USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine je donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1139/06, rješavajući apelaciju Tome Pančića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Tome Pančića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u predmetu Okružnog suda u Doboju broj U-84/05 od 10. februara 2006. godine.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Doboju broj U-84/05 od 10. februara 2006. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Doboju, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Doboju da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Tomo Pančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg je zastupao Duško Panić, advokat iz Doboja, podnio je 10. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-84/05 od 10. februara 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Doboju i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske zatraženo je 12. jula 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud u Doboju je 24. jula 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda u Doboju dostavljen je apelantu 6. marta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant, rođen 1950. godine, bio je zaposlenik Javnog osnovnog preduzeća "Željeznice Republike Srpske", p.o. Doboj. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Filijala u Doboju broj 5089166084 od 29. augusta 1997. godine, apelantu je u poseban staž u dvostrukom trajanju utvrđeno vrijeme provedeno u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, odnosno MUP-a RS-a, od 25. maja 1992. do 1. marta 1994. godine i od 1. marta 1995. do 25. decembra 1995. godine, što iznosi ukupno pet godina, dva mjeseca i četiri dana. Prema apelantovim navodima, ovo rješenje nije nikada dostavljeno apelantu u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku, jer je otpremljeno običnom poštom, a ne uz dostavnicu. Prema stanju spisa (Presuda Okružnog suda u Doboju broj U 19/03 od 13. novembra 2003. godine), predmetno rješenje je postalo pravosnažno 17. juna 1998. godine (s obzirom da se apelant na njega nije žalio). Iz spisa proizlazi da je apelant u toku 2001. godine penzionisan na osnovu godina staža, a da je poslodavac u godine staža uračunao i staž u dvostrukom trajanju, obračunat po Rješenju Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Filijala u Doboju broj 5089166084 od 29. augusta 1997. godine.
- 7.S obzirom da apelant tvrdi da nije nikada pokrenuo upravni postupak utvrđivanja posebnog staža u dvostrukom trajanju, a da je njegov potpis na zahtjevu falsifikovan, apelant je pokrenuo dva postupka. S jedne strane, 2001. godine pokrenuo je radni spor protiv odluke o prestanku radnog odnosa zbog toga što je ispunio uvjete za penzionisanje na osnovu godina staža. Ovaj postupak je u toku. S druge strane, 2002. godine apelant je pokrenuo upravni postupak za proglašavanje ništavim Rješenja broj 5089166084 od 29. augusta 1997. godine. Ovaj upravni postupak je pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda u Doboju broj U-84/05 od 10. februara 2006. godine, donesenom u upravnom sporu i to je predmet ove apelacije.
- 8.U obrazloženju pobijane presude, kojom je apelantov zahtjev odbijen, Okružni sud u Doboju je zauzeo stav da je pravilan zaključak Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), dat u razlozima osporenog upravnog akta, da bez obzira na činjenicu ko je potpisao zahtjev podnijet prvostepenom organu tuženog 26. novembra 1996. godine i bez obzira na činjenicu eventualne dostave rješenja prvostepenog organa tuženog od 29. augusta 1997. godine, da je apelantu, rješenjem o plaći iz 1998, 2000. i 2001. godine, u ukupan penzijski staž uračunat i poseban staž, tj. da je tuženi pravilno zaključio da je apelant na rješenje od 29. augusta 1997. godine dao naknadnu prešutnu saglasnost sve do momenta do kojeg poseban staž nije predstavljao smetnju za njegov radno-pravni status. Naime, u rješenjima poslodavca o plaći iz navedenih godina, koja su dostavljana apelantu, naveden je ukupan minuli rad, tj. apelantov radni staž, u koji je bio uključen i staž u dvostrukom trajanju. Apelant nije nikada stavio prigovor na ova rješenja, čime se složio sa obračunatim i uračunatim stažem u dvostrukom trajanju. Time su ispunjene zakonske pretpostavke iz člana 252. stav 1. tačka 4. Zakona o općem upravnom postupku Republike Srpske, prema kojem je neosnovan zahtjev za proglašavanje ništavim jednog upravnog rješenja, ako se lice naknadno izričito ili prešutno složi sa njim. Sud je, također, naveo da je tek 2001. godine, kada je apelantu ovako obračunat staž predstavljao prepreku za daljnji radni angažman, apelant pokrenuo relevantne postupke za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant smatra da je ovakvim odlučenjem došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
- 10.Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u činjenici što nikada u predmetu nije bila organizovana javna rasprava, mada je apelant tražio od Okružnog suda da se ona održi radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja i primjene prava. Povredu prava na zabranu diskriminacije apelant vidi u činjenici da su Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovni sud Republike Srpske u svojoj praksi zauzimali drugačije stavove nego što je u apelantovom slučaju. U prilog toj tvrdnji apelant je dostavio kopije sudske prakse na koje se poziva. Apelant, dalje, smatra da je do povrede ovih prava došlo i time što se nadležni upravni organi i sudovi nisu bavili pitanjem zakonitosti pokrenutog upravnog postupka, jer je podnesen zahtjev sa falsifikovanim potpisom, već su se relevantna odlučenja pozivala na utvrđeno "prešutno odobravanje", s kojim se on ne slaže.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U svom odgovoru na apelaciju od 24. jula 2006. godine Okružni sud u Doboju je naveo da nije došlo do povrede ustavnih prava na koja se apelant poziva u svojoj apelaciji.
