USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 779/06, rješavajući apelaciju Nade Kukavice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Nade Kukavice.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-GŽ-07-001443 od 29. februara 2008. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Nada Kukavica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke podnijela je 9. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-676/03 povodom apelanticine žalbe koju je podnijela protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1569/01 od 24. decembra 2002. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda je zatraženo 13. februara 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. Zatim je naknadno, 4. oktobra 2007. godine, zatraženo od Okružnog suda da dostavi na uvid spis broj Gž-676/03.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor 21. maja 2007. godine, a spis predmeta 6. novembra 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda je dostavljen apelantici 4. marta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Slavko Čikić i Slavica Majstorović (u daljnjem tekstu: tužioci) podnijeli su tužbu Osnovnom sudu protiv apelantice radi predaje u posjed pokretnih stvari i naknade štete. Odlučujući o tužbi tužilaca, kao i o apelanticinoj protivtužbi, Osnovni sud je 18. novembra 1999. godine donio Presudu broj P-1137/04 kojom je apelantica obavezana da tužiocima-protivtuženim preda u posjed pokretne stvari, bliže navedene u izreci Presude, a preostali dio tužbenog zahtjeva tužilaca za predaju u posjed pokretnih stvari i isplatu 10.000 DM na ime zakupnine je odbijen. Istom presudom djelimično je usvojen apelanticin protivtužbeni zahtjev i tužioci-protivtuženi su obavezani da apelantici solidarno isplate iznos od 4.822 DM sa zakonskom kamatom računajući od 6. augusta 1992. godine, pa do isplate, a preostali dio protivtužbenog zahtjeva je odbijen. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Protiv prvostepene presude apelantica je 27. decembra 1999. godine izjavila žalbu, a tužioci 3. januara 2000. godine.
- 7.Okružni sud je Rješenjem broj GŽ-257/01 od 2. jula 2001. godine žalbe tužilaca i apelantice uvažio, prvostepenu presudu ukinuo u dijelu u kojem je odbijen višak tužbenog zahtjeva tužilaca za predaju u posjed pokretnih stvari i za isplatu zakupnina u iznosu od 10.000 DM, te u dijelu u kojem su tužioci obavezani da apelantici isplate iznos od 4.822 DM i u dijelu u kojem je odbijen apelanticin zahtjev prema tužiocima za isplatu novčanog iznosa koji predstavlja razliku između zahtijevanog iznosa od 10.000 DM i dosuđenog joj iznosa od 4.822 DM, tj. iznosa od 5.178 DM, kao i u dijelu u kojem je odbijen apelanticin zahtjev za plaćanje zatezne kamate za period od 28. januara 1992. do 6. augusta 1992. godine s tim što je u cjelokupnom ukinutom dijelu i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju ovog rješenja drugostepeni sud je naveo da se stav 2. izreke prvostepene presude pokazuje kao nerazumljiv, jer nisu naznačene pokretne stvari u pogledu kojih je odbijen zahtjev tužilaca za povrat u njihov posjed, a novčani iznosi u pogledu kojih je prvostepeni sud donio odluku su izraženi u njemačkim markama, dakle, u stranoj valuti, iako je u vrijeme donošenja prvostepene presude sredstvo plaćanja u Republici Srpskoj bila konvertibilna marka. Isto vrijedi i za dio izreke prvostepene presude kojim je odlučeno o apelanticinom zahtjevu prema tužiocima za isplatu iznosa od 10.000 DM (st. 3. i 4. izreke prvostepene presude). Pošto zbog navedenih nedostataka prvostepena presuda u osporenim dijelovima nije mogla biti ispitana, proizlazi da je ona u tim dijelovima obuhvaćena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav 2. tačka 13. tada važećeg ZPP na koju sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredaba člana 365. stav 2. istog zakona, pa je u tim dijelovima prvostepena presuda u potpunosti ukinuta. Okružni sud je dao upute prvostepenom sudu da u ponovnom postupku, izuzimajući one pokretne stvari o kojima je pravosnažno odlučeno stavom 1. izreke prvostepene presude, jasno naznači preostale pokretne stvari nezavisno od toga da li će zahtjev za njihovu predaju u posjed biti usvojen ili odbijen, a međusobna novčana potraživanja parničnih stranaka u izreci presude u kojoj će biti odlučeno moraju biti izražena u konvertibilnim markama.
