Agencija za ravnopravnost spolova
Gender Akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013-2017. godina
GENDER AKCIONI PLAN BOSNE I HERCEGOVINE
ZA PERIOD 2013-2017. GODINA
UVOD
Na 5.sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 18.4.2012., razmotren je i usvojen Izvještaj o realizaciji Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine (GAPBiH) u periodu 2006.-2011. Brojne aktivnosti iz GAP-a BiH provedene su u skladu s predviđenim rokovima, a tome je uveliko doprinijelo i uspostavljanje Finansijskog mehanizma za provođenje Gender akcionog plana BiH (FIGAP 2009.-2014.), koji podržava grupa međunarodnih donatora u BiH. Vijeće ministara BiH je, uz Izvještaj, usvojilo i Prijedlog strukture Gender akcionog plana BiH za period 2013.-2017. i zadužilo Agenciju za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH da koordinira njegovu izradu.
Obaveza Bosne i Hercegovine je da izradi periodični gender akcioni plan koji proizilazi iz međunarodnih i domaćih dokumenata kao što su:
CEDAW - Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979.) u čl. 2., 3. i 4. utvrđuje obaveze država potpisnica s ciljem eliminiranja diskriminacije, razvoja i napretka žena, te ubrzavanja ostvarivanja ravnopravnosti žena i muškaraca. Te obaveze, uz ostalo, uključuju sljedeće:
- -Države potpisnice trebalo bi da preduzmu u svim oblastima, naročito u političkoj, socijalnoj, ekonomskoj i oblasti kulture, sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne, kako bi osigurale puni razvoj i napredak žena, garantirajući im uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda zasnovano na ravnopravnosti s muškarcima.
- -S ciljem ubrzavanja ostvarivanja ravnopravnosti žena i muškaraca, usvajanje privremenih mjera u državama potpisnicama koje su imale za cilj ubrzavanje ostvarivanja de facto ravnopravnosti žena i muškaraca ne treba smatrati diskriminacijom kao što je definirano u sadašnjoj konvenciji, ali ne treba ni na koji način zahtijevati, kao posljedicu, održavanje nejednakih ili odvojenih standarda; ove mjere treba da budu ukinute kada se postignu ciljevi jednakih mogućnosti i tretmana.
Nakon razmatranja Inicijalnog, drugog i trećeg izvještaja Bosne i Hercegovine po Konvenciji CEDAW-a, 2006.godine, Komitet za eliminaciju diskriminacije žena (Komitet UN-a CEDAW) dostavio je Zaključne komentare i Preporuke CEDAW/C/BiH/CO/3 za Bosnu i Hercegovinu.
Pekinška deklaracija i platforma za akciju (1995.) u poglavlju IV. "Strateški ciljevi i akcije" predlaže da se u "...svakoj od kritičnih oblasti koje izazivaju zabrinutost, dijagnosticira problem i predlože strateški ciljevi s konkretnim akcijama koje treba da preduzmu različiti akteri da bi se unaprijedio položaj svih žena, a posebnu pažnju treba obratiti najugroženijim grupama.
Platforma za akciju konstatira da se žene suočavaju s preprekama ka potpunoj jednakosti i napretku zbog faktora kao što su: rasa, životna dob, jezik, nacionalnost, kultura, vjeroispovijest ili invalidnost, zbog toga što pripadaju urođeničkim narodima ili zbog nekog drugog statusa. Mnoge žene nailaze na specifične prepreke koje su u vezi s njihovim porodičnim statusom, posebno ako su jedini roditelji svojoj djeci; kao i u vezi s njihovim društveno-ekonomskim statusom, uključujući tu i životne uslove u ruralnim izoliranim ili siromašnim oblastima. Postoje i dodatne prepreke za žene izbjeglice, druge raseljene žene, uključujući i interno raseljene žene imigrante ili migrante, čak i neke žene koje migriraju zbog zaposlenja. Mnoge žene su također posebno ugrožene ekološkim katastrofama, teškim i zaraznim bolestima i različitim oblicima nasilja nad ženama.
Preporuka CM/Rec (2007.)17 Komiteta ministara Vijeća Evrope "Standardi i mehanizmi za ravnopravnost spolova" naglašava da je ravnopravnost spolova briga i odgovornost društva u cjelini. U poglavlju ove preporuke, koje se odnosi na strategije, mehanizme i sredstva za ostvarivanje ravnopravnosti spolova, obaveza država članica, između ostalog, je:
- -usvajanje i provođenje efikasnog periodičnog državnog akcionog plana za ravnopravnost spolova, kao i pokazatelja putem kojih bi mjerio ishod i postignuti napredak tokom pomenutog provođenja, pružala podrška sistematičnom i redovnom izvještavanju i, ako je to neophodno, provodila revizija akcija i strategije kako bi se ciljevi u sklopu spomenutih akcionih planova što bolje ostvarili.
U članu 26. tačka c) Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 32/10) definiraju se obaveze Agencije za ravnopravnost spolova BiH da, u okviru svojih nadležnosti, "inicira i koordinira izradu gender akcionog plana Bosne i Hercegovine, u saradnji s entitetskim gender centrima, a koji usvaja Vijeće ministara BiH", a u tački d) da "prati primjenu i koordinira aktivnosti sa svim relevantnim subjektima u procesu provođenja Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine iz člana 24. stav (2) ovog zakona."
Struktura GAP-a BiH za period 2013.-2017.
GAPBiH za period 2013.-2017. strateški je dokumenat koji sadrži strateške ciljeve, programe i mjere za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u svim oblastima društvenog života i rada, u javnoj i privatnoj sferi. On daje smjernice za izradu godišnjih operativnih planova na entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou. GAPBiH prati prioritete svih nivoa organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini, oslanjajući se na GAPBiH 2006.-2011., državnu i entitetske strategije razvoja, Strategiju za ravnopravnost muškaraca i žena Evropske unije i druge relevantne strateške dokumente Vijeća Evrope, Evropske unije i Ujedinjenih naroda.
Ovim strateškim dokumentom i dalje su obuhvaćene sve oblasti društvenog života, ali su utvrđene prioritetne i transferzalne (cross-cuting) oblasti, kao i oblasti koje se odnose na jačanje sistema, mehanizama i instrumenata za postizanje ravnopravnosti spolova, te jačanje saradnje i partnerstva. Na taj način jasnije su definirane obaveze institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova, te obaveze i odgovornosti resornih ministarstva u svakoj prioritetnoj oblasti. GAPBiH za period 2013.-2017. sadrži tri strateška cilja u okviru kojih su definirane prioritetne oblasti djelovanja, odnosno programi i mjere, potrebni za ostvarivanje tog cilja.
STRATEŠKI CILJ 1. Izrada, provođenje i praćenje programa mjera za unapređenje ravnopravnosti spolova u institucijama vlasti, po prioritetnim oblastima Prioritetne oblasti:
I.1. Sprečavanje i suzbijanje nasilja po osnovu spola, uključujući nasilje u porodice kao i trgovinu ljudima;
I.2. Javni život i donošenje odluka;
I.3 Rad, zapošljavanje i pristup ekonomskim resursima;
I.5 Zdravlje, prevencija i zaštita;
I.6 Socijalna zaštita.
