Agencija za ravnopravnost spolova
Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini za period 2014.-2017. godine
AKCIONI PLAN
ZA IMPLEMENTACIJU UNSCR 1325 U BOSNI I HERCEGOVINI ZA PERIOD 2014.-2017. GODINE
1. Uvod
Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) "Žene, mir i sigurnost", usvojena 31.10.2000. godine, prva je Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda koja naglašava važnost uloge i ravnopravnog učešća žena u sprečavanju i rješavanju konflikata, te izgradnji održivog mira. Ona poziva države članice da osiguraju veće prisustvo žena u donošenju odluka na svim nivoima odlučivanja. To je preduvjet za veće uključivanje perspektive ravnopravnosti spolova u sektore odbrane i sigurnosti, te veću zaštitu i poštivanje ljudskih prava žena i djevojčica, kako u ratnim sukobima, tako i u procesima postizanja mira i sigurnosti.
Generalni sekretar UN je donio direktivu (S/PRST/2008/39) 29.10.2008. god. koja se odnosi na procese implementacije i izvještavanja u skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1325 "Žene, mir i sigurnost", kojom je državama članicama data obaveza izrade akcionih planova za implementaciju UNSCR 1325.
Prvi Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini, za period 2010.-2013. godine, usvojen je 27.07.2010. godine Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 92/10). Akcioni plan Bosne i Hercegovine je prvi akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u regionu Jugoistočne Evrope i poslužio je kao primjer drugim državama regije prilikom izrade nacionalnih akcionih planova za provedbu UNSCR 1325.
Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine na 154. sjednici održanoj 29.06.2011. godine formiran je Koordinacioni odbor za praćenje provedbe Akcionog plana, koji se sastoji od predstavnika i predstavnica svih institucija sektora sigurnosti u BiH, koji su učestvovali i u izradi Akcionog plana: Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Granične policije BiH, Ministarstva odbrane BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH, Ministarstva finansija i trezora BiH, Gender Centra Federacije Bosne i Hercegovine, Gender centra Republike Srpske, Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva unutrašnjih poslova RS i Centra za deminiranje BiH, te Udruženja "Udružene žene" koje predstavlja nevladin sektor u BiH (ranije je Udruženje "Žene ženama" predstavljalo nevladin sektor). Članovi i članice Koordinacionog odbora su veoma aktivno učestvovali i doprinijeli provedbi i promociji Akcionog plana, kako unutar institucija iz kojih dolaze, tako i u široj javnosti i na međunarodnom nivou.
Vijeće ministara BiH je 15.09.2011. godine usvojilo prvi godišnji Izvještaj o provedbi Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 "Žene, mir i sigurnost" u BiH, a Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH 24.11.2011. godine. Drugi godišnji Izvještaj Vijeće ministara usvojilo je 04.12.2012. godine. U trećoj godini, pred kraj implementacije Akcionog plana, provedena je nezavisna procjena provedbe Plana u periodu 2010.-2013. godine. Rezultati i preporuke ove procjene, te naučene lekcije poslužile su kao osnov za kreiranje novog Akcionog plana za period 2014.-2017. godine.
Ovaj Akcioni plan izrađen je u punoj saradnji Agencije za ravnopravnost spolova i institucija predstavljenih u Koordinacionom odboru za praćenje Akcionog plana, te uz konsultacije sa nevladinim organizacijama. Stručnu i tehničku podršku izradi Plana pružili su Institut za inkluzivnu sigurnost, u okviru programa "Resolution to Act" i UN Women u Bosni i Hercegovini.
2. Međunarodni i domaći pravni okvir
2.1. Međunarodni pravni okvir
Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 "Žene, mir i sigurnost" (2000) poziva na puno i ravnopravno učešće žena u procesu prevencije i rješavanja sukoba, te izgradnji međunarodnog mira i sigurnosti. Donošenje Rezolucije 1325 je naročito značajno ukoliko se uzme u obzir činjenica da je u posljednjim decenijama priroda rata izmijenjena, te da su civilne osobe sve češće izložene ratnim djelovanjima. Žene i djevojčice se uključuju u ratne sukobe, a zlostavljanje i silovanje žena i djevojčica širom svijeta je postalo važno oružje rata i jedna od metoda ekstremne torture. To zahtijeva povećanu zaštitu za žene i djevojčice, kako u konfliktnim, tako i u postkonfliktnim situacijama, što je naročito istaknuto donošenjem pratećih rezolucija, koje se oslanjaju na UN Rezoluciju 1325, kao što su rezolucije 1820 (2008), 1888 (2009), 1889 (2009), 1960 (2010), 2106 (2013) i 2122 (2013).