- 8.U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj P- 1569/01 od 24. decembra 2002. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužilaca kojim su tražili da se predaju u posjed pokretne stvari, bliže navedene u izreci presude, te zahtjev kojim je traženo da se apelantica obaveže da tužiocima na ime zakupnine isplati iznos od 10.000 DM sa zakonskom kamatom od podnošenja tužbe do isplate. Djelimično je usvojen apelanticin protivtužbeni zahtjev, te su tužioci -protivtuženi obavezani da apelantici solidarno isplate iznos od 4.822 KM sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 6. augusta 1992. godine do isplate, a apelanticin preostali dio protivtužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa je odbijen i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavile apelantica i drugotužiteljica-protivtužena Slavica Majstorović.
- 9.Presudom Okružnog suda broj Gž-676/06 od 28. aprila 2006. godine žalba drugotužiteljice-protivtužene je uvažena, prvostepena presuda u osporenom dosuđujućem dijelu u odnosu na drugotužiteljicu-protivtuženu preinačena, tako što je apelanticin protivtužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.822,00 KM, sa kamatom od 6. augusta 1992. godine do isplate, usmjeren protiv drugotužiteljice-protivtužene odbijen. Protiv ove presude apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
- 10.Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-rev-06-001 067 od 6. juna 2007. godine apelanticinu reviziju uvažio, presudu drugostepenog suda ukinuo i vratio predmet istom sudu na ponovni postupak s obzirom na to da je drugostepeni sud odlučio samo o žalbi drugotužiteljice-protivtužene, a o apelanticinoj žalbi uopće nije odlučivao.
- 11.U ponovnom postupku drugostepeni sud je donio Presudu broj 011-0-Gž-07-001443 od 29. februara 2008. godine kojom je žalba drugotužiteljice-protivtužene uvažena, prvostepena Presuda broj P-1569/01 od 24. decembra 2002. godine u osporenom dosuđujućem dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu (stav II izreke), u odnosu na drugotužiteljicu-protivtuženu, preinačena, tako što je apelanticin protivtužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.822,00 KM, sa kamatom od 6. augusta 1992. godine do isplate, usmjeren protiv drugotužiteljice-protivtužene odbijen. Apelanticina žalba je odbijena i prvostepena Presuda broj P-1569/01 od 24. decembra 2002. godine u osporenom odbijajućem dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu (stav III izreke) potvrđena.
IV. Apelacija
- 12.Apelantica smatra da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, navodeći da do 9. marta 2006. godine, koji je dan podnošenja apelacije, Okružni sud nije odlučivao o njenoj žalbi koju je izjavila protiv prvostepene Presude broj P-1569/01 od 24. decembra 2002. godine, koja je u tom sudu primljena 7. aprila 2003. godine pod brojem Gž-676/03.
Odgovor na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Ovaj sud je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku u odnosu na broj predmeta koji se rješavaju u postupku povodom žalbe.
- 14.Osnovni sud nije dao odgovor na dostavljenu apelaciju.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud će zakazati raspravu kad ocijeni da je, radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je, zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku, potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 456.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se po dosadašnjim propisima.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona, umjesto odredaba čl. 362. do 364, čl. 369. do 373. i čl. 394. do 397. Zakona o parničnom postupku ( " Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35791, te " Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94), primjenjivat će se odredbe čl. 217. do 220, 227. do 229. i 249. do 251. ovog zakona. Š...Ć
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 19.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 20.U konkretnom slučaju Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na "donošenje odluke u razumnom roku" u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da Okružni sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelanticine žalbe protiv presude prvostepenog suda nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno nezavisno od proteka roka nije donio odluku o apelanticinoj žalbi, što predstavlja preduvjet za okončanje parničnog postupka pokrenutog povodom apelanticine tužbe radi naknade štete.