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 27/93, 14/94, 10/95, 22/96) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 41.
Osiguraniku odnosno licu koje je Š...Ć kao pripadnik Vojske Republike Srpske i pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova u oružanim akcijama na teritoriji bivše Bosne i Hercegovine poslije 2. augusta 1991. godine, vrijeme provedeno u tim akcijama, kao i vrijeme provedeno u zarobljeništvu računa se u poseban staž u dvostrukom trajanju."
- 13.Član 252. Zakona o općem upravnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 13/02), koji je identičan članu 267. Zakona o općem upravnom postupku koji je primjenjivan u vrijeme donošenja rješenja iz 1997. godine ("Službeni list SFRJ" broj 47/86), u svom relevantnom dijelu glasi:
''Član 252.
Ništavim se oglašava rešenje:
Š...Ć
- 4)koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka nije naknadno izričito ili prešutno pristala;
Š...Ć".
- 14.Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 25.
Š...Ć
(2) Zbog složenosti sporne stvari ili ako nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava. Sud može održati usmenu raspravu i u slučaju kad je neka od stranaka u tužbi, odnosno pravovremenom odgovoru na tužbu predložila da se rasprava održi."
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
VI.a. Blagovremenost
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda u Doboju broj U-84/05, od 10. februara 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. februara 2006. godine, a apelacija je podnesena 10. aprila 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
VI.b. Kompatibilnost apelacije ratione materiae u vezi sa članom 6. Evropske konvencije
- 18.Apelacija se tiče utvrđivanja ništavosti rješenja kojim je priznat radni staž u dvostrukom trajanju. Sporovi iz radnih odnosa tiču se "građanskih prava i obaveza", te se na postupke u vezi sa radnim odnosom primjenjuje član 6. Evropske konvencije (vidi odluke o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/99/2007, Rakita protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 31. marta 2003. godine, tačka 51; CH/99/3015, Sulejman Ahmetašević protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka o prihvatljivosti od 7. marta 2005. godine, tačka 15. et sequ). Pravo da se prizna radni staž treba posmatrati kao "građansko pravo" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (odluke o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine CH/99/1427, Hajrudin Safić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 6. juna 2005. godine, tačka 12; CH/00/3882, Milojka Elek protiv Republike Srpske, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. novembra 2005. godine, tačka 25. i dalje). Stoga, Ustavni sud zaključuje da i pravo da se poništi odluka o priznavanju radnog staža u dvostrukom trajanju predstavlja "građansko pravo" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovo, prije svega, zbog toga što je ovakva odluka, po svojoj prirodi, građanska, a ima direktne implikacije na mogućnost rada i zaposlenja, što je jedno od osnovnih građanskih ljudskih prava i sloboda.