STRATEŠKI CILJ 2. Izgradnja i jačanje sistema, mehanizama i instrumenata za postizanje ravnopravnosti spolova Prioritetne oblasti:
II. 1. Koordinacija provođenja i nadzor nad provođenjem GAP-a BiH;
II.1 Praćenje i unapređenje primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova;
II.2. Jačanje i saradnja institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova;
II.3. Podizanje svijesti o ravnopravnosti spolova u svim segmentima društva;
II.4. Podrška programima i projektima institucionalnih i vaninstitucionalnih partnera;
II.5. Praćenje i ocjena napretka u postizanju ravnopravnosti spolova.
STRATEŠKI CILJ 3. Uspostavljanje i jačanje saradnje i partnerstva Prioritetne oblasti:
III.1. Saradnja na regionalnom i međunarodnom nivou;
III.2. Saradnja s organizacijama civilnog društva, socijalnim partnerima, akademskom zajednicom.
Svaka oblast u svakom strateškom cilju sadržavat će:
- -kratku analizu stanja, uključujući i važeće domaće i međunarodne propise i dokumente;
- -programe mjera u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH;
- -nadležne nosioce odgovornosti i rokove. Primarni nosioci odgovornosti u strateškim ciljevima 2. i 3. su institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova, a u Strateškom cilju 1. primarni nosioci odgovornosti su nadležni organi državne uprave u skladu sa zakonski propisanim djelokrugom;
- -obavezu izvještavanja.
Za postizanje sva tri strateška cilja od jednakog značaja su i transferzalne oblasti, koje predstavljaju integralni dio svih navedenih prioritetnih oblasti. Međutim, planiranju i provođenju aktivnosti i mjerama djelovanja u ovim oblastima također će se pristupati strateški, sistemski i multisektorski.
Transferzalne oblasti su:
- -mediji;
- -unapređenje položaja višestruko marginaliziranih grupa žena i muškaraca;
- -uloga muškaraca;
- -usklađivanje, privatnog i profesionalnog života.
STRATEŠKI CILJEVI I PRIORITETI I. STRATEŠKI CILJ 1. Izrada, provođenje i praćenje programa mjera za unapređenje ravnopravnosti spolova u institucijama vlasti, po prioritetnim oblastima Uvod
Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH utvrđene su obaveze svih institucija vlasti da preduzmu odgovarajuće i potrebne mjere radi provođenja odredbi propisanih ovim zakonom i GAP-om BiH.
Da bi preuzete obaveze bile ispunjene, institucije vlasti moraju uspostaviti i provoditi aktivne javne politike i strateške mjere za postizanje ravnopravnosti spolova. Integracija standarda ravnopravnosti spolova u sve oblasti društvenog života (gender mainstreaming) nije samo obaveza institucija za ravnopravnost spolova, već svih nadležnih institucija koje su dužne uvoditi i primjenjivati ove standarde u svom djelokrugu.
U Strateškom cilju 1. definirane su obaveze nadležnih institucija vlasti u prioritetnim oblastima Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH i međunarodnih standarda za ravnopravnost spolova. U njima su navedene mjere koje su nadležne vlasti dužne da preduzmu u periodu provođenja GAP-a BiH. Rokovi kao i nosioci aktivnosti bit će utvrđeni godišnjim operativnim planovima koji će biti definirani u skladu s nadležnostima institucija koje su ustanovljene odgovarajućim zakonskim okvirom.
Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH i Gender centar RS-a nastavit će pružati stručnu podršku nadležnim institucijama vlasti u provođenju aktivnosti. Aktivnosti Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Gender centra FBiH i Gender centra RS-a bit će dodatno definirane u Strateškom cilju 2.
Strateški cilj 1. uključuje mjere i aktivnosti u šest prioritetnih oblasti, a to su:
- 1.Sprečavanje i suzbijanje nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici kao i trgovinu ljudima;
- 2.Javni život i donošenje odluka;
- 3.Rad, zapošljavanje i pristup ekonomskim resursima;
- 4.Obrazovanje, nauka, kultura i sport;
- 5.Zdravlje;
- 6.Socijalna zaštita.
Mjere u navedenim oblastima definiraju se prema sljedećoj strukturi:
- -Uvođenje i primjena međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova, kao obaveza kojima se direktno ili indirektno reguliraju pitanja ravnopravnosti spolova;
- -Provođenje analiza sa aspekta ravnopravnosti spolova (gender analiza) zakona, strategija, akcionih planova, programa i drugih akata;
- -Vođenje statističke evidencije, analiza i redovno objavljivanje podataka, razvrstanih po spolu;
- -Izrada i provođenje mjera za unapređenje ravnopravnosti spolova u institucijama u skladu s obavezama iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH;
- -Provođenje obuka o ravnopravnosti spolova;
- -Provođenje promotivnih aktivnosti, informacionih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti o ravnopravnosti spolova;
- -Redovno praćenje i izvještavanje o napretku institucija u primjeni međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova.
Principi za definiranje mjera i aktivnosti institucija:
- -Princip korištenja međunarodnih standarda u oblasti ravnopravnosti spolova
Prilikom kreiranja i provođenja aktivnosti institucije koriste međunarodne standarde u oblasti ravnopravnosti spolova, a posebno standarde koji proizilaze iz dokumenata Ujedinjenih naroda, Vijeća Evrope i Evropske unije. U svakoj oblasti GAP-a BiH nabrojani su osnovni dokumenti iz kojih proizilaze međunarodni standardi.
- -Princip usklađivanja propisa sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH
U skladu s članom 24. stav 3. Zakona ravnopravnosti spolova u BiH, svi zakoni, podzakonski akti, strategije i akcioni planovi moraju se usklađivati s odredbama ovog zakona i s međunarodnim standardima u oblasti ravnopravnosti. Usvojeni međunarodni dokumenti zahtijevaju uvođenje odredbi za postizanje ravnopravnosti spolova i zabranu diskriminacije na osnovu spola u pravni sistem, a ne samo u zakone kojima se direktno reguliraju pitanja ravnopravnosti spolova i diskriminacije.
- -Princip otklanjanja diskriminacije na osnovu spola
Aktivnosti institucija bit će usmjerene na otklanjanje uzroka koji dovode do diskriminacije na osnovu spola, koja nastaje zbog bioloških razlika između osoba ženskog i muškog spola, ali i onih sociološki i kulturološki uslovljenih razlika između osoba muškog i ženskog spola.
- -Princip ravnopravnosti spolova
U skladu s potrebama, aktivnosti GAP-a BiH trebalo bi da budu usmjerene na postizanje ravnopravnosti spolova kako bi se osiguralo da osobe muškog i ženskog spola imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, jednaku korist od ostvarenih rezultata, te da su jednako prisutne u svim oblastima javnog i privatnog života. Aktivnosti GAP-a BiH bit će usmjerene na osnaživanje žena u onim oblastima u kojima su one posebno isključena grupa uvođenjem posebnih mjera predviđenih Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH.
- -Princip saradnje s institucijama za ravnopravnost spolova
Prilikom kreiranja i provođenja aktivnosti iz GAP-a BiH, bilo bi neophodno da institucije ostvare kontinuiranu saradnju sa institucijama za ravnopravnost spolova (Agencijom za ravnopravnost spolova BiH, Gender centrom FBiH i Gender centrom RS-a) kako bi se međusobni kapaciteti koristili za postizanje efikasnih, efektivnih i održivih rezultata.
- -Princip analize uticaja budžeta na različite potrebe žena i muškaraca (rodno odgovorno budžetiranje)
Prilikom planiranja aktivnosti i izrade analiza stanja u pojedinačnim oblastima, neophodno je da svaki bužetski korisnik napravi analizu kako bi se ocijenio uticaj postojećih budžetskih sredstava na zadovoljavanje različitih potreba žena i muškaraca. Ova analiza trebalo bi da posluži kao osnov za planiranje aktivnosti po oblastima GAP-a BiH.
