Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 944/09, rješavajući apelaciju Sadije Brdar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Sadije Brdar, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 000809 08 U od 11. februara 2009. godine, Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-534-3995/08 od 18. novembra 2008. godine i Rješenja Odjeljenja za boračku-invalidsku zaštitu Opštine Prijedor broj 03-534-24/07 od 8. aprila 2008. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Sadija Brdar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora podnijela je 26. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 000809 08 U od 11. februara 2009. godine, Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-534-3995/08 od 18. novembra 2008. godine i Rješenja Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Opštine Prijedor (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 03-534-24/07 od 8. aprila 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Ministarstva i Odjeljenja zatraženo je 1. jula 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. septembra 2009. godine, a Ministarstvo 10. augusta 2009. godine. Odjeljenje nije dostavilo odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 1. februara 2010. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelantica je 7. augusta 2007. godine podnijela zahtjev Odjeljenju da joj se prizna pravo na porodičnu invalidninu po osnovu pogibije dvojice sinova.
  • 7.
    Rješenjem Odjeljenja broj 03-534-24/07 od 8. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 16-534-3995/08 od 18. novembra 2008. godine, odbijen je apelanticin zahtjev kao neosnovan.
  • 8.
    U obrazloženju prvostepenog rješenja je istaknuto da je apelantica bila korisnik civilne invalidnine po Rješenju Centra za socijalni rad Sanski Most, što je utvrđeno na osnovu Uvjerenja ovog centra broj 07-35-103-11/08 od 18. februara 2008. godine, te je iz tog razloga njen zahtjev odbijen kao neosnovan. Iz obrazloženja drugostepenog rješenja proizlazi da je Ministarstvo u potpunosti prihvatilo činjenično utvrđenje i razloge prvostepenog organa.
  • 9.
    Apelantica je protiv Rješenja Ministarstva broj 16-534-3995/08 od 18. novembra 2008. godine pokrenula upravni spor pred Okružnim sudom. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 000809 08 U od 11. februara 2009. godine odbijena je apelanticina tužba kao neosnovana u dijelu kojim se pobija rješenje Ministarstva. Apelanticina tužba u dijelu kojim se pobija rješenje Odjeljenja je odbačena. Apelantica je oslobođena obaveze plaćanja takse na tužbu i presudu.
  • 10.
    U obrazloženju presude je navedeno da je apelantica u tužbi navela da je nadležnom organu dostavila sve dokaze odlučne za ostvarivanje prava u skladu sa Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata među kojima je i uvjerenje JU Centra Sanski Most o tome da nije korisnik prava po osnovu porodične invalidnine civilnih žrtava rata prema propisima Federacije BiH. Dalje je navela da je prvostepeni organ povrijedio načelo istine tako što nije utvrdio pravo stanje stvari i sve činjenice koje su relevantne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, te da je paušalno tumačio odredbe člana 36. stav 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata. Istakla je da je ranije ostvareno pravo na području Federacije izgubila preseljenjem s područja Federacije u Republiku Srpsku, zbog čega smatra da ima pravo da u Republici Srpskoj ostvari ranije stečeno a potom izgubljeno pravo na području Federacije. Posebno je ukazala da joj u predmetnom postupku nije data mogućnost da bude saslušana, čime joj je onemogućeno da ostvari i zaštiti svoja prava i pravne interese.
  • 11.
    U obrazloženju presude je dalje istaknuto da je apelantica ostvarila pravo na porodičnu invalidninu po osnovu pogibije supruga i dvojice sinova, te da je navedena činjenica utvrđena tokom prvostepenog postupka na osnovu uvjerenja Centra za socijalni rad Sanski Most od 18. februara 2008. godine.
  • 12.
    Okružni sud je zatim istakao da nije od presudnog značaja za pravilnu primjenu zakona činjenica da apelantica pravo na porodičnu invalidninu nije imala u momentu podnošenja zahtjeva, s obzirom da sticanje ovog prava, po članu 36a. stav 5. Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, isključuje da se ovo pravo može ponovo ostvariti ako je prethodno ostvareno na području Federacije Bosne i Hercegovine, ili neke od država u okruženju. S obzirom da je apelantica nesporno ovo pravo ostvarila po propisima Federacije BiH, Okružni sud je zaključio da nije bilo potrebe za dalje provođenje postupka, a ni utvrđivanje činjenica, pa prema tome nije bilo neophodno ni saslušanje apelantice tokom prvostepenog postupka.
  • 13.
    Također, Okružni sud je naveo da se prema odredbi člana 7. stav 1. Zakona o upravnim sporovima upravni spor može voditi samo protiv konačnog upravnog akta. S obzirom da je apelantica tužbom osporila i prvostepeni akt, po mišljenju Okružnog suda, tužbu je u tom dijelu valjalo odbaciti.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je povratnik u Prijedor. Smatra da upravni organi nisu proveli postupak na pravilan i zakonit način i nisu utvrdili sve činjenice neophodne za zakonito odlučivanje. Ističe da joj u postupku nije data mogućnost da zaštiti svoja prava i interese. Smatra da je Okružni sud pogrešno tumačio odredbu člana 36a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o civilnim žrtvama rata RS ("Službeni glasnik" broj 60/07). Stoga smatra da je pogrešnim tumačenjem zakona diskriminisana u ostvarivanju svojih prava. Iz navedenog proizlazi da se apelantica žali i na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    U svom odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je u predmetnom slučaju pravilno primijenjen Zakon o civilnim žrtvama rata Republike Srpske.
  • 16.
    U svom odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo da ostaje pri svom odlučenju, jer smatra da je zakonito odlučeno pravilnim tumačenjem i primjenom materijalnih propisa.