VI.c. Kompatibilnost apelacije ratione materiae u vezi sa zabranom diskriminacije
- 19.Apelant smatra da pobijana Presuda Okružnog suda u Doboju broj U-84/05 od 10. februara 2006. godine predstavlja povredu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud konstatira da član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine odgovara članu 14. Evropske konvencije. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine predviđa zabranu diskriminacije, kako u vezi s pravima i slobodama navedenim u Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji, tako i pravima i slobodama iz međunarodnih instrumenata koji se nalaze u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine. Na taj je način prošireno polje zaštite prava i sloboda građana Bosne i Hercegovine i država Bosna i Hercegovina i oba njena entiteta su još čvršće obavezani da osiguraju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava, kako je predviđeno članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je zabrana diskriminacije pravo koje ne može egzistirati samo, već samo u vezi sa drugim pravima i slobodama iz Ustava Bosne i Hercegovine (uporedi Evropski sud za ljudska prava, Belgijski predmet o jezicima, presuda od 23. jula 1968. godine, serija A, broj 6, stav 38). Apelant u svojoj apelaciji nije eksplicitno ukazao niti na jedno pravo iz Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije. Međutim, Ustavni sud zaključuje da apelant, ukazujući na određenu praksu vrhovnih sudova entiteta u istim ili sličnim slučajevima, te tvrdeći da su ti sudovi zauzimali drugačije stavove u istim ili sličnim situacijama, tvrdi da je došlo do diskriminacije u vezi sa jednakim rješavanjem slučajeva u identičnim ili sličnim situacijama. Na osnovu navedenog, Ustavni sud prihvata da se navodi apelanta mogu tretirati kao tvrdnja o diskriminaciji u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije.
VI.d. Ostalo
- 20.Konačno, apelacija ispunjava i ostale uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
- 21.Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je njome došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, samostalno i u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VII.a. Pravo na pravično suđenje
Ustavni sud će, prvo, ispitati navode u vezi sa povredom prava na pravično suđenje. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 22.Kao što je već navedeno u dijelu Odluke o "dopustivosti", pravo na priznavanje radnog staža u dvostrukom trajanju je građanskopravne prirode, te je član 6. Evropske konvencije primjenjiv.
- 23.Apelant tvrdi da je utvrđivanje radnog staža u dvostrukom trajanju po osnovu njegovog učešća u Vojsci Republike Srpske uslijedilo na osnovu falsifikovanog zahtjeva, a da su nadležni upravni organi, te naknadno sudovi, arbitrarno primijenili odredbu Zakona o općem upravnom postupku, te odbili njegov zahtjev iz 2002. godine za proglašavanje Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala u Doboju, broj 5089166084 od 29. augusta 1997. godine, ništavim. Time je pretrpio štetu jer je penzionisan ranije, te mu je uskraćeno pravo na rad u vremenskoj dužini koja je utvrđena spornim rješenjem. Prema tome, apelant tvrdi arbitrarnost odlučenja u vezi sa svojim građanskim pravom.
- 24.S druge strane, Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala u Doboju, nije dostavio svoj odgovor na apelaciju, dok je Okružni sud u Doboju, koji je donio konačnu odluku, iznio stav, bez daljnjeg obrazloženja, da nije došlo do povrede prava iz Ustava Bosne i Hercegovine na koja se poziva apelant. Ustavni sud ponavlja da je Okružni sud u Doboju odbio tužbu u upravnom sporu i time odbio apelantov zahtjev za proglašenje Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala u Doboju, broj 5089166084 od 29. augusta 1997. godine, ništavim. Okružni sud se pozvao na odredbu člana 252. stav 1. tačka 4. Zakona o općem upravnom postupku, te obrazložio da je apelantov zahtjev za proglašenje ništavim rješenja neosnovan, jer je apelant na rješenje �naknadno prešutno pristao". Apelantov pristanak je protumačen činjenicom da nije prigovarao poslodavcu na rješenja o plaći, na kojima je naznačen minuli rad, u koji je, navodno, uračunat i sporni staž u dvostrukom trajanju.
- 25.Ustavni sud smatra da je došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iz sljedećih razloga.
- 26.Ustavni sud podsjeća na svoje ranije utvrđene stavove da nije njegov zadatak da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03, Evropski sud za ljudska prava, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud, pored toga, nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je zadatak upravo redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud za ljudska prava, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine).