- -Princip saradnje s nevladinim organizacijama
U planiranju i provođenju aktivnosti nadležne institucije bi, po potrebi, trebalo da ostvare saradnju s nevladinim organizacijama u onim oblastima u kojima su nevladine organizacije izgradile kapacitete za rad na pitanjima ravnopravnosti spolova. Nevladine organizacije koje rade s krajnjim korisnicima imaju informacije o potrebama tih grupa i mogu doprinijeti efikasnijem provođenju aktivnosti iz GAP-a BiH.
- -Princip unapređenja održivosti aktivnosti
Prilikom kreiranja i provođenja aktivnosti iz GAP-a BiH od strane institucija, svi nosioci odgovornosti dužni su preduzeti odgovarajuće mjere definirane članom 24. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. To uključuje:
- -donošenje programa mjera radi postizanja ravnopravnosti spolova u svim oblastima i na svim nivoima vlasti,
- -donošenje novih ili izmjenu i dopunu postojećih zakona i drugih propisa radi usklađivanja s odredbama ovog zakona i međunarodnim standardima za ravnopravnost spolova,
- -provođenje aktivnosti i mjera iz GAP-a BiH kroz redovne programe rada uz osiguranje budžetskih sredstava,
- -osiguranje prikupljanja, vođenja, analize i prikazivanja statističkih podataka razvrstanih po spolu.
Svi nosioci aktivnosti dužni su da, prilikom izrade prijedloga aktivnosti za provođenje GAP-a BiH, analiziraju stanje spolova u određenoj oblasti te da predlažu mjere za otklanjanje uočene neravnopravnosti spolova u toj oblasti.
- -Princip uključivanja transverzalnih oblasti
Prilikom planiranja aktivnosti u institucijama, neophodno je uključivati oblasti koje su transverzalne, odnosno koje se prožimaju kao integralni dio svake prioritetne oblasti.
Transferzalne oblasti su:
- -Mediji
Stereotipi i predrasude su osnovni uzrok neravnopravnosti spolova i diskriminacije na osnovu spola, te bi sve aktivnosti trebalo da budu usmjerene na promjenu svijesti o ravnopravnosti spolova kod šire i stručne javnosti. S obzirom da mediji imaju veliki uticaj na društvene promjene, medijska promocija ravnopravnosti spolova, kao principa ljudskih prava, može ubrzati strukturalne promjene ka ravnopravnosti spolova.
- -Unapređenje položaja višestruko marginaliziranih grupa žena i muškaraca
Otežavajuća okolnost za ostvarivanje prava je diskriminacija i isključenost po više različitih osnova kao što su: spol i dob, spol i pripadnost nacionalnoj manjini, spol i imovno stanje, spol i invaliditet. Prilikom planiranja aktivnosti, potrebno je posebno obratiti pažnju na specifične potrebe višestruko isključenih grupa, odnosno osoba koje su izložene višestrukoj diskriminaciji, uključujući rodne aspekte i probleme.
- -Uloga muškaraca
Neravnopravnost spolova i diskriminacija na osnovu spola pitanja su koja utiču na ostvarivanje prava i žena i muškaraca. Radi efikasnog rada na otklanjanju neravnopravnosti spolova i diskriminacije na osnovu spola, neophodno je podsticati veće uključivanje muškaraca kao prirodnih partnera. Uključivanje muškaraca i dječaka u sve segmente ravnopravnosti spolova dovodi do smanjenja nasilja u kojima su počinioci muškarci, vodi ka unapređenju partnerskih i porodičnih veza, jača inicijative ženskog pokreta, utiče na poboljšanje zdravlja i žena i muškaraca, dječaka i djevojčica, te dovodi do ubrzanja i efikasnosti svih drugih intervencija na polju ravnopravnosti spolova.
- -Usklađivanje privatnog i profesionalnog života
Rodni stereotipi i podjela na rodne uloge utiču na društvene modele koji ženu često drže odgovornom za porodični i privatni život (za neplaćeni rad), a muškarca za javnu sferu i poslovni život (za plaćeni rad). Ovo rezultira nejednakom podjelom domaćih i porodičnih obaveza, što je jedan od glavnih razloga za diskriminaciju žena na tržištu rada, ograničavajući njihovo političko i društveno učešće. Zbog toga je potrebno podsticati mjere za usklađivanje privatnog i profesionalnog života kao što je, između ostalog, razvoj poslovne prakse koja uvažava porodični život i jednako je dostupna ženama i muškarcima.
- -Princip koordinacije, saradnje i poštivanja ustavom ustanovljene podjele nadležnosti
Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar RS-a i Gender centar FBiH će u postupku izrade i provođenja GAP-a poštivati princip koordinacije, saradnje i poštivanja ustavima ustanovljene podjele nadležnosti. Pritom, Agencija za ravnopravnost spolova BiH koordinira procesom izrade i provođenja ovog plana tako da u tom procesu ostvaruje blisku saradnju s gender centrima RS-a i FBiH, koji preuzimaju koordinaciju i saradnju s institucionalnim i vaninstitucionalnim partnerima na nivou entiteta i lokalnih zajednica u oblastima koje su u nadležnosti entiteta i lokalnih samouprava. U ovom procesu uzimaju se u obzir važeći zakoni, politike, strategije i prioriteti entiteta kako u planiranju ciljeva, mjera i aktivnosti, tako i prilikom izvještavanja. Gender centar RS-a i Gender centar FBiH imaju obavezu poštivati nadležnosti ustanovljene na nivou Bosne i Hercegovine. Planovi i izvještaji o napretku GAP-a bit će dostavljeni na usvajanje nadležnim organima Bosne i Hercegovine, RS-a i FBiH. Ovaj princip podrazumijeva i obavezu razmjene informacija, međusobnog izvještavanja o napretku i preprekama te zajedničku i pojedinačnu promociju i razmjenu iskustava i dobrih praksi u Bosni i Hercegovini, RS-u, FBiH, u regiji i na međunarodnom nivou.
Prioritetne oblasti u okviru Strateškog cilja 1. I.1. Sprečavanje i suzbijanje nasilja po osnovu spola, uključujući nasilje u porodici kao i trgovinu ljudima Uvod
Bosna i Hercegovina, čiji je cilj da se u narednom periodu priključi evropskim integracijama, ima zadatak da uskladi svoje propise s evropskim propisima kojima se regulira pitanje nasilja i trgovine ljudima (trafficking). Ovi propisi su mnogobrojni, a najvažnije je istaći sljedeće: Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena; Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama (A/RES/48/104, 20.12.1993.); Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 – Žene, mir i sigurnost"; Pekinška deklaracija i platforma za akciju, usvojena na Četvrtoj svjetskoj konferenciji žena u Pekingu 1995., Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici i Preporuka Vijeća Evrope Rec (2002.)5. Vijeće Evropske unije je 8.12.2008. usvojilo Smjernice Evropske unije o suzbijanju nasilja i svih oblika diskriminacije žena i djevojčica 1.
Država Bosna i Hercegovina je po članu II. Ustava obavezna osigurati najviši nivo međunarodnopriznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustav BiH pruža zaštitu od zlostavljanja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (stav 3.(b)); pravo na fer suđenje u građanskim i krivičnim postupcima (stav 3. (e)); pravo na privatni i porodični život i smještaj (stav 3. (f)).
