektima povreda materijalno pravne prirode, s obzirom da materijalni aspekti zakona mogu, i u pravilu, na najdrastičniji način povrjeđuju prava na lokalnu samoupravu, što je Sud i utvrdio u ovom predmetu, te je i u obavezi jasno i prioritetno to i istaknuti.