- 21.S obzirom na navedeno, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se žali zbog dužine trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Dalje, Ustavni sud podsjeća, slijedeći praksu Evropskog suda, da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).
- 22.Imajući u vidu navedeno, te odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
- 24.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
a) Relevantni principi
- 25.Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor zbog predaje u posjed stvari i naknade štete. Prema praksi Ustavnog i Evropskog suda za ljudska prava, član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Dakle, parnični postupak povodom apelanticine žalbe je spor građanskopravne prirode pri čemu je apelantica zainteresirana da se odluka o žalbi donese u razumnom roku s obzirom na to da je rezultat postupka odlučujući, između ostalog, i za isplatu novčane naknade apelantici. Stoga su u konkretnom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi.
- 26.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 27.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
- 28.Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe tužilaca pokrenut 1994. godine, a da je prva prvostepena presuda donesena 1999. godine. Rješenjem drugostepenog suda broj GŽ- 257/01 od 2. jula 2001. godine žalbe tužilaca i apelantice kao tužene u osporenom dijelu su uvažene, prvostepena presuda u osporenim dijelovima je ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak, izuzevši u stavu 1. izreke prvostepene presude, koji je postao pravosnažan. U ponovnom postupku prvostepeni sud je 24. decembra 2002. godine donio odluku pod brojem P-1569/01 protiv koje su ponovo izjavile žalbu apelantica i drugotužena. S obzirom na to da se apelantica žali na kršenje prava na suđenje u razumnom roku u periodu od kada je spis povodom žalbe dostavljen Okružnom sudu, dakle, od 7. aprila 2003. godine do 29. februara 2008. godine, kada je drugostepeni sud donio odluku povodom apelanticine žalbe, Ustavni sud smatra da je period koji treba uzeti u obzir u odnosu na ispitivanje razumnosti dužine postupka period od kada je spis primljen u Okružni sud pa do donošenja odluke o žalbi.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
- 29.U konkretnom slučaju radi se o postupku radi predaje u posjed pokretnih stvari i naknade štete. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.
- 30.Ustavni sud zapaža da je do donošenja odluke Ustavnog suda drugostepeni sud odlučio o apelanticinoj žalbi. Nedonošenje odluke o apelanticinoj žalbi u periodu od 7. aprila 2003. godine do 29. februara 2008. godine Okružni sud je obrazložio preopterećenošću velikim brojem predmeta. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud je ukazao u tački 27. ove Odluke da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje. Naime, države-ugovornice Evropske konvencije dužne su da organiziraju rad sudova na takav način da oni ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. S druge strane, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države-ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A broj 66, st. 25-32). Ustavni sud primjećuje da drugostepeni sud nije naveo da se radi o privremenom zaostatku u rješavanju predmeta, ili da preduzima bilo kakve mjere radi popravljanja situacije sa rješavanjem predmeta u zaostatku, niti je dao bilo kakve druge razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje drugostepenog postupka.
- 31.Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se trajanje parničnog postupka u periodu od četiri godine, deset mjeseci i 22 dana pred Okružnim sudom radi odlučivanja o žalbi protiv prvostepene presude može u cijelosti staviti na teret Okružnom sudu, jer apelantica nije preduzela niti jednu radnju kojom bi utjecala na dužinu postupka odlučivanja o njenoj žalbi, a da Okružni sud nije ponudio bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem, niti je ukazao da su preduzete konkretne mjere radi okončanja konkretnog postupka.
- 32.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "donošenje odluke u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 33.U skladu sa zaključkom o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati navodne povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 34.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u segmentu prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak donošenja odluke o apelanticinoj žalbi pred žalbenim sudom traje četiri godine, deset mjeseci i 22 dana, te kada se takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka može u cijelosti pripisati ponašanju nadležnog suda, koji nije naveo da preduzima bilo kakve mjere radi popravljanja situacije sa rješavanjem predmeta u zaostatku, niti je dao bilo kakve druge razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove Odluke.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.