Ustav BiH garantira najviši stepen međunarodnopriznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda time što je u svoj ustavni sistem inkorporirao 15 najvažnijih instrumenata za zaštitu ljudskih prava. Obaveza Bosne i Hercegovine da primijeni najviše međunarodnopriznate standarde ljudskih prava proizilazi i iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ustav BiH predviđa da su "opći principi međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta".
Također, zabranjuje se diskriminacija, te garantira uživanje prava i sloboda predviđenih ovim dokumentom svim osobama bez razlike po kojem osnovu, uključujući i spol. Stoga, u skladu sa Ustavom BiH, država mora osigurati prava i slobode. Nasilje nad ženama, kao izraz neravnoteže moći i neravnopravnosti spolova, prisutno je stoljećima u svim oblicima historijskog razvoja, u svim društvima bez obzira na politički i ekonomski sistem, bogatstvo, rasu ili kulturu. Od rođenja do smrti, žene se suočavaju s diskriminacijom i nasiljem od države, zajednice i porodice. Najmanje svaka treća žena na svijetu tokom svog života bit će žrtva nasilja.
Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova u BiH, nasilje na osnovu spola je "svako djelovanje kojim se nanosi ili može biti nanesena fizička, psihička, seksualna ili ekonomska šteta ili patnja, kao i prijetnja takvim djelovanjem koje sputava osobu ili grupu osoba da uživaju u svojim ljudskim pravima i slobodama u javnoj i privatnoj sferi života". Kako se veliki dio nasilja odvija u porodici, važno je naglasiti da s ovog stanovišta nasilje u porodici predstavlja "svaki oblik kontrole ili dominacije koji ugrožava ili povređuje fizički ili moralni integritet žene u porodici". (Lukić, 1997.)
U Bosni i Hercegovini veliki broj žena suočava se s problemom porodičnog nasilja. Naše društvo izgrađeno je na dubokim patrijarhalnim temeljima, tako da žene žrtve nasilja ne uživaju podršku društva i suočene su s tradicionalnim predrasudama i nerijetko nastavljaju život s nasilnom osobom, prvenstveno zbog ekonomske zavisnosti i straha za djecu.
Trgovina ljudima, naročito trgovina ženama radi prostitucije, predstavlja problem koji je posljednjih godina postao izuzetno aktuelan na prostorima Bosne i Hercegovine. Naime, otvaranje državnih granica, prelazak na tržišnu ekonomiju, povećanje nezaposlenosti i siromaštva, raspad državne strukture i smanjenje kontrole kretanja u nekim dijelovima Evrope, stvorili su povoljne uslove na prostorima naše države za razvoj ilegalne trgovine, a posebno trgovine ljudima radi seksualnog iskorištavanja i na prostorima naše države.
Ocjena stanja
Nasilje u porodici, kao jedan od najvećih izazova bosanskohercegovačkog društva, problem je koji je izašao iz privatne u javnu sferu. S ciljem adekvatnog odgovora na ovaj problem, usvojeni su entitetski zakoni o zaštititi od nasilja u porodici i strategije na nivou države i entiteta. Državna strategija prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za BiH za period 2009.-2011. obuhvatala je aktivnosti koje su realizirane na nivou države, te koordinaciju aktivnosti entitetskih strateških i akcionih planova, koji su uspješno provedeni.
Žrtve nasilja u porodici u BiH dospjele su u središte interesiranja i zaštite društva, usljed promjene zakonskih propisa, edukacije, jačanja kapaciteta i unapređenja prakse institucija za efikasniju primjenu zakona, kao i poboljšanja saradnje institucija i nevladinih organizacija. Žrtve nasilja u porodici sve su više ohrabrene da nasilje prijave nadležnim institucijama, subjektima zaštite i da se za pomoć obrate nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima nasilja u porodici. U Bosni i Hercegovini djeluje 10 sigurnih kuća i dva sigurna stana te dva SOS telefona (1265 Federacija BiH i 1264 RS).
Neophodno je pružiti daljnju podršku u provođenju zakona, podzakonskih akata i strateških planova prevencije i zaštite od nasilja u porodici i nad ženama, omogućiti održivo funkcioniranje sigurnih kuća i drugih servisa koji pomažu žrtvama nasilja, nastaviti uspostavljanje referalnih mehanizama, provođenje istraživanja i uspostavljanje jedinstvene baze statističkih podataka o slučajevima porodičnog nasilja. Također, potrebno je nastaviti rad s počiniocima nasilja, kao i provođenje informativnih kampanja, uključujući i konkretne poruke dječacima i muškarcima o njihovoj odgovornosti u pogledu prevencije i ukidanja nasilja nad djevojčicama i ženama.
Osnovni uzroci koji dovode do pojave trgovine ljudima u Bosni i Hercegoviniu su: teška ekonomska situacija, nepostojanje mogućnosti zapošljavanja, veliki broj raseljenih osoba i teške ekonomske prilike u porodicama koje dovode mlade žene i djevojke u situaciju da namamljene lažnim oglasima kojima se nudi zaposlenje postaju žrtve trgovine ljudima i prostitucije. Vijeće ministara BiH je 2008. godine usvojilo Akcioni plan za sprečavanje trgovine ljudima u BiH za period 2008.-2012., u kojem su dodatno razrađeni ciljevi i mjere za podršku, prevenciju, zaštitu žrtava trgovine, krivičnom gonjenju počinilaca i međunarodnoj saradnji. U saradnji nadležnih institucija i međunarodnih organizacija proveden je niz aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti javnosti o trgovini ljudima i posebno ranjivim kategorijama stanovništva, te gender aspektu ovog problema, uključujući rad s djevojčicama i ženama koje pripadaju ranjivim grupama (Romkinje, raseljene osobe, djeca bez roditelja, djeca iz siromašnijih porodica).
Nastavak aktivnosti usmjerenih na borbu protiv trgovine ljudima, te sprečavanje i suzbijanje ovog fenomena podrazumijeva, između ostalog, daljnje jačanje koordinacije za poboljšanu pomoć žrtvama i efikasnije krivično gonjenje trgovaca ljudima. Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova i dalje će provoditi aktivnosti na podizanju svijesti o problemu trgovine ljudima, naročito ženama i djevojčicama radi prostitucije i seksualnih usluga, te preventivno djelovanje na otklanjanju uzroka koji dovode do trgovine ljudima, posebno među ranjivim kategorijama.
Mjere
Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i muškarcima u javnoj i privatnoj sferi, kao i sve oblike trgovine ljudima uspostavljanjem efikasnog sistema zaštite i prevencije
I.1.1. Uvođenje i primjena međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova, kao obaveza kojima se direktno ili indirektno regulira sprečavanje i suzbijanje nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;
I.1.2. Redovno sistematsko prikupljanje, analiza i objavljivanje podataka i informacija o tipovima i obimu nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;
I.1.3. Uspostavljanje efikasanog sistema zaštite i prevencije nasilja na osnovu spola, kao i prevencije i kažnjavanja trgovine ljudima, naročito žena i djece, uključujući zaštitu potencijalnih i stvarnih žrtava, njihovu rehabilitaciju i sudsko gonjenje počinilaca;
I.1.4. Provođenje aktivnosti državne i entitetskih strategija i akcionih planova za prevenciju i borbu protiv nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, te za prevenciju i borbu protiv trgovine ljudima;
I.1.5. Provođenje ili podrška istraživanjima o razmjerama i aspektima problema nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;
I.1.6. Provođenje edukativnih programa za profesionalce, pružaoce usluga, uključujući i posebne obuke za prevenciju i suzbijanje nasilja na osnovu spola i trgovine ljudima, uključujući identificiranje i pomoć žrtvama, te zaštitu njihovih ljudskih prava;
I.1.7. Podrška programima psihosocijalnog tretmana počinilaca ili onih koji pribjegavaju nasilnom ponašanju u porodici i drugim sredinama, kao i programima za reintegraciju žrtava nasilja i trgovine ljudima u društvo, uključujući i reintegraciju u obrazovni sistem i na tržište rada;
I.1.8. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti u pogledu nasilja nad ženama kao kršenju ljudskih prava, uključujući i konkretne poruke upućene dječacima i muškarcima o njihovoj odgovornosti u pogledu prevencije i ukidanja nasilja nad ženama i u porodici;
I.1.9. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja za podizanje svijesti žena, djevojaka i djevojčica, kao naročito ugroženih kategorija o pojavi trgovine ljudima;
I.1.10. Praćenje i izvještavanje o pojavnim oblicima nasilja na osnovu spola, kao i trgovine ženama i djevojčicama i preduzetim mjerama za suzbijanje ovih pojava.