- 27.Na osnovu dokumentacije iz spisa, nesporno je da je doneseno rješenje Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala u Doboju, broj 5089166084 od 29. augusta 1997. godine, na osnovu kojeg je apelantu utvrđen staž u dvostrukom trajanju za vrijeme provedeno u Vojsci Republike Srpske, odnosno u MUP-u Republike Srpske. Također je nesporno da je to rješenje upotrijebio poslodavac radi oduzimanja, odnosno stjecanja apelantovog prava (prestanak radnog odnosa i apelantovo penzionisanje). Apelant je, kada je saznao za to rješenje, pokrenuo postupak da ga proglasi ništavim. U tom postupku, sve vrijeme, apelant je tvrdio da je zahtjev falsifikovan, jer ga on nije potpisao. Prema tome, radilo se o veoma ozbiljnim tvrdnjama. Na osnovanost, a ne paušalnost, ovih tvrdnji upućuje i grafološko vještačenje potpisa zahtjeva, koje je uradio sudski vještak, grafolog za ispitivanje dokumenata - novčanica - B. Buhovac, koji je utvrdio da potpis na zahtjevu nije potpisao apelant. Ustavni sud naglašava da je ovo vještačenje iz aprila 2006. godine urađeno na apelantov zahtjev, te da nije ni bilo predmet razmatranja pred nadležnim upravnim organima, tj. sudovima. Međutim, svi upravni organi, kao i sudovi, uprkos ovim ozbiljnim apelantovim navodima, nikada nisu htjeli raspravljati o ovom pitanju, niti su omogućili javnu raspravu kako bi apelant dobio mogućnost da se izjasni u vezi sa svojim zahtjevom za proglašenje spornog rješenja ništavim, te da se izvedu nužni dokazi, uključujući i vještačenje slično onome koje je apelant dostavio uz apelaciju Ustavnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da nije apsolutno nužno da upravni sud, nakon upravnog postupka, održi javnu raspravu, jer je to stvar diskrecione ocjene nadležnog suda. Naime, u skladu sa članom 25. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05), upravni sud može održati javnu raspravu zbog složenosti predmeta ili ako nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari, ili ako neka od stranaka to predloži u tužbi, tj. odgovoru na tužbu. Međutim, upravni sud, ako okolnosti pojedinog slučaja na to ukazuju, a apelant to zahtijeva, ima obavezu da održi javnu raspravu (uporedi AP 963/04 od 17. novembra 2005. godine, tačka 40. i dalje). Prema tome, upravni sud ne može svoje diskreciono pravo tumačiti arbitrarno ili samovoljno. Ono se mora tumačiti u duhu standarda ustavnog materijalnog prava, unutar kojeg spada i Evropska konvencija, koje je nadređeno svim drugim zakonima (član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine). Ovo iz razloga što je neodržavanje javne rasprave u postupcima u kojima se odlučuje o "građanskim pravima" u smislu člana 6. Evropske konvencije izuzetak koji je opravdan ukoliko nejavna sjednica opravdava sve elemente jednog pravičnog postupka. Ovo je posebno osjetljivo pitanje u upravnim postupcima i sporovima, jer upravni organi ne zadovoljavaju kriterije "nezavisnosti" i "nepristranosti", te je upravni sud jedina instanca koja zadovoljava ove kriterije. U svakom slučaju, standardi jednog pravičnog postupka neće biti zadovoljeni ukoliko je nužno da sud sasluša stranku in persona, te ukoliko je nužno da se izvedu dokazi na koje će se stranka moći direktno osvrnuti. Po mišljenju Ustavnog suda, ovo će uvijek biti slučaj ukoliko je potrebno da upravni sud utvrdi komplikovano činjenično stanje ili utvrdi pravilnu primjenu propisa (uporedi U 148/03, od 28. novembra 2003. godine, tačka 55. i dalje, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 1/04).
- 28.Ustavni sud naglašava da je predmetni slučaj veoma komplikovan, zahtijeva utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, dok je primjena propisa, također, dosta zahtjevna i komplikovana. Prema tome, predmetni postupak u ovom dijelu nije bio pravičan, jer apelant nije imao mogućnost da brani svoj zahtjev na način koji je adekvatan težini slučaja, u javnom i kontradiktornom postupku.
- 29.Ustavni sud, također, zapaža da je jedan od razloga zbog kojih upravni organi i sudovi nisu htjeli da raspravljaju o "falsifikovanju potpisa" činjenica da je to bespredmetno, jer je apelant �naknadno prešutno pristao" na pobijano rješenje. Ustavni sud, prije svega, analizirajući odredbu člana 252. stav 1. tačka 4. uviđa da ona reguliše situaciju kada upravni organ donese rješenje, a da uopće nije bilo prethodnog zahtjeva. U konkretnom slučaju, zahtjev je podnesen. Međutim, apelant tvrdi da je on falsifikovan. Niti jedan upravni organ ili upravni sud nije obrazložio zašto bi se ova odredba tumačila tako da se primjenjuje i na apelantovu situaciju, s obzirom da jezičko značenje odredbe znatno odstupa od značenja koje su ovoj odredbi dali upravni organi, tj. sudovi.
