Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 3. tač. h) i i), te tarifnih br. 8. i 9. Odluke o komunalnim taksama - Prečišćeni tekst, na sjednici održanoj dana 23.10.2024. godine je donio sljedeću

PRESUDU

Utvrđuje se da odredbe člana 3. tač. h) i i), te tarifni br. 8. i 9. Odluke o komunalnim taksama - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 5/24), nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Grada Bihaća".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 3. tač. h) i i) i tarifnih br. 8. i 9. Odluke o komunalnim taksama - Prečišćeni tekst, (u daljem tekstu: osporena Odluka, odnosno osporene odredbe).

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i Gradsko vijeće Grada Bihać, kao donosilac osporene Odluke.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva smatra da su osporene odredbe u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, preciznije sa odredbom člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je propisano da će Federacija Bosne i Hercegovine osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i osigurati jednakost pred

zakonom. Smatra da je iz osporene odredbe člana 3. tačka h) Odluke o komunalnim taksama (u daljem tekstu: Odluka), kojom se propisuje komunalna taksa za "korištenje elektroenergetskih objekata kojima se vrši prijenos električne energije" vidljivo, da je kriterij obavezivanja na plaćanje ove takse vrsta djelatnosti koju vrši obaveznik takse. S tim u vezi, smatra neustavnim i osporene odredbe Tarife, koja je integralni dio Odluke, a kojima se utvrđuje visina ove takse i to na godišnjem nivou, uz to u bitno različitim iznosima za specificirane privredne djelatnosti. Iz toga zaključuje da se i kod propisivanja visine ove komunalne takse kao kriterij, uz ostalo, uzima i vrsta djelatnosti, zatim vrsta objekta i pojedinačna lokacija objekta, pri čemu se očigledno polazi od procjene finansijske sposobnosti i profita koji ostvaruje pravni subjekt, što, kako tvrdi, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer se na ovaj način povrjeđuje pomenuta ustavna garancija prava na jednakost pred zakonom.

Ističe da je korištenje ovog kriterija u osporenim odredbama suprotno stavu Ustavnog suda Federacije utvrđenom u Presudi broj U-32/21 od 18.3.2022. godine. Konstatuje da Gradsko vijeće Grada Bihać osporenom Odlukom sasvim paušalno i proizvoljno obavezuje pravna lica koja obavljaju djelatnost distribucije i snabdijevanja električnom energijom, da plaćaju značajno viši iznos komunalnih taksi u odnosu na druga pravna lica.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktom broj U-24/23 od 3.7.2023. godine zatražio od Gradskog vijeća Grada Bihać da, kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev.

Gradsko vijeće Grada Bihać je podneskom broj 01-04-137 od 18.7.2023. godine dostavilo odgovor na zahtjev, u kome se navodi da je Odluka donijeta na osnovu člana 12. stav (3) tačka nj) Zakona o lokalnoj samoupravi Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 8/11), kojim je propisano da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spada donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave.

Dalje navodi, da je Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22), propisano da jedinicama lokalne samouprave, pored ostalog, pripadaju javni prihodi i to naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave (član 13. stav (1) tačka c)), drugi prihodi predviđeni zakonom i drugim propisima Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i jedinica lokalne samouprave (član 13. stav (1) tačka h)), kao i da opštinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti (član 13. stav (3)). Ističe se da je Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06) propisano da, u zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju (član 36.), kao i da jedinicama lokalne samouprave pripadaju, između ostalog, lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom (član 37.). Na osnovu naprijed iznijetog, zaključuje se kako je nesporno da je Grad Bihać, kao jedinica lokalne samouprave, slobodan odlučiti koje takse i naknade će propisivati odlukama koje donosi Gradsko vijeće.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.1. b), c) i f)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,
  • c)
    donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
  • f)
    utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture,

Član IV.C.3.10.(2). d)

(2) Ustavni sud:

  • d)
    na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

Član VI.4. c)

Opštinsko vijeće:

  • c)
    donosi druge propise u izvršavanju opštinskih nadležnosti.