Nosioci odgovornosti: Organi vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.
Rok za provođenje: 2013.- 2017.
I.2. Javni život i donošenje odluka Uvod
Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) i Rezolucijom Evropskog parlamenta o učešću žena u mirnom rješavanju sukoba (2000/2025(INI)) daju se uputstva i smjernice Vijeću ministara BiH, entitetskim vladama kao i ostalim akterima za preduzimanje odgovarajućih mjera kako bi unaprijedili položaj žene u društvu i spriječili svaki oblik nasilnog rješavanja problema.
Cijela ideja parlamentarne demokratizacije počiva na zastupljenosti svih njenih građana i građanki. Društvo bez punog učešća žena i muškaraca u donošenju odluka je nedemokratizirano društvo. Konvencija UN-a o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena usvojena 1979., Pekinška deklaracija i platforma za akciju iz 1995., te Preporuka Rec (2003.) 3 Vijeća ministara zemljama članicama o ravnopravnom učešću žena i muškaraca u političkom i javnom donošenju odluka, usvojena 12.3.2003., daju smjernice zemljama članicama za uključivanje ravnomjernog broja žena i muškaraca u donošenje odluka na svim nivoima vlasti. Izgradnja savremenog društva, između ostalog, zavisi i od ženskih radnih sposobnosti, njihovih iskustava i stavova. Nedostatak ravnoteže između društvenog uticaja žena i muškaraca znači redukciju u mnogim mogućnostima bosanskohercegovačkog društva. Kao što se navodi u izvještaju Svjetske banke iz 1999. godine, demokratija i ravnomjerna zastupljenost spolova garantiraju bolji ekonomski razvoj.
Zbog toga, s pravom možemo reći da je od suštinskog značaja za bosanskohercegovačko društvo u cjelini ravnomjerno učešće i podjela odgovornosti žena i muškaraca u javnom životu i prilikom donošenja odluka, kao što je definirano članom 20. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. Pitanje ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini mora postati dio svake progresivne politike, na svim nivoima i u svim sferama.
Radi bržeg postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini, prilikom noveliranja Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, član 20. usklađen je s Preporukom (2003.)3 Odbora ministara Vijeća Evrope, kojom se propisuje da: "Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje 40% u državnim organima na svim nivoima organizacije vlasti i organima lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke..."
Ocjena stanja
Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se član 20. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH primjenjivao u praksi. Izborni zakon BiH nije u potpunosti usklađen sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Poseban pomak predstavlja usvajanje izmjena i dopuna kojim se uvedene afirmativne mjere prilikom usklađivanja Zakona o finansiranju političkih stranaka sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH.
Na kandidatskim listama političkih stranaka na Općim izborima 2010. godine predstavljen je najveći broj kandidatkinja u odnosu na dva ranija izborna ciklusa 2002. i 2006. godine, što nije značajnije uticalo na ostvarivanje ravnopravnog učešća žena i muškaraca u političkom i javnom životu. Mogućnosti političke participacije žena i njihovog političkog uticaja u javnoj i medijskoj sferi još uvijek su izrazito ograničene.
Veliku prepreku ravnopravnoj zastupljenosti žena u političkom životu predstavlja nedovoljna podrška političkih stranaka ženama-članicama u izradi političkih programa i političkoj afirmaciji, iako statuti političkih stranaka ne sadrže odredbe kojima bi se zabranjivalo ženama da učestvuju u radu organa stranke. Određeni, manji broj političkih stranaka je u svojim aktima definirao svoje obaveze s ciljem postizanja jednakosti i ravnopravnosti spolova u praksi. Međutim, još uvijek postoji tradicionalan pristup položaju žene i uspostavljeni obrasci ponašanja i odnosa u društvu koji, uz nedovoljne zakonske propise, utiču na podzastupljenost i nedovoljno učešće žena u javnom životu kao i na mjestima donošenja odluka. Neophodno je da svi akteri, uključujući političke stranke i medije, učestvuju u afirmaciji žena kao ravnopravnih nositeljica političkih funkcija na svim nivoima vlasti u BiH.
Mjere
Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je postizanje ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini
I.2.1. Integracija međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova, kao obaveza kojima se direktno ili indirektno regulira ravnopravno učešće u javnom životu, uključujući učešće u zakonodavnim organima, izvršnoj vlasti, javnoj upravi, sudstvu i diplomatiji;
I.2.2. Provođenje gender analiza i istraživanja o učešću žena i muškaraca u javnom životu i donošenju odluka, na bazi redovnog vođenja i objavljivanja statističke evidencije razvrstane po spolu o zastupljenosti na izbornim kandidatskim listama, rezultatima izbora na svim nivoima vlasti, te zastupljenosti žena i muškaraca u izvršnoj vlasti, javnoj upravi, sudstvu i diplomatiji;
I.2.3. Izrada i provođenje mjera za unapređenje ravnopravne zastupljenosti u javnom životu i na mjestima donošenja odluka;
I.2.4. Provođenje obuka radi jačanja kapaciteta političkih stranaka s ciljem povećanja broja žena u javnom životu i na svim nivoima odlučivanja;
I.2.5. Jačanje uloge i odgovornosti medija, provođenje promotivnih aktivnosti, informacionih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti o važnosti ravnopravne zastupljenosti žena i muškaraca na svim nivoima političkog i javnog odlučivanja;
I.2.6. Redovno praćenje i izvještavanje o zastupljenosti žena i muškaraca na pozicijama donošenja odluka, izbornih listi i drugih procesa selekcije kandidata za rukovodeće pozicije u organima na svim nivoima organizacije vlasti, regionalnom i međunarodnom nivou.
Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima, Centralna izborna komisija BiH.
Rok za provođenje: 2013.- 2017.
I.3. Rad, zapošljavanje i pristup ekonomskim resursima Uvod
Prema standardima Ujedinjenih naroda: "Pod razvojem se podrazumijeva ukupni razvoj koji obuhvata razvoj političkih, ekonomskih, društvenih, kulturnih i drugih dimenzija ljudskog života, kao i razvoj ekonomskih i drugih materijalnih resursa, te fizički, moralni i intelektualni razvoj ljudskih bića".