- 30.Dalje, Okružni sud smatra da je dato prešutno odobrenje na doneseno rješenje. Taj Sud se, naime, poziva na rješenja poslodavca o plaći iz 1998, 2000. i 2001. godina, u kojima je, kao jedan od podataka, naveden i minuli rad. Okružni sud je zaključio da je navedeni staž obračunat tako da uključuje sporni staž u dvostrukom trajanju, a apelant nije nikada stavio prigovor na ova rješenja. Međutim, za Ustavni sud su ovakvi zaključci neprihvatljivi zbog toga što navedena rješenja očigledno ne obuhvaćaju sporni staž u dvostrukom trajanju. Naime, u Rješenju broj 2400/98 od 24. aprila 1998. godine navedeno je da apelant ima 32 godine i sedam mjeseci radnog staža. Prema tome, ako je podnosilac prijave penzionisan 2001. godine, očigledno je da ovo rješenje ne sadrži sporni staž u dvostrukom trajanju. Rješenje poslodavca iz 2000. godine, broj 50/00, sadrži podatak da apelant ima 36 godina i dva mjeseca radnog staža. Prema tome, iako je ovo rješenje izdato dvije godine i šest mjeseci nakon Rješenja broj 2400/98, uvećanje staža u tom rješenju iznosi tri godine i pet mjeseci. Prema tome, tu postoji očigledna nelogičnost vremenskog slijeda. S druge strane, ako je apelant penzionisan 2001. godine njemu je prema Rješenju broj 50/00 nedostajalo tri godine i 10 mjeseci do penzije. Ustavni sud primjećuje da niti donositelji spornog rješenja niti redovni sud nisu dali argumentaciju kako je apelant već 2001. godine ispunio uvjete za penzionisanje po godinama staža. Konačno, poslodavac je u februaru 2001. godine donio novo Rješenje broj 46/01, prema kojem je apelant imao 38 godina i pet mjeseci staža. I ovo rješenje nije dalo odgovor u vezi sa godinama radnog staža. Naime, od donošenja rješenja broj 50/00 do donošenja Rješenja broj 46/01 proteklo je samo tri mjeseca, a staž se u istom periodu odjednom povećao za dvije godine i četiri mjeseca. Također je nejasno kako je apelant penzionisan te godine (2001), ako mu je i prema Rješenju 46/01 nedostajala jedna godina i sedam mjeseci da ispuni uvjete za penzionisanje na osnovu godina radnog staža. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ne može da uoči jasan dokaz o uračunatom stažu u dvostrukom trajanju u navedenim rješenjima na koja je apelant, navodno, prešutno pristao.
- 31.Konačno, Ustavni sud uočava da u apelantovoj radnoj knjižici, na osnovu koje se, u principu, utvrđuje ukupan radni staž, nije upisan sporni radni staž u dvostrukom trajanju već samo "civilni" periodi zaposlenja.
- 32.Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je Okružni sud arbitrarno utvrdio činjenice i arbitrarno primijenio relevantne odredbe. Obrazloženje presude je nedostatno, nelogično i protivno dokazima na koje se poziva, a za tumačenje relevantnih odredbi ne postoji jasno obrazloženje za njihovo opredjeljenje. S obzirom da se radi o bitnim i ozbiljnim tvrdnjama apelanta, a da je ishod ovog postupka za apelanta veoma značajan, Okružni sud je morao dati jasno i opredijeljeno obrazloženje o svim bitnim elementima za presuđenje, što bi ispunilo standarde pravičnog postupka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da je neophodno da upravni sud održi javnu raspravu, sasluša apelanta i izvede neophodne dokaze, kako bi se utvrdilo jasno činjenično stanje i pravilno primijenilo pozitivno zakonodavstvo.
VII.b. Diskriminacija
- 33.S obzirom na zaključke u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a imajući u vidu činjenicu da će Okružni sud u Doboju provesti novi postupak, u kojem će apelant moći istaknuti sve navode, uključujući i one vezane za diskriminaciju, Ustavni sud ne vidi, u ovom momentu, potrebu da razmatra i tvrdnju povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 34.Ustavni sud smatra da je Okružni sud, arbitrarno utvrđenim činjeničnim stanjem i arbitrarnom primjenom propisa povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.