B. Zakon o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/23)

Član 1.Predmet zakona

(1) Ovim zakonom uređuju se način utvrđivanja i provođenja energetske politike i planiranja razvoja, akti kojima se utvrđuje i na osnovu kojih se provodi energetska politika i planiranje energetskog razvoja, opredjeljenje za korištenje obnovljivih izvora energije i ostvarivanje energijske efikasnosti, organizacija i funkcionisanje regulatornog tijela te osnovna pitanja obavljanja i regulisanja energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

(2) Ovim zakonom uređuju se pitanja koja su od zajedničkog interesa za sve energetske djelatnosti ili koja su vezana za više oblika energije, pri čemu se pitanja vezana za sektore električne energije, prirodnog plina, naftnih derivata, toplotne energije, obnovljivih izvora energije i energijske efikasnosti uređuju posebnim zakonima.

Član 2. stav 1. tač. a), d) i g)

(1) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

  • a)
    "Energetski subjekat" označava pravno ili fizičko lice koje obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti.
  • d)
    "Energetski sistem" je elektroenergetski sistem, sistem prirodnog plina, nafte ili derivata nafte ili toplotni sistem, koji se sastoji od energetskih objekata međusobno povezanih tako da čine jedinstvenu tehničko-tehnološku cjelinu.
  • g)
    "Mrežni sistem" označava dio energetskog sistema koji se koristi za transport ili distribuciju električne energije, prirodnog plina, nafte ili toplotne energije.

Član 3. tač. a), b), c), d), e) i l)

Energetska politika Federacije obuhvata mjere i aktivnosti koje se preduzimaju radi ostvarivanja sljedećih dugoročnih ciljeva:

  • a)
    pouzdano, sigurno i kvalitetno snabdijevanje energijom i energentima,
  • b)
    dugoročno uravnotežen i održiv razvoj energetskog sektora,
  • c)
    konkurentnost na tržištu energije zasnovanom na principima nediskriminacije, javnosti i transparentnosti,
  • d)
    zaštita krajnjih kupaca,
  • e)
    zaštita prava i interesa energetskih subjekata,
  • l)
    povezivanje energetskog sistema Federacije sa drugim energetskim sistemima.

Član 13. stav (1) tač. a), b) i d) i stav (2)

(1) Energetskim djelatnostima u smislu ovog zakona smatraju se:

  • a)
    proizvodnja električne energije,
  • b)
    distribucija električne energije,
  • d)
    snabdijevanje električnom energijom,

(2) Posebnim zakonima kojima se uređuju sektori električne energije, obnovljivih izvora energije, prirodnog plina, naftnih derivata i toplotne energije detaljno se propisuju energetske djelatnosti u svakom sektoru.

Član 16.

(1) Energetskom subjektu koji obavlja djelatnost u sektoru električne energije i prirodnog plina može se nametnuti obaveza pružanja javne usluge koja se može odnositi na sigurnost, uključujući sigurnost snabdijevanja, redovnost, kvalitet i cijenu isporuke te zaštitu okoliša, uključujući energijsku efikasnost, energiju iz obnovljivih izvora i zaštitu klime.

(2) Obaveza javne usluge nameće se u cilju zaštite potrošača, obezbjeđenja sigurnosti snabdijevanja, zaštite okoliša ili stvaranja jednakih uslova za konkurenciju.

(3) Obaveza javne usluge mora biti jasno definisana, transparentna, nediskriminacijska i provjerljiva te mora garantovati jednakost pristupa kupcima.

(4) Posebnim zakonima kojima se uređuju oblasti električne energije i prirodnog plina detaljno se uređuju pitanja vezana za pružanje javne usluge.

Član 18. stav (1)

Regulatorna komisija za energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Regulatorna komisija) je regulatorno tijelo koje reguliše i nadzire tržišta električne energije, prirodnog plina, naftnih derivata i toplotne energije u Federaciji, na principima nepristrasnosti,

transparentnosti, pravičnosti, nediskriminacije, konkurentnosti, nezavisnosti i zaštite učesnika na tržištu, u skladu sa posebnim zakonima kojima se uređuju sektori električne energije, obnovljivih izvora energije, energijske efikasnosti, prirodnog plina, naftnih derivata i toplotne energije.