V. Relevantni propisi

  • 17.
    U Zakonu o zaštiti civilnih žrtava rata ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 25/93, 32/94, 37/07 i 60/07) relevantna odredba glasi:

Član 36a. stav 5.

Osoba koja je stekla određeno pravo kao civilna žrtva rata ili član obitelji civilne žrtve rata po propisima Federacije BiH ili po propisima neke od država u okruženju, nema pravo podnijeti zahtjev za priznavanje prava po ovom zakonu.

  • 18.
    U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom ("Službene novine Federacije BiH" br. 36/99 i 54/04) relevantne odredbe glase:

Član 54.

Civilna žrtva rata, u smislu ovog zakona, je lice kod koga je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 60% zbog rane, povrede i ozljede (u daljem tekstu: invalid) zadobivene:

  • 1)
    zlostavljanjem, odnosno lišavanjem slobode u toku ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti;
  • 2)
    u vezi sa ratnim događanjima (bombardiranja, ulične borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.);
  • 3)
    od eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata,
  • 4)
    u vezi sa diverzantskim, odnosno terorističkim akcijama kojima se ugrožava sigurnost i ustavni poredak Federacije.

Invalid je i lice kod koga je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 60% zbog bolesti zadobivene, odnosno pogoršane ili ispoljene pod okolnostima iz stava 1. ovog člana.

Civilnom žrtvom rata, smatra se i lice koje je poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz stava 1. ovog člana.

Član 62. stav 1.

Članovi porodice civilnih žrtava rata iz člana 54. stav 3. ovog zakona imaju, uz uvjete propisane ovim zakonom, pravo na porodičnu invalidninu.

Član 64. stav. 1

Roditelji imaju pravo na porodičnu invalidninu, iako su članovi uže porodice ostvarili to pravo.

Član 78.

O pravima utvrđenim ovim zakonom za civilne žrtve rata rješava nadležni organ određen propisom kantona.

Član 83.

Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni organ u skladu sa propisom kantona.

  • 19.
    U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije BiH" broj 39/06) relevantna odredba glasi:

Član 33.

Civilnim žrtvama rata i članovima porodice civilnih žrtava rata sa privremenim boravištem na teritoriji Federacije, po povratku u svoja ranija mjesta prebivališta u Republici Srpskoj

ili Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, obezbijediće se prava koja su imali u mjestu privremenog boravišta.

O ostvarivanju prava iz stava 1. ovog člana, rješava nadležna općinska služba prema mjestu posljednjeg privremenog boravka prije povratka u Republiku Srpsku ili Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.

Član 37.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a primjenjuje se od 1. 9. 2006. godine.

  • 20.
    U Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ("Službeni glasnik US kantona br. 5/00 i 7/01) relevantna odredba glasi:

Član 92. stav 1., 2. i 4.

Civilne žrtve rata po ovom i federalnom zakonu imaju sljedeća prava:

...

  • 4.
    porodičnu invalidninu;

...

Prava iz stava 1. tačka 1., 2., 3., 4. i 5. ovog člana ostvaruju se pod uvjetima na način i po postupku utvrđenim federalnim zakonom.

Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti opseg prava utvrđenih ovim i federalnim zakonom na osnovi svojih materijalnih mogućnosti i drugih potreba civilnih žrtava rata.

VI. Dopustivost

  • 21.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 23.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 000809 08 U od 11. februara 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 23. februara 2009. godine, a apelacija je podnesena 26. marta 2009. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 24.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 25.
    Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
  • 26.
    Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 943/09 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 18. aprila 2012. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda http://www.ustavnisud.ba), već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji.
  • 27.
    Ustavni sud je u spomenutoj odluci zaključio da nema povrede apelanticinog ustavnog prava na pravično suđenje. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da je u Federaciji BiH, prije nego što je apelantica podnijela zahtjev nadležnom organu u Republici Srpskoj, došlo do izmjene Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom tako da apelantica ima pravo da i dalje ostvaruje naknadu po osnovu civilne invalidnine u Federaciji BiH i po povratku u ranije prebivalište u Republici Srpskoj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je smatrao da apelantica nije bila u obavezi da pokreće predmetni postupak pred nadležnim organima u Republici Srpskoj jer, u skladu s navedenom odredbom izmijenjenog zakona koji reguliše ovu oblast u Federaciji BiH, apelantica je mogla i može podnijeti zahtjev nadležnom organu u Federaciji BiH radi ostvarivanja ovog prava.
  • 28.
    U pogledu apelanticinih navoda koji su se odnosili na navodnu povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud nije smatrao svrsishodnim da razmatra ove apelanticine navode s obzirom da su i ti navodi u suštinu isti kao i navodi koji su se odnosili na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, što je Ustavni sud već razmotrio u navedenoj odluci.
  • 29.
    U odnosu na navode o diskriminaciji iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje, Ustavni sud je, također, zaključio da je apelacija u odnosu na ove apelanticine navode neosnovana, s obzirom da apelantica, osim što je navela da je diskriminisana, nije pružila bilo kakve argumente kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje da je različito tretirana u odnosu na druga lica ili grupe lica u istoj ili sličnoj situaciji (tačka 35).
  • 30.
    S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 943/09 od 18. aprila 2012. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud se u pogledu apelanticinih žalbenih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Zbog tih razloga, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje.

VIII. Zaključak

  • 31.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom da u obrazloženjima osporenih odluka Ustavni sud nije našao proizvoljnost u pogledu primjene materijalnog niti procesnog prava.
  • 32.
    Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na nediskriminaciju u vezi s pravom na pravično suđenje, jer apelantica nije ponudila nikakav dokaz o tome da su lica koja se nalaze u istoj i sličnoj situaciji tretirana na različit način, a takva diskriminacija ne proizlazi ni iz osporenih odluka.
  • 33.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 34.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.