Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Široki Brijeg za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Uredbom o prijenosu određenih poslova i ovlasti sa Uprave za ceste Kantona Zapadno-hercegovačkog na nadležne općinske službe za upravu, na osnovu člana IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 19. januara 2010. godine, donio je

PRESUDU
OBRAZLOŽENJE

Utvrđuje se da Uredbom o prijenosu određenih poslova i ovlasti sa Uprave za ceste Kantona Zapadno-hercegovačkog na nadležne općinske službe za upravu ("Narodne novine Kantona Zapadno-hercegovačkog", broj 7/09), nije povrijeđeno pravo Općine Široki Brijeg na lokalnu samoupravu.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Kantona Zapadno-hercegovačkog".

Načelnik Općine Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu (u daljnjem tekstu: zahtjev), u vezi sa donošenjem Uredbe o prijenosu određenih poslova i ovlasti sa Uprave za ceste Kantona Zapadno-hercegovačkog na nadležne općinske službe za upravu (u daljnjem tekstu: osporena uredba).

Podnosilac zahtjeva, pored ostalog, navodi da je Vlada Kantona Zapadno-hercegovačkog, na sjednici održanoj 17.04.2009. godine donijela osporenu uredbu, kojom je propisano da će se izvršiti prijenos određenih poslova i ovlasti sa Uprave za ceste Kantona Zapadno-hercegovačkog na nadležne općinske službe. Podnosilac zahtjeva smatra da je osporena uredba u suprotnosti sa članom 8. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06) i sa čl. 35., 51. i 58. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/02). Navodi da je članom 35. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine propisano da kantonalni organi vrše održavanje, zaštitu, rekonstrukciju, izgradnju i upravljanje regionalnim i lokalnim cestama, te osiguravaju tehničko tehnološko jedinstvo sistema javnih cesta. Nadalje, da je članom 51. navedenog Zakona propisano koji poslovi obuhvataju održavanje cesta, a članom 58. da kantonalni organi održavanje javnih cesta smiju ustupiti samo pravnom i fizičkom licu, specijalizovanom i osposobljenom za te poslove. Federalni ministar za promet i komunikacije je zatim donio Pravilnik o održavanju javnih cesta ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/03), kojim je uređena provedba održavanja javnih cesta. Osporena uredba nije u skladu ni sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji jedinstvenog općinskog tijela uprave Općine Široki Brijeg broj 03-312 od 04.11.2005. godine, kojom nije osnovana općinska služba nadležna za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju, izgradnju, nadzor i upravljanje lokalnim cestama, iz razloga što su u skladu sa zakonskim propisima poslovi upravljanja lokalnim cestama u nadležnosti kantonalne vlasti. Podnosilac zahtjeva tvrdi da su poslovi održavanja, zaštite, rekonstrukcije, izgradnje, nadzora i upravljanja nad regionalnim i lokalnim cestama u nadležnosti kantonalne vlasti i da je za stanje u ovoj oblasti odgovorna Uprava za ceste Kantona Zapadno-hercegovačkog, a što je prema njegovom mišljenju u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Zakonom o cestama Federacije Bosne i Hercegovine i kantonalnim zakonom iz ove oblasti. I na kraju, navodi da prije donošenja osporene uredbe, općina kao jedinica lokalne samouprave nije konsultovana u smislu člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, čime su joj povrijeđena prava iz člana 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Predlažu da Ustavni sud Federacije utvrdi da osporena uredba nije u skladu sa čl. 8. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao ni sa čl. 35., 51., 58., 95. do 99. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine, čime se ovoj općini ugrožava ostvarivanje lokalne samouprave, što je suprotno članu VI.2.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi.

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je pozvao Vladu Kantona Zapadno-hercegovačkog kao drugu stranu u postupku da se izjasni o sadržaju zahtjeva u roku od 15 dana.

U odgovoru na zahtjev Vlada Kantona Zapadno-hercegovačkog navodi da je osporena uredba donesena nakon provedene procedure u skladu sa Poslovnikom Vlade ovog kantona. Ističu da je nacrt uredbe razmatran uz šire obrazloženje u kojem je posebno naglašen član 89. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da se 25% sredstava dodjeljuje općinama za finansiranje potreba na lokalnim cestama. Napominju da je uz nacrt osporene uredbe dostavljeno i mišljenje Ureda za zakonodavstvo, Ministarstva pravosuđa i uprave, kao i u osnovi pozitivno mišljenje Općine Široki Brijeg. Nadalje, naglašavaju da je osporena uredba donesena na osnovu Zakona o javnim cestama ("Narodne novine Kantona Zapadno-hercegovačkog", broj 7/01 i 4/05), a da je članom 7. stav 2. navedenog Zakona propisano da s ciljem poboljšanja racionalnosti i efikasnosti, Vlada može Uredbom određeni dio poslova i ovlasti održavanja, zaštite, rekonstrukcije, izgradnje, nadzora i upravljanja lokalnim cestama prenijeti na ovlaštenu općinsku službu za upravu. Zbog toga smatraju da je zahtjev neosnovan.

U ovom predmetu održana je javna rasprava 19.01.2010. godine na kojoj su prisustvovali: ispred podnosioca zahtjeva, pravobranilac Općine, i ispred Vlade Kantona Zapadno-hercegovačkog ovlašteni punomoćnici.

Na javnoj raspravi punomoćnica podnosioca zahtjeva je u cijelosti obrazložila i ostala kod navoda iz podnesenog zahtjeva koji se odnosi na povredu prava na lokalnu samoupravu, s tim da je istakla i povredu člana 10. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, izjasnivši se da oblast lokalnih puteva jeste i treba biti u nadležnosti kantonalnih vlasti.