C. Zakon o električnoj energiji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 60/23)

Član 1.Predmet zakona

Ovim zakonom uređuju se elektroenergetska politika i planiranje, elektroenergetske djelatnosti, dozvola za obavljanje elektroenergetske djelatnosti, regulisanje elektroenergetskih djelatnosti, proizvodnja električne energije, izgradnja elektrana, distribucija električne energije, snabdijevanje električnom energijom, trgovina električnom energijom, skladištenje energije, krajnji kupci, agregacija distribuiranih resursa, elektromobilnost, sigurnost snabdijevanja, izgradnja, rekonstrukcija, korištenje i održavanje elektroenergetskih objekata, upravni nadzor i regulatorno nadgledanje i kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za uređivanje sektora električne energije u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 2.Ciljevi elektroenergetske politike

Osnovni ciljevi ostvarivanja elektroenergetske politike su:

  • a)
    obezbjeđenje sigurnog snabdijevanja električnom energijom kupaca po definisanim standardima kvaliteta i pristupačnim cijenama,
  • b)
    obezbjeđenje sigurnog, pouzdanog i efikasnog rada, održavanja i razvoja distributivnog sistema električne energije i pružanje propisanog kvaliteta usluga distribucije električne energije,
  • c)
    efikasna regulacija elektroenergetskih djelatnosti,
  • d)
    zaštita prava i interesa korisnika mreže, uključujući pravo pristupa mreži, sigurnost i kvalitet snabdijevanja, dostupnost i priuštivost električne energije,
  • e)
    razvoj tržišta električne energije,
  • f)
    obezbjeđenje efikasnog razdvajanja operatora distributivnog sistema i obezbjeđenje njegove nezavisnosti od drugih elektroenergetskih djelatnosti,
  • g)
    obezbjeđenje uslova za nesmetano izvršavanje obaveza javne usluge,
  • h)
    stvaranje uslova za investicije u elektroenergetskom sektoru,
  • i)
    obezbjeđenje dugoročne uravnoteženosti razvoja elektroenergetskog sektora i energetskog sektora u cjelini,
  • j)
    povezivanje sa regionalnim tržištima,
  • k)
    promovisanje održivog razvoja elektroenergetskog sektora, uz očuvanje okoliša,
  • l)
    usklađivanje razvoja elektroenergetskog sektora sa energetskom i ekonomskom politikom Federacije,
  • m)
    racionalno i ekonomično korištenje električne energije i zaštita okoliša,
  • n)
    usklađivanje sa propisima Evropske unije radi uspostavljanja pravnog i institucionalnog okvira u skladu sa pravnim naslijeđem Evropske unije.

Član 3.Principi

Ovaj zakon se zasniva na principima nediskriminacije, pravičnosti, transparentnosti, tržišne konkurencije, regulisanog pristupa treće strane, slobode kretanja robe i slobode pružanja usluga, zaštite prava krajnjih kupaca i drugih učesnika na tržištu, javnog interesa i zaštite okoliša, te slobode izbora snabdjevača električnom energijom.

Član 4.Opšti interes Federacije

(1) Sigurno snabdijevanje električnom energijom po pristupačnim cijenama je od opšteg interesa za Federaciju.

(2) Obezbjeđenje i isporuka dovoljnih količina električne energije potrebne za život i rad građana, te poslovanje i razvoj privrednih i društvenih subjekata, na siguran, pouzdan i kvalitetan način su od opšteg interesa za Federaciju.

(3) U cilju ostvarivanja opšteg interesa iz stavova (1) i (2) ovog člana, elektroenergetski subjekti su dužni prvenstveno obezbijediti dovoljne količine električne energije koja je potrebna za život i rad građana, te poslovanje i razvoj privrednih i drugih subjekata, zadovoljavajući pri tome kriterije ekonomičnosti isporuke.

Član 5. stav (1)
(Odnos sa drugim zakonima)

(1) Na sva pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se propisi kojima se uređuju oblasti energetike, obnovljivih izvora energije, energijske efikasnosti, prostornog planiranja i korištenja zemljišta, građenja, trgovine, zaštite potrošača, zaštite okoliša i koncesija.