- -UN Rezolucija 1820 (2008), odnosi se na pitanja seksualnog nasilja u konfliktnim i postkonfliktnim situacijama. Ona naglašava značaj prevencije seksualnog nasilja nad ženama i kažnjavanja počinitelja, što je od naročitog značaja za procese pomirenja i izgradnju trajnog i održivog mira. S tim u vezi, silovanja i ostali oblici seksualnog nasilja u toku i nakon oružanog sukoba mogu se smatrati ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti.
- -UN Rezolucija 1888 (2009) obraća posebnu pažnju na zaštitu žena i djevojčica od seksualnog nasilja u oružanim sukobima. Ona se oslanja na Rezoluciju 1820 i zahtijeva imenovanje specijalnog predstavnika generalnog sekretara, te formiranje ekspertnih timova, koji bi djelovali u okviru Ujedinjenih naroda na terenu, u cilju djelotvornije koordinacije, implementacije i izvještavanja o primjeni UN R 1820.
- -UN Rezolucija 1889 (2009) stavlja akcenat na zaštitu žena i djevojčica u postkonfliktnim situacijama. Ona poziva na preduzimanje dodatnih mjera za povećanje učešća žena u svim fazama: rješavanju sukoba, postkonfliktnom planiranju i izgradnji mira, uključujući donošenje političkih i ekonomskih odluka, suzbijanje stereotipa i promoviranje ženskog liderstva i kapaciteta, upravljanje programima pomoći, te podršku ženskim organizacijama.
- -UN Rezolucija 1960 (2010) je donesena kao odgovor na spor napredak u rješavanju pitanja seksualnog nasilja u oružanim sukobima, posebno nad ženama i djecom. Ona poziva na stvaranje konkretnih koraka i institucionalnih mehanizama za prevenciju i zaštitu od seksualnog nasilja u sukobima, kao ozbiljne povrede ljudskih prava i međunarodnog prava.
- -UN Rezolucija 2106 (2013) ukazuje na spor napredak u implementaciji važnih aspekata Rezolucije 1960 i poziva na efikasnije korake u procesuiranju i reagiranju na slučajeve seksualnog nasilja, što bi znatno doprinijelo održavanju međunarodnog mira i sigurnosti.
- -UN Rezolucija 2122 (2013) poziva na kontinuiranu implementaciju UN Rezolucije 1325 i nacionalnih akcionih planova, te unapređenje sistema koordinacije, monitoringa i evalucije. Ona poseban fokus stavlja na žensko liderstvo i veće učešće žena u praćenju napretka u rješavanju konflikata i očuvanju mira.
UN Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979), primjenjuje se u Bosni i Hercegovini od 1993. godine, dok je Opcioni protokol potpisan 2002. godine. Bosna i Hercegovina, kao država članica, podnosi redovne izvještaje UN CEDAW Komitetu o primjeni Konvencije (CEDAW izvještaj). Tokom 2013. godine odbranjen je Četvrti i peti CEDAW izvještaj, nakon čega je Komitet dostavio Zaključna zapažanja i preporuke za Bosnu i Hercegovinu (CEDAW preporuke). Dio preporuka odnosi se na oblasti od značaja za implementaciju UN Rezolucije 1325 u BiH, među kojima su najznačajnije:
- -U oblasti Žene u postkonfliktnim situacijama Komitet preporučuje da Zemlja članica, između ostalog:
- -obezbijedi puno provođenje Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) kroz Akcioni plan za BiH i razvije konkretne mjere za povećanje učešća žena u procesima odlučivanja o postkonfliktnim politikama i strategijama, uzimajući u obzir potrebe žena i djevojčica, naročito onih koje se odnose na njihovu društvenu rehabilitaciju i ponovnu integraciju;
- -razvije sveobuhvatan pristup unapređenju statusa i položaja svih žena žrtava rata, uključujući suzbijanje stigme pripisane seksualnom nasilju, proširi obezbjeđenje mjera i davanja za odštete, podršku i rehabilitaciju i osigura ravnopravan pristup ovim uslugama za sve žene žrtve nasilja bez obzira na prebivalište.