Bosna i Hercegovina, čiji je cilj da se u narednom periodu priključi evropskim integracijama, ima zadatak da uskladi državne i entitetske propise s evropskim dokumentima kojima se reguliraju oblasti zapošljavanja i tržišta rada. Kao posebno značajni dokumenti za ovu oblast izdvajaju se: Rezolucija Vijeća Evrope (29.5.1990.) koja se odnosi na zaštitu dostojanstva žena i muškaraca na poslu, Preporuka Evropske komisije (27.11.1991.) koja se odnosi na zaštitu dostojanstva žena i muškaraca na poslu, uključujući borbu protiv seksualnog uznemiravanja, Direktiva Vijeća Evrope 86/378/EE3 (5.7.2006.) o provođenju principa jednakih mogućnosti i jednakog tretiranja muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja, Evropska revidirana socijalna povelja, 2004., Evropska konvencija o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, 12.7.2002., Pekinška deklaracija i platforma za akciju, usvojena na Četvrtoj konferenciji žena u Pekingu 1995., te Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope 1700 (2005.) o suzbijanju diskriminacija žena kao radne snage i na radnom mjestu (27.4.2005.). Bosna i Hercegovina potpisnica je 81 konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR), tako da je u proteklom periodu napravljen veliki pomak kada je u pitanju usklađivanje zakona iz oblasti rada s međunarodnim zakonskim okvirom.
Prema važećim zakonima iz oblasti rada, u Bosni i Hercegovini zabranjena je svaka vrsta diskriminacije po osnovu prava na rad i zapošljavanje. Donesen je i Zakon zabrani diskriminacije BiH kojim je definiran postupak zaštite od diskriminacije u pravnom sistemu BiH.
Ekonomski razvoj je višedimenzionalan proces i u velikoj mjeri zavisi od očuvanja makroekonomske stabilnosti i otvorenosti privrede u Bosni i Hercegovini. Ekonomski rast i ravnomjeran ekonomski razvoj stvaraju pretpostavke za veću zaposlenost i efikasniji sistem socijalne zaštite, što konačno vodi ka smanjenju siromaštva. Zemlje koje se pripremaju za pristupanje Evropskoj uniji morat će, također, provesti privredne reforme i jasnu makroekonomsku politiku.
Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH (čl.12.-16.) regulirano je pitanje zapošljavanja, rada i pristupa svim oblicima resursa. Zakon zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola u radu i radnim odnosima. Zakonom je zabranjeno uskraćivanje jednake plaće za rad jednake vrijednosti za oba spola, onemogućavanje napredovanja na poslu pod jednakim uslovima, onemogućavanje jednakih uslova za obrazovanje, neravnomjerna prilagođenost radnih i pomoćnih prostorija za rad potrebama osoba oba spola, različit tretman zbog trudnoće, porođaja ili korištenja prava na porodiljsko odsustvo, bilo koji nepovoljan tretman roditelja ili staratelja u usklađivanju obaveza iz profesionalnog i porodičnog života ili svaka druga radnja ili djelo koje predstavlja neki od oblika: direktne ili indirektne diskriminacije, utvrđenih članom 4. st. (1) i (2) prečišćenog teksta Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.
Oblast rada, zapošljavanja i pristupa resursima izuzetno je složena sa aspekta ravnopravnosti spolova, jer podrazumijeva oblast tržišne ekonomije i ekonomije brige, formalnu i neformalnu sferu ekonomije, te multidimenzionalne aspekte pristupa različitim ekonomskim i društvenim resursima koji proističu iz rada kao svakodnevne društvene aktivnosti. Jednake mogućnosti na tržištu rada i u ekonomskom životu, ekonomska nezavisnost i mogućnost donošenja odluka u ekonomskim strukturama od vitalnog su značaja za ostvarenje ravnopravnosti spolova.
U Bosni i Hercegovini postoji veoma jaka veza između društvene uloge žene, njenog obrazovanja, zanimanja i položaja na tržištu rada. Pitanje jednakih mogućnosti za postizanje prihoda, beneficija i vrednovanje neplaćenog rada treba posmatrati u svjetlu međunarodnih standarda, Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, državnog akcionog plana, Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Također je veoma bitno naglasiti da do sada u Bosni i Hercegovini nisu provedena sveobuhvatna istraživanja o prihodima i beneficijima sa aspekta gendera i da su opće znanje i svijest o uticaju neplaćenog rada na društvo, ekonomiju, razvoj i smanjenje siromaštva na veoma niskom nivou.
Ocjena stanja
S ciljem ukidanja diskriminacije na osnovu spola u oblasti rada i zapošljavanja, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi BiH i entitetski zakoni o radu usklađeni su sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Strategije zapošljavanja na nivou države i entiteta su, također, usklađene sa standardima ravnopravnosti spolova. Međutim, i pored toga, prisustvo žena na tržištu rada nije na zadovoljavajućem nivou. Osim činjenice da žene čine 51,7% od ukupno procijenjenog broja radno sposobnog stanovništva, samo 35,6% zaposlenih su žene. To je najniži procenat učešća žena u jugoistoičnoj Evropi. Struktura zaposlenih osoba je ravnomjerna za oba spola, ali detaljniji uvid pokazuje da je procentualni udio mlađih žena na tržištu rada manji u odnosu na njihove kolege. Najčešći razlozi za ovakvu situaciju su: napuštanje posla zbog brige o djeci, veća potražnja za mlađom radnom snagom, ranija dob penzioniranja žena, itd.
U Bosni i Hercegovini su još uvijek prisutni stereotipi o poželjnim zanimanjima i profesijama kojima se više bave žene ili muškarci. Mogućnost bosanskohercegovačkih žena da odgovore na zahtjeve koje diktira tržište rada znatno je ograničena. Nema posebnih programa stručnog usmjeravanja namijenjenih ženama, posebno mladim ženama, koje tek treba da izaberu vrstu obrazovanja i zanimanja za koje će se obučavati, što bi bilo od velike pomoći. Adekvatni programi stručnog usmjeravanja uticali bi i na promjenu uočene rodne stereotipizacije u izboru zanimanja i rada, te kasnijeg napredovanja. Država još nije sistemski riješila pitanje obrazovanja odraslih i prekvalifikacije, koja se pokazala neophodnom nakon zatvaranja industrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Nema posebnih programa zapošljavanja, prekvalifikacije ili rehabilitacije koji se odnose na žene s invaliditetom, a također nema relevantnih statističkih podataka ni posebnih mjera za zaštitu žena s invaliditetom u oblasti rada i zapošljavanja.
Zbog toga, ovoj oblasti treba posvetiti posebnu pažnju prilikom izrade budućih programa mjera, kojima će se osigurati primjena domaćih i međunarodnih standarda o jednakom tretmanu i mogućnostima oba spola prilikom zaposlenja i uslova na radu, uključujući fleksibilno radno vrijeme, mogućnost napredovanja u karijeri, zaštitu materinstva i očinstva, kao i jednako pravo u pristupu i ponudi roba i usluga.
Mjere
Osnovni cilj koji se želi postići previđenim mjerama je eliminiranje diskriminacije na osnovu spola u radu, zapošljavanju i na tržištu rada te osiguranje jednakih mogućnosti ženama i muškarcima u pristupu ekonomskim resursima, uključujući i smanjenje siromaštva putem novih makroekonomskih i razvojnih strategija.