Član 6. stav 1. tač. c), e), g) i r) i stav (2)

(Definicije izraza)

(1) Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

  • c)
    "Direktni vod" označava elektroenergetski vod koji povezuje izolovani objekat proizvođača električne energije sa krajnjim kupcem čiji objekat nije priključen na prijenosni ili distributivni sistem;
  • e)
    "Distribucija" je prenošenje električne energije kroz distributivne sisteme srednjeg i niskog napona sa ciljem njene isporuke kupcima i preuzimanja distribuisane proizvodnje, ali ne uključuje snabdijevanje električnom energijom;
  • g)
    "Distributivna mreža" označava funkcionalno povezan skup elektroenergetskih objekata koga čine elektroenergetski vodovi, transformatorske stanice i razvodna postrojenja srednjeg i niskog napona sa pripadajućom opremom i uređajima;
  • r)
    "Javno snabdijevanje" znači javnu uslugu snabdijevanja električnom energijom krajnjih kupaca iz kategorije domaćinstva, malih kupaca i krajnjih kupaca od posebnog društvenog značaja, pod uslovima propisanim ovim zakonom;

(2) Izrazi koji nisu definisani odredbama ovog zakona imaju značenja koja su utvrđena zakonima kojim se uređuju pojedine oblasti energetike.

D. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 , 94/15 i 17/22)

Član 13. stav 1. tačka c) i stav 4.

(Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima)

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

Opštinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovi korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.

E. Odluka o komunalnim taksama - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 5/24)

Član 3. tač. h) i i) - osporene odredbe

(Vrste komunalnih taksa)

Komunalne takse (u daljem tekstu: takse) plaćaju se za:

  • h)
    korištenje eketroenergetskih objekata kojima se vrši prijenos električne energije
  • i)
    korištenje podzemnih i nadzemnih instalacija

DIO H-TARIFA br. 8 (korištenje elektroenergetskih objekata kojim se vrši prijenos električne energije - trafostanica)

Vrsta uređaja/opreme

Nulta zona

I zona

II zona

III zona

Prenosna trafostanica 220/110/35/10 (20) kV (KM/ po komadu godišnje)

10.000,00

9.500,00

9.000,00

8.800,00

Prenosna trafostanica 110/20/10/(20) kV i elektrovučna postaja 110/25 kV (KM/ po komadu godišnje)

8.000,00

7.500,00

7.000,00

6.800,00

Trafostanica 35/10 (20) kV i rasklopna postrojenja (KM/ po komadu godišnje)

2.000,00

1.500,00

1.000,00

800,00

Distributivna trafostanica 10 (20) 0,4 kV (STS I MBTS) (KM/ po komadu godišnje

600,00

550,00

500,00

450,00

DIO J-TARIFA br. 9 (korištenje podzemnih i nadzemnih instalacija)

Vrsta uređaja/opreme

Nulta zona

I zona

II zona

III zona

Podzemne i nadzemne instalacije (KM/m/godišnje)

0,30

0,25

0,20

0,10

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presude br. U-13/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/21), U-34/21 od 30.3.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/22), U-11/22 od 15.9.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/22), U-9/23 od 12.3.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/24) i dr.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon analize zahtjeva i odgovora na zahtjev, osporenih i s njima povezanih odredbi osporene Odluke i njenih aneksa, na osnovu relevantnog prava i ustavnosudske prakse Ustavnog suda Federacije, utvrđeno je kako slijedi.

Podnosilac zahtjeva je na osnovu odredbe člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ovlašten za podnošenje ovog zahtjeva. Osporena Odluka donesena je na sjednici Gradskog vijeća Grada Bihaća, održanoj dana 23.4.2019. godine. Tom Odlukom propisane su vrste komunalnih taksi na području Grada Bihaća, njihova visina i način plaćanja. Odluka je stupila na snagu 2.5.2019. godine, a potom je uslijedilo šest odluka o njenim izmjenama i dopunama, te je utvrđen i prečišćeni tekst objavljen u "Službenom glasniku Grada Bihaća", broj 5/24 (vidjeti u tački 5. pod E. ovog obrazloženja).

Osporenim odredbama člana 3. Odluke propisano je, uz ostalo, da se komunalna taksa plaća "za korištenje elektroenergetskih objekata kojima se vrši prijenos električne energije" (tačka h)), te "za korištenje podzemnih i nadzemnih instalacija" (tačka i)). Te su odredbe praćene odgovarajućim tarifnim brojevima kojima se utvrđuje visina te takse i to, za korištenje elektroenergetskih objekata - trafostanica za prijenos električne energije, utvrđena na godišnjoj osnovi, prema vrsti uređaja/objekta, po komadu i zavisno o zoni u kojoj su isti postavljeni, a za korištenje podzemnih i nadzemnih instalacija, takođe godišnje, po dužnom metru i zavisno o zoni u kojoj su instalacije postavljene.