Ovlašteni punomoćnici Vlade Kantona Zapadno-hercegovačkog su, pored navoda iz odgovora na zahtjev podnosioca, istakli da je smisao osporene uredbe da se općini da mogućnost da poslove održavanja, rekonstrukcije, nadzora i upravljanja cestama uradi na način kako misli da je najbolje. Pored toga, suština je da se ova oblast reguliše tako da onaj ko prima finansijska sredstva i odgovara za stanje na lokalnim cestama. Smatraju da se na taj način najbolje štite interesi lokalne zajednice.

Ustavni sud Federacije je prilikom odlučivanja prvenstveno imao u vidu ustavnu nadležnost zaštitnika prava na lokalnu samoupravu . Zbog toga se prilikom odlučivanja po zahtjevu prvenstveno bazirao na relevantnim dokumentima koji promovišu i štite prava na lokalnu samoupravu, kako međunarodnopravnim u vidu Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, tako i domaćim, Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Naime, sa proceduralnog aspekta, a u postupku donošenja osporene uredbe, pravovremeno je nacrt osporene uredbe dostavljen i podnosiocu zahtjeva i drugim jedinicama lokalne samouprave na području Kantona Zapadno-hercegovačkog, na očitovanje i mišljenje. O uključivanju jedinica lokalne samouprave u proces donošenja osporene uredbe je dostavljeno više relevantnih dokaza (dopis Uprave za ceste Kantona Zapadno-hercegovačkog upućen načelnicima općina od 13.11.2008., odgovor Općinskog načelnika Općine Grude od 21.11.2008. godine). Podnosilac zahtjeva je, uzimajući aktivno učešće, dopisom od 21.11.2008. godine odgovorio da sve razloge navedene u obrazloženju nacrta uredbe smatraju opravdanim, ali da smatraju potrebnim preispitati važenje postojećeg kantonalnog zakona o cestama, kao i provjeriti mogućnost postojanja općinskog inspektora za lokalne puteve i uspostavljanja naknade iz člana 20. stav 2. nacrta osporene uredbe. Zbog toga ne stoji tvrdnja podnosioca zahtjeva da nisu konsultovani prilikom donošenja osporene uredbe, odnosno postojanje povrede prava na lokalnu samoupravu iz člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, razrađene odredbama člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Pritom treba imati u vidu da obavezna konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave prilikom donošenja propisa koji su od interesa za lokalnu zajednicu, ne pretpostavlja nužno, u konkretnim situacijama, i obavezu prihvatanja svih ili pojedinih primjedbi jedinica lokalne samouprave, nego prvenstveno obavezu uključivanja jedinica lokalne samouprave u proces donošenja odluka koje ih se direktno tiču.

Kako povreda prava na lokalnu samoupravu može stajati i sa materijalnopravnog aspekta, bez obzira što, in concreto, ne stoji sa proceduralnog aspekta, Ustavni sud Federacije nadalje, ispitujući sadržajni aspekt osporene uredbe , ukazuje da je upravo članom 8. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (st. 3 citiranog člana) propisano da u vlastite nadležnosti lokalne samouprave posebno spadaju, pored ostalih, lokalni putevi i mostovi. Nije bez značaja i činjenica da je identična odredba sadržana i u članu 14. Zakona o lokalnoj samoupravi Kantona Zapadno-hercegovačkog ("Narodne novine Kantona Zapadno-hercegovačkog", broj 3/09), prilikom definisanja samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave. Neosporno je da je materija kojom se reguliše pitanje lokalnih cesta jedno od važnih pitanja upravo od interesa za lokalnu zajednicu, odnosno jedinice lokalne samouprave, koje su, a u skladu sa principima iz Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, zaista najbliže i najdostupnije građanima i kojima se, zbog toga i promoviše dodjela vršenja ovlasti, u punom kapacitetu, dakle, upravo u segmentu koji reguliše osporena uredba. Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine , ( izuzev u čl. 89. i čl. 3. stav 2. koji se odnosi samo na nekategorisane ceste, a ne na javne u koje spadaju i lokalni putevi i ulice) zaista ne prepoznaje jedinicu lokalne samouprave kao subjekta u smislu vršenja ovlasti nad lokalnim cestama. Međutim, to je, imajući u vidu naprijed analizirane principe samoupravne nadležnosti lokalne zajednice, prije posljedica njegove neusklađenosti sa Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, te, kao takav, u konkretnom slučaju, ne može biti primjenjiv osnov za uvažavanje prigovora podnosioca zahtjeva u smislu istaknutih povreda člana 8. stav 1. i člana 10. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. U navedenom kontekstu, napominjemo da postavljeni zahtjev podnosioca zahtjeva za utvrđivanje zakonitosti osporene uredbe sa konkretnim odredbama Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine nije pitanje koje je u nadležnosti Ustavnog suda Federacije, a za ustavnosudski postupak zaštite prava na lokalnu samoupravu, bazični osnov za odlučivanje su analizirani dokumenti koji regulišu osnovne principe lokalne samouprave. Pritom, svakako da vršenje javnih ovlasti pretpostavlja i obavezu dodjele odgovarajućih finansijskih sredstava, a, u konkretnom slučaju, osim sredstava koja su predviđena primjenom člana 89. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine, osporenom uredbom se općinama dodjeljuju i druga (čl. 24. do 26. osporene uredbe), praktično, svi izvori finansiranja koji se odnose na lokalne puteve. Na osnovu navedenog, Ustavni sud Federacije cijeni da osporenom uredbom ni u materijalnopravnom smislu nije povrijeđeno pravo podnosioca zahtjeva na lokalnu samoupravu.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Aleksandra Martinović, Domin Malbašić i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-9/09
19. januara 2010. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.