I.3.1. Identificiranje prioritetnih zakona, strategija, akcionih planova, programa i drugih akata u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa resursima s ciljem uvođenja međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova;
I.3.2. Provođenje gender analize strategija, politika, programa i projekata u oblasti tržišta rada, zapošljavanja, pristupa ekonomskim resursima, s ciljem utvrđivanja nedostataka, prednosti, stvarnih potreba i mogućnosti sa aspekta ravnopravnosti spolova;
I.3.3. Redovno prikupljanje, analiza i objavljivanje podatka razvrstanih po spolu o učešću žena i muškaraca na tržištu rada i ekonomskom životu, uključujući učešće na mjestima odlučivanja, napredovanje u karijeri, prihod, nadnice, rad na neodređeno/određeno vrijeme, uslovi poslovnog ugovora, pristup kreditima, itd.;
I.3.4. Izrada i provođenje programa mjera i aktivnosti za otklanjanje diskriminacije na osnovu spola u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa ekonomskim resursima, uključujući jačanje institucionalnih kapaciteta za primjenu međunarodnih i domaćih standarda u ovoj oblasti, uvođenje rodno odgovornih budžeta, te uspostavljanje odgovarajućih institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova koji će koordinirati provođenje ovih mjera;
I.3.5. Podrška istraživanjima i programima za povećanje učešća žena u radnoj snazi i smanjenje nezaposlenosti, razvoj ženskog poduzetništva, kao i zastupljenosti u poljoprivrednoj proizvodnji i neformalnom sektoru, te ekonomskom i društvenom osnaživanje žena;
I.3.6. Podrška istraživanjima i programima koji se odnose na unapređenje položaja žena u oblasti ruralnog razvoja, kao i integriranje gender/rodnih pitanja u programe vezane za održivi razvoj i zaštitu okoliša;
I.3.7. Organiziranje programa obuka za žene, s ciljem osposobljavanja za traženje, izbor i dobivanje adekvatnog zaposlenja, uključujući prekvalifikaciju i samozapošljavanje, pokretanje i razvijanje poduzetništva;
I.3.8. Unapređenje mjera za usklađivanje poslovnog i privatnog života uključujući zaštitu materinstva i očinstva, unapređenje odredbi o plaćenom porodiljskom odsustvu, plaćenom roditeljskom odsustvu za oba roditelja, kao i posebne mjere koje olakšavaju zaposlenima usklađivanje profesionalnih i porodičnih obaveza;
I.3.9. Provođenje promotivnih aktivnosti, informacionih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti o pravu žena i muškaraca na jednak pristup zapošljavanju, tržištu rada i ekonomskim resursima u oblasti zaštite okoliša i održivog razvoja;
I.3.10. Praćenje napretka i izvještavanje o zastupljenosti žena i muškaraca u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa ekonomskim resursima, kao i u oblasti ženskog poduzetništva.
Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.
Rok za provođenje: 2013.- 2017.
I.4. Obrazovanje, nauka, kultura i sport Uvod
Obrazovanje je jedan od najvažnijih elemenata u postizanju ravnopravnosti spolova, a posebno u vremenu kada postoji potreba za kontinuiranim obrazovanjem i stručnim usavršavanjem nezavisno od dobi. Posebnu pažnju treba posvetiti obrazovanju žena, naročito u ruralnim područjima, kao i drugih ranjivih grupa, s ciljem prevazilaženja tradicionalno utemeljenih podjela po spolu obrazovnih profila, zanimanja i uloga na tržištu rada. Ovo je izuzetno značajno u periodu tranzicije kroz koju prolazi Bosna i Hercegovina.
Prema zakonskim propisima koji se odnose na sektor obrazovanja, u Bosni i Hercegovini ne postoji diskriminacija na osnovu spola. Veliki broj međunarodnih i domaćih dokumenata, od kojih je najvažnije istaći: Konvenciju UN-a o eliminiranju svih oblika diskriminacije žena, usvojenu 1979., Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20.11.1989., Evropsku povelju o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou iz 1992., Pekinšku deklaraciju i platformu za akciju iz 1995., Ustav BiH dio II. 3. (L), te ustave entiteta, član 10. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, kao i zakone iz oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini, garantiraju pravo na školovanje i obrazovanje bez ikakve diskriminacije po bilo kojem osnovu, pa i po osnovu spola. Potrebno je obratiti pažnju i na Preporuku Vijeća Evrope CM/Rec (2007.)13 o rodno osviještenoj politici u obrazovanju i na Smjernice za suzbijanje diskriminacije žena i djevojaka u sportu, date u Preporuci Vijeća Evrope 1701(2005.).
Okvirni zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju u BiH, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH i Okvirni zakon o visokom obrazovanju u BiH čine pravni okvir o obrazovanju u Bosni i Hercegovini koji se primjenjuje na nivou države. Ovi zakoni također obavezuju institucije i obrazovne ustanove u FBiH (uključujući kantone), RS-u i Brčko Distriktu BiH da primjenjuju i poštuju principe i norme utvrđene ovim zakonom i da osiguraju obrazovanje pod jednakim uslovima za sve učenike te da osiguraju jednake mogućnosti za obrazovanje i mogućnost izbora na svim nivoima obrazovanja bez obzira na spol.
U praksi postoji jaz i procentualni nesrazmjer između obrazovanja žena i muškaraca iste dobi. Generalno, veći broj dječaka završava osnovno i srednje obrazovanje, dok je broj djevojaka koje diplomiraju na fakultetima veći od broja dječaka. Ipak, broj muškaraca magistara nauka i specijalista, te doktora nauka veći je od broja žena s ovim zvanjima. Također, postoji jaz u obrazovanju između žena iz urbanih, suburbanih i ruralnih sredina. Spolna segregacija u obrazovanju također je prisutna, tako da žene dominiraju u društvenim i medicinskim, a muškarci u tehničkim oblastima obrazovanja. Na rukovodećim mjestima u oblasti obrazovanja dominiraju muškarci. Romi su, kao nacionalna manjina, neadekvatno obuhvaćeni obrazovanjem. Među ovom populacijom naglašena je visoka stopa nepismenosti i mala stopa obuhvaćena osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem. Udžbenici u Bosni i Hercegovini sadrže spolne stereotipe o muškarcima, ženama i njihovim društvenim ulogama.
Ocjena stanja
Iako je jednak broj dječaka i djevojčica, žena i muškaraca uključen u proces obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ograničene su mogućnosti napredovanja za djevojčice i žene i pristup pozicijama za koje su potrebne visoke kvalifikacije, prije svega zbog postojanja stereotipa koji se odnose na muška/ženska zanimanja i pitanja usklađivanja profesionalnog i porodičnog života. Posebnu pažnju zaslužuje pitanje obrazovanja pripadnika i pripadnica ranjivih grupa: pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina, osoba iz ruralnih sredina, osoba s invaliditetom, izbjeglih i raseljenih osoba, zbog brojnih prepreka s kojima se susreću. Sastavni dio obrazovnog sistema treba da bude i cjeloživotno učenje otvoreno i dostupno svima, jer to doprinosi društveno-ekonomskoj revitalizaciji, većoj mogućnosti zapošljavanja i konkurentnosti na tržištu znanja, te povećanoj mobilnosti i profesionalnoj fleksibilnosti pojedinca.
Analiza zvaničnih statističkih podataka upućuje na zaključak da postoje razlike u obuhvatu ženske i muške djece u pojedinim nivoima obrazovanja. U prosjeku, jednak broj djevojčica/djevojaka i dječaka/mladića obuhvaćen je osnovnim i srednjoškolskim obrazovanjem. U visokoškolskom obrazovanju postotak upisanih i diplomiranih studentica je u prosjeku nešto veći (59%) u odnosu na broj studenata te je, shodno tome, i veći broj diplomantica. Statistički podaci o broju osoba koje steknu zvanje magistra nauka i specijaliste pokazuju da od 2008. veći broj žena stiče ovo zvanje u odnosu na muškarce. Registrirano je povećanje broja doktora nauka svake godine, a za žene u prosjeku iznosi 35% u odnosu na ukupan broj doktora nauka. Analiza pokazuje da prilikom sticanja većeg stepena obrazovanja dolazi do smanjenja broja žena, tako da ih je samo jedna trećina sa zvanjem doktora nauka.