Evidentno je da ovako propisana novčana obaveza nema ona svojstva koja u finansijskoj teoriji bitno određuju taksu: s jedne strane kao jednokratno plaćanje koje predstavlja novčani ekvivalent za usluge koje fizičkim ili pravnim licima čine državni organ ili druga javnopravna tijela, te s druge strane kao javni prihod koji se naplaćuje ne zato da pokrije opšte državne rashode, nego da posluži da se podmire troškovi prouzrokovani radnjom javnih organa prilikom pružanja konkretnih usluga zainteresovanim licima, u ovom slučaju privrednim subjektima. Naprotiv, novčana obaveza propisana osporenim odredbama je periodična i plaća se godišnje, te pritom ne služi kao novčana nadoknada za konkretnu uslugu pruženu od organa vlasti, već predstavlja budžetski prihod opšte namjene. Jasno je dakle, da se ovdje radi o javnom prihodu odnosno davanju koje ima karakteristike koje ga u finansijskoj teoriji bitno određuju kao porez.

Iz toga jasno proističe da su obilježja ovog novčanog davanja (godišnje zahvatanje u imovinu, odnosno, u ovom slučaju, u dohodak privrednih subjekata) takva, da se pod nominacijom komunalne takse zapravo krije neovlašteno uvođenje parafiskalnog nameta za korištenje uređaja, opreme i instalacija koje služe za obavljanje registrovane djelatnosti tih privrednih subjekata. Međutim, kako je to Ustavni sud Federacije već ranije utvrdio, za razrez i naplatu takvog nameta (de facto poreza) nema zakonskog osnova.

Uvođenje takvog poreza, u okviru jedinstvene ekonomske i fiskalne politike u Federaciji Bosne i Hercegovine, moguće je samo zakonom koji bi donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, što posve jasno proističe iz odredbi člana III.1. b) i c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Prema ovim preciznim ustavnim odredbama, Federacija Bosne i Hercegovine isključivo je nadležna (competentio exclusiva) za utvrđivanje ekonomske politike, a uz to, i fiskalne politike kao jednog od osnovnih i najefikasnijih sredstava ekonomske politike, što nedvosmisleno ukazuje na volju ustavotvorca da se na nivou Federacije utvrđuje jedinstvena ekonomska i fiskalna politika, na koju ne mogu utjecati niži nivoi vlasti.

Stoga Ustavni sud Federacije smatra da je Gradsko vijeće Grada Bihaća, kao donosilac osporene Odluke, propisujući godišnju obavezu plaćanja komunalne takse "za korištenje elektroenergetskih objekata kojima se vrši prijenos električne energije", te za "korištenje podzemnih i nadzemnih instalacija" ušlo u nedozvoljenu sferu oporezivanja stalnih materijalnih sredstava za rad privrednih subjekata i na taj način prekoračilo svoja ovlaštenja, postupivši suprotno odredbama iz člana III.1.b) i c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Iz tih razloga je odredbe o komunalnim taksama iz člana 3. tač. h) i i) osporene Odluke valjalo proglasiti neustavnim. Ustavni sud Federacije ističe, da sama dispozicija pomenutih odredbi ("za korištenje elektroenergetskih objekata", te "za korištenje podzemnih i nadzemnih instalacija) sadrži nužan i dovoljan razlog za to, jer podrazumijeva periodičnu naplatu. Ipak, izričita naznaka o periodičnoj (godišnjoj) naplati propisane komunalne takse, sadržana je u tarifnim odredbama Aneksa II osporene Odluke i to dio H-tarifa broj 8. i dio J-tarifa broj 9., pa su i one, premda su u osnovi tehničke i eksplikativne prirode, ipak obuhvaćene izrekom ove presude.

S obzirom na karakter zahtjeva u ovom konkretnom ustavnosudskom predmetu, treba dodati i to, da je prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine u isključivoj nadležnosti Federacije i utvrđivanje "energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture", pri čemu se izraz "potrebne infrastrukture", dakako, odnosi i na uređaje i instalacije za distribuciju električne energije na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine.