- -U oblasti Trgovina osobama i iskorištavanje prostitucije Komitet preporučuje da Zemlja članica, između ostalog:
- -ojača mehanizme koji imaju za cilj ranu identifikaciju i upućivanje žrtava trgovine ljudima, sa posebnim osvrtom na Romkinje i interno raseljene žene, kao i preventivne mjere kao što je podizanje svijesti o rizicima trgovine ljudskim bićima za ugrožene grupe žena.
- -U oblasti Učešće žena u javnom i političkom životu Komitet preporučuje da Zemlja članica, između ostalog:
- -razvije djelotvorne mehanizme za primjenu kvota kako bi povećala političku zastupljenost žena, stavljanjem žena na pozicije koje imaju izgleda za pobjedu i uspostavljanjem mjerila sa konkretnim vremenskim rasporedom i sankcijama za neispunjavanje obaveza.
Većina CEDAW preporuka za gore navedene oblasti poslužila je kao osnov za izradu Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini, za period 2014.-2017. godine.
Pekinška deklaracija i Platforma za akciju (1995) u poglavlju: Žene i oružani sukobi, poziva na preduzimanje sveobuhvatnih institucionalnih promjena kako bi se smanjili vojni izdaci i omogućila globalna promocija ljudskih prava i nenasilnog rješavanja konflikata. Deklaracija, također, naglašava da je neophodno obezbijediti učešće žena u procesima zaključivanja mira i rješavanja konflikata, kao i zaštitu žena u ratnim područjima i izbjegličkim logorima.
Preporuka CM/Rec (2007)17 Komiteta ministara Vijeća Evrope "Standardi i mehanizmi za ravnopravnost spolova" u oblasti: Konflikt i postkonfliktni period, poziva na potpuno provođenje relevantnih međunarodnih pravnih instrumenata, naročito UN Rezolucije 1325 i naglašava potrebu da se:
- -učešće žena u odlučivanju o sprečavanju i razrješenju konflikta mora povećati budući da žene mogu dati značajan doprinos, naročito u pogledu izgradnje mira i sprečavanja daljnjih konflikata. Njihovo učešće u odlučivanju i mehanizmima za zaštitu, rukovođenju i razrješenju konflikta, uključujući i mirovne pregovore, i demokratizaciju društava nakon konflikta, ne smije biti ispod 40%, što se smatra minimalnim pragom jednakosti.
2.2. Domaći pravni okvir
Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, ustavi kantona i Statut Brčko Distrikta BiH svim građanima i građankama Bosne i Hercegovine garantuju pravo učešća u političkim strankama, učestvovanje u javnim poslovima, jednakopravnost pristupa javnim službama i pravo da biraju i da budu birani. Ustav Bosne i Hercegovine, međutim, ne propisuje općenitu obavezu određene zastupljenosti spolova (kvota, proporcija, paritet i sl.) u javnom životu, niti posebnu obavezu u pogledu zastupljenosti u zakonodavnoj, izvršnoj ili sudskoj vlasti, ali sadrži odredbe o zabrani diskriminacije po osnovu spola u procesu uživanja prava i sloboda utvrđenih u Ustavu BiH i u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I Ustava.
Pitanje ravnopravnosti spolova je regulirano i u brojnim drugim zakonskim i podzakonskim aktima države i entiteta.
Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 32/10) u članu 20. (oblast koja se odnosi na Javni život) propisuje ravnopravnu zastupljenost oba spola u upravljanju i procesima odlučivanja. Radi bržeg postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini, prilikom noveliranja Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, član 20. je usklađen sa Preporukom (2003)3 Odbora ministara Vijeća Evrope, koja propisuje da: "Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu od 40% u državnim tijelima na svim nivoima organizacije vlasti i tijelima lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke..."
Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 07/02, 09/02, 20/02, 25/02, 04/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13 i 07/14) usaglašen je sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, te u članu 4.19. stav 4. propisuje da ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s najmanje 40% ukupnog broja kandidata na listi. Pored obaveznog postotka, kvota u Bosni i Hercegovini također je uvela obavezni poredak pri rangiranju. To pravilo nalaže najmanje jednog (1) kandidata manje zastupljenog spola među prva dva (2) kandidata, dva kandidata (2) manje zastupljenog spola među prvih pet (5) kandidata i tri (3) kandidata manje zastupljenog spola među prvih osam (8) kandidata itd. Centralna izborna komisija će odbiti listu stranke ako ona nije sastavljena prema pravilu o kvoti.
Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013.-2017. godine (GAP BiH; "Službeni glasnik BiH", br. 98/13) je strateški dokument koji sadrži strateške ciljeve, programe i mjere za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u svim oblastima društvenog života i rada, u javnoj i privatnoj sferi. On daje smjernice za izradu godišnjih operativnih planova na entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou. GAP BiH prati prioritete svih nivoa organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini, oslanjajući se na prethodni Gender akcioni plan BiH (2006.-2011. godine) i druge relevantne strateške dokumente države i entiteta, te dokumente Vijeća Evrope, Evropske unije i Ujedinjenih naroda.
Gender akcioni plan navodi da Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i Rezolucija Evropskog parlamenta o učešću žena u mirnom rješavanju sukoba (2000/2025(INI)) daju upute i smjernice vladama Bosne i Hercegovine i entiteta kao i ostalim akterima za preduzimanje odgovarajućih mjera kako bi unaprijedili položaj žena u društvu i spriječili svaki oblik nasilnog rješavanja problema.
- -Prioritetna oblast u okviru drugog strateškog cilja GAP-a: Praćenje i unapređenje primjene domaćih i međunarodnih standarda za ravnopravnost spolova definira obavezu Agencije za ravnopravnost spolova BiH da koordinira i prati primjenu UN Rezolucije 1325, kao i izradu i provedbu Akcionog plana za implementaciju ove rezolucije u Bosni i Hercegovini.
3. Analiza stanja ravnopravnosti spolova u prioritetnim oblastima
3.1. Učešće žena na mjestima donošenja odluka na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini
Stanje ravnopravnosti spolova u oblasti javnog života u Bosni i Hercegovini se prvenstveno sagledava kroz mogućnost ravnopravnog učešća žena i muškaraca na pozicijama donošenja odluka. Agencija za ravnopravnost spolova BiH i entitetski gender centri u saradnji sa svim institucionalnim i vaninstitucionalnim partnerima rade na uvođenju principa ravnopravnosti spolova u dokumente zakonskog i strateškog karaktera iz raznih oblasti, kako u procesu njihove izrade, tako i u procesu njihovog provođenja. Proces normativno-pravnog usklađivanja predstavlja mogućnost za osiguranje ravnopravnog učešća žena i muškaraca u svim tijelima i procesima za donošenje odluka.
Kao što je već navedeno u prethodnom poglavlju, ova oblast regulirana je Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini i Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine koji propisuju da ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu od 40% u državnim tijelima na svim nivoima organizacije vlasti i tijelima lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke itd.
3.1.1. Zakonodavna vlast
Žene su i dalje manje zastupljeni spol u zakonodavanoj vlasti na svim nivoima i u prosjeku zastupljenost ne prelazi Zakonom utvrđenih 40%. Iako se na kandidatskim listama političkih partija na Općim izborima 2010. godine pojavio najveći broj kandidatkinja u odnosu na dva ranija izborna ciklusa, to ipak nije utjecalo na povećanje broja žena na pozicijama donošenja odluka. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i Narodnoj skupštini RS žene čine oko 21% svih izabranih zastupnika.
- Učešće žena u državnom i entitetskim parlamentima/skupštini
|
Državni i entitetski parlamenti/skupština |
2006. % žena |
2010. % žena |
|
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH |
16,6 |
19 |
|
Predstavnički dom Parlamenta FBiH |
20,4 |
17,3 |
|
Narodna skupština Republike Srpske |
24 |
23 |
Tabela 1. Učešće žena u državnom i entitetskim parlamentima/skupštini
U šest komisija Predstavničkog doma PSBiH od 54 člana/ice 13 je žena i nema niti jedne predsjednice komisije. U 6 zajedničkih komisija PSBiH od 72 člana/ice 14 je žena i to na poziciji predsjednice su 3 žene, prve zamjenice 3, druge zamjenice 1 i članice 7 žena. Žene se nalaze na poziciji predsjednica zajedničkih komisija za odbranu i sigurnost BiH, za ekonomske reforme i razvoj i za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju, izbjeglice, azil i etiku. U 3 komisije Doma naroda PSBiH od 18 članova/ica, 3 su žene, niti jedna predsjednica, a samo jedna druga zamjenica.
- Učešće žena u kantonalnim skupštinama
|
Kantonalne skupštine |
2006. % žena |
2010. % žena |
|
Kanton Sarajevo |
22,8 |
17,14 |
|
Tuzlanski kanton |
11,4 |
17,14 |
|
Srednjobosanski kanton |
19,3 |
20 |
|
Bosansko-podrinjski kanton |
16 |
28 |
|
Unsko-sanski kanton |
20 |
16,62 |
|
Posavski kanton |
10 |
22,72 |
|
Zeničko-dobojski kanton |
17,19 |
17,14 |
|
Zapadnohercegovački kanton |
8,6 |
13,04 |
|
Hercegovačko-neretvanski kanton |
10 |
13,3 |
|
Kanton 10 |
4 |
12 |
Tabela 2. Učešće žena u kantonalnim skupštinama
- Učešće žena na lokalnom nivou vlasti
Rezultati Lokalnih izbora 2012. godine ukazuju na činjenicu da su žene i dalje manje zastupljen spol u većini lokalnih zakonodavnih tijela. Analiza ukazuje da je u odnosu na Lokalne izbore 2008. godine, kada je bilo izabrano prosječno 15% žena u općinskim vijećima/skupštinama opština, na Lokalnim izborima 2012. godine izabrano u prosjeku 17,1% žena.
Iako je došlo do povećanja učešća žena za 2%, to je još uvijek daleko od ravnopravne zastupljenosti spolova propisane Zakonom o ravnopravnosti spolova. Posmatrajući podatke po općinama/opštinama, može se primijetiti da postoje oscilacije u odnosu na zastupljenost žena u odnosu na izbore 2008. godine u pojedinim lokalnim zajednicama. Općine u kojima su žene izabrane za načelnice su Doboj Jug, Mrkonjić Grad, Novi Grad, Visoko i Kalinovik. U 7 općina nema nijedna izabrana žena, u 7 općina broj izabranih žena se kreće od 35% do 45%, dok je u dvjema općinama procenat izabranih žena 45 - 55%.
3.1.2. Izvršna vlast
Žene su i dalje podzastupljene u izvršnoj vlasti u Bosni i Hercegovini. Iako je formiranje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine nakon posljednjih Općih izbora predstavljalo priliku da se osigura zastupljenost žena u ovom tijelu izvršne vlasti, u njegov sastav BiH nije imenovana niti jedna žena. Žene su imenovane u 5 ministarstava kao zamjenice ministra. U sastavu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine imenovana je samo jedna žena – ministrica. Trenutni sastav Vlade Republike Srpske ukazuje na značajan napredak u zastupljenosti žena. Žene se nalaze na pozicijama premijerke, potpredsjednice vlade, a ministrice su imenovane u 5 resora, od ukupno 16 ministarstava. U vladama kantona nijedna žena nije imenovana kao premijerka kantonalne vlade, dok procenat žena, ministrica u kantonalnim vladama iznosi 17,5% (broj ministrica varira od 0% do 37,5%, u zavisnosti od kantona).
3.1.3. Učešće žena u sudovima i tužilaštvima
U sastavu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH 5 je izabranih žena i 6 muškaraca. Podaci iz Godišnjeg izvještaja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH iz 2012. ukazuju na činjenicu da se broj žena i muškaraca u tužilaštvima i sudovima kreće u okviru standarda koji je utvrđen Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Vijeće prilikom imenovanja na pravosudne pozicije vodi računa i o ravnopravnoj zastupljenosti spolova, što se može vidjeti i iz statističkih podataka navedenih u daljnjem tekstu.
|
Sudovi u BiH |
2010. % žena |
2012. % žena |
|
Sud BiH |
44 |
43 |
|
Sudovi FBiH |
66 |
36 |
|
Sudovi RS |
61 |
54 |
|
Sudovi BD |
56 |
58 |
|
Tužilaštva u BiH |
2010. % žena |
2012. % žena |
|
Tužilaštvo BiH |
52 |
52 |
|
Tužilaštva FBiH |
47 |
55 |
|
Tužilaštva RS |
45 |
40 |
|
Tužilaštva BD |
50 |
50 |
Tabela 3. Zastupljenost žena u sudovima i tužilaštvima BiH
Podaci o spolnoj zastupljenosti na višim pozicijama, predsjednika/ca sudova i glavnih tužilaca/teljki pokazuju manju zastupljenost žena (14%). Predsjednica Suda BiH je žena. U entitetskim sudovima i tužilaštvima rukovodioci su muškarci. Žene, kao predsjednice, dominantne su u kantonalnim sudovima (60%). Samo su dvije žene imenovane na mjesta glavnih tužiteljki na entitetskom nivou, jedna u kantonalnom tužilaštvu (od 9 imenovanih) u Federaciji BiH i jedna u Okružno i Specijalno tužilaštvo Banja Luka (od 6 imenovanih) u Republici Srpskoj. Učešće žena je veće u okružnim sudovima (61,46%) i tužilaštvima (50%), te općinskim (67,55%) i osnovnim (62,56%) sudovima.
3.1.4. Učešće žena u diplomatsko-konzularnim predstavništvima
Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova BiH, u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine (DKP) trenutno je zastupljeno 78 žena i 73 muškarca, što ukazuje na povećanu zastupljenost žena za oko 20% u odnosu na podatke iz 2009. godine, kada je bilo 56 žena i 122 muškarca. Trenutno je imenovano 6 ambasadorica i jedna generalna konzulica.
3.2. Vojne i policijske strukture
Evidentno je da je učinjen napredak u uspostavljanju i ažuriranju baze podataka o zastupljenosti žena u vojnim i policijskim snagama. Ažurirana je postojeća baza podataka o zastupljenosti žena u Oružanim snagama BiH, prema jedinici, formacijskoj dužnosti, vojno- evidencionoj sposobnosti, ličnom činu, podaci o vojnoj i civilnoj edukaciji, zainteresiranost za učešće u mirovnim misijama, kao i drugi relevantni personalni podaci.
3.2.1. Zastupljenost žena u vojnim snagama
Na svim nivoima OS BiH organizirane su edukacije i informiranja o značaju učešća žena u vojnim snagama i misijama podrške miru. Zadužene su sve organizacione jedinice Ministarstva odbrane i Zajednički štab Oružanih snaga Bosne i Hercegovine da sve podatke, izvještaje i analize prikazuju razvrstane po spolu.
Prema posljednjim analizama podataka Ministarstva odbrane BiH u 2013. godini, od ukupnog broja zaposlenih u Ministarstvu odbrane žene su procentualno zastupljene sa 35,6 %, dok su žene u odnosu na ukupan broj civilnih lica u Oružanim snagama zastupljene sa 23,8%. Profesionalnih vojnih lica (PVL) - žena u Oružanim snagama BiH je 4,8%. Žene u mirovnim misijama zastupljene su sa 3,5%. Od ukupnog broja pripadnica Oružanih snaga BiH, žene su procentualno zastupljene sa 6,5%.
Promoviranjem vojnog poziva i preduzimanjem mjera pozitivne akcije nastoje se eliminirati predrasude zasnovane na ideji inferiornosti ili superiornosti bilo kojeg spola. Evidentan je trend povećanja interesa žena za prijem u Oružane snage BiH, od 23 kandidatkinje koje su se prijavile na prvi oglas do 595, koliko se prijavilo na posljednji oglas. U nastojanju da se poveća broj žena, profesionalnih vojnika, u Planu petogodišnjeg razvoja Oružanih snaga u BiH za period 2010.-2015. godine, predviđeno je povećanje zastupljenosti žena na 10%. Preporuka Ministarstva odbrane BiH je da se prilikom svakog prijema, od ukupnog broja primljenih kandidata/kinja primi 10% žena. U toku je realizacija pilot projekta prijema oficira iz građanstva u OS BiH, gdje će se povećati broj žena u kategoriji oficira.
|
Ministarstvo odbrane/Oružane snage BiH |
2009. % žena |
2011. % žena |
2013. % žena |
|
Zaposleni/ce u Ministarstvu odbrane BiH |
41,5 |
36,4 |
35,6 |
|
Civilna lica u Oružanim snagama BiH |
28 |
23,8 |
23,8 |
|
PVL u Oružanim snagama BiH |
|
3,8 |
4,8 |
|
Pripadnici/e Oružanih snaga BiH |
5 |
5,4 |
6,5 |
|
Pripadnici/e mirovnih misija |
|
|
3,5 |
Tabela 4. Zastupljenost žena u sektoru odbrane
S tim ciljem Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH kontinuirano rade na promociji vojnog poziva. Jedna od mjera je da se u javnim oglasima za prijem vojnika u profesionalnu vojnu službu u Oružanim snagama BiH promovira ravnopravna zastupljenost spolova uključivanjem rečenice: "Prilikom odabira kandidata za prijem u vojnu službu vodit će se računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH". Pravilnikom o prijemu u vojnu službu propisana je obaveza ravnopravne zastupljenosti spolova u sastavu Komisije za prijem.
U komandama i jedinicama OS BiH do nivoa bataljona, odnosno jedinice istog ili višeg nivoa imenovane su kontakt osobe za rodna pitanja. Nakon njihovih imenovanja formirana je mreža kontakt osoba za rodna pitanja unutar OS BiH. Zadatak ovih osoba je da, pored obavljanja svojih redovnih dužnosti, vrše praćenje, analizu stanja, izvještavanje i predlaganje mjera za postizanje rodne ravnopravnosti, što je precizirano donošenjem "Standardnih operativnih procedura za kontakt osobe imenovane u OS BiH za pitanja rodne ravnopravnosti". Sa imenovanim osobama se, uz podršku NATO Štaba Sarajevo, organiziraju radionice dva puta godišnje, sa ciljem boljeg upoznavanja sa njihovim zadacima i obavezama.
Ministarstvo odbrane BiH ostvaruje redovnu saradnju sa organizacijama kao što su NATO Štab Sarajevo, EUFOR, PSOTC i UNDP, u provedbi zajedničkih projekata i aktivnosti s ciljem unapređenja ravnopravnosti spolova u sektorima odbrane i sigurnosti. U okviru te saradnje organizirane su brojne zajedničke radionice i seminari. Uz podršku NATO Štaba realizirana je nabavka opreme, obuće i veša za pripadnice OS BiH. Oko četiri hiljade pripadnika/ca Ministarstva odbrane BiH i jedinica Oružanih snaga BiH je upoznato sa UNSCR 1325 kroz obuke i terenske posjete. Ministarstvo učestvuje i u realizaciji regionalnog projekta UNDP/SEESAC "Jačanje regionalne saradnje na integraciji rodne perspektive u reformu sektora sigurnosti u zemljama Zapadnog Balkana". U okviru tog projekta značajno je spomenuti učešće u izradi Studije o položaju žena u oružanim snagama zemalja Zapadnog Balkana, te u skladu sa iskazanim potrebama unaprijeđeni su prostorni uvjeti za život i rad žena u kasarni "Zaim Imamović" u Pazariću.