Veći broj žena radi u nastavi u predškolskim ustanovama (98%) i osnovnim školama (69%), dok se broj muškaraca nastavnika povećava u srednjim školama (43%) i preovladava u visokom obrazovanju (60%). Još nije potpuno zaživjela statistika razvrstanja prema spolu rukovodećeg kadra na svim nivoima obrazovanja. Statistički podaci razvrstani po spolu moraju se proširiti kvantitativno i kvalitativno uvođenjem praćenja podataka o: stopi pismenosti po spolu, ukupnom broju djece pristigle za upis u osnovno, srednje i visoko obrazovanje u odnosu na broj upisane djece, stipendijama, marginaliziranim grupama, stopi i razlozima napuštanja školovanja, obrazovanju odraslih, podršci naučnoistraživačkom radu i drugim podacima koji se mogu identificirati kao relevantni u procesu reforme obrazovanja.
Postoje pozitivni pomaci u uvođenju standarda za ravnopravnost spolova u oblast kulture i sporta. Gender komponenta ugrađena je u Akcioni plani za provođenje Strategije kulture BiH u sklopu kojeg su održane radionice o temi "Gender i kultura u BiH" za predstavnike relevantnih ministarstava i drugih institucija iz oblasti kulture u BiH, koji će dalje provoditi obuke na lokalnom nivou. Također, prilikom dodjele sredstava kulturno-umjetničkim i sportskim udruženjima, te sufinansiranja projekata u oblasti nauke vodi se računa o proporcionalnoj zastupljenosti oba spola.
S obzirom da su jednak pristup i mogućnosti u oblastima obrazovanja, kulture i sporta bitni za bolji društveni i ekonomski razvoj, te pokretačka snaga društvenih promjena, potrebno je nastaviti rad na uključivanju principa ravnopravnosti spolova u zakonski okvir, politike i reforme u ovim oblastima, nastaviti edukaciju profesionalnog osoblja, te provođenje istraživanja o različitim aspektima rodne ravnopravnosti i u obrazovanju, i u oblastima nauke, inovacija, kulture i sporta.
Mjere
Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je stvaranje jednakih mogućnosti i pristupa obrazovanju za djevojčice i dječake, žene i muškarce u bilo kojoj životnoj dobi, uključujući pripadnike i pripadnice ranjivih grupa, na bilo kojem području (ruralno/urbano) i sa istim perspektivama za budući profesionalni život.
I.4.1. Identificiranje prioritetnih zakona, strategija, akcionih planova, programa i drugih akata u oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta, s ciljem uvođenja i primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova u ovim oblastima;
I.4.2. Provođenje gender analiza strategija, politika, programa i projekata u oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta, s ciljem utvrđivanja nedostataka, prednosti, stvarnih potreba i mogućnosti sa aspekta ravnopravnosti spolova;
I.4.3. Redovno prikupljanje, analiza i objavljivanje podatka razvrstanih po spolu o pristupu i učešću žena i muškaraca na svim nivoima u obrazovnom sistemu, nauci, kulturi i sportu;
I.4.4. Redovno praćenje i procjena pristupa oba spola na postdiplomskim programima i sticanju naučnih zvanja, kao i pristupa grantovima i stipendijama pod istim uslovima, naučnoistraživačkim programima i projektima, kao i u procesima rukovođenja i koordinacije;
I. 4.5. Izrada i provođenje programa mjera i aktivnosti za ostvarivanje jednakih prava i jednakog pristupa obrazovanju, nauci, kulturi i sportu, uključujući jačanje profesionalnih kapaciteta za primjenu domaćih i međunarodnih standarda u navedenim oblastima, uvođenje rodno odgovornih budžeta, te uspostavljanje odgovarajućih institucionalnih mehanizama za koordinaciju provođenja ovih mjera;
I.4.6. Podrška istraživanjima o ravnopravnosti spolova u oblastima obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao i programima usmjerenim ka eliminaciji diskriminatornih i stereotipnih stavova u obrazovnim, naučnim, kulturnim i sportskim sadržajima;
I.4.7. Podrška programima cjeloživotnog obrazovanja za prioritetne ciljne grupe kao što su: odrasli bez završene osnovne ili srednje škole, odrasli sa završenom srednjom školom koja ne odgovara potrebama tržišta rada, osobe s posebnim potrebama, Romi, povratnici, starije osobe kao i osobe koje žele napredovati u radu i zanimanju, te usavršavanje poduzetničkih sposobnosti;
I.4.8. Podrška programima jednakih mogućnosti oba spola za jačanje kapaciteta, pristup i upotrebu novih informacionih i komunikacionih tehnologija u vladi, javnim i privatnim preduzećima, medijima kao i u sektoru obrazovanja;
I. 4.9. Podrška gender/rodnim studijama i istraživačkim aktivnostima na univerzitetima i istraživačkim institutima;
I.4.10. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja podizanja svijesti javnosti o ravnopravnosti spolova kao principu ljudskih prava, a s ciljem mijenjanja postojećih stereotipnih stavova i ponašanja u vezi s ulogama žena i muškaraca;
I.4.11. Praćenje napretka i izvještavanje o zastupljenosti i pristupu žena i muškaraca u oblastima obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.
Rok za provođenje: 2013.- 2017.
I.5. Zdravlje, prevencija i zaštita Uvod
Zdravlje je ključna pretpostavka za kvalitetan život svakog čovjeka. Investiranje u zdravlje građana jedan je od najznačajnijih poduhvata u procesu jačanja socijalne i ekonomske stabilnosti svake zemlje. Zdravlje uključuje fizičku, emocionalnu, socijalnu, kulturnu i duhovnu dobrobit i određeno je kako biološkim faktorima tako i socijalnim, ekonomskim i političkim kontekstom u kojem žive žene i muškarci. Zdravstvena zaštita često je nedovoljna i posebno je uslovljena ekonomskom situacijom, kao i činjenicom da žene i muškarci često nisu dovoljno informirani o mogućnostima i uslugama koje im stoje na raspolaganju. Investiranje u zdravlje žena i muškaraca, kao i njihovu informiranost o ovim pitanjima, znače kvalitetniji život za žene i muškarce, kvalitetniji život porodice, kvalitetnije reproduktivno zdravlje i zdravo planiranje porodice.
Veliki broj međunarodnih dokumenata, od kojih je najvažnije istaći: Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966., Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979., Konvenciju o pravima djeteta iz 1989., Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije o "Zdravlju za sve u 21. stoljeću", Deklaraciju o pravima pacijenata u Evropi iz 1994., Ustav BiH iz 1995., Rezoluciju o politici zdravlja za sve građane Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 12/02), Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH-prečišćeni tekst, nalaže mjere i pruža smjernice za organiziranje zdravstvenog sistema koji će svim građanima i građankama omogućiti adekvatnu pomoć i zaštitu, s ciljem postizanja zdravijeg i kvalitetnijeg života. Za ovu oblast značajni su i Preporuka br. (2008.)1 Odbora ministara Vijeća Evrope zemljama članicama o uključivanju rodnih razlika u zdravstvenu politiku (30.1.2008.), kao i Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom, u dijelu koji se odnosi na zdravstvenu zaštitu, koja je usvojila Generalna skupština UN-a 1993. godine. 3