Tome u prilog veoma određeno i jasno govori i odredba člana 1. Zakona o električnoj energiji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/23) koja, uz ostalo, propisuje da se tim zakonom uređuju: "sigurnost snabdijevanja, izgradnja, rekonstrukcija, korištenje i održavanje elektroenergetskih objekata, upravni nadzor i regulatorno nadgledanje i kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za uređivanje sektora električne energije u Federaciji Bosne i Hercegovine".

Ova zakonska odredba očigledno i logično slijedi gore navedenu ustavnu odredbu, jer se radi o djelatnostima čije obavljanje iziskuje razmještanje ogromnog broja uređaja i instalacija na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine, pri čemu su svi ti uređaji, uključujući nadzemne i podzemne instalacije, uvezani u jedinstven sistem. Tako složen sistem, neophodan za normalan život građana Federacije Bosne i Hercegovine, nužno nadilazi kantonalne i opštinske granice i iziskuje pravnu regulaciju sa višeg nivoa, u ovom slučaju federalnog, ali i državnog. Da bi taj sistem bio u stanju kontinuirano ostvarivati svoju funkciju u skladu sa strogim zahtjevima propisanim domaćim i međunarodnim pravnim i tehničkim standardima, on mora biti iznad, odnosno izvan partikularne pravne regulacije na nivou jedinica lokalne samouprave, izuzev onih propisa koji se neposredno odnose na pribavljanje dozvola za građenje elektroenergetskih objekata, odnosno za postavljanje nadzemnih i podzemnih instalacija na lokalnom zemljištu.

Treba međutim istaći da gore navedena ustavna odredba govori o energetskoj politici uopšte, pa se tako i izraz "potrebna infrastruktura" ne odnosi samo na uređaje i instalacije za prijenos i distribuciju električne energije, već i na uređaje za prijenos i distribuciju drugih oblika energije. To nadalje znači, da utvrđena neustavnost u pogledu komunalnih taksi iza kojih se krije neovlašteno oporezivanje postrojenja, uređaja i opreme, te nadzemnih i podzemnih instalacija u sferi prijenosa i distribucije električne energije, stoji i kad je riječ o postrojenjima, uređajima i opremi, te nadzemnim i podzemnim instalacijama za prijenos i distribuciju drugih oblika energije. No, kako Ustavni sud Federacije odlučuje "u granicama zahtjeva", što je izričito propisano odredbom člana 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije, izrekom ove presude mogle su biti obuhvaćene samo odredbe označene u zahtjevu.

S tim u vezi, Ustavni sud Federacije podsjeća i na stanovište utvrđeno na konsultativnom sastanku od 13.10.2021. godine, a povodom sve učestalijeg propisivanja opštinskih komunalnih naknada i taksi za korištenje uređaja, opreme i instalacija koje služe za snabdijevanje energijom, te pružanje telekomunikacijskih usluga kao što su PTT usluge, fiksna i mobilna telefonija, pristup internetu, kablovska televizija i tome slično. Tom je prilikom konstatovano "da se nametanjem ovakvih naknada koje se, u pravilu, naplaćuju po vrsti i komadu uređaja i opreme ili po dužini podzemnih i nadzemnih instalacija i to periodično, gubi karakter takse kao jednokratne naknade koju obaveznik plaća na ime neke usluge od strane državnog organa i poprima karakter parafiskalnog nameta kojim se periodično zahvata u imovinu odnosno dohodak obaveznika i to po stopi koja se utvrđuje proizvoljno, na bazi anticipiranog dohotka koji ostvaruju privredni subjekti. Uz to su predmet ovog svojevrsnog oporezivanja pod nominacijom takse, osnovna sredstva za rad privrednih subjekata, a za to, kako je gore već istaknuto nema zakonskog osnova. Upravo stoga je Ustavni sud Federacije u više svojih presuda zauzeo stanovište, da osnovna sredstva za rad privrednih subjekata ne mogu biti predmetom oporezivanja kantonalnim zakonima, niti se mogu od strane jedinica lokalne samouprave propisivati komunalne takse i druge naknade, ukoliko za to ne postoji ovlaštenje u odgovarajućem zakonu Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine".

Na osnovu svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof.dr. Edin Muminović, dr.sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr.sc. Alen Taletović, sudije Suda.

Broj U-24/23
23. oktobra